Srpska narodna predanja o starom veku i antičkom dobu na Balkanu

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
32.466
Kada su u pitanju doseljavanja/prisustvo Slovena mi danas, ne da ne moramo, već smo u obavezi da se ne oslanjamo na istorijske izvore koje predstavljaju tradicije određenih, mahom neslovenskih, elita. Mi u narodu takve tradicije, predanja, nemamo zabeleženih. Imamo zabeležene tradicije o caru Govedaru, o caru Trajanu, o Panonskom moru i slične, ali ne o onom o čemu je Branko Ćopić, u duhu prvog petogodišnjeg plana, pokušao da piše; kako su Stari Sloveni uveče, pošto bi povazdan gacali močvarama, umorne i raskvašene noge močili u lavoru tople vode.

Te tradicije stranih elita i pre rezultata ispitivanja genetičke genealogije naišle su na veliko podozrenje naših intelektualaca i prihvatane su uz strane stipendije, tapšanja po remenu, beneficije, privilegije; podozrenje je bilo veliko jer je nešim intelektualcima bilo jasno da je srpski jezik potpuno čist kad su u pitanju potencijalni predslovenski balkanski jezički slojevi; a Srbin i balkanski Sloven je načinom života, etnologijom, folklorom i antropologijom do te mere prilagođen i saživljen sa podnebljem na kojem živi da dokaza o velikom doseljavanju naroda na ovoj prostor, izuzev pisanih tradicija stranih elita, tipa "majkemitikažem", naprosto, nema.

To je osnovni razlog zašto istorija ovde u pomoć mora da pozove pomoćne discipline i da odbaci pisane tradicije kao svedočanstvo o stvarnom događaju, već da ih tumači onako kako zaslužuju, da ih stavi u politički kontekst njihovog vremena i konačno im da adekvatno tumačenje.

Ovu temu pokrećem da bismo u okviru nje prikupili ponešto od etnografskih elemenata, folklora, usmenog predanja, etnomuzikoloških opservacija koja Slovene Balkana povezuje sa antikom i starim vekom na Balkanu.

Napomena: ovde se nećemo baviti genetičkom genealogijom, jer na nacionalnom nivou još uvek ne postoji nezavisan tim koji bi mogao da pruži nepristrasna tumačenja rezultata genetskih ispitivanja.

Hvala na doprinosu!
 
Poslednja izmena:
ма каква антика - инђија, земља проклета, бато...


Сива Жива сива силна,

Сива силна голубице!

да куда си путовала?

Одговара Сива Жива

Сива силна голубица:

„Ја сам тамо путовала

У Инђију нашу земљу.

Пролећела Хиндушана

И ту глобу Тартарију

Црни Хиндуш и Тартару.

Летила сам Господару

Нашем силном Триглав бору

Те гледала што нам чини

Што нам чини заповеда.“

Шта чињаше наш господар,

Наш господар Тригљав вељи,

Наш Створитељ и Држитељ

И велики Уморитељ?

Одговори Сива Жива

Бела силна голубица!

„Наш господар лепо чини

Трима кола у зучиње

И четврто злато мери.

Да правимо златне чаше

Златне чаше и сребрне

Да молимо младог Бога

И Божића Сварожића

Да нам даде свако добро

Понајвеће дуги живот.

Дуги живот добро здравље

И богатство што га носи.

Божић поје по сву земљу

Не боји се Хиндушана

Нити црног Татарана

Ни големе те пустаре

А проклете Глобе црне

Глобе црне Тартарије,

И те гадне Манџурије.

Слава му је до небеса.

До престола Триглав Бога.

Брада му је до појаса.

До појаса среди земље

Србске земље Рашке светле.



(призренска песма записана у 19.веку)
 
Mi u narodu takve tradicije, predanja, nemamo zabeleženih.

Ovo nije tačno. U narodnoj kulturi, zapamćena je podela na tri razdoblja i doseljavanja koja su ih uobličila. Postoji percepcija o antičkom razdoblju i velikoj seobi Slovena.

O tome smo već pisali na Krstarici u kontekstu samih izvora o seobi Slovena. Str. 19 rada Неки важнији етно-антрополошки проблеми Petra Vlahovića:

krajevi.PNG


Ova tradicija o tri različite faze, odnosno dve smene stanovništva, očuvana je (uz manje razlike u vezi pojedinih priča) na celom području. Niko se ama baš nikada nije susreo sa nekom drugačijom verzijom. Ne postoji, čak ni izolovano, kao izuzetak, neka tradicija koja bi Rimljane ili Grke smestila u nekakvo doseljeno ili novo stanovništvo, mesto u najstarije slojeve starosedelaca koje narodno sećanje pamti; nigde nema tradicije o značajnom poreklu od te drevne autohtone populacije, za koju priče kažu uglavnom da je nestala, pričajući i podosta opskurno o njima neretko, gotovo kao nekim vanzemaljcima. Priče koje se prepričavaju jesu one o potomstvu doseljenika.

Narod je, bukvalno, zapamtio nekakvo staro i izgubljeno stanovništvo, koje je dovodio u vezu sa Rimljanima, Grcima i Jevrejima, kao i srednjovekovno razdoblje koje je obeželeno migracijom.
 
Poslednja izmena:
Ovo nije tačno. U narodnoj kulturi, zapamćena je podela na tri razdoblja i doseljavanja koja su ih uobličila. Postoji percepcija o antičkom razdoblju i velikoj seobi Slovena.

O tome smo već pisali na Krstarici u kontekstu samih izvora o seobi Slovena. Str. 19 rada Неки важнији етно-антрополошки проблеми Petra Vlahovića:

krajevi-png.1275882


Ova tradicija o tri različite faze, odnosno dve smene stanovništva, očuvana je (uz manje razlike u vezi pojedinih priča) na celom području. Niko se ama baš nikada nije susreo sa nekom drugačijom verzijom. Ne postoji, čak ni izolovano, kao izuzetak, neka tradicija koja bi Rimljane ili Grke smestila u nekakvo doseljeno ili novo stanovništvo, mesto u najstarije slojeve starosedelaca koje narodno sećanje pamti; nigde nema tradicije o značajnom poreklu od te drevne autohtone populacije, za koju priče kažu uglavnom da je nestala, pričajući i podosta opskurno o njima neretko, gotovo kao nekim vanzemaljcima. Priče koje se prepričavaju jesu one o potomstvu doseljenika.

Narod je, bukvalno, zapamtio nekakvo staro i izgubljeno stanovništvo, koje je dovodio u vezu sa Rimljanima, Grcima i Jevrejima, kao i srednjovekovno razdoblje koje je obeželeno migracijom.
Jel ima negde zapisana ta tradicija? Ovaj Vlahović je dao sinopsis, a niđe priče. Ni "pričala mi baba", ni "priča se u Virpazaru". Nit reference nit naučnog aparata.

Izgleda da je ovo Vlahović spojio veoma tendenciozno sa navodnim doseljavanjem Srba i Hrvata, dok meni ovo više liči na talase doseljavanja Zećana iz Albanije.
 
Poslednja izmena:
Jel ima negde zapisana ta tradicija? Ovaj Vlahović je dao sinopsis, a niđe priče. Ni "pričala mi baba", ni "priča se u Virpazaru". Nit reference nit naučnog aparata.

Izgleda da je ovo Vlahović spojio veoma tendenciozno sa navodnim doseljavanjem Srba i Hrvata, dok meni ovo više liči na talase doseljavanja Zećana iz Albanije.

Ima na dosta mesta; kod Erdeljanovića, Šobajića, Luburića itd. Izdvojio sam samo ključni pasus, što je sažetak.

Ono što je vrlo važno kod proučavanja ovakvih tradicija jeste da li se one javljaju na mnogo mesta, ma velikom području. A to jeste slučaj ovde; postoji percepcija o antičkoj populaciji, koja se vezuje sa Rimljanima i Grcima i za koju najčešće postoje priče da su nestali, pobili se među sobom ili ih drugi pobili, da su izbegli preko mora u Italiju, itd. Ti, i razni Španiji, Kriči, Mataruge, itd. po svim su pričama mahom nestali i bili istrebljeni ili su im ostaci se priključili pridošlim rodovima. To staro stanovništvo vezuje se za stara groblja, stare spomenike i pod velom misterije je koja je tipična kada se govori o 'prvim vremenima'. I slika je prilično jasna; onda dolaze Lužani kao doseljenici i počinje srednjovekovno razdoblje.
 
mi danas, ne da ne moramo, već smo u obavezi da se ne oslanjamo na istorijske izvore koje predstavljaju tradicije određenih, mahom neslovenskih, elita. Mi u narodu takve tradicije, predanja, nemamo zabeleženih. Imamo zabeležene tradicije o caru Govedaru, o caru Trajanu, o Panonskom moru i slične...
Лепо си ово срочио и уопштено говорећи , одлична је идеја да се сакупе такве информације.
Један део мене страхује да ће то бити тежи задатак јер смо сви, у мањој или већој мери, отуђени од нашег блага и школовањем усмерени да знамо туђинске легенде и приче, роодослове и сл.Ретко ко ће данас знати да напамет изусти коју десетерачку песму или слично.
Зато је заиста одличан потез да се активирамо у овом смеру.

Ја бих да почнем са сређеном анализом Александра Ломе "Пракосово" у којој има прилично примера.
Извукла сам за почетак везе између садржаја десетерачких песама и типичних обичаја Скита.

prakosovo skiti konjska krv.png

-------------------------------


prakosovo skiti 2 mac.png


https://www.academia.edu/36319299/Александар_Лома_Пракосово
https://amikamoda.ru/hr/kto-zhil-ranshe-smarty-ili-skify-kto-takie-skify-i-kuda-oni-ischezli.html
 
Ima na dosta mesta; kod Erdeljanovića, Šobajića, Luburića itd. Izdvojio sam samo ključni pasus, što je sažetak.

Ono što je vrlo važno kod proučavanja ovakvih tradicija jeste da li se one javljaju na mnogo mesta, ma velikom području. A to jeste slučaj ovde; postoji percepcija o antičkoj populaciji, koja se vezuje sa Rimljanima i Grcima i za koju najčešće postoje priče da su nestali, pobili se među sobom ili ih drugi pobili, da su izbegli preko mora u Italiju, itd. Ti, i razni Španiji, Kriči, Mataruge, itd. po svim su pričama mahom nestali i bili istrebljeni ili su im ostaci se priključili pridošlim rodovima. To staro stanovništvo vezuje se za stara groblja, stare spomenike i pod velom misterije je koja je tipična kada se govori o 'prvim vremenima'. I slika je prilično jasna; onda dolaze Lužani kao doseljenici i počinje srednjovekovno razdoblje.
Nije baš pametno donositi takve zaključke. Vlahovićev "sažetak" ne donosi niti jedan relevantan podatak; veoma je opskuran i slabo fundiran.

Cela jadranska obala ima i Rimljane i Grke. To nije sporno. Sećanje naroda na Grke može samo govoriti o starosedelaštvu tog naroda koji ih se seća. Ono što je vitium artis jeste upotpunjavanje zadatog (pseudoporfirogenitovskog) istoriografskog okvira o doseljavanju Slovena sa pet rodova za koje neko priča da su "najstariji sloj" (prema Vlahoviću, ispada da su oni Grci). Migracije kod stočara su specifikum, a ne izuzetak. Ovde može biti govora o pomeranjima plemena iz pravca Albanije.

Deluje da Vlahović izmišlja odakle su "najstariji" i "srednji sloj", dok za "najmlađi, današnji sloj" on ne navodi (ne zna?) odakle potiče.
 
Nije baš pametno donositi takve zaključke. Vlahovićev "sažetak" ne donosi niti jedan relevantan podatak; veoma je opskuran i slabo fundiran.

Cela jadranska obala ima i Rimljane i Grke. To nije sporno. Sećanje naroda na Grke može samo govoriti o starosedelaštvu tog naroda koji ih se seća. Ono što je vitium artis jeste upotpunjavanje zadatog (pseudoporfirogenitovskog) istoriografskog okvira o doseljavanju Slovena sa pet rodova za koje neko priča da su "najstariji sloj" (prema Vlahoviću, ispada da su oni Grci). Migracije kod stočara su specifikum, a ne izuzetak. Ovde može biti govora o pomeranjima plemena iz pravca Albanije.

Deluje da Vlahović izmišlja odakle su "najstariji" i "srednji sloj", dok za "najmlađi, današnji sloj" on ne navodi (ne zna?) odakle potiče.

A šta je čudno u tome što su najstariji stanovnici upamćeni kao (između ostalog) i Grci?
 
A šta je čudno u tome što su najstariji stanovnici upamćeni kao (između ostalog) i Grci?
Nisam to rekao.

Rekao sam da je ta ukupna Vlahovićeva konstrukcija totalna budalaština. A baš bih voleo da u tome ima mozga, da konačno mogu i ja da zauzemem stav o doseljavanju iz Bele Srbije.

Vađenjem delića mog teksta iz konteksta i njegovim potpuno pogrešnim tumačenjem (za šta si napravio dan pauze, da se malo pozaboravi o čemu se zaista priča) sada opet pokušavaš temu da povedeš u pravcu koji si osmislio. To stalno radiš i sve manja ti je cena.
 
Mladi Aleksandar Budisavljević upravo je u Plaškom prvi puta čuo predaje tamošnjih stanovnika o Nemrima. Tih se predaja prisjetio u zreloj dobi, 1884. godine, tijekom posjete ličkom selu Mušaluk sjeverno od Gospića. Pričajući mu, naime, o prošlosti mušalučkog kraja, Ive Franić, starac od preko 80 godina, dotakao se i narodne predaje o starom narodu koji je tu živio prije ”Grka”. U spomenutoj knjizi posvećenoj brojnoj i poznatoj ličkoj obitelji iz koje je potekao, Aleksandar Budisavljević pribilježio je:

”Pitah starca Ivu: ima li tamo ili drugđe kakvo staro groblje, kamenijeh krstova ili drugijeh kakvijeh znakova od starine. On mi reče, da se ne zna za kakvo staro groblje, nego one njive u ravnici do malog Mušaluka zovu se ”grobnički dij li”.

Zanimljiva je seoska tradicija o prošlosti Mušaluka i njegovog predjela, koju mi Ive pripovjedaše ovako:

”Najprvo su ovdi živili Nemri; za Nemrima došli su ”Grci” i ovi su svu goru (šumu) isikli. Potle Grka ostalo je sto godina sve čisto, pa onda su došli Turci i za Turci ovo sadanje kolino, koje je do sad najdulje ostalo.”
 
Mladi Aleksandar Budisavljević upravo je u Plaškom prvi puta čuo predaje tamošnjih stanovnika o Nemrima. Tih se predaja prisjetio u zreloj dobi, 1884. godine, tijekom posjete ličkom selu Mušaluk sjeverno od Gospića. Pričajući mu, naime, o prošlosti mušalučkog kraja, Ive Franić, starac od preko 80 godina, dotakao se i narodne predaje o starom narodu koji je tu živio prije ”Grka”. U spomenutoj knjizi posvećenoj brojnoj i poznatoj ličkoj obitelji iz koje je potekao, Aleksandar Budisavljević pribilježio je:

”Pitah starca Ivu: ima li tamo ili drugđe kakvo staro groblje, kamenijeh krstova ili drugijeh kakvijeh znakova od starine. On mi reče, da se ne zna za kakvo staro groblje, nego one njive u ravnici do malog Mušaluka zovu se ”grobnički dij li”.

Zanimljiva je seoska tradicija o prošlosti Mušaluka i njegovog predjela, koju mi Ive pripovjedaše ovako:

”Najprvo su ovdi živili Nemri; za Nemrima došli su ”Grci” i ovi su svu goru (šumu) isikli. Potle Grka ostalo je sto godina sve čisto, pa onda su došli Turci i za Turci ovo sadanje kolino, koje je do sad najdulje ostalo.”
Немри= Не мрију= Не умиру :)
А при том су и Дивови :)
 
Немри= Не мрију= Не умиру :)
А при том су и Дивови :)
Interesantnije mi je da su bili prije "Grka" i narodno predanje doista kaze da nisu umirali nego bi kada stari "orone" sinovi odveli oceve u lug i stavili lopar na glavu starine i udarali,cime bi put Nemra bio zavrsen..mozda se zato i zovu "Ne umiru" jer bivaju "umoreni". Jos mi je nena pricala, da negdje u Zagorju (zaledje, Humska zemlja) zivjeli neki "insani veliki rastom" prije nego ih "zima" otjerala pa dosli "Grci", koji su "narodu" zla razna cinili i "blago" u Zagorje odvodili...interesantno je da u vecini tih predanja konstrukcija je slicna, neki drevni narod naslijedjuju "Grci", a pripovjedac (Sloven) kao da prisustvuje svim tim dogadjajima na licu mjesta.
 
Zašto je totalna budalaština?
Vlahovićev "sažetak" ne donosi niti jedan relevantan podatak; veoma je opskuran i slabo fundiran. Cela jadranska obala ima i Rimljane i Grke. To nije sporno. Sećanje naroda na Grke može samo govoriti o starosedelaštvu tog naroda koji ih se seća. Ono što je vitium artis jeste upotpunjavanje zadatog (pseudoporfirogenitovskog) istoriografskog okvira o doseljavanju Slovena sa pet rodova za koje neko priča da su "najstariji sloj" (prema Vlahoviću, ispada da su oni Grci). Migracije kod stočara su specifikum, a ne izuzetak. Ovde može biti govora o pomeranjima plemena iz pravca Albanije. Deluje da Vlahović izmišlja odakle su "najstariji" i "srednji sloj", dok za "najmlađi, današnji sloj" on ne navodi (ne zna?) odakle potiče.

Čitaj polako i sa razumevanjem.
 
Поводом "Грка"

Sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, Filipovićev suvremenik Milisav Lutovac bilježi kako u Ibarskom Kolašinu muslimani stara groblja nazivaju grčkima, iako znaju da su srpska, pa zaključuje kako to čine da izbjegnu spominjanje onoga komu pripadaju. S druge strane, naglašava kako srpsko stanovništvo naziva gotovo sva srednjovjekovna groblja grčkima ili latinskima.
Nešto kasnije Mirko Barjaktarović proširuje Lutovčeva opažanja vlastitim istraživanjima u Gornjem Polimlju, gdje bilježi kako muslimani srpska groblja nazivaju grčkim, baš kao i katolička latinskim, a iste će godine Lutovac u studiji Rožaje i Štavica konstatirati kako grčka groblja predstavljaju ostatke srpskog srednjovjekovnog stanovništva. 9
Palavestra, očigledno nezadovoljan ovakvim pojednostavljenim tumačenjima, u svojoj studiji iz 1966. godine precizno razrađuje problematiku termina Grci. Za razliku od svojih prethodnika i suvremenika, pokušava široko sagledati problem te ispituje mogućnost povezanosti Grka iz predaja s etničkim Grcima, tj. antičkim Helenima koji su kolonizirali jadranske otoke i dio obale. Njegova konstatacija jest da je takva veza vrlo nevjerojatna, prvenstveno radi hijatusa kojeg predstavljaju stoljeća rimske vlasti u Iliriku, ali ne odbacuje mogućnost veze stoljetne bizantske vlasti na istočnom Jadranu s Grcima iz predaja, koju su u prvoj polovici 20. stoljeća osporavali autori poput Filipovića i Nike Županića.10 Međutim, u svom kapitalnom djelu Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine iz 2004. godine ipak negira tu mogućnost.11
Najzastupljenija teza u svih autora koji su se bavili ovim problemom, da naziv Grci proizlazi iz konfesionalne sfere, u Palavestre je opširno razrađena. Argumentirano dokazuje na primjerima iz južne Dalmacije i Hercegovine povezanost pravoslavlja i Istočne, odnosno grčke crkve u srednjem vijeku iz čega proizlazi termin, ali samo na području istočnih dijelova dinarskog područja. Rasprostranjenost naziva Grk, grčki u rubnim krajevima na zapadu ovog prostora, u Lici, Istri te Beloj Krajini dovodi u vezu s pravoslavnim, izrazito stočarskim stanovništvom koje je nekoliko stoljeća bježeći pred Turcima migriralo zapadnije....
............S obzirom na to da postoji dovoljno indicija da se pravoslavno stanovništvo u jednom trenutku u povijesti doista nazivalo Grcima, možda su katolički doseljenici smatrali kako je zemlja na koju su se naselili nekad pripadala njihovim pravoslavnim, grčkim susjedima, pa su predaju modificirali puno realnijim konotacijama.
 
Poslednja izmena:
Поводом "Грка"

Sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, Filipovićev suvremenik Milisav Lutovac bilježi kako u Ibarskom Kolašinu muslimani stara groblja nazivaju grčkima, iako znaju da su srpska, pa zaključuje kako to čine da izbjegnu spominjanje onoga komu pripadaju. S druge strane, naglašava kako srpsko stanovništvo naziva gotovo sva srednjovjekovna groblja grčkima ili latinskima.
Nešto kasnije Mirko Barjaktarović proširuje Lutovčeva opažanja vlastitim istraživanjima u Gornjem Polimlju, gdje bilježi kako muslimani srpska groblja nazivaju grčkim, baš kao i katolička latinskim, a iste će godine Lutovac u studiji Rožaje i Štavica konstatirati kako grčka groblja predstavljaju ostatke srpskog srednjovjekovnog stanovništva. 9
Palavestra, očigledno nezadovoljan ovakvim pojednostavljenim tumačenjima, u svojoj studiji iz 1966. godine precizno razrađuje problematiku termina Grci. Za razliku od svojih prethodnika i suvremenika, pokušava široko sagledati problem te ispituje mogućnost povezanosti Grka iz predaja s etničkim Grcima, tj. antičkim Helenima koji su kolonizirali jadranske otoke i dio obale. Njegova konstatacija jest da je takva veza vrlo nevjerojatna, prvenstveno radi hijatusa kojeg predstavljaju stoljeća rimske vlasti u Iliriku, ali ne odbacuje mogućnost veze stoljetne bizantske vlasti na istočnom Jadranu s Grcima iz predaja, koju su u prvoj polovici 20. stoljeća osporavali autori poput Filipovića i Nike Županića.10 Međutim, u svom kapitalnom djelu Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine iz 2004. godine ipak negira tu mogućnost.11
Najzastupljenija teza u svih autora koji su se bavili ovim problemom, da naziv Grci proizlazi iz konfesionalne sfere, u Palavestre je opširno razrađena. Argumentirano dokazuje na primjerima iz južne Dalmacije i Hercegovine povezanost pravoslavlja i Istočne, odnosno grčke crkve u srednjem vijeku iz čega proizlazi termin, ali samo na području istočnih dijelova dinarskog područja. Rasprostranjenost naziva Grk, grčki u rubnim krajevima na zapadu ovog prostora, u Lici, Istri te Beloj Krajini dovodi u vezu s pravoslavnim, izrazito stočarskim stanovništvom koje je nekoliko stoljeća bježeći pred Turcima migriralo zapadnije....
............S obzirom na to da postoji dovoljno indicija da se pravoslavno stanovništvo u jednom trenutku u povijesti doista nazivalo Grcima, možda su katolički doseljenici smatrali kako je zemlja na koju su se naselili nekad pripadala njihovim pravoslavnim, grčkim susjedima, pa su predaju modificirali puno realnijim konotacijama.
Ali u svim predajama "Grci" dolaze i zaticu neki drevni narod Nemre, Divove, Goleme i potiskuju ih ili ovi ranije odlaze zbog neke prirodne promjene, "zime" npr. a "pripovjedac" te dogadjaje posmatra kao da je savremenik i tih drevnih naroda i "Grka", a jednovremeno ne pripada ni jednima ni drugima..i predaje o "Grcima" nalazimo jednako kod pravoslavnih, katolickih i muslimanskih Slovena na Balkanu, kako si i sama navela..dakle ta teza o konfesionalnom povezivanju "Grka" sa pravoslavnim stanovnistvom jednako je na slabim temeljima kao i povezivanje "Grka" sa helenskom populacijom..dakle ko su "Grci" i zasto mi uopste Helene zovemo Grcima?
 
... Mušaluk sjeverno od Gospića ...
”Najprvo su ovdi živili Nemri; za Nemrima došli su ”Grci” i ovi su svu goru (šumu) isikli. Potle Grka ostalo je sto godina sve čisto, pa onda su došli Turci i za Turci ovo sadanje kolino, koje je do sad najdulje ostalo.”
Odlično, odavde se vidi da su ti "Grci" ustvari pravoslavci (Srbi) posle kojih su došli "Turci" ustvari muslimani (više Južni Sloveni manje etnički Turci).
 
A ko su onda "sadanje kolino"?
Pa da, ko su, ako su Grci - Hrvati:

"Čini se, naime, da vremenski slijed Nemra i ”Grka”, koji predaja jasno razlučuje, posredno upućuje da su, bar u slučaju mušalučkog kraja, ”Grci” u stvari - Hrvati. (* 3)"

Takva nazovi-predanja su potpuno smeće jer po logici same stvari predstavljaju egzogene priče. Ta, ne može neki narod imati sećanje kako je na tom prostoru došlo do tri smene naroda (čak posle jednog naroda se opisuje 100 godina da tu ne živi niko - to nije predanje. Mogao je doći neko sa strane, neki fratar, u prvoj polovini 19. veka i da bi udovoljio odgovorom nekim ljubopitljivim klincima na postavljeno pitanje ispričati totalnu fikciju.

Ako u samom narativu postoji svedočenje o diskontinuitetu onda se narativ ne može smatrati predanjem. To je budalasto. Takve priče su legende, a ne predanja.
 
...
..interesantno je da u vecini tih predanja konstrukcija je slicna, neki drevni narod naslijedjuju "Grci", a pripovjedac (Sloven) kao da prisustvuje svim tim dogadjajima na licu mjesta.

a "pripovjedac" te dogadjaje posmatra kao da je savremenik i tih drevnih naroda i "Grka", a jednovremeno ne pripada ni jednima ni drugima.
Да, Словени су ту и померају се мало тамо- мало амо и гледају доласке и одласке туђина као посматрачи, тј. староседеоци.
Пошто познају терен, знају где привремено могу станиште да преместе, па кад освајачи мину, они се врате. Остане топоним напр "Станци".
 
Kada su u pitanju doseljavanja/prisustvo Slovena mi danas, ne da ne moramo, već smo u obavezi da se ne oslanjamo na istorijske izvore koje predstavljaju tradicije određenih, mahom neslovenskih, elita. Mi u narodu takve tradicije, predanja, nemamo zabeleženih. Imamo zabeležene tradicije o caru Govedaru, o caru Trajanu, o Panonskom moru i slične, .....

Постоји и дечја игра "Цар говедар", Галерије- Арментариус

https://sr.m.wikisource.org/sr-ec/Све,_све,_али_занат
 
Pa da, ko su, ako su Grci - Hrvati:

"Čini se, naime, da vremenski slijed Nemra i ”Grka”, koji predaja jasno razlučuje, posredno upućuje da su, bar u slučaju mušalučkog kraja, ”Grci” u stvari - Hrvati. (* 3)"

Takva nazovi-predanja su potpuno smeće jer po logici same stvari predstavljaju egzogene priče. Ta, ne može neki narod imati sećanje kako je na tom prostoru došlo do tri smene naroda (čak posle jednog naroda se opisuje 100 godina da tu ne živi niko - to nije predanje. Mogao je doći neko sa strane, neki fratar, u prvoj polovini 19. veka i da bi udovoljio odgovorom nekim ljubopitljivim klincima na postavljeno pitanje ispričati totalnu fikciju.

Ako u samom narativu postoji svedočenje o diskontinuitetu onda se narativ ne može smatrati predanjem. To je budalasto. Takve priče su legende, a ne predanja.
I pravoslavno stanovnistvo ima predanja o "Grcima", mislim da samo staviti znak "Grci"=pravoslavno stanovnistvo Balkana je povrsno kao i za ove "Grke" iz predanja reci da su pravi Heleni...ja nisam strucnjak za proslost..citam puno,ali sam sebi ne mogu da predstavim tu pojavu "Grka" osim kao grupe stranaca koji nikakve veze nemaju sa slovenskim stanovnistvom Balkana..jednostavno stranci.
 

Back
Top