Da, jesam, i da, to je istorijska činjenica. Međutim, nema ni govora ikakvoga o tome više od pola milenija nakon toga. Slovensko stanovništvo na jugu je gotovo u potpunosti istrebljeno za vrijeme romejske "rekonkviste unutrašnjosti Balkana", a najranije granice južnoslovenskih zemalja (Srbija i "prilagođena" Bugarska) i odlikuju upravo narodne linije gdje su se oni uspjeli očuvati. Moje je mišljenje da su i brojne izbjeglice sa juga i doprinijele stvaranju velikih narodskih centara u raškoj oblasti i drugim krajevima. Dobro se sjeti koja je taktika bila najčešća - raseljavanje. Npr. kod Slovena koji su nosili srpsko ime jedan je primjer dobar ona grupa koja je preseljena u Malu Aziju i formirala "Grad Srba{/B]" (Gordoservon) krajem VII vijeka. Ali kao što rekoh na prvom mjestu, asimilacija je glavna i osnovna bit.
Tu ne postoje nacije, već prvenstveno kulturna pripadnost. Etničko porijeklo (recimo albansko) pojedinih porodica u helenskim gradovima koje je Dušan osvajao (uključujući i Skoplje) je nebitno, jer je svima njima zajedničko pravoslavlje i grčki jezik. To su grčke znatlije, grčki pisari, grčko sveštenstvo, grčko plemstvo. To i odlikuje transfuziju Srpskog carstva u srpsko-grčko, kao i avanturu Simeona-Siniše Paleologa od Nemanjina roda.
Međutim, ono o čemu Lesandar (moguće po uzoru na Aleksandra Makedonskog uzet nadimak) priča, je sušta kako kažu ono "velikosrpska", ludost.
