Srbijo, znaš li ko je Josip Rajhl Kir?...

Black_star

Elita
Moderator
Poruka
19.400

Srbijo, znaš li ko je Josip Reihl Kir, čovek ubijen jer nije dao da se puca:​

" Dok sam ja živ rata između Hrvata i Srba na ovom području neće biti "​


ZI2k9kpTURBXy9jNzI5ZjNjZGZjNDM4MTE1Yjc4ZmRkYzUxZGQ3MTRjYi5qcGeRkwLNAuQAgaEwBQ


Biti čovek u teška i luda vremena, bitno je, ali se ponekad plaća najskupljom valutom, životom. Tu cenu je platio i Hrvat, Josip Reihl Kir, koji je jednom rečenicom u luda vremena devedesetih godina, kada se i za manje gubila glava, ostao dosledan svom stavu biti čovek po svaku cenu.

"Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti", rekao je u junu 1991. godine Josip. U inat ludilu, ratohuškačkoj propagandi, ubistvima i zverstvima koji su se naslućivali, a, nažalost, sa njegovim ubistvom u narednih par godina, i obistinili...jer da je bilo više onih poput Josipa, pitanje je da li bismo danas imali puna groblja nedužnih, krivih samo što su bili Hrvati, Srbi ili Bošnjaci pred dugim cevima onih drugih.

Danas, 30 godina kasnije, Josipov legat živi i tinja, ali ne onako kako bi trebalo, iako između njegove sudbine i sudbine Srbina iz Trebinja, Srđana Aleksića, sa ove strane Drine ona nekako prolazi nezapaženo.

Ko je bio Josip Rajhl Kir​

Rođen u braku između oca Nemca i majke Hrvatice, koji su bili aktivni borci u Drugom svetskom ratu na strani Partizana, Josip je na svet došao 25.7. 1955. godine u mestu Daruvar. U kasnijem periodu odrastanja, bio je dobar đak i odličan student. Kao najbolji dokaz tome, govori činjenica da je kao apsolvent Ekonomskog fakulteta u Osjeku, već predavao u srednjoj školi u Đakovu.

Međutim, iako je imao budućnost u sferi obrazovanja, dobio je poziv koji će mu obeležiti život i zbog koga je ušao u istoriju. Naime, zbog svoje stručnosti, ponudili su mu da radi kao inspektor za privredni kriminal. U želji da reši stambeno pitanje, supruge Jadranke, ćerkice i sebe, odlučio je da prihvati ponudu. Od tog momenta, tačnije, od 1981. godine, napredovao je krupnim koracima u karijeri.

Od rada u Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove SE Hrvatske, napredovao je sve do vodećih pozicija unutar Sekretarijata za unutrašnje poslove u Osjeku. Sve zbog obraza, čestitosti, stručnosti i znanja.

A onda su došle devedesete....

"Kod mene neće biti rata između Srba i Hrvata"​

Kada su održani prvi demokratski izbori, u sumrak rasturanja SFRJ, 1990. godine, Josip je bio postavljen za načelnika policije u Osjeku. Čovek u biti, kakav je bio, nije se libio da osudi govore mržnje koji je dolazio i sa hrvatske i sa srpske strane. Po svaku cenu je gledao da spreči ono što je visilo u vazduhu, rat i sve ono po čemu danas pamtimo prvu polovinu devedesetih godina prošlog veka - rat, stradanja i razaranja između Srba i Hrvata.

Razum i mir, koje je zagovarao, nikome nisu dopirali do mozga, a on je koristio svaku priliku da objasni kako običnim ljudima, tako i onima u politici i vojsci, da rat nikome nije koristan. Medijima je zamerao što prate direktive, a ne činjenice sa terena, usled čega je dolazilo, kako je rekao, do zastrašivanja i manipulacije.

Godinu dana po postavljanju na čelo načelnika, u junu 1991. za govornicom je izrekao rečenicu koja je do dana današnjeg simbol razuma u pomračenju svesti; "Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti."

Atentat i smrt Josipa Reihla Kira​

Uvidevši da su reči njenog supruga slabo dopiru do ljudi, Jadranka Reihl Kir je pokušala da ga nagovori da se povuče sa pozicije koju je obavljao, u nadi da će na taj način uspeti da mu spasi i život. Postavila mu je ultimatum da do prvog jula napusti policiju.

I sam Josip je znao kakva mu opasnost preti, pa sem toga što nedeljama nije odlazio kući, ispred porodičnog doma je postavio stražu koja je dežurala 24 sata. Nažalost, njegove i sumnje supruge Jadranke, obistinile su se prvog jula 1991. godine.

Antun Gudelj, rezervista MUP-a Hrvatske, čekao je na barikadama kod Tenja da se Reihl Kir, zajedno sa potpredsednikom osječkoga Gradskog veća Goranom Zobundžijom, gradskim većnikom Milanom Kneževićem i predsednikom Mesne zajednice Tenje, Mirkom Tubićem pojave. Kada ih je ugledao, započeo je krvavi pir. Gudelj je besramno zapucao na njih. Josip, Goran i Milan su preminuli na licu mesta, dok je Tubić preživeo.

U telu Josipa Reihla Kira, nalazilo se 16 metaka! Ubica je nakon izvršenog dela, hladnokrvno odšetao sa lica mesta.

Pravda je spora, ali dostižna​

Gudelj je nakon zverskog ubistva prvo napustio Osjek, da bi potom napustio i Hrvatsku. Iz Austrije je odbegao u Australiju. Za to vreme u domovini, pravda za Josipa Reihl Kira je kaskala, a često je bila i bacana u blato. Naime, tokom sudskog procesa, Gudelj je bio osuđen u otsutstvu, nakon čega je bio i amnestiran.

Međutim, zaslugom svoje supruge Jadranke, koja nije dala da se njegovo ime, lik i reči pomirenja zaborave, nakon puno peripetija i odlaganja, Gudelj je konačno izručen Hrvatskoj, te mu je 2009. godine kazna od 20 godina robije potvrđena.

"Želim samo jedno..."​

Prošle godine, na 29 godina od smrti supruga, Jadranka Reihl Kir je govorila za portal "Danas". Pored razgovora na temu njegove smrti, ko stoji iza svega, kao i borbe da se izvršilac osudi, ona je izrekla i jednu bolnu istinu - danas u Srbiji mnogi nisu čuli za Josipa i njegove reči, zbog kojih je bio jedan od retkih Hrvata čije je reči srpski živalj slušao u Osjeku i okolini.

"Da, potpuno mi je jasno da građani Srbije ne znaju ko je bio Josip Reihl – Kir jer i oni koji su znali možda više nisu živi, a činjenica je da je prošla jedna generacija ljudi. Mnogi ga i u Hrvatskoj žele zaboraviti, izbrisati iz istorije zbog svoje nečiste savesti iako je u proleće 1991. godine imao važnu ulogu u Istočnoj Slavoniji. Ima i onih drugih koji su svjesni njegove uloge u tom turbulentnom razdoblju, nadasve teškom razdoblju i žele da se ne zaboravi, da se ne zaboravi čovek koji je želeo tako „malo“ – samo mir i koji je za taj mir svesno dao ono najvrednije što svi od nas imamo, a to je svoj život - rekla je ona tom prilikom za "Danas".

Izvor: Blic

Kao u antickim dramama, imate uvod, razradu i zakljucak... Imate zrtvu i njegovog zlocinca. Ali pravo pitanje je: imamo li danas i publiku?...
...i podlogu za onu estradnu postapalicu: "Ja ne gledam ko je kakve krvi, meni samo znaci ko je kakav covek = novcanik" (random pevacica iz prckoljaca)?;)

Pitanje - kao iz naslova: prepoznaje li danas Srbija Josipa Rajhla Kira?...
 
Poslednja izmena:

Srbijo, znaš li ko je Josip Reihl Kir, čovek ubijen jer nije dao da se puca:​

" Dok sam ja živ rata između Hrvata i Srba na ovom području neće biti "​


ZI2k9kpTURBXy9jNzI5ZjNjZGZjNDM4MTE1Yjc4ZmRkYzUxZGQ3MTRjYi5qcGeRkwLNAuQAgaEwBQ


Biti čovek u teška i luda vremena, bitno je, ali se ponekad plaća najskupljom valutom, životom. Tu cenu je platio i Hrvat, Josip Reihl Kir, koji je jednom rečenicom u luda vremena devedesetih godina, kada se i za manje gubila glava, ostao dosledan svom stavu biti čovek po svaku cenu.

"Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti", rekao je u junu 1991. godine Josip. U inat ludilu, ratohuškačkoj propagandi, ubistvima i zverstvima koji su se naslućivali, a, nažalost, sa njegovim ubistvom u narednih par godina, i obistinili...jer da je bilo više onih poput Josipa, pitanje je da li bismo danas imali puna groblja nedužnih, krivih samo što su bili Hrvati, Srbi ili Bošnjaci pred dugim cevima onih drugih.

Danas, 30 godina kasnije, Josipov legat živi i tinja, ali ne onako kako bi trebalo, iako između njegove sudbine i sudbine Srbina iz Trebinja, Srđana Aleksića, sa ove strane Drine ona nekako prolazi nezapaženo.

Ko je bio Josip Rajhl Kir​

Rođen u braku između oca Nemca i majke Hrvatice, koji su bili aktivni borci u Drugom svetskom ratu na strani Partizana, Josip je na svet došao 25.7. 1955. godine u mestu Daruvar. U kasnijem periodu odrastanja, bio je dobar đak i odličan student. Kao najbolji dokaz tome, govori činjenica da je kao apsolvent Ekonomskog fakulteta u Osjeku, već predavao u srednjoj školi u Đakovu.

Međutim, iako je imao budućnost u sferi obrazovanja, dobio je poziv koji će mu obeležiti život i zbog koga je ušao u istoriju. Naime, zbog svoje stručnosti, ponudili su mu da radi kao inspektor za privredni kriminal. U želji da reši stambeno pitanje, supruge Jadranke, ćerkice i sebe, odlučio je da prihvati ponudu. Od tog momenta, tačnije, od 1981. godine, napredovao je krupnim koracima u karijeri.

Od rada u Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove SE Hrvatske, napredovao je sve do vodećih pozicija unutar Sekretarijata za unutrašnje poslove u Osjeku. Sve zbog obraza, čestitosti, stručnosti i znanja.

A onda su došle devedesete....

"Kod mene neće biti rata između Srba i Hrvata"​

Kada su održani prvi demokratski izbori, u sumrak rasturanja SFRJ, 1990. godine, Josip je bio postavljen za načelnika policije u Osjeku. Čovek u biti, kakav je bio, nije se libio da osudi govore mržnje koji je dolazio i sa hrvatske i sa srpske strane. Po svaku cenu je gledao da spreči ono što je visilo u vazduhu, rat i sve ono po čemu danas pamtimo prvu polovinu devedesetih godina prošlog veka - rat, stradanja i razaranja između Srba i Hrvata.

Razum i mir, koje je zagovarao, nikome nisu dopirali do mozga, a on je koristio svaku priliku da objasni kako običnim ljudima, tako i onima u politici i vojsci, da rat nikome nije koristan. Medijima je zamerao što prate direktive, a ne činjenice sa terena, usled čega je dolazilo, kako je rekao, do zastrašivanja i manipulacije.

Godinu dana po postavljanju na čelo načelnika, u junu 1991. za govornicom je izrekao rečenicu koja je do dana današnjeg simbol razuma u pomračenju svesti; "Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti."

Atentat i smrt Josipa Reihla Kira​

Uvidevši da su reči njenog supruga slabo dopiru do ljudi, Jadranka Reihl Kir je pokušala da ga nagovori da se povuče sa pozicije koju je obavljao, u nadi da će na taj način uspeti da mu spasi i život. Postavila mu je ultimatum da do prvog jula napusti policiju.

I sam Josip je znao kakva mu opasnost preti, pa sem toga što nedeljama nije odlazio kući, ispred porodičnog doma je postavio stražu koja je dežurala 24 sata. Nažalost, njegove i sumnje supruge Jadranke, obistinile su se prvog jula 1991. godine.

Antun Gudelj, rezervista MUP-a Hrvatske, čekao je na barikadama kod Tenja da se Reihl Kir, zajedno sa potpredsednikom osječkoga Gradskog veća Goranom Zobundžijom, gradskim većnikom Milanom Kneževićem i predsednikom Mesne zajednice Tenje, Mirkom Tubićem pojave. Kada ih je ugledao, započeo je krvavi pir. Gudelj je besramno zapucao na njih. Josip, Goran i Milan su preminuli na licu mesta, dok je Tubić preživeo.

U telu Josipa Reihla Kira, nalazilo se 16 metaka! Ubica je nakon izvršenog dela, hladnokrvno odšetao sa lica mesta.

Pravda je spora, ali dostižna​

Gudelj je nakon zverskog ubistva prvo napustio Osjek, da bi potom napustio i Hrvatsku. Iz Austrije je odbegao u Australiju. Za to vreme u domovini, pravda za Josipa Reihl Kira je kaskala, a često je bila i bacana u blato. Naime, tokom sudskog procesa, Gudelj je bio osuđen u otsutstvu, nakon čega je bio i amnestiran.

Međutim, zaslugom svoje supruge Jadranke, koja nije dala da se njegovo ime, lik i reči pomirenja zaborave, nakon puno peripetija i odlaganja, Gudelj je konačno izručen Hrvatskoj, te mu je 2009. godine kazna od 20 godina robije potvrđena.

"Želim samo jedno..."​

Prošle godine, na 29 godina od smrti supruga, Jadranka Reihl Kir je govorila za portal "Danas". Pored razgovora na temu njegove smrti, ko stoji iza svega, kao i borbe da se izvršilac osudi, ona je izrekla i jednu bolnu istinu - danas u Srbiji mnogi nisu čuli za Josipa i njegove reči, zbog kojih je bio jedan od retkih Hrvata čije je reči srpski živalj slušao u Osjeku i okolini.

"Da, potpuno mi je jasno da građani Srbije ne znaju ko je bio Josip Reihl – Kir jer i oni koji su znali možda više nisu živi, a činjenica je da je prošla jedna generacija ljudi. Mnogi ga i u Hrvatskoj žele zaboraviti, izbrisati iz istorije zbog svoje nečiste savesti iako je u proleće 1991. godine imao važnu ulogu u Istočnoj Slavoniji. Ima i onih drugih koji su svjesni njegove uloge u tom turbulentnom razdoblju, nadasve teškom razdoblju i žele da se ne zaboravi, da se ne zaboravi čovek koji je želeo tako „malo“ – samo mir i koji je za taj mir svesno dao ono najvrednije što svi od nas imamo, a to je svoj život - rekla je ona tom prilikom za "Danas".

Izvor: Blic

Kao u antickim dramama, imate uvod, razradu i zakljucak... Imate zrtvu i njegovog zlocinca. Ali pravo pitanje je: imamo li danas i publiku?...
...i podlogu za onu estradnu postapalicu: "Ja ne gledam ko je kakve krvi, meni samo znaci ko je kakav covek = novcanik" (random pevacica iz prckoljaca)?;)

Pitanje - kao iz naslova: prepoznaje li danas Srbija Josipa Rajhla Kira?...
zadao si pretesko pitanje
e da je tu oko marikuane , i poslovanja
pa bi bilo djene , djene
vako...
 
Dotični je potomak Nijemaca i Hrvata koji su dugo vremena u Slavoniji. Poslije WW2 komunisti masovno naseljavaju dinarsko stanovništvo u Slavoniji Baranji, Bačkoj i Banatu. Izgleda da to novo stanovništvo nije baš usvojilo recimo srednjoeuropske uzuse ponašanja koji teže miroljubljivim riješavanju problema. Znači komunisti su krivi za rat zapravo🤔
 
Te udbaško- ustaške gre su bile zaista igre bez granica. Početkom rata u Hrvatsku stiže terorist Miro Barišić koji je ubio jugoslavenskog ambasadora. Svega je dva tri dana bio u Hrvatskoj živ, službeno poginuo u borbi mada tog dana kažu i nije bilo borbenih aktivnosti. Javna tajna je da su ga ubili bivši protivnici iz Hrvatske UDB- e, to je bilo pitanje ko će koga.
 

Srbijo, znaš li ko je Josip Reihl Kir, čovek ubijen jer nije dao da se puca:​

" Dok sam ja živ rata između Hrvata i Srba na ovom području neće biti "​


ZI2k9kpTURBXy9jNzI5ZjNjZGZjNDM4MTE1Yjc4ZmRkYzUxZGQ3MTRjYi5qcGeRkwLNAuQAgaEwBQ


Biti čovek u teška i luda vremena, bitno je, ali se ponekad plaća najskupljom valutom, životom. Tu cenu je platio i Hrvat, Josip Reihl Kir, koji je jednom rečenicom u luda vremena devedesetih godina, kada se i za manje gubila glava, ostao dosledan svom stavu biti čovek po svaku cenu.

"Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti", rekao je u junu 1991. godine Josip. U inat ludilu, ratohuškačkoj propagandi, ubistvima i zverstvima koji su se naslućivali, a, nažalost, sa njegovim ubistvom u narednih par godina, i obistinili...jer da je bilo više onih poput Josipa, pitanje je da li bismo danas imali puna groblja nedužnih, krivih samo što su bili Hrvati, Srbi ili Bošnjaci pred dugim cevima onih drugih.

Danas, 30 godina kasnije, Josipov legat živi i tinja, ali ne onako kako bi trebalo, iako između njegove sudbine i sudbine Srbina iz Trebinja, Srđana Aleksića, sa ove strane Drine ona nekako prolazi nezapaženo.

Ko je bio Josip Rajhl Kir​

Rođen u braku između oca Nemca i majke Hrvatice, koji su bili aktivni borci u Drugom svetskom ratu na strani Partizana, Josip je na svet došao 25.7. 1955. godine u mestu Daruvar. U kasnijem periodu odrastanja, bio je dobar đak i odličan student. Kao najbolji dokaz tome, govori činjenica da je kao apsolvent Ekonomskog fakulteta u Osjeku, već predavao u srednjoj školi u Đakovu.

Međutim, iako je imao budućnost u sferi obrazovanja, dobio je poziv koji će mu obeležiti život i zbog koga je ušao u istoriju. Naime, zbog svoje stručnosti, ponudili su mu da radi kao inspektor za privredni kriminal. U želji da reši stambeno pitanje, supruge Jadranke, ćerkice i sebe, odlučio je da prihvati ponudu. Od tog momenta, tačnije, od 1981. godine, napredovao je krupnim koracima u karijeri.

Od rada u Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove SE Hrvatske, napredovao je sve do vodećih pozicija unutar Sekretarijata za unutrašnje poslove u Osjeku. Sve zbog obraza, čestitosti, stručnosti i znanja.

A onda su došle devedesete....

"Kod mene neće biti rata između Srba i Hrvata"​

Kada su održani prvi demokratski izbori, u sumrak rasturanja SFRJ, 1990. godine, Josip je bio postavljen za načelnika policije u Osjeku. Čovek u biti, kakav je bio, nije se libio da osudi govore mržnje koji je dolazio i sa hrvatske i sa srpske strane. Po svaku cenu je gledao da spreči ono što je visilo u vazduhu, rat i sve ono po čemu danas pamtimo prvu polovinu devedesetih godina prošlog veka - rat, stradanja i razaranja između Srba i Hrvata.

Razum i mir, koje je zagovarao, nikome nisu dopirali do mozga, a on je koristio svaku priliku da objasni kako običnim ljudima, tako i onima u politici i vojsci, da rat nikome nije koristan. Medijima je zamerao što prate direktive, a ne činjenice sa terena, usled čega je dolazilo, kako je rekao, do zastrašivanja i manipulacije.

Godinu dana po postavljanju na čelo načelnika, u junu 1991. za govornicom je izrekao rečenicu koja je do dana današnjeg simbol razuma u pomračenju svesti; "Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti."

Atentat i smrt Josipa Reihla Kira​

Uvidevši da su reči njenog supruga slabo dopiru do ljudi, Jadranka Reihl Kir je pokušala da ga nagovori da se povuče sa pozicije koju je obavljao, u nadi da će na taj način uspeti da mu spasi i život. Postavila mu je ultimatum da do prvog jula napusti policiju.

I sam Josip je znao kakva mu opasnost preti, pa sem toga što nedeljama nije odlazio kući, ispred porodičnog doma je postavio stražu koja je dežurala 24 sata. Nažalost, njegove i sumnje supruge Jadranke, obistinile su se prvog jula 1991. godine.

Antun Gudelj, rezervista MUP-a Hrvatske, čekao je na barikadama kod Tenja da se Reihl Kir, zajedno sa potpredsednikom osječkoga Gradskog veća Goranom Zobundžijom, gradskim većnikom Milanom Kneževićem i predsednikom Mesne zajednice Tenje, Mirkom Tubićem pojave. Kada ih je ugledao, započeo je krvavi pir. Gudelj je besramno zapucao na njih. Josip, Goran i Milan su preminuli na licu mesta, dok je Tubić preživeo.

U telu Josipa Reihla Kira, nalazilo se 16 metaka! Ubica je nakon izvršenog dela, hladnokrvno odšetao sa lica mesta.

Pravda je spora, ali dostižna​

Gudelj je nakon zverskog ubistva prvo napustio Osjek, da bi potom napustio i Hrvatsku. Iz Austrije je odbegao u Australiju. Za to vreme u domovini, pravda za Josipa Reihl Kira je kaskala, a često je bila i bacana u blato. Naime, tokom sudskog procesa, Gudelj je bio osuđen u otsutstvu, nakon čega je bio i amnestiran.

Međutim, zaslugom svoje supruge Jadranke, koja nije dala da se njegovo ime, lik i reči pomirenja zaborave, nakon puno peripetija i odlaganja, Gudelj je konačno izručen Hrvatskoj, te mu je 2009. godine kazna od 20 godina robije potvrđena.

"Želim samo jedno..."​

Prošle godine, na 29 godina od smrti supruga, Jadranka Reihl Kir je govorila za portal "Danas". Pored razgovora na temu njegove smrti, ko stoji iza svega, kao i borbe da se izvršilac osudi, ona je izrekla i jednu bolnu istinu - danas u Srbiji mnogi nisu čuli za Josipa i njegove reči, zbog kojih je bio jedan od retkih Hrvata čije je reči srpski živalj slušao u Osjeku i okolini.

"Da, potpuno mi je jasno da građani Srbije ne znaju ko je bio Josip Reihl – Kir jer i oni koji su znali možda više nisu živi, a činjenica je da je prošla jedna generacija ljudi. Mnogi ga i u Hrvatskoj žele zaboraviti, izbrisati iz istorije zbog svoje nečiste savesti iako je u proleće 1991. godine imao važnu ulogu u Istočnoj Slavoniji. Ima i onih drugih koji su svjesni njegove uloge u tom turbulentnom razdoblju, nadasve teškom razdoblju i žele da se ne zaboravi, da se ne zaboravi čovek koji je želeo tako „malo“ – samo mir i koji je za taj mir svesno dao ono najvrednije što svi od nas imamo, a to je svoj život - rekla je ona tom prilikom za "Danas".

Izvor: Blic

Kao u antickim dramama, imate uvod, razradu i zakljucak... Imate zrtvu i njegovog zlocinca. Ali pravo pitanje je: imamo li danas i publiku?...
...i podlogu za onu estradnu postapalicu: "Ja ne gledam ko je kakve krvi, meni samo znaci ko je kakav covek = novcanik" (random pevacica iz prckoljaca)?;)

Pitanje - kao iz naslova: prepoznaje li danas Srbija Josipa Rajhla Kira?...
Secam se coveka, i zaista je radio kao sto je i napisano u temi.
RIP!
 
Kao navodno on je novi izraelac Arči Rajs

Niđe veze.

Lik je bio načelnik osječke policije, koga su roknuli Hrvati, jer je pokušao da spreči sukobe.

Znači, njime bi Hrvati trebali da se bave, a ne Srbija.

Nas se dotični ič ne tiče.

Видим, сви знате ко је, али сви прозивате неке друге,неоређене, да не знају.

Ваљда сте ви паметни, па знате, а неки други су глупи, па не знају.

Smatraju valjda, da trideset godina posle rata oni koji se tada nisu ni rodili treba da se bave detaljima propasti bratstva-jedinstva...
 
Знамо ко је био господин.

Има једно 100 новинских чланака о њему и још 10 тема на Крстарици.

Ал' ваљда је цоол кад неодређене ликове на интернету прозивате за незнање.


Ваљда ћете се смирити кад нека улица у Београду добије име по њему.
 
Te udbaško- ustaške gre su bile zaista igre bez granica. Početkom rata u Hrvatsku stiže terorist Miro Barišić koji je ubio jugoslavenskog ambasadora. Svega je dva tri dana bio u Hrvatskoj živ, službeno poginuo u borbi mada tog dana kažu i nije bilo borbenih aktivnosti. Javna tajna je da su ga ubili bivši protivnici iz Hrvatske UDB- e, to je bilo pitanje ko će koga.
Rat je namenski izazvan i isprovociran to je jasno i pticama na grani.
Dok se fukare politicke bogatile i krale ,narod se ubijao ..
 
Ubili su ga zdruzeno hrvatsko-srpske udbaske linije, sve su radili zajedno pd prvog do poslednjeg dana. Rat se morao desiti ne bi li Hrvatska i Srbija bila opljackane kao i druge yu republike i ne bi se lakse upravljalo mrznjom zatrovanim banana republikicama i narodima. Zali boze ovakve ljude poput Rajhl Kira koji to nisu znali, a i da su znali u tome svakako ne bi ucestvovali.
 
Poslednja izmena:

Back
Top