MaRaMih162219
Domaćin
- Poruka
- 4.013
potpuno krivi i frizirani podaci, do sredine 1942. godine u srpskom življu uopće nije postojao značajniji broj partizanskih jedinica koje bi bile bezuvjetno potčinjene NOP-u kojim je rukovodio kpj odnosno kph. tomu u prilog iznosim nepobitnu činjenicu da npr Vasilj Gaćeša nije bio niti partizan niti pripadnik kpj niti je njegova zloglasna banditska jedinica bila dio nop-a. radilo se o najobičnijem drumskom razbojniku koji je zajedno sa Petrom Krnjajićem i sa Adamom Petrovićem zvanim Gigac, provodio teror, vršio razbojstva i u konačici više maltretirao srbe nego hrvate jer je obilazeći srpska sela na silu provodio mobilizaciju. takve razbojničke skupine su ordinirale po baniji, kordunu, lici i dalmatinskom zaobalju i uglavnom su većina njih dvojili oko pristupanja četnicima kojima su bili ideološki bliži nego partizaniji koju je vodila kpj i kph...epilog te banditske priče je taj da su partizani koji su bili potčinjeni kpj i kph prilikom formiranja 7. banijske brigade, pružili informacije o kretanju i poziciji navedenog bandita Vasilja Gaćeše i njegove družine ustađškom pukoviku Ivanu Mraku koji je istog i opkolio i likvidirao doslovno gole guzice. nadalje Petar Krnjajić koji je pobjegao ustašama je strijeljan po prijekom sudu spomenute banijske brigade zbog pokolja u selu kraj Gline (mjesto Prekopa, ubio je 17 hrvatskih civila), a Gigac se prišmajhlao Nikoli Nini Marakoviću koji je gle čuda postavljen za komandanta 7. banijske brigade, što je opet vrlo interesantno jer je isti tek u rano proljeće 1942 prešao na baniju iz Siska gdje je svakodnevno sa ustašama besjedio u lovačkom rogu... iznenadili bi se koliko je zahvalnije čitati podatke koji te zanimaju u državnim arhivima, iz njih uglavnom možeš izvući autentične podatke i informacije o pojedinim događanjima... potpuno je netočan podatak koji si iznio o broju partizana i njihovom nacionalnom sastavu čak i kad bi se ignorirala činjenica da se nije radilo o partizanskim jedinicama nego o "dobrovoljačkim" koje se sve do početka 1943. rasformirane jer su činile masovne zločine nad hrvatimaStatistički podaci pokazuju da je krajem 1941. od oko sedam tisuća partizana s područja Hrvatske bilo približno 5.400 Srba, dakle njih 77 posto. Tokom te prve godine rata poginulo je 1.188 partizana od kojih Srbi ponovno predstavljaju veliku većinu – njih 927 odnosno 78 posto. Iz tog je razloga Vladimir Bakarić jednom prilikom, prisjećajući se prvog zasjedanja AVNOJ-a, izjavio: „Na prvom zasjedanju AVNOJ-a mi smo bili više predstavnici srpskog otpora u Hrvatskoj nego predstavnici NOP-a Hrvatske.“ Ovdje također valja napomenuti kako se ovi službeni podaci odnose isključivo na vojnike, a ne i na pripadnike pozadinskih jedinica, naoružanih seoskih straža, sanitetskih stožera, te drugih pomoćnih službi. Budući da su njihovi pripadnici u pravilu bili regrutirano lokalno stanovništvo iz partizanskih uporišta, realno je očekivati da su Srbi i ovdje predstavljali uvjerljivu većinu.