Svako malo na Balkanu se potežu priče o savezima, blokovima i nekoj novoj podjeli regije kao da živimo u 19. stoljeću. Stvarnost je ipak puno složenija.
Prvo, političke elite često koriste priče o savezima i prijetnjama izvana za unutarnje političke ciljeve, a realnost je da su ekonomski interesi, NATO, EU i geopolitičke sile daleko važniji od bilo kakvih lokalnih blokovskih ideja. Hrvatska i Albanija su već u NATO-u i imaju određenu razinu suradnje, ali to nije nikakva vojna osovina već dio šire sigurnosne strukture kojoj je primarni cilj stabilnost, a ne provociranje sukoba.
S druge strane, Srbija i Mađarska imaju interesnu suradnju, ali dok Mađarska unutar EU igra svoju igru balansiranja, Srbija realno ne može ići protiv europskih integracija, koliko god to neki željeli prikazati. Takozvana "srpsko-mađarska osovina" je više priča za unutarnju upotrebu nego stvarna strateška alternativa.
Balkan je prošao kroz previše ratova da bi bilo tko razuman opet zagovarao podjele i sukobe. Gledajući realno, svi su na ovaj ili onaj način vezani za EU, NATO ili njihove ekonomske interese. Dugoročno, priče o blokovima i osovinama su besmislene jer jedina prava opcija za sve zemlje regije je ekonomska suradnja i stabilnost, a ne novo geopolitičko nadmudrivanje.
Umjesto da ljudi fantaziraju o novim paktovima i sukobima, bilo bi korisnije pričati o ulaganjima, tehnologiji i ekonomskom napretku.