- Poruka
- 13.833
Palo mi je na pamet kako je Jugoslavija uzgojila odličan velikosrpski kadar, dok je za Hrvate to bilo slabo, i imali smo sreće jedino zato što je Tuđman uistinu bio državnik, a Srbi takvoga nisu imali.
Imali su sjajnog taktičara Miloševića, no to je bez veće vizije.
No na svim drugim razinama, Hrvati su se snalazili u hodu, dok su Srbi imali kadrove, veze, školovane ljude,..Superiorni Hrvatima skoro u svemu.
Npr. u BH srpska strane je imala sve doktore i profesore- Karadžić, Buha, Koljević, Plavšić, Zametica....a Hrvati Bobana koji nije bio nikakva šarža, dok su školovaniji Hrvati u BH djelovali upravo protuhrvatski, kao srpske korisne budale.
U diplomaciji slatkorječivi Milutinović, pa iskusni Vladislav Jovanović i niz sličnih, dok je kod Hrvata diplomacija izgrađivana tek s liječnicima kao Škrabalo i ostalo, a diplomatski hrvatski jugoslavenski kadrovi su djelovali protiv Hrvatske- Budimir Lončar, ili su ostali pasivni.
Financijski, doduše, mislim da su se stavili na pravu stranu Valentić, Gregurić, a iz inozemstva Hrvoje Šarinić, a korsiatn je bio kriminalac Vanja Špiljak.
Glede inteligencije i akademija- Avramov, Ćosić, Marković, Ivić, Popov....dok su iz HAZU jedino napravili nješto oko jezika, a ostalo su prespavali.
Vojno- većina je Hrvata generala ostala u JNA i otišla u mirovinu u siječnju 1992., pa kad su i vidjeli da je JNA velikosrpska u tandemu s četnicima. Srpski su generali ispali miješana vrsta- Mladić je uzdizan kao neki gorostas, no bio je i ostao mediokritet koji je uspijevao samo kad je bio jači; Radinović kao planer je bio vrlo dobar, a i Perišić, a najbolji je bio Novica Simić. Od Hrvata iz JNA stvarno su se pokazali sjajnima Lošo, Agotić, Dedaković...no oni su došli kao pukovnici. Generali Hrvati su propustili povijesnu šansu da postanu heroji svog naroda, a i oni koji su ispali zaslužni, kao Tus i Grubišić, nisu postali legende kao Gotovina i Praljak, od kojih ovaj drugi nije ni imao formalnu vojnu izobrazbu.
Sumarno- Srbi su dočekali raspad SFRJ iznimno kapacitirani i sposobni, no imali su peh zbog Tuđmana, koji je pokazao da je vrhovnik važniji od prosjeka kadra.
Imali su sjajnog taktičara Miloševića, no to je bez veće vizije.
No na svim drugim razinama, Hrvati su se snalazili u hodu, dok su Srbi imali kadrove, veze, školovane ljude,..Superiorni Hrvatima skoro u svemu.
Npr. u BH srpska strane je imala sve doktore i profesore- Karadžić, Buha, Koljević, Plavšić, Zametica....a Hrvati Bobana koji nije bio nikakva šarža, dok su školovaniji Hrvati u BH djelovali upravo protuhrvatski, kao srpske korisne budale.
U diplomaciji slatkorječivi Milutinović, pa iskusni Vladislav Jovanović i niz sličnih, dok je kod Hrvata diplomacija izgrađivana tek s liječnicima kao Škrabalo i ostalo, a diplomatski hrvatski jugoslavenski kadrovi su djelovali protiv Hrvatske- Budimir Lončar, ili su ostali pasivni.
Financijski, doduše, mislim da su se stavili na pravu stranu Valentić, Gregurić, a iz inozemstva Hrvoje Šarinić, a korsiatn je bio kriminalac Vanja Špiljak.
Glede inteligencije i akademija- Avramov, Ćosić, Marković, Ivić, Popov....dok su iz HAZU jedino napravili nješto oko jezika, a ostalo su prespavali.
Vojno- većina je Hrvata generala ostala u JNA i otišla u mirovinu u siječnju 1992., pa kad su i vidjeli da je JNA velikosrpska u tandemu s četnicima. Srpski su generali ispali miješana vrsta- Mladić je uzdizan kao neki gorostas, no bio je i ostao mediokritet koji je uspijevao samo kad je bio jači; Radinović kao planer je bio vrlo dobar, a i Perišić, a najbolji je bio Novica Simić. Od Hrvata iz JNA stvarno su se pokazali sjajnima Lošo, Agotić, Dedaković...no oni su došli kao pukovnici. Generali Hrvati su propustili povijesnu šansu da postanu heroji svog naroda, a i oni koji su ispali zaslužni, kao Tus i Grubišić, nisu postali legende kao Gotovina i Praljak, od kojih ovaj drugi nije ni imao formalnu vojnu izobrazbu.
Sumarno- Srbi su dočekali raspad SFRJ iznimno kapacitirani i sposobni, no imali su peh zbog Tuđmana, koji je pokazao da je vrhovnik važniji od prosjeka kadra.
