Spremaju rezoluciju o genocidu u Srebrenici: Vučić - sponzori su zamislite Nemačka i Ruanda!

1713104704591.png

DUŠAN JANJIĆ „PROČITAO“ VUČIĆA I DODIKA: Jasno je šta se sprema političarima na vlasti u Republici Srpskoj…

Jedinstveni, RS i Srbija, u najavi blokada bh. institucija i samostalnosti RS-a. Sve je kako, tvrde, posljedica ukoliko Rezolucija o Srebrenici bude usvojena.


dusan_sb.jpg


13. Apr. 2024

Rezolucija o Srebrenici posljednji je u nizu uzroka zbog kojih Milorad Dodik, predsjednik RS-a, po ko zna koji put najavljuje blokade državnih institucija i samostalnost RS-a.

Zaštita interesa naroda uoči Svesrpskog sabora. Jedinstveni, RS i Srbija, u najavi blokada bh. institucija i samostalnosti RS-a. Sve je kako, tvrde, posljedica ukoliko Rezolucija o Srebrenici bude usvojena.

Podsjećamo, u njoj se ne spominje Srbija niti Srbi kao genocidan narod. Cilj je tek očuvanje historije. Uprkos tome, koristi se kroz prizmu etnonacionalizma čiji je cilj očuvanje pozicija na vlasti i to s obje strane Drine, uvjeravaju upoznati s političkom situacijom u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

“Vlasti RS-a i Srbije pokušavaju da preko etnonacionalizma mobilišu podršku za sebe i u RS-u i Srbiji, ne samo, to je izuzetno važno, zbog predstojećih izbora u Beogradu, koje Vučić tretira kao specijalni rat Zapada da bi se on skinuo sa vlasti. Kad je u pitanju rukovodstvo RS-a, oni imaju druge probleme. Njima prijeti ne samo gubitak vlasti i imovine zbog sankcija, nego i slobode. Karakteristika je etnonacionalizma da nema teme koja se neće iskoristiti”
, zaključuje politički analitičar Dušan Janjić.

“To je politika koja ne priznaje sudove - ni domaće ni strane, politika koja je tvrdila i tvrdi da Sarajevo nije bilo u opsadi. Cijeli svijet gledao je 1.425 dana opsade, granatiranja, silovanja, ubijanja i oni, kad se sve završi, kažu da to nije bilo. Kad im se presudi za sve što su radili, oni to ne priznaju jer proglašavaju krivcima žrtve”, kaže sociolog Esad Bajtal.

“Sad je problem što su se intenzivirali neki drugi procesi, ne samo Rezolucija u UN-u, ne samo Izborni zakon, tu su već postojeće sankcije, tu su neke sankcije koje se najavlju, tu je i sudski proces protiv Milorada Dodika i sve to moramo posmatrati u jednom kontekstu. U tom kontekstu treba posmatrati i da li će biti nekih ozbiljnijih posljedica. Naravno da su oni svjesni da ništa više od toga ne smiju zato što su pritisnuti i nemaju kapacitet za ozbiljniji konflikt”, ocjenjuje za FTV politički analitičar Mladen Bubonjić.

Podsjetimo, nakon sastanka u Beogradu uslijedile su reakcije iz Sarajeva. Aleksandar Vučić je reagirao na izjavu predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića, smatrajući ga glavnim problemom u Bosni i Hercegovini. Na prozivku nije ostao dužan predsjednik Srbije Aleksandar Vučić: “Te njegove riječi za mene su kompliment. Ja tebi to ne mogu dati jer si ti niko i ništa, kao što si uvijek bio, sem sitnog lažova i falsifikatora.”

Ubrzo je uslijedio i Bećirovićev odgovor: “Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je još jednom pokazao da je retoriku mijenjao, ali suštinsku politiku nikada nije. Za razliku od njega, nastavljam još snažnije zalaganje za poštivanje elementarnih normi međunarodnog prava i civilizacijskih vrijednosti", kazao je on.
 

1713104930660.png

NENAD ČANAK NAJAVLJUJE: „Dodiku gori pod noktima, i zna ako nešto brzo ne preduzme, ode glava…“


-Rezolucija će biti usvojena! Doći će se do rješenja da se nije zgodno otcjepljivati jer nije dobro za srpski narod, kazao je Čanak.


canak_n.jpg


Prije 9h

Nenad Čanak, gostujući na Face TV otkrio šta očekuje poslije usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, pa dodao: „Ovo je čisti hoštapleraj! Dodik prostačina! Gore mu nokti, i zna ako nešto brzo ne preduzme, ode glava! Šta je bilo sa ljubakanjem botoksiranog kepeca iz Kremlja? Da idemo da za Mileta Ronhila izginemo! Znate kako znate da Vulin laže? Pa otvara usta!

Hadžifejzović: Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici, čemu tolika drama?


Čanak: Velikosrpski nacionalisti govore da će Srbi biti proglašeni genocidnim narodom! Samo oni to govore! To im je džoker! Ako kažeš da je bilo ko od Srba uradio genocid, odmah su svi Srbi genocidni! E pa to nije tako! Nisu sijamski vezani! Imamo jedno ludilo opšte koje služi sluđivanju ljudi da ne bi pitali šta je bilo sa parama!

Hadžifejzović: Šta misliš šta će biti drugog maja?

Čanak: Rezolucija će biti usvojena! Doći će se do rješenja da se nije zgodno otcjepljivati jer nije dobro za srpski narod!

Hadžifejzović: Ljudi se plaše da nismo mi u planu skretanja pažnje sa Ukrajine. Koliko je to realno?

Čanak: Pa jesmo, mi smo meta!

Hadžifejzović: Rezolucija je samo motiv da se priča, galami, prijeti, a onda neće biti ništa?

Čanak: Nema šta da bude! Sa svih strana je NATO!

Hadžifejzović: Misliš li da će Dodik ustrajati na tom insistiranju da Vučić stane iza njegovih stavova pred kamerama? To je malo naporno, smara, zamorno. Šta je tu smisao Dodikovog tjeranja Vučića?

Čanak: To ti je isto kad momak pred punim restoranom zaprosi djevojku, pa ona pristane jer je sramota odbiti pred tolikim svijetom! Ovo je čisti hoštapleraj! Dodik je prostačina! Je li pitao nekog kad se ljubakao sa Putinom, je li s nekim to dogovarao, je li razmišljao o posljedicama, je li razmišljao kada je spremao vilu u San Petersburgu?! Promijenio je boju glasa! To je čovjek koji je u problemu! Može samo da prijeti! Kaže napravit ćemo narodni skup, i šta će biti?! Skupio se narod! Svesrpski sabor to je odlučivanje kao u neolitu! Kakvi sabori, bre?!

Hadžifejzović: Šta je cilj sabora?

Čanak: Da se uzajamno sokole!

Hadžifejzović: Ne očekuješ političke odluke?

Čanak: Dodiku niko neće da proda policu životnog osiguranja! Više nema sjedenja na dvije stolice! Znaš kako znaš da Vulin laže?! Otvara usta!

Hadžifejzović: Ovi sabori, sinoć su bili gosti iz regiona i ipak su priznali da je to bio Bošnjački sabor. To je politički projekat, šta je to? Kopiranje onoga što se dešava u Beogradu? Šta da grupacija želi, hoće, i da li to odgovara Srbiji?

Čanak: Čitava poenata u tome je da se ne dozvoli da neko bude Bosanac ili Vojvođanin! Sve mora da se svede u etničku koordinatu! Isto misli četnik u Beogradu i Ustaša u Zagrebu, isto!

Hadžifejzović: Kako Rezolucija o Srebrenici može da smijeni političku garnituru?

Čanak: Ovo je sve paljevina Hilandara!

Hadžifejzović: Misliš da Rezolucija o Srebrenici ovakva kakva sada jeste, da ona i takva može da izazove političke i pravne efekte?
Čanak: Političke apsolutno, za pravne ne!

Hadžifejzović: U strahu su od ukidanja entiteta…

Čanak: Dobrica Ćosić je imao filozofiju da je Srbija dobivala u ratu, a gubila u miru! I da su granice gdje su Srbi imali groblja! I to se završilo time da se od granice Srbije i srpskog groblja, dođe do toga su granice RS-a, granice masovnih grobnica! U srpskom svijetu se prvo fasciniraju budale i onda se onima koji nisu budale zapuše usta!

Hadžifejzović: Šta ako Amerika kaže da Dejton ne funkcioniše i da ga promijeni?

Čanak: Dejton nije bio kraj rata, to je bio prekid rata! Da se prekine sa ubijanjem i razaranjem! Tačka! To ne može dovijeka! Dejton je bio primirje na određen period, njime ništa nije rješeno! Nije završeno pitanje kako da završiš rat u kojem niko nije kriv! Iza genocida stoji idealogija, a toj ideologiji se ništa nije dogodilo, niko nije odgovarao! Dozvolilo se da se nastavi istim putem! Imamo bazu koja se zove RS i iz koje možemo da nastavimo istu priču!

Čanak za kraj šalje upozorenje cijelom svijetu: „Ako se ne odbrani Ukrajina, šta je sljedeće, Poljska, Baltičke zemlje, Zapadni Balkan, Kosovo, BiH?!“
 
Hrvatska je bila međunarodno priznata država od 1992. godine. Barem od te godine ste VI bili teroristi, ali i ranije, jer se Srbija prva bila odcjepila od Jugoslavije kada je izvršila državni udar promijenom republičkog ustava. Nakon toga Slovenci i Hrvati nisu imali drugog izbora nego napustiti neprikladno društvo.

Gdje piše da su Srbi bili konstitutivan narod? Pokaži mi!
Ako nastane neka kriza u državi, onda mnogi naprave sve da se ta kriza reši i ostane država...osim ako separatističkim licemernim GOFNIMA ne odgovara zajednička država! Tada ide RASPAD! Hallloo bre: Ćuo si npr. za hrvatski iljadugodišnji san o samostalnoj državi, makar to bila i NDH!? :hahaha:

U truloj Šugoslaviji je postojao 'JAČI' pojam od konstitutivnosti: Svi smo bili RAVNOPRAVNI građani!
 
Ako nastane neka kriza u državi, onda mnogi naprave sve da se ta kriza reši i ostane država...osim ako separatističkim licemernim GOFNIMA ne odgovara zajednička država! Tada ide RASPAD! Hallloo bre: Ćuo si npr. za hrvatski iljadugodišnji san o samostalnoj državi, makar to bila i NDH!? :hahaha:

U truloj Šugoslaviji je postojao 'JAČI' pojam od konstitutivnosti: Svi smo bili RAVNOPRAVNI građani!
Država u kojoj je najbrojniji narod želio srušiti ustav, nadvlastiti republiku u odnosu prema federaciji i planirao ukinuti republička prava drugim narodima nije mogla opstati. Sami ste je srušili. Nemaš što upirati prstom u druge, pogledaj svoje. Među njima ćeš naći krivce raspada države.
 
Čanak za kraj šalje upozorenje cijelom svijetu: „Ako se ne odbrani Ukrajina, šta je sljedeće, Poljska, Baltičke zemlje, Zapadni Balkan, Kosovo, BiH?!“
Komso sa cankom ruku pod ruku, pa u legiju stranaca da branite ukre od ruskog agresora, ali pozurite jer su gotovi jos malo, da ne zakasnite

A na temu, evo:

Мађарска уз Србију: Неће подржати “резолуцију” о Сребреници нити чланство “Косова”

 
Globe and Mail: The real story behind Srebrenica - By LEWIS MacKENZIE

It didn't take long for the Bosnian Muslims to realize that the UN was in no position to live up to its promise to "protect" Srebrenica. With some help from outsiders, they began to infiltrate thousands of fighters and weapons into the safe haven. As the Bosnian Muslim fighters became better equipped and trained, they started to venture outside Srebrenica, burning Serb villages and killing their occupants before quickly withdrawing to the security provided by the UN's safe haven.

It's a distasteful point, but it has to be said that, if you're committing genocide, you don't let the women go since they are key to perpetuating the very group you are trying to eliminate.
 
oni su pocinili genocid nad civilima, a onda su izdali svoju vojsku gurnuvsi je u proboj gde je i izginula, case closed
u stvari srbi su cak spasavali njihove civile evakuisyci ih na sigurno, znaci primer casti i morala

za ratni zlocin placenog ubice erdemovica videti koja zapadna zemlja ga je angazovala, kako je moguce da se nagodio za samo 3 i po godine robije ako je kriv za streljanje 1200 ljudi??? znaci njega je neka zapadna zemlja ubacila da pocini ratni zlocin i optuzi srbe, a potom ga je izvukla da ne robija, kako mu je i obecala.

to sto je taj hrvat placenik uradio, srbin nikad ne bi. radi se o namestaljci, hrvat je trebao dozivoptnu da dobije,a ne da mu se plati i oslObadja se kao nagrada sto je zlocin natovario srbima! - NE TREBA BITI SERLOK HOLMS, PA OVO UTVRDITI, ustaska posla, danke dojcland, a mozda i beneluks, pedobriti, ne znamo tacno ko je sve organizovao, tj ko je zasluzan za nagodbu sa ovim erdemovicem
 
Poslednja izmena:
Phillip Cowrin, former UN Civilian Affairs Coordinator in Bosnia - Dubious Mandate i predgovor u knjizi The Srebrenica Massacre: Evidence, Context, Politics

What happened in Srebrenica was not a single large massacre of Muslims by Serbs, but rather a series of very bloody attacks and counterattacks over a three-year period, which reached a crescendo in 1995. Andthe number of Muslim executed in the last battle of Srebrenica, as former BBC reporter Jonathan Rooper has pointed out, was most likely inthe hundreds, not in the thousands. Moreover, it is likely that the number of Muslim dead was probably no more than the number of Serbs that had been killed in Srebrenica and its environs during the preceding years by Bosnian Commander Naser Oric and his predatory gangs.

One of the big lies that we heard during the wars in Yugoslavia wasthat NATO had to intervene because there was danger the conflictwould spread. But no group within the former Yugoslavia had ambitions outside of Yugoslavia. It was the nations outside Yugoslavia thathad ambitions inside Yugoslavia

Coincidentally, I have a personal reason for recalling what happenedon July 11, 1995, for not only was that the day Srebrenica fell, but it wasalso the day that a Bosnian sniper tried to assassinate me as my vehicle,white and clearly marked as a UN vehicle, was driving over Mt. Igmanon the way back to Sarajevo from a staff visit to Gorni Vakuf. The snipertargeted our vehicle as we sped around the hairpin turns of that narrow, rutted mountain road, and it was due only to the courageous efforts of Bruno Chaubert, the Corsican warrant officer who was mydriver, that we survived. We knew from the trajectory of the bullet, andthe fact that we had identified ourselves only minutes earlier at a Bosnian army checkpoint, that the sniper who fired on us was in Bosniangovernment controlled territory, and that he knew who we were

As part of that campaign of disinformation, the authors of a wholeseries of reports about Srebrenica, both inside and outside the UN, havejudiciously avoided interviewing those in-the- know who might nothave told them what they wanted to hear. For example, the authors ofthe first comprehensive United Nations report on Srebrenica, entitledThe Fall of Srebrenica, issued in the fall of 1999, never interviewed me,and did not list my book in their short bibliography, even though I wasthe ranking UN official in Bosnia at the time of the takeover of Srebrenica. Nor was I alone in being ignored by the compilers of politically correct history.
 
nastavak Phillip Corwin - The Srebrenica Massacre: Evidence, Context, Politics

There is also evidence in this book that thousands of Serbs were massacred, expelled, tortured, raped, and humiliated during the wars withinformer Yugoslavia. The international community has not seen fit to publicize these atrocities with as much vigor as it has those of Srebrenica.That simple observation does not justify what occurred in Srebrenica.But it is another piece of the puzzle that explains the anger of the Serbs when they assaulted Srebrenica. In May 1995, for example, just two months before Srebrenica fell, the Croatian army captured Western Slavonia and expelled 90 per cent of the Serb population in that region.

Serbs had lived in Western Slavonia for hundreds of years. But the international community said nothing about those expulsions; in fact, itapplauded the Croatian action, as though the Serb civilians deserved what had happened. To massacre Croatians or Bosnians or Kosovo Albanians was genocide. To massacre Serbs was regarded as appropriate retribution. Clearly, the international community has not seen fit to consecrate the massacres of Serbs with monuments. Instead, it has issued arrest warrants for Serb leaders
 
Država u kojoj je najbrojniji narod želio srušiti ustav, nadvlastiti republiku u odnosu prema federaciji i planirao ukinuti republička prava drugim narodima nije mogla opstati. Sami ste je srušili. Nemaš što upirati prstom u druge, pogledaj svoje. Među njima ćeš naći krivce raspada države.
:hahaha: :hahaha: Srbi su KRIVI jer su Hrvati konačno dobili svoju iljadu godina sanjanu državu! Usput i ostali... Zatim, i NDH je nastala zahvaljujući CVETKOVIĆU koji je 'amenovao' Banovinu Hrvatsku. Hitler je samo potvrdio, uz male korekcije! Trebalo je nešto dati i Musoliniju! :hahaha::hahaha:
 
Ispadose jevreji kao najvece zrtve genocida istovremeno i zestoki borci da se ne pripisuje svakome kome se digne da je zlocin istovremeno i genocid....

Tj osveta je osveta, vojno ciscenje je ciscenje, jeste da nije ok, ni onome ko cisti ni onome koga ce pocistiti a zarobljen je...
Jer stavi se u situaciju vojnika...vojnik moze da igra ferku , vidi vojnika koji digne ruke i onda ga ne upuca , a ovaj posle potegne i upuca njega...Jel to zabranjeno , ja sam kao specijalac navozao 20 ljudi na tu foru , zrtvovao jednog koji ih navlaci da se otkriju a da budu u pribliznoj liniji i onda skines njih 20 a ovaj sto je mamac, nek se baca u jarak kad krene pucnjava....

Pipavo...sve je dozvoljeno kao navlakusa, obe strane imaju puske...ko ce koga...
A tacno je da bi radije metak uputio ka politicaru koji ga je doveo tu gde ga je doveo...
ukljucujuci i mog politicara koji me je doveo tu gde me je doveo..

Ali ljudi su glupi i dovode te u situaciju gde upotrebljavas nasilje a uopste nisi saglasan sa tom upotrebom...
A probaj da izvedes prigovor savesti , ima da dobijes metak ili zatvor, od tvog naroda..
 

1713167148548.png

REZOLUCIJA O GENOCIDU U UN-u: Odgovor Zapada Vučiću na negiranje genocida, zaštitu i veličanje ratnih zločinaca, negiranje presuda UN-ovih sudova, udruživanje s Putinom protiv Zapada…


Vučić je uz “uspješne“ rezultate bliske suradnje s Rusijom u oblasti sigurnosti, ekonomije i vanjske politike, kao i to da je uspio ono što nije čak ni Milošević – potpuno uništiti tzv. drugu Srbiju, a kroz obrazovanje (udžbenike i pomno birane prosvjetne radnike, uz anomalije kao što je Dinko Gruhonjić koji zbog toga ima velike probleme) odgojiti generacije na lažima i dezinformacijama, koje (uz par izuzetaka) ne poštuju ništa što nije “srpsko“ ali mrze “sve koji su protiv Srba“, staviti pod kontrolu kulturu uključujući zvijezde turbofolka kao važan ako ne i najvažniji faktor te kulture (preko značajnih novčanih sredstava za produkciju i Telekoma Srbije), medije (zadnje intervju “predsednika Vučića“ prenosilo je više od 30 medija) – čini se kad je u pitanju Zapad, napokon, pretjerao.


vucic-aleksandar.jpg


Prije 15h

Negirajući da je u Srebrenici počinjen genocid, Milorad Dodik je, između šetnje po Parizu i pjevanja četničke pjesme na Drini “…sve su straže đenerala Draže…“ koja posebno vrijeđa upravo Bošnjake Podrinja koji su bili žrtve četničkih pokolja, preko platforme X poručio: “Guranjem rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a bošnjački političari u BiH trajno će urušiti svaku mogućnost dogovora sa Srbima”. Vodeći se Dodikovom logikom, podsjetimo kako su, upravo u kontekstu genocida u Srebrenici, izgledali “dogovori sa Srbima“.

Piše: Dženana Karup Druško

Ruski interes

Na suđenju Radovanu Karadžiću, svjedočio je i nizozemski potpukovnik Pieter Boering koji je bio UN-ov promatrač u Srebrenici u julu 1995. kada su srpske snage zauzele ovu UN-ovu zaštićenu zonu. On je detaljno govorio o sastanku u hotelu Fontana u Bratuncu na koji je dovezao bošnjačke predstavnike na pregovore sa komandantom VRS Ratkom Mladićem, kako bi se dogovorila predaja i odlazak civila u konvojima.

Komandant Holandskog bataljona Thom Karremans od Mladića je tražio garancije za 10.000 žena i djece koliko se nalazilo u Potočarima. Tužiteljstvo je prikazalo video zapis sa tog sastanka na kojem Ratko Mladić prijeti predstavnicima bošnjačkih civila u Srebrenici: “Možete opstati ili nestati“.

Podsjetimo, uz brojne druge, na još jedan “dogovor sa Srbima“. Pukovnik ARBiH i komandant odbrane Žepe Avdo Palić pristao je 27. jula 1995. na pregovore s vrhom srpskih snaga predvođenih Ratkom Mladićem kako bi spasio Bošnjake Žepe. “Dobar dan. Ja sam taj Avdo kojeg tražite“, rekao je Zdravku Tolimiru koji je došao po njega da ga vodi na “dogovor“. Zarobljen je u ukrajinskom kampu UNPROFOR-a, gdje su bili “pregovori“ zajedno s Mehmedom Hajrićem i Amirom Imamovićem, članovima ratnog Predsjedništva Žepe. Nakon toga su ubijeni.

Palić je iz Žepe odveden u zatvor u Bijeljini, odakle ga je 5. septembra 1995. godine, po naređenju Glavnog štaba Vojske RS, na razmjenu zarobljenika odveo kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS Željko Mijatović. Prema nalazima obdukcije zaključeno je kako je najvjerovatnije ubijen pucnjem u glavu, pucano je s leđa.

Sve navedeno detaljno je dokumentirano i presuđeno u postupcima vođenim u sudovima Ujedinjenih nacija u Haagu, za šta su, pored ostalih, presuđeni predsjednik RS Radovan Karadžić, komandant VRS Ratko Mladić, general VRS Zdravko Tolimir… No, sve ove presude a pogotovo činjenice utvrđene u njima politike Beograda i Banja Luke, predvođene Vučićem negiraju i nameću svoje narative i laži koji su jačali proporcionalno s jačanjem ruskog uticaja na Zapadnom Balkanu, koji zbog interesa Ruske Federacije njihove politike i potvrđuje i podržava.

Vučić čuva Dodikova leđa, i obrnuto

Godinama su vodeće sile Zapada na ovo zatvarale oči, pretpostavljajući da će Srbija i Republika Srpska kao i sve normalne civilizacije prihvatiti presude sudova UN-a, suočiti se sa svojom zločinačkom prošlošću i krenuti dalje. Za to su ulagale mnoge resurse, od finansijskih do svih drugih u Srbiju. Iako se i u ratu i poslije rata pokazalo da Srbija reagira samo pod pritiscima, nastavljalo se s plaćanjem i trgovinom za svaki “ustupak“ koji bi Srbija napravila, kao što je bilo nakon izručivanja Slobodana Miloševića Haagu kada je Beograd na donatorskoj konferenciji nagrađen s milijardama eura zapadne pomoći.

S druge strane sve to je u Srbiji jačalo uvjerenje da mogu manipulirati Zapadom – grliti se i planirati sigurnosnu, energetsku i vanjsku politiku s Kremljom, a prodavanjem magle od Zapada dobivati benefite kao zemlja koja je “na evropskom putu“ i “nesvrstana“. Uz to, takva politika je pomogla izgradnji uvjerenja u Srbiji da je ona neka velika sila i važan faktor u svijetu, dok se Vučić klanjao pred Putinom i Xi Jinpingom.

Zapadna politika stabilokratije (proizašla iz realpolitike) – jer su ih lobisti Beograda ubijedili da bi svaka druga politika dovela do narušavanja “krhkog“ mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu, čak i kad se radi o zaštiti i veličanju ratnih zločina što je nepojmljivo za bilo koju demokratsku državu, dovela je do toga da realpolitika Zapada, ne da se ne poklapa nego je dijametralno suprotna sa srpskom realpolitikom na Balkanu koja je ruskom malignom uticaju širom otvorila vrata zarad interesa “velike“ Srbije.

Vučićevo “mudro“ sjedenje na dvije (tri) stolice i “umjerenu“ politiku platila je – Bosna i Hercegovina, jer je Milorad Dodik postao najistureniji pijun Kremlja, konstantno držeći BiH u krizama, tačnije udaljenom od NATO-a (koji je jedina sigurnost u regionu), ali i Evropske unije što i jeste ruski geostrateški cilj na Balkanu. Međutim, Putin je (geografski) daleko, a s obzirom na prisustvo i mandat međunarodne zajednice u BiH Dodik ne bi mogao ništa da mu leđa ne čuva Srbija, odnosno Aleksandar Vučić.

Ruski uticaj

Godinama koliko je na vlasti (podrškom i Istoka i Zapada) Vučić je uspio omogućiti Rusiji da u regionu ima uticaj kakav nikad u historiji nije imala, uključujući ne samo Srbiju, nego i Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Specijalne veze Republike Srpske i Srbije, s jedne strane i Srbije i Ruske Federacije s druge, tretiraju se u prvom slučaju kao međudržavne i pravo RS da sa Srbijom radi na štetu BiH sve što Dodik/Vučić/Putin procjene u određenom trenutku da im je u interesu, od sigurnosnih kriza do energetske politike.

Istovremeno, Rusija ima otvorena vrata u sigurnosnom sektoru Srbije (od Ministarstva odbrane koje je čak otvorilo kancelariju ruskom Ministarstvu odbrane u svojim prostorijama a nedavno su s ruskom Naftnom industrijom Srbije potpisali sporazum o suradnji, do svih drugih sigurnosnih institucija ali i udruženja koja okupljaju kojekakve rusko-srpske paravojne formacije), ali i veliki uticaj na ekonomski, kulturni i svjetovni (u kome Srpska pravoslavna crkva ima ključnu ulogu).

Vučić je (ohrabren) tim “uspjesima“, kao i činjenicom da je proteklih godina uspio ono što nije čak ni Milošević – potpuno uništiti tzv. drugu Srbiju, a kroz obrazovanje (udžbenike i pomno birane prosvjetne radnike, uz anomalije kao što je Dinko Gruhonjić koji zbog toga ima velike probleme) odgojiti generacije na narativima, lažima i dezinformacijama, koje (uz par izuzetaka) ne poštuju ništa što nije “srpsko“ ali mrze “sve koji su protiv Srba“ (a to su svi u regionu koji su protiv politike Vučića ali i Dodika), staviti pod kontrolu kulturu uključujući zvijezde turbofolka kao važan ako ne i najvažniji faktor te kulture (preko značajnih novčanih sredstava za produkciju i Telekoma Srbije), medije (zadnje intervju “predsednika Vučića“ prenosilo je više od 30 medija), čini se, kad je u pitanju Zapad, napokon, pretjerao.

No, na upozoravajuće poruke iz Bruxellesa (i rezolucije Evropskog parlamenta), kao i kritike iz SAD (i pored hvalospjeva o Vučićevoj Srbiji američkog ambasadora u Beogradu Christophera Hilla), umjesto bilo kakvog zaokreta u svojoj politici pojačao udruženo djelovanje s Miloradom Dodikom. Dva su posljednja najilustrativnija primjera te pojačane zajedničke suradnje Beograda i Banja Luke (a uz sveopću podršku Kremlja) – obilježavanje godišnjice NATO bombardovanja Srbije i najavljena rezolucija u Ujedinjenim nacijama o genocidu u Srebrenici. (Dok su rusko-srpski mediji danima izvještavali da je Vučić jedini političar iz Evrope pozvan na samit BRICS-a)
 

НАСТАВАК​

Jedinstvena podrška Sarajevu

Prvi događaj, godišnjica NATO intervencije, danima je obilježavan u Srbiji, uz brojne zajedničke rusko-srpske projekte, dok su na manifestacije povodom toga došle brojne zvanice iz Rusije, od ruskih generala do političara i kulturnih radnika, a na centralnoj manifestaciji zajednički nastupili Vučić i Dodik jasno poručujući da nastavljaju borbu protiv Zapada.

Upravo tih dana Vučić je saopćio i da se priprema Vaskršnji sabor koji će okupiti Srbe iz regiona, a onda je krenula Vučićeva ofanziva protiv rezolucije o genocidu kojom se, po njegovim tvrdnjama pokušava ukinuti Republika Srpska, Srbi označiti genocidnim i omogućiti brojne tužbe protiv Srbije za ratnu odštetu. (Mada nije jasno kako po Vučićevim tvrdnjama rezolucija ima veću snagu za tužbe od presuda UN-ovih sudova u Haagu i brojnu dokumentaciju. Ili su to poruke namijenjene prvenstveno Srbima o tome kako je Vučić heroj koji se bori za Srbe?)

Za glavnog neprijatelja je “proglašena“ Njemačka (koja podržava i sponzorira rezoluciju), dok “eksperti“ u Srbiji upozoravaju da je “Srbija baš zbog rata u Gazi u minusu a priča o takozvanom genocidu u Srebrenici diže iz uspavanosti mnoge muslimanske zemlje. Da nije tragedije Palestinaca pitanje je da li bi se muslimanske zemlje angažovale oko rezolucije o Srebrenici“. Čini se da nisu baš najupućeniji, a i Huntigton je u svom Sukobu civilizacija, gdje je on na strani Srbije, iznio čuđenje jer uz podršku SAD i drugih brojnih zemalja Zapada, nikad arapsko-muslimanski svijet nije bio ujedinjen kao oko rata u BiH i podrške Sarajevu.

No, Vučić je već najavio svoj odlazak u New York kako bi danima lobirao protiv rezolucije, pa i među arapsko-muslimanskim zemljama. Kad je prošli put u UN došao sličan (britanski) prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici Vučić je javno pozivao Ruse “u pomoć Srbima“, a poslije im se, opet javno, beskrajno zahvaljivao.

Tako je tokom Putinove posjete Beogradu, januar 2019, Vučić ponovio zahvalnost za ruski veto u UN-u: “Srpski narod nikada neće zaboraviti da je Rusija 2015. po naredbi Putina stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN po kojoj je Srbi trebalo da budu proglašeni za genocidni narod. Putin je tada zaštitio istinu i pravdu i zato imamo veliku odgovornost za sve što ćemo raditi u budućnosti.” SAD i Velika Britanija oštro su reagirale na ruski veto koji je blokirao rezoluciju, proglašavajući ga “novom mrljom” na Vijeću sigurnosti.

Vučićeva posjeta Francuskoj, a simptomatično je da je u isto vrijeme i Dodik potrčao da prošeta Parizom jer nije imao niti jedan ozbiljniji sastanak (osim što mu, možda, možemo pozavidjeti na sjedenju na tribinama na odličnoj utakmici PSG-a i Barcelone), s obzirom na tempiranje i teme, čini se kao još jedan potez – Kremlja koji zbog agresije na Ukrajinu više nema otvorena vrata na Zapadu. Je li Vučić otišao baš u (“tradicionalno Srbiji naklonjen“) Pariz po zadatku kako bi Macrona pokušao okrenuti protiv Njemačke, koja sponzoriše rezoluciju o genocidu u Srebrenici, i time pokušao stvoriti razdor dva najveća lidera u Evropi, slično kao što to je to godinama pokušavao Putin. Dodik se Vučiću tek “našao pri ruci“ kako bi uz visoki i neke niže nivoe u Francuskoj pokušao “upoznati sa istinom o Srbima“ i dešavanjima na Zapadnom Balkanu. Koliko su Vučić i Dodik bili uspješni u lobiranju u Francuskoj pokazala je vijest odmah nakon njihove posjete – Francuska će podržati rezoluciju o genocidu u Srebrenici (kao kosponzor).

Najnoviji prijedlog rezolucije u UN-u nije nikakvo kažnjavanje srpskog naroda i Srbije, kako to danima ističu Vućić i Dodik, nego odgovor Vučiću na politiku koju godinama provodi – od zaštite i veličanja ratnih zločinaca, negiranja presuda UN-ovih sudova, do guranja prsta u oko Zapadu, pozivajući se i krijući se iza Kremlja, sve uz veliku podršku Putina, trenutno vjerojatno najomraženijeg političara i ključnog neprijatelja Zapada. Nesvrstani, Vučić bi bar to trebao znati, ne bi trebali baš tako otvoreno pokazivati svoju svrstanost.
 
Десницу у Србији је створила и ствара је и даље удба односно БИА. И војна служба безбедности наравно да у томе учествује; и она има своје десничаре. Те службе су изразито анти-Србијански настројене. Оне не могу да прежале што нису оствариле "Југославију са онима који у њој желе да остану" и криве Запад за то. Зато и не може на чело деснице да дође Милан Ст. Протић или неко као он, који је десничар а да је за Србију у ЕУ и НАТО-у шта би било нормално за сваког десничара у Србији.
Најближи томе је био Вук Драшковић који је у јесен 1990. године подржао Анту Марковића и чији је СПО био десничарски али про-НАТО и про-ЕУ. Чланови СПО-а су убијани, а над самим Вуком је удба извршила два атентата, које је само чудом преживео, а да би затим био политички ликвидиран удруженим снагама удбашких медија и издајством од стране ДОС-а који је btw основан у просторијама СПО-а, и коме је иначе припадао и Милан Ст. Протић, а који је ипак малко дилеја - као и сви десничари нажалост, неки степен лудила им је заједничка црта, рецимо оно када причају како Тито "није био тај Тито" - јер Милан Ст. Протић се и данас диви лику и делу корумпираног политичара Дон Ђинђолина и слави Коштуњавог, а који су обојица били сарадници војне службе безбедности с тим што је овај први хтео да је расформира војну службу безбедности и да направи своју да би себи осигурао опстанак на власти пошто му се смешио одлазак у опозицију и сходно томе политичку пензију, па га је иста за пример другима стрељала на улазу у зграду Владе Србије.
 
Poslednja izmena:

1713177951364.png


FLORENCE HARTMANN ZA "SB": "'Srpski svet' nema druge nego krvave temelje, Rezolucija o Srebrenici ih udaljava od pobjede u nedovršenom ratu"


S obzirom na to da je i Francuska jedan od sponzora Rezolucije o Srebrenici, za komentar smo pitali Florence Hartmann, bivšu glasnogovornicu i savjetnicu tužiteljice na Međunarodnim tribunalima za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, čuvenu novinarku koja je izvještavala za francuski Le Monde pred sami raspad Jugoslavije, a kasnije i sa bosanskohercegovačkih i hrvatskih ratišta, te veliku prijateljicu BiH.


florence_hart.jpg


Prije 2h

Generalna skupština Ujedinjenih nacija će na sjednici 27. aprila raspravljati o Rezoluciji u Srebrenici o osudi genocida počinjenog u toj zaštićenoj podrinjskoj enklavi 1995. godine. Rezolucija će se naći na sjednici glavnog tijela UN-a na osnovu prijedloga Njemačke i Ruande, no sve je više zemalja koje su se pridružile sponzoriranju Rezolucije.

Samim tim, očekivanja za usvajanje Rezolucije sve su veća, a bijes i ljutnja lidera Srbije i manjeg bh. entiteta RS također rastu, uz nove prijetnje o secesiji i usvajanju nekih vlastitih izvještaja kojima će nastaviti negirati sudski utvrđene činjenice o počinjenom genocidu u Srebrenici.

S obzirom na to da je i Francuska jedan od sponzora Rezolucije o Srebrenici, za komentar smo pitali Florence Hartmann, bivšu glasnogovornicu i savjetnicu tužiteljice na Međunarodnim tribunalima za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, čuvenu novinarku koja je izvještavala za francuski Le Monde pred sami raspad Jugoslavije, a kasnije i sa bosanskohercegovačkih i hrvatskih ratišta, te veliku prijateljicu BiH.

Ništa neočekivano

U razgovoru za "Slobodnu Bosnu" najprije smo se dotakli činjenice da Rezolucija o Srebrenici već jednom nije prošla u UN-u zbog veta kojeg je uložila Rusija.

"2015. godine Rezolucija o genocidu u Srebrenici nije prošla pred Vijeće sigurnosti zbog ruskog niet. Ni sada, skoro deset godine kasnije, ne bi prošla. Ali ovaj put, zbog toga što je Vijeće sigurnosti sve češće u blokadi, nova će se rezolucija naći na dnevnom redu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija gdje nema pravo veta", pojašnjava Hartmann.

"Dok će se od drugog maja raspravljati i glasati u New Yorku o prijedlogu da 11. juli postane međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici - koji je činjenično neupitan i sudski utvrđen, u Beogradu će Aleksandar Vučić i Milorad Dodik održavati veliki Vaskršnji sabor Republike Srbije i bh. entiteta Republika Srpska. Paralelno će Rusija dalje pokušavati staviti na dnevni red blokiranog Vijeća sigurnosti raspravu o NATO bombardiranju SRJ-a 1999. u kojoj će se okriviti NATO, a ne Miloševićev režim koji je krajem oktobra 1998. započeo novi rat i novi zločinački poduhvat sa ciljem da 'očisti' Kosovo od albanskog stanovništva", pojasnila je Hartmann za "SB".

Hartmann smatra da tu nema ništa neočekivano.

Nasilno brisanje zločina iz narativa

"Nakon što je 2003. ubijen premijer Srbije Zoran Đinđić, stavljen je kraj politike 'diskontinuiteta' sa Miloševićem režimom. Srpski ili bolje rečeno svesrpski zvanični nacionalni narativ kojeg je taj preokret vaskrsnuo, ima neizbježno ugniježden u sebi zločine koji su počinjeni devedesetih i osuđeni pred brojnim sudovima, da li domaćim ili međunarodnim", smatra Hartmann.

"Hoće li srpske vođe kontinuiteta nastaviti i dovršiti što su Milošević, pa i Draža Mihajlović i ko god još započeli? Hoće li sačuvati i dograditi se na ono što su već zločinima nagrađeni, a da zbog tih zločina, njihovi ciljevi ne budu lišeni svakog legitimiteta? Takvo nešto je izvodljivo jedino nasilno brisanjem zločina iz narativa, pa i iz svijesti jedne cijele nacije i iz općeg pamćenja svjetske javnosti", navodi Hartmann za "Slobodnu Bosnu" te dodaje:

„'Srpski svet', kao i svaki isključiv svijet te vrste, nema druge nego krvave temelje zato takva politika zahtijeva institucionalno negiranje genocida, relativizaciju zločina protiv čovječnosti i veličanje počinioca. Jedna od brojnih negativnih posljedica takve politike je ta da je srpski narod pretvoren transgeneracijski u taoca zločina počinjenih u njihovo ime, a ko god pokušava se osloboditi tih okova biva napadnut i označen kao nacionalni ili državni neprijatelj", prokomentirala je Hartmann.

Nedovršeni rat

Hartmann smatra da za Vučića i Dodika, odnosno za srpske lidere koji sprovode ovakvu politiku, Rezolucija o genocidu u Srebrenici, kao i uostalom svo nasljeđe Haškog tribunala, predstavljaju prepreke koje ih udaljavaju od konačne pobjede u, za njih, nedovršenom ratu.

"Pokušaji da se pridobiju glasovi zavisno od savezništva na sve više polariziranoj svjetskoj sceni je nemoralno, ali i u suprotnosti sa Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju genocida. Svakoj državimora biti jasno da kad glasa o toj rezoluciji, ona odlučuje da li se stavlja na stranu žrtve i da time potvrđuje napore da se sprečavaju budući genocidi, ili su na strani onih koji smatraju da negiranjem i efikasnom diplomatijom genocid može biti isplativ. Dobro je da su se francuske vlasti stavile po tom pitanju na pravu stranu historije", navela je Florence Hartmann za "Slobodnu Bosnu".
 

Back
Top