Splitski bombaški proces

Cro_čvarak

Iskusan
Poruka
5.244
Grad Split je danas u Srbiji pojam kretenizma i ustaštva, i to sasvim opravdano, ali baš zbog toga zanimljivo je osvrnuti se na događaje u Splitu prije nekih 30 godina. Split je uz Dubrovnik bio jedina sredina u kojoj HDZ nije pobijedio, HDZ je čak pobijedio i na otocima koji su smatrani ljevičarskim uporištima. U Splitu pobjeđuje danas posve nepoznata "Zelena ekološka akcija Dalmacije", na čelu s Nikolom Viskovićem, jednim od najpoznatijih ljevičarskih intelektualaca u Hrvatskoj. Ta stranka/organizacija nije bila dugog vijeka, mnogi njezini članovi prelaze u novu stranku "Dalmatinska Akcija" (DA). Dalmatinska akcija na prvim izborima u samostalnoj Hrvatskoj ostvaruje vrlo dobar rezultat i uspjevaju ući u sabor što je bilo iznenađenje. Državni aparat smjesta podiže veliku akciju protiv DA optužujući ih da su automaši, separatisti i irendetisti što su sve odreda bile totalne gluposti. Bili su regionalisti ali nisu ni spominjali recimo federalizaciju, ali su bili ljevičari i liberali te humanisti koji su se zalagali za ljudska prava. Čitavu situaciju(iz kuta gledanja HDZ-a) pogoršavala je i dnevna novina "Slobodna Dalmacija", jedina dnevna novina u Hrvatskoj koja u tom trenutku nije bila pod kontrolom HDZ-a. Dnevne novine HDZ je preuzimao novine na način da su naoružani muškarci upadali u redakcije, primitivno ali učinkovito. Pod okriljem Slobodne Dalmacije je izlazio i prillog "Feral Tribune" koji je na vrlo provokativan način prkosio HDZ-u i Franji Tuđmanu. Slobodna Dalmacija je u to doba pisala o temama poput kriminalne privatizacije ili i ozbacivanju ljudi is stanova, ponajviše Srba.

Sve je to bio veliki izazov HDZ-u i Franji Tuđmanu i HDZ-u koji su sljedeće 1993-e krenuli u obračun s Dalmatinskom akcijom i Slobodnom Dalmacijom. Slobodna Dalmacija je pod nikada razjašnjenim okolnostima dobila novog vlasnika, Tuđmanovog tajkuna Miroslava Kutlu koji je upropastio nebrojena poduzeća. Na te vijesti većina zaposlenika Slobodne Dalmacije kreće u štrajk, vlast odgovara radnom obvezom i prijetnjom optužbe za veleizdaju. Javna je tajna da je prijećeno novinarima Slobodne, navodno su najtvrdokornijim štrajkačima oteta i djeca. Štrajk je obustavljen Miroslav Kutle pobjednički izjavljuje da "Slobodna Dalmacija više nikada neće biti antihrvatska"

Ostaje još Dalmatinska akcija, u ranu jesen 1993 u prostorijama Dalmatinske Akcije u ranojutarnjim satima eksplodirala je improvizirana eksplozivna naprava, istog dana kreću masovna hapšenja vodstva i članova stranke, optuženi su za terorizam. Odvedeni su u vojnu bazu Loru, uključujući i saborskog zastupnika kojeg je štitio parlamentarni imunitet. Odvedeni su u vojnu bazu da im se sudi pred vojnim sudom iako su svi bili civili. Tri mjeseca su bili u Lori u lošim uvjetima. Viestruko su premlačivani od čega je jedan tada student zadobio takve ozljede da je završio na dijalizi. Pušteni su nakon 3 mjeseca bez presude, tri godine poslije dolazi oslobađajuća presuda. U međuvremenu stranka nestaje ljudi su ostali bez poslova, neki bez stanova, neki napuštaju zemlju,mnogi napustili zemlju, stranka nestaje iako službeno nije zabranjena. To je Tuđmanov modus operandi, ništa ne zabrani ali zaprijeti ti životom najmilijih ili te liši života ali eto nije bilo verbalnog delikta :worth:
 
Grad Split je danas u Srbiji pojam kretenizma i ustaštva, i to sasvim opravdano, ali baš zbog toga zanimljivo je osvrnuti se na događaje u Splitu prije nekih 30 godina. Split je uz Dubrovnik bio jedina sredina u kojoj HDZ nije pobijedio, HDZ je čak pobijedio i na otocima koji su smatrani ljevičarskim uporištima. U Splitu pobjeđuje danas posve nepoznata "Zelena ekološka akcija Dalmacije", na čelu s Nikolom Viskovićem, jednim od najpoznatijih ljevičarskih intelektualaca u Hrvatskoj. Ta stranka/organizacija nije bila dugog vijeka, mnogi njezini članovi prelaze u novu stranku "Dalmatinska Akcija" (DA). Dalmatinska akcija na prvim izborima u samostalnoj Hrvatskoj ostvaruje vrlo dobar rezultat i uspjevaju ući u sabor što je bilo iznenađenje. Državni aparat smjesta podiže veliku akciju protiv DA optužujući ih da su automaši, separatisti i irendetisti što su sve odreda bile totalne gluposti. Bili su regionalisti ali nisu ni spominjali recimo federalizaciju, ali su bili ljevičari i liberali te humanisti koji su se zalagali za ljudska prava. Čitavu situaciju(iz kuta gledanja HDZ-a) pogoršavala je i dnevna novina "Slobodna Dalmacija", jedina dnevna novina u Hrvatskoj koja u tom trenutku nije bila pod kontrolom HDZ-a. Dnevne novine HDZ je preuzimao novine na način da su naoružani muškarci upadali u redakcije, primitivno ali učinkovito. Pod okriljem Slobodne Dalmacije je izlazio i prillog "Feral Tribune" koji je na vrlo provokativan način prkosio HDZ-u i Franji Tuđmanu. Slobodna Dalmacija je u to doba pisala o temama poput kriminalne privatizacije ili i ozbacivanju ljudi is stanova, ponajviše Srba.

Sve je to bio veliki izazov HDZ-u i Franji Tuđmanu i HDZ-u koji su sljedeće 1993-e krenuli u obračun s Dalmatinskom akcijom i Slobodnom Dalmacijom. Slobodna Dalmacija je pod nikada razjašnjenim okolnostima dobila novog vlasnika, Tuđmanovog tajkuna Miroslava Kutlu koji je upropastio nebrojena poduzeća. Na te vijesti većina zaposlenika Slobodne Dalmacije kreće u štrajk, vlast odgovara radnom obvezom i prijetnjom optužbe za veleizdaju. Javna je tajna da je prijećeno novinarima Slobodne, navodno su najtvrdokornijim štrajkačima oteta i djeca. Štrajk je obustavljen Miroslav Kutle pobjednički izjavljuje da "Slobodna Dalmacija više nikada neće biti antihrvatska"

Ostaje još Dalmatinska akcija, u ranu jesen 1993 u prostorijama Dalmatinske Akcije u ranojutarnjim satima eksplodirala je improvizirana eksplozivna naprava, istog dana kreću masovna hapšenja vodstva i članova stranke, optuženi su za terorizam. Odvedeni su u vojnu bazu Loru, uključujući i saborskog zastupnika kojeg je štitio parlamentarni imunitet. Odvedeni su u vojnu bazu da im se sudi pred vojnim sudom iako su svi bili civili. Tri mjeseca su bili u Lori u lošim uvjetima. Viestruko su premlačivani od čega je jedan tada student zadobio takve ozljede da je završio na dijalizi. Pušteni su nakon 3 mjeseca bez presude, tri godine poslije dolazi oslobađajuća presuda. U međuvremenu stranka nestaje ljudi su ostali bez poslova, neki bez stanova, neki napuštaju zemlju,mnogi napustili zemlju, stranka nestaje iako službeno nije zabranjena. To je Tuđmanov modus operandi, ništa ne zabrani ali zaprijeti ti životom najmilijih ili te liši života ali eto nije bilo verbalnog delikta :worth:
Ne znam baš koliko si u pravu. Meni ovo što si napisao izgleda kao bajka. Hajde da je to bio Split od prije 80 godina možda bi ti netko i povjerovao jer tada to zaista jeste bio većinski ljevičarski grad. Ali iza drugog svjetskog rata struktura stanovništva Splita se drastično minja i u Split doseljavaju mnogi Vlaji iz Dalmatinske zagore prije svih Imoćani, Sinjani, Drnišani i ostali koji su bili uglavnom sinovi i unuci ustaša a najpoznatiji među njima je Marko Perković Thompson, tako je Split i doživio veliki demografski skok i sa 50 000 stanovnika koliko ih je imao 1945. godine došao do 200 000 stanovnika prema popisu iz 1991. godine. Uostalom postoje fotografije iz 1990. godine ogromnog predizbornog mitinga HDZ-a u Splitu sa preko 100 000 okupljenih ljudi ili recimo videosnimke iz 1991. godine kako Splićani prave proteste protiv JNA i dave onog makedonskog vojnika na transporteru.
 
Grad Split je danas u Srbiji pojam kretenizma i ustaštva, i to sasvim opravdano, ali baš zbog toga zanimljivo je osvrnuti se na događaje u Splitu prije nekih 30 godina. Split je uz Dubrovnik bio jedina sredina u kojoj HDZ nije pobijedio, HDZ je čak pobijedio i na otocima koji su smatrani ljevičarskim uporištima. U Splitu pobjeđuje danas posve nepoznata "Zelena ekološka akcija Dalmacije", na čelu s Nikolom Viskovićem, jednim od najpoznatijih ljevičarskih intelektualaca u Hrvatskoj. Ta stranka/organizacija nije bila dugog vijeka, mnogi njezini članovi prelaze u novu stranku "Dalmatinska Akcija" (DA). Dalmatinska akcija na prvim izborima u samostalnoj Hrvatskoj ostvaruje vrlo dobar rezultat i uspjevaju ući u sabor što je bilo iznenađenje. Državni aparat smjesta podiže veliku akciju protiv DA optužujući ih da su automaši, separatisti i irendetisti što su sve odreda bile totalne gluposti. Bili su regionalisti ali nisu ni spominjali recimo federalizaciju, ali su bili ljevičari i liberali te humanisti koji su se zalagali za ljudska prava. Čitavu situaciju(iz kuta gledanja HDZ-a) pogoršavala je i dnevna novina "Slobodna Dalmacija", jedina dnevna novina u Hrvatskoj koja u tom trenutku nije bila pod kontrolom HDZ-a. Dnevne novine HDZ je preuzimao novine na način da su naoružani muškarci upadali u redakcije, primitivno ali učinkovito. Pod okriljem Slobodne Dalmacije je izlazio i prillog "Feral Tribune" koji je na vrlo provokativan način prkosio HDZ-u i Franji Tuđmanu. Slobodna Dalmacija je u to doba pisala o temama poput kriminalne privatizacije ili i ozbacivanju ljudi is stanova, ponajviše Srba.

Sve je to bio veliki izazov HDZ-u i Franji Tuđmanu i HDZ-u koji su sljedeće 1993-e krenuli u obračun s Dalmatinskom akcijom i Slobodnom Dalmacijom. Slobodna Dalmacija je pod nikada razjašnjenim okolnostima dobila novog vlasnika, Tuđmanovog tajkuna Miroslava Kutlu koji je upropastio nebrojena poduzeća. Na te vijesti većina zaposlenika Slobodne Dalmacije kreće u štrajk, vlast odgovara radnom obvezom i prijetnjom optužbe za veleizdaju. Javna je tajna da je prijećeno novinarima Slobodne, navodno su najtvrdokornijim štrajkačima oteta i djeca. Štrajk je obustavljen Miroslav Kutle pobjednički izjavljuje da "Slobodna Dalmacija više nikada neće biti antihrvatska"

Ostaje još Dalmatinska akcija, u ranu jesen 1993 u prostorijama Dalmatinske Akcije u ranojutarnjim satima eksplodirala je improvizirana eksplozivna naprava, istog dana kreću masovna hapšenja vodstva i članova stranke, optuženi su za terorizam. Odvedeni su u vojnu bazu Loru, uključujući i saborskog zastupnika kojeg je štitio parlamentarni imunitet. Odvedeni su u vojnu bazu da im se sudi pred vojnim sudom iako su svi bili civili. Tri mjeseca su bili u Lori u lošim uvjetima. Viestruko su premlačivani od čega je jedan tada student zadobio takve ozljede da je završio na dijalizi. Pušteni su nakon 3 mjeseca bez presude, tri godine poslije dolazi oslobađajuća presuda. U međuvremenu stranka nestaje ljudi su ostali bez poslova, neki bez stanova, neki napuštaju zemlju,mnogi napustili zemlju, stranka nestaje iako službeno nije zabranjena. To je Tuđmanov modus operandi, ništa ne zabrani ali zaprijeti ti životom najmilijih ili te liši života ali eto nije bilo verbalnog delikta :worth:
Веома скраћено, али не и нетачно. О свему томе могла би се исписати занимљива књига... Поменуто „натезање” са Слободном Далмацијом је прилично потрајало... Хрватска у рату, четвртина територија ван контроле Загреба (Крајина), тираж свим новинама, наравно, опада... а једне дневне новине (СД) биљеже пораст тиража... Појављују се шибенска, задарска, загребачка издања (основа иста, само градске рубрике друге)... Једног дана, Слободна се појављује са црним флором на својој црвеној „лого подлози”... Уведен Управни одбор, прва одлука била да се измијени црвена боја наслова, радници нису хтјели, ставили црни флор... и тако је излазила све док је нису потпуно „убили”. Свега је ту било, од писмене забране директору да пише у новинама у којима је директор па до његвих опсежних текстова у рубрици „Писма читалаца”, са све објављеном забраном и писању у којој се изричито забрањује да се ишта од те одлуке објављује... На самом крају се све до те мјере закувало да је „висила” и масовна побуна угасе ли Слободну... али до тога ипак није дошло. Угасили су је ипак без масовних протеста по улицама.
Дакле, с једне стране све ово, а с друге стране Лора, пакао кроз који су прошли многи... све то у исто вријеме и у истом граду...
 
Ne znam baš koliko si u pravu. Meni ovo što si napisao izgleda kao bajka. Hajde da je to bio Split od prije 80 godina možda bi ti netko i povjerovao jer tada to zaista jeste bio većinski ljevičarski grad. Ali iza drugog svjetskog rata struktura stanovništva Splita se drastično minja i u Split doseljavaju mnogi Vlaji iz Dalmatinske zagore prije svih Imoćani, Sinjani, Drnišani i ostali koji su bili uglavnom sinovi i unuci ustaša a najpoznatiji među njima je Marko Perković Thompson, tako je Split i doživio veliki demografski skok i sa 50 000 stanovnika koliko ih je imao 1945. godine došao do 200 000 stanovnika prema popisu iz 1991. godine. Uostalom postoje fotografije iz 1990. godine ogromnog predizbornog mitinga HDZ-a u Splitu sa preko 100 000 okupljenih ljudi ili recimo videosnimke iz 1991. godine kako Splićani prave proteste protiv JNA i dave onog makedonskog vojnika na transporteru.
Ovo što si napisao je istina, ali istina je da 1990 HDZ nije pobijedio u Splitu a npr u Zagrebu je. Istina je u da je HDZ kontrolirao posve Večernji i Vjesnik 1992- e, a nije Slobodnu Dalmaciju. Blago rečeno svi su šutjeli 1992 osim IDS- a( Istarski demokratski sabor) i DA( Dalmatinske akcije).
 
Izostavi Cetinsku krajinu, za Metković nisam siguran.
U Cetinskoj krajina su jedino Milanovićevo selo Glavice bile partizanske, sva ostala mista Vrlika, Hrvace, Dicmo, Otok, Trilj su bila većinom ustaška čak i Sinj. Postoje fotografije kako Alkari idu u Zagreb i prima ih Pavelić povodom neke godišnjice ne sićan se točno je li bio njegov rođendan ili od NDH. Znam to veoma dobro jer dugo izučavam tu temu, čitam knjige i svjedočanstva o tome i pričao sam sam sa školovanim povjesničarima od kojih su neki bili baš iz tih krajeva.
 
Croatian_Parliamentary_Election_Results_1990.png
 
Ovo što si napisao je istina, ali istina je da 1990 HDZ nije pobijedio u Splitu a npr u Zagrebu je. Istina je u da je HDZ kontrolirao posve Večernji i Vjesnik 1992- e, a nije Slobodnu Dalmaciju. Blago rečeno svi su šutjeli 1992 osim IDS- a( Istarski demokratski sabor) i DA( Dalmatinske akcije).
Ne znam od kud tebi informacija da HDZ 1990. godine nije pobijedio u Splitu. Ja prvi put čujem za to iako veoma dobro poznajem i pratim povijest i politiku. Di su ti dokazi za takve tvrdnje?
 
Kao što vidite Split je zeleno crveni u plavom moru HDZ- a. Kao što vidite i otoci su plavi, plavi se čak i Međimurje i Varaždin di tradicionalno HDZ ne prolazi, čudno je sve to iz današnjeg kuta gledanja. Još čudniji je slučaj Gospića di Isto HDZ 1990 nije pobijedio, a npr HDZ pobijedi tada na Krku di možda više nikada nisu pobijedili. Zaista čudno, jer ne može se to pripisati glasovima Srba u Gospiću jer je pobijedila lista Mike Tripala prvaka hrvatskog proljeća. On je u načelu bio za nezavisnu Hrvatsku ali daleko umjereniji od Franje Tuđmana.
 
Ne znam od kud tebi informacija da HDZ 1990. godine nije pobijedio u Splitu. Ja prvi put čujem za to iako veoma dobro poznajem i pratim povijest i politiku. Di su ti dokazi za takve tvrdnje?
Pogledaj kartu , i kažeš pratiš povijest i politiku? 1990 se potpisivala peticija " Zaustavimo Franju Tuđmana". Mnoge javno poznate osobe iz Splita su je potpisale, Mišo Kovač, Momčilo Popadić, Oliver Dragojević, Boris Dvornik, Petar Skansi, Tereza Kesovija, Doris Dragović i dr. Danas bi to mnogo zaboravili, pogotovo nabrojene žene 😎😁
 
Kao što vidite Split je zeleno crveni u plavom moru HDZ- a. Kao što vidite i otoci su plavi, plavi se čak i Međimurje i Varaždin di tradicionalno HDZ ne prolazi, čudno je sve to iz današnjeg kuta gledanja. Još čudniji je slučaj Gospića di Isto HDZ 1990 nije pobijedio, a npr HDZ pobijedi tada na Krku di možda više nikada nisu pobijedili. Zaista čudno, jer ne može se to pripisati glasovima Srba u Gospiću jer je pobijedila lista Mike Tripala prvaka hrvatskog proljeća. On je u načelu bio za nezavisnu Hrvatsku ali daleko umjereniji od Franje Tuđmana.
Tu kartu je mogla bila koja budala ili lažov napraviti i staviti na internet. Imaš li neki bolji dokaz?
 
Pogledaj kartu , i kažeš pratiš povijest i politiku? 1990 se potpisivala peticija " Zaustavimo Franju Tuđmana". Mnoge javno poznate osobe iz Splita su je potpisale, Mišo Kovač, Momčilo Popadić, Oliver Dragojević, Boris Dvornik, Petar Skansi, Tereza Kesovija, Doris Dragović i dr. Danas bi to mnogo zaboravili, pogotovo nabrojene žene 😎😁
I tebi je Franjo pozitivna licnost.Zar ne shvatas da su on,Milosevic i Alija krivi za krvoprolice na teritoriji bivse SFRJ.
 

Back
Top