Cro_čvarak
Iskusan
- Poruka
- 5.244
Grad Split je danas u Srbiji pojam kretenizma i ustaštva, i to sasvim opravdano, ali baš zbog toga zanimljivo je osvrnuti se na događaje u Splitu prije nekih 30 godina. Split je uz Dubrovnik bio jedina sredina u kojoj HDZ nije pobijedio, HDZ je čak pobijedio i na otocima koji su smatrani ljevičarskim uporištima. U Splitu pobjeđuje danas posve nepoznata "Zelena ekološka akcija Dalmacije", na čelu s Nikolom Viskovićem, jednim od najpoznatijih ljevičarskih intelektualaca u Hrvatskoj. Ta stranka/organizacija nije bila dugog vijeka, mnogi njezini članovi prelaze u novu stranku "Dalmatinska Akcija" (DA). Dalmatinska akcija na prvim izborima u samostalnoj Hrvatskoj ostvaruje vrlo dobar rezultat i uspjevaju ući u sabor što je bilo iznenađenje. Državni aparat smjesta podiže veliku akciju protiv DA optužujući ih da su automaši, separatisti i irendetisti što su sve odreda bile totalne gluposti. Bili su regionalisti ali nisu ni spominjali recimo federalizaciju, ali su bili ljevičari i liberali te humanisti koji su se zalagali za ljudska prava. Čitavu situaciju(iz kuta gledanja HDZ-a) pogoršavala je i dnevna novina "Slobodna Dalmacija", jedina dnevna novina u Hrvatskoj koja u tom trenutku nije bila pod kontrolom HDZ-a. Dnevne novine HDZ je preuzimao novine na način da su naoružani muškarci upadali u redakcije, primitivno ali učinkovito. Pod okriljem Slobodne Dalmacije je izlazio i prillog "Feral Tribune" koji je na vrlo provokativan način prkosio HDZ-u i Franji Tuđmanu. Slobodna Dalmacija je u to doba pisala o temama poput kriminalne privatizacije ili i ozbacivanju ljudi is stanova, ponajviše Srba.
Sve je to bio veliki izazov HDZ-u i Franji Tuđmanu i HDZ-u koji su sljedeće 1993-e krenuli u obračun s Dalmatinskom akcijom i Slobodnom Dalmacijom. Slobodna Dalmacija je pod nikada razjašnjenim okolnostima dobila novog vlasnika, Tuđmanovog tajkuna Miroslava Kutlu koji je upropastio nebrojena poduzeća. Na te vijesti većina zaposlenika Slobodne Dalmacije kreće u štrajk, vlast odgovara radnom obvezom i prijetnjom optužbe za veleizdaju. Javna je tajna da je prijećeno novinarima Slobodne, navodno su najtvrdokornijim štrajkačima oteta i djeca. Štrajk je obustavljen Miroslav Kutle pobjednički izjavljuje da "Slobodna Dalmacija više nikada neće biti antihrvatska"
Ostaje još Dalmatinska akcija, u ranu jesen 1993 u prostorijama Dalmatinske Akcije u ranojutarnjim satima eksplodirala je improvizirana eksplozivna naprava, istog dana kreću masovna hapšenja vodstva i članova stranke, optuženi su za terorizam. Odvedeni su u vojnu bazu Loru, uključujući i saborskog zastupnika kojeg je štitio parlamentarni imunitet. Odvedeni su u vojnu bazu da im se sudi pred vojnim sudom iako su svi bili civili. Tri mjeseca su bili u Lori u lošim uvjetima. Viestruko su premlačivani od čega je jedan tada student zadobio takve ozljede da je završio na dijalizi. Pušteni su nakon 3 mjeseca bez presude, tri godine poslije dolazi oslobađajuća presuda. U međuvremenu stranka nestaje ljudi su ostali bez poslova, neki bez stanova, neki napuštaju zemlju,mnogi napustili zemlju, stranka nestaje iako službeno nije zabranjena. To je Tuđmanov modus operandi, ništa ne zabrani ali zaprijeti ti životom najmilijih ili te liši života ali eto nije bilo verbalnog delikta
Sve je to bio veliki izazov HDZ-u i Franji Tuđmanu i HDZ-u koji su sljedeće 1993-e krenuli u obračun s Dalmatinskom akcijom i Slobodnom Dalmacijom. Slobodna Dalmacija je pod nikada razjašnjenim okolnostima dobila novog vlasnika, Tuđmanovog tajkuna Miroslava Kutlu koji je upropastio nebrojena poduzeća. Na te vijesti većina zaposlenika Slobodne Dalmacije kreće u štrajk, vlast odgovara radnom obvezom i prijetnjom optužbe za veleizdaju. Javna je tajna da je prijećeno novinarima Slobodne, navodno su najtvrdokornijim štrajkačima oteta i djeca. Štrajk je obustavljen Miroslav Kutle pobjednički izjavljuje da "Slobodna Dalmacija više nikada neće biti antihrvatska"
Ostaje još Dalmatinska akcija, u ranu jesen 1993 u prostorijama Dalmatinske Akcije u ranojutarnjim satima eksplodirala je improvizirana eksplozivna naprava, istog dana kreću masovna hapšenja vodstva i članova stranke, optuženi su za terorizam. Odvedeni su u vojnu bazu Loru, uključujući i saborskog zastupnika kojeg je štitio parlamentarni imunitet. Odvedeni su u vojnu bazu da im se sudi pred vojnim sudom iako su svi bili civili. Tri mjeseca su bili u Lori u lošim uvjetima. Viestruko su premlačivani od čega je jedan tada student zadobio takve ozljede da je završio na dijalizi. Pušteni su nakon 3 mjeseca bez presude, tri godine poslije dolazi oslobađajuća presuda. U međuvremenu stranka nestaje ljudi su ostali bez poslova, neki bez stanova, neki napuštaju zemlju,mnogi napustili zemlju, stranka nestaje iako službeno nije zabranjena. To je Tuđmanov modus operandi, ništa ne zabrani ali zaprijeti ti životom najmilijih ili te liši života ali eto nije bilo verbalnog delikta