Spletkarenja sa sopstvenom dušom.....

16114118_691853017660734_1424155183574892070_n.jpg
 
Svuda sam te trazio i na tajanstvena pusta ostrva isao. Na moru zivota plovila je moja dusa, kao da je na brodu ukletih zaljubljenih i zaboravljenih.

Svuda sam te trazio, terala me napred strast, nemirna pozuda, uspomena na trenutak kada skidas sve, dodirom milujes, ushicena padas pred mojom ljubavi, mojim prokletstvom bez povratka...

Svuda sam te trazio i napokon nasao i pored kletve koja prati, proklete zaljubljene, da vecno pate zbog ljubavi neostvarene, nasao sam te na granici zivota i vizija nemoguceg, sakrio te u srcu, duboko, bescasno...volim te.
 
Zivim zivot, dan po dan, u kome si ti moja ljubavi, motiv mojih stihova, postojanja, strasti, centar mog malog univerzuma romantike.

Tako, idem korak po korak, dan je sada, a juce ostaje vecito moje secanje, uspomena koja ne bledi, jer si ti deo nje, ljubavi.

Ipak, moje sutra je trag ljubavi, koju ti pruzam danas, juce je secanje na srecne trenutke sa tobom i nadanje da ce sutra biti jos lepsa buducnost, nase romanticne price bez kraja.

Zato, vecita, jedina, posebni nemiru, ovoga sto samo sa tobom lici na zivot, dobro mi cuvaj danas, da juce bude lepo, a sutra da dodje sa osmehom i radoscu.
 
"... Potraži me u vrtlogu nade, iskopaj me iz oproštajnih korova

Sačuvaj me od straha, znaš ti odlično da se ja plašim mraka

Ne opraštamo se nikada ako se ponovo želimo sresti

Želim te odsanjati

Želim te pronaći


Želim te sresti na vašaru duge

Srce će ti glasno reći

Ne zaboravi me odsanjati

Ne zaboravi me potražiti

Ne zaboravi me sresti na vašaru duge

Lutaš putevima mog srca i zoveš se

Vašar duga, oproštajna briga, oproštajni korov

Ne zaboravi, menjam te u sebi."
 
Sunce polako spusta svoje poslednje zrake, na moje stihove, gori ih kao i moja ljubav sto gori za tobom. Cekam te.

Tako u tom cekanju, stigne me jesen i podseti me da jos jednom te srce potrazi, ali da pripazi, na tvoje naivne lazi.

Zato te cekam, u jos jednoj jeseni mog zivota, koje su brže i krace. Zbog toga ne trosim emocije na nove izazove, nemam vise vremena, ostalo mi je samo za uspomene, a u njima si ti ljubavi.

...i eto cekam te, u poslednjim kapima rose, dok sve vise padaju kapi kise i slivaju se niz lice, krijuci moje suze izdajice.

U njima cu te cekati, da mi dodjes, da se opet nasa srca spoje u kapi suze moje, gde sudbine svoje, kriju svi zaljubljeni.

Ipak cu te cekati i do Sudnjeg dana, makar me i na krst raspeli. Rane svoje cu ti zavestati, jer moje isceljenje je tvoja ljubav, moj melem i dar, a ja cu te i dalje cekati, sa kartom za Raj.
 
U tvojim ocima, pronasao sam nesto sto nisam znao da trazim...ljubav.

...a ti si tako umela da me imas, iako sam cesto gresio i klizio iz tvog zagrljaja... nedostajes.

Mozda je to bila tvoja carobna sposobnost da vidis moje dubine, da razumes moju dusu i da poznajes moje najskrivenije zelje, snove, ne znam...trebas mi.

U tvojoj blizini, osecam se ispunjenim, kao da pripadam tvom svetu neznosti, Diznilendu ljubavi, jer samo sam tu srecan, svoj i tvoj...cekam te.

Sa tobom, shvatio sam da je ljubav svetinja, koju moram cuvati, negovati, sakriti od raznih necastivih, od snaznih kisa tuge i emotivnih oluja...ne dam te.

...zato ljubavi, ti si moj ispunjeni san i spreman sam da zauvek zadrzim noc, da te ne odnese dan...volim te.
 
Nasa ljubav ostaje tu, kao nepromenljiva istina u vremenu, kao zelja koja plamti u dubini duse, surova kao secanje na najlepse trenutke prosle strasti, kameno hladna, kao kajanje za svaku propustenu priliku. Ipak, ona je i tako nezna, kao uspomena koja nas miluje, poput neznih emocija na prosle dane, koji su bili tako lepi, dok su se radjali iz neprospavanih noci.

Nasa ljubav...uh, tako je nezna, kao usne koje su se spajale u strastvenim poljupcima.

Nasa ljubav, je mangup zivota, gleda nas sa osmehom, iz svakog secanja na neponovljive, lucidne trenutake mladosti.

Nasa ljubav, govori mnogo, a ne govori nista, jer njene reci su tihe melodije, koje samo mi zaljubljeni razumemo.

I sta cu? Slusam, nasu ljubav, kroz drhtaje srca od emocija. Zatim se ljutim, galamim, preklinjem za sve koji su ziveli ovakvu ljubav, nasu ljubav.

...jer ja, jedina, covek koji te je iskusio, ja, koji te volim, nikada nisam i ne zelim da zaboravim tvoju ljubav, vanvremenski nedokucivu, kao neizvesnost koja nam dolazi sa svitanjem novog dana.
 
“Znao sam da je prava. Osetiš. Mogao bi da ležiš sa njom danima. Samo ležiš. Dišeš. Ćutiš. Ne praviš ni jedan jedini pokret. Osim onoga što spaja usne. Ruke. I duše. Taj pokret ne moraš ni napraviti. Napravi se sam. Diši i slušaj. Tišina odzvanja sve prećutane reči. Pozivnica za raj, pre raja. Neka granica, reklo bi se. Tamo na granici si čekao ovaj trenutak. Poseban. Uz posebnu.”

Meša Selimović

FB_IMG_1693429291524.jpg
 
Mozda je najbolje da te pustim da odes od mene. Sacuvacu ljubav za tebe, jer te volim, a necu te sa njom plasiti, proganjati, gnjaviti...ne budi tuzna, vec tamo daleko radosna i srecna.

Cuvacu ljubav tvoju na najskrovitijem mestu, mojih zelja i nemira, a ti budi mi nedostizna, trazicu te, nadam se i pronaci u sebi.

Ipak, ako odlucis da odes, ne vratis se, drugoga zavolis, ispraticu te skrivenim suzama i molim te, neka bude bez scena, vriske, histerije nekada zaljubljenih. Izadji kao dama iz mog zivota.

Meni ce ostati uspomena na rukama, neznosti tvoga tela izvajanog ljubavlju, dok cu ja i dalje plakati duboko u sebi i cuvati nasu tajnu, nesrecne ljubavi.
 
Još jedna neprospavana noć, kao olovo teška, umoran sam od njenih beskrajnih sati.

Dok nesanica me slama, tesko prihvatam da je iz mog zivota otisla moja sreca, ljubav, moja dama.

Moje misli su te trazile, putovale do tebe ljubavi, daleka si, moja ne, vec necija.

...i svaka noc i dan su isti, nema te, ostala je samo zelja, da se istopim kao sneg na tvojim pohotnim usnama. Nevesto skrivam suze, dok nezno mi dodirujes lice, ja nestajem, gasim se, kao zivot lepe zvezdice.

Zato, moj andjele i djavole, trebas mi... malo je biti samo sa tobom u mojoj glavi, vec cu morati da patim i necu moliti, za tobom sam umro u srcu, a trebao sam te samo, voleti.
 
U sobi nasih romanticnih uspomena i ne bas pristojnih trenutaka koje cuva, visoko zakacene na nekoj zvezdi srece u nasim nocima ljubavi, jos te trazim...

Miris neznosti i neobuzdanih strasti i sada se preliva preko praznih casa, zguzvane posteljine, pale prasine po emocijama nasih zaborava, dok smo svaku sekundu krali od zivota i smestali je u kovceg uspomena.

U tom leglu ljubavi, bio sam opijen tobom, slomljen od strasti, dok sam tonuo u tvoju opijajucu lepotu...

...i sta da kazem jos, dok mi kroz misli klizi svaka tvoja vlas, obara me...ja iskreno, ne mogu bez tebe...
 
Svakoga dana, sve vise te volim, mozda zbog tebe jos i postojim.

Svakoga dana, oci volim tvoje, jer zaljubljeno srce slepo im veruje.

Svakoga dana rizikujem sve, dok pogled tvoj mi srce krade i hoce da ga polomi na sitne komade.

Zato, svakog dana zbog ljubavi velike, srce moje malo zastane, tada tvoje oci nemo progovore, kao i ovi stihovi, ti si moje vecno iskusenje.
 
Laku noć onima koji su nas napustili.
Onima koji su otišli, u tišini ili s praskom grmljavine.
Onima s kojima smo želeli ostati, ali je drugi odlučio umesto njih.
Laku noć nesrećnim ljubavima koje su postale uzdah u besanim noćima.
Laku noć rastancima koji su ostavili suze u nekom srcu i nečijoj duši.
Laku noć svima onima koji se pitaju zašto...

a znali su zašto se sve ruši.
:lakunoc:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ne mislim na tebe, eto da znas, mada, ipak, mislim na tebe, eto da znas.

Ne znam da li je dan ili noc, ali kada god pogledam, tu si negde ti, moja carolija ili moja izmastana iz snova.

...i eto, danima bih pricao o tebi, ali jos ne znam sta, jer ti si posebna i za tebe niko ne zna.

...i onda opet razmisljam o tebi, sve manje sam siguran da li je ovo karma ili jos jedna moja masta iz snova, mada sigurno znam da si posebna, hrabra i po romantika, fatalna...

Zato se ponadam, da bi sve bilo drugacije, kada bi bila tu ili ja tamo, tada ni besane noci bez tebe, ne bi mogle da me nateraju, da postanes deo zaborava.

Ipak, trudim se, a nemam tvoje divne godine i samo da znas, nisam te cak ni stihovima zasluzi, ni ti zaduzio, da bi ovde bila deo mene, samo mi dozvoli da budem deo tebe, kroz ove emocije, koje u mojim stihovima postoje zbog tebe i tvoje carolije.
 
Isto, kao u cuvenom film ,,Dan mrmota", meni se svakoga dana dogadjas ti, moja ljubavi.

Tada mi se vrate uspomene, na tebe i one dane i noci, koji su se beleli, prekriveni snegom zaborava... Secanja me vuku, na neke zime, koje je obelezilo zauvek u meni tvoje ime, miris tvoje kose i tuge koje me jos raznose.

Zato pokusavam da izadjem iz tvog carobnog kruga emocija i zbog tebe pisem, po malo i disem, izmedju predivnih pahulja, patine nase ljubavi.

...a one, jos se na tvojim vrelim usnama skupljaju i tope se u kapi vode, koje halapljivo pijem i u svakoj kapi te krijem.

Zatim, iznova sve se ponavlja u mojim secanjima, stojis na snegu, promrzla i lepa, dok suzu u oku duboko skrivam, nedam joj da krene, strah me da ces otici, daleko od mene.

Ipak, ti si meni bila, ono sto se jednom ima, zato i vracam stalno snezne uspomene, da ogreju moje promrzlo srce, koje jedva kuca bez tebe, ne zeleci poljupce ni jedne druge uspomene.
 

Back
Top