Quantcast

SPLETKARENJA SA SOPSTVENOM DUŠOM.....

Željko B.

Primećen član
Poruka
568
GIVE ME WINGS JUST FOR ONE LAP

Demons, galloping through my soul.
The scream of the night, chased away the birds.
Sad clowns still dreaming of black and white dreams.
A tired hatter wandering down paths that do not exist
A hacked future playing music without a rhythm.
God crying in the valley of the damned.
The morning has demonstratively decided not to rise.
Demons, galloping through my soul.
I have forgotten the names of birds that have flown south, never to return.
545927
 

Svjetlanaa

Poznat
Poruka
8.060
,, Neću te pitati što sam ti
mogao bi mi reći što ne želim čuti
Zatvorit ću oči i praviti se da sam ti
radost kad si tužan
snaga kad želiš odustati
Da se nasmiješiš kad na mene pomisliš,pa te pitaju što ti je
ti odgovoriš kako je danas nešto lijep dan, a vani kiša pljušti
pa te u čudu gledaju i odmahnu rukom navikli na te tvoje sitne ludosti
Zamislit ću da sam u svakoj tvojoj ludosti
one ozbiljne stvari ostavit ću nekoj drugoj
jer ja želim biti tvoj život, a život nije ozbiljna stvar
Život je zbroj ludosti zbog kojih se smiješ i psuješ ,ponekad čak i u isto vrijeme
takvih trenutaka nema, baš, puno ali zbog njih se živi
a ja ću se praviti da sam ja jedan od takvih trenutaka zbog kojih znaš da si živ
i razlog zbog kojeg ponekad opsuješ onako potiho u sebi da ni'ko ne čuje
Zatvorit ću oči i sanjati, barem mi to nitko ne može uzeti
I zato te neću pitati što sam ti
mogao bi mi snove ubiti, od čega ću onda živjeti
jer bez tebe me ni sunce ne grije..."

546083
 

Poli46

Buduća legenda
Moderator
Poruka
41.069
Nisam sposobna da pišem danas,duša se zaledila i ćuti..
dozvoljava mislima da plešu svoj ples,neobuzdane..
nemirne.ubrzavaju puls, srce pati,glava je u magli..
samo um igra ovu igru.To je igra uma,srce nema ništa
tu da kaže..jer srce i um ne govore istim jezikom,ne razumeju se..
Dok duša zaleđena očekuje stalno neku lepotu i ljubav..
O,dušo.. ima ljubavi samo je na trenutak zastala umorna..

 

Petrarca

Buduća legenda
Poruka
25.679
Posljednji put kada sam te vidio
bila si tako jebeno pijana
izgledala si kao najsretniji pijanac i najtužnija žena odjednom.
Mislio sam se dali da započmem sa ”ti” ili ”ona”
ali eto ipak si nečim zaslužila ovo ”ti”.
Ti koju ću se sada vječno sjećati tako pijane
baš sam te jebeno morao vidjeti takovu
i kao da ništa ranije nije ni bilo,
samo pijana i odvratna silueta žene
na rubu povračanja, možda i suza.
Automatski sam prestao prezirati silu koju si
upregnula u mene kada si me silovala,
činila si mi se nemoćno poput one tvoje blizanke koja me
ženski voljela.
Ipak si mi se i gadila
i eto, kako skurcano ispadne taj posljedni put
ne znam dali je šteta što ću te sad uvijek tako pamtiti
ma da si u prijašnjim mislim kotirala i niže od smrdljive pijanice.
Prošao sam pored tebe kao saveznička vojske kroz srušeni Berlin
jezivo je bilo pogledati tvoje oči.
Sad ću te se vječno sjećati kao gubavca
ali ću produžiti tvoj statistički život
ovim riječima
i onima koje će tek doći
jer razvidno sad bolujem od PTSP-a.
i kako god da te se sjećao
uvijek ću te se sjećati
samo što sam te tako razjebanu
ponio u sebi
posljednji put.

Josko Matic
 

Željko B.

Primećen član
Poruka
568
KAKO SAM SISTEMATSKI UNIŠTEN OD DUVANA ILI UTICAJ AKCIZA NA MOJ RAZVOJ

Kolumbo, ebem te radoznala! Ori se poklič anti pušača, diljem zemljinog šara. Kliču crni, beli, i žuti a podvriskuju miksovani. Bacaju anateme, kletve i fatve, popovi, fratri, rabini i ulema. Ni ateistima, nije naći manu. Pevaju je bečki dečaci, gospon dame i oni u šrek seksualci.
Pa da ne budem ja partibrejker i najgluplji u društvu, reših da napišem socijalno odgovornu i društveno prihvatljivu priču o, podrazumeva se, štetnom uticaju duvana (najbolje volem ovakav sklop rečenice u kom zvučim jako pametno). Pa sad, kao svaki dobronamerni a džangrizavi matorac, da se vratim u prošlost.
U drugoj polovini dvadesetog veka ili krajem prošlog milenijuma, duvan je bio deo tradicije u Srba. Nacionalistima je isključivo pušenje muškog dela populacije bio dokaz i temelj postojanja a cigareta u ženskim rukama uz pravo glasa, komunistima zastava u borbi za ženska prava
E viva, nikotion!
U tim i takvim danima, rešismo, moj najbolji drug i ja, da se oprobamo u tom sportu. Prvo, sakupljanje para. Drugo, strah da nas žena sa trafike ne ocinka roditeljima. Naravno, uzesmo cigarete koje je trošio moj otac. Beše to zelena Morava bez filtera. Naravno i kutija žvaka, za posle. Onako važni, sebi nalik članovima supertajne organizacije, nabismo se u podrum zgrade u kojoj smo obojica stanovali. E sad, niko nas nije naučio a na paklici nije pisalo da nema roka da je potrošimo. Rezultat toga, za dva sata popušeno dvadeset cigareta pojedeno bar dve a sve to uz kašalj dostojan zrelih tuberana. Kad smo uspeli da pronađemo vrata kroz dim, nekako izbauljasmo napolje, nalik na pokvarene semafore koji menjaju boje sa naglaskom na zelenoj a sve u skladu sa bojom Morave bez filtera.
I na kraju, obzirom da svaka fino vaspitana priča ima epilog i naravoučenije

EPIILOG: REČENI DOGAĐAJ OD MOG DRUGA NAPRAVI ZAKLETOG NEPUŠAČA A JA I DAN DANAS PUNIM BUDŽET SVOJE OTADŽBINE

NARAVOUČENIJE: ILI JESI ILI NISI LAV, A MOŽDA JE TO IPAK DEO NEKE DRUGE PRIČE, PROSUDITE SAMI
546957
 

Željko B.

Primećen član
Poruka
568
MOJA BAKA

Ulice mog detinjstva više nema. Tamo, gde su nekada bile varoške kućice u kojima je živeo neki dragi svet, danas je moderna zgrada koja mi zaklanja sunce kada prolazim mojom ulicom. Ulicom u kojoj se nazivalo dobro jutro i neznancu. Ulicom u kojoj su nas decu slali sa tanjirima punim vrućih čvaraka, švarglom i ponekim komadom mesa jer takav je red. Podeliti sa komšijom i kad imaš i kad nemaš. Iza kuća su bile bašte i kokošinjci,poneko je gajio svinje. Tamo gde je bio bunar sada je ulica. Tamo gde su nekada bili bambusi gde su se gnezdile čaplje, onih godina kada je Gročica plavila, tamo je sada toplana, navikao sam na nju i miris sumpora iz pepela koji leži razbacan tu negde gde je cvetalo predivno poljsko cveće. E baš tu, tu je živela moja baka. Ličanka, koja u potrazi za boljim životom svoje mesto nađe u ulici mog detinjstva. Ulici koja je to postala, možda baš zato jer je ona živela u njoj. Došla i ostala, da zaboravi nadnicu u koju je krenula sa devet godina. Udaju, kojom je stekla devere malo starije od svojih ćerki. Rat.Vučurne zime u planini, u zbegu i led koji više nikada nije otopio. Onaj led u njenoj duši. Da zaboravi kako je bežeći ispred krvnika u leskovom žbunu ostavila rođenu ćerku. Da zaboravi kako je tri puta, iznova, zidala spaljenu kuću i kako je to kad sa troje nejači sa Zagrebačkog kolodvora kreneš u nepoznato. U tamo neku Grocku da sviješ gnezdo i još nerođenom unuku naslikaš ulicu njegovog detinjstva. Ulice mog detinjstva više nema na ulicama moje Grocke. Preselila se tamo negde u zemlju bajki. Tamo gde i sad živi moja baka.
547122
 
Poruka
19.769
"Jednom sam pitala svog učitelja kako ću prepoznati dobru osobu, osobu dobre duše, duhovno razvijenu…
Što takva osoba govori?
Što radi?
Učitelj mi je odgovorio:
“Uopće nije važno što čovjek govori, ni što ti se čini da je on.
Stvar je u atmosferi koja se mijenja u njegovom prisustvu. To ti je najmoćniji dokaz.
Kad dobra osoba uđe u prostoriju i imaš osjećaj kao da se zrak promijenio, da je atmosfera ljepša, toplija, ugodnija, to je u prostoriju ušla jedna dobra duša, jedan jak duh koji je u stanju neutralizirati sve drugo.
Na sličan način ćeš prepoznati i lošu osobu.
Ako ti je odjednom nelagodno, hladnije i raspoloženje ti se promijenilo, znaj da je prostorom zavladala negativna, ali isto tako moćna energija jedne loše osobe”."


Setih se jedne posebne prijateljice. Sve moje prijateljice su dobre duše, ali ta jedna...ona zaista menja atmosferu čim se pojavi. Široki, iskreni osmeh, zagrljaj koji želiš da traje, oči koje te zaista "gledaju" , svaki događaj , i najobičniji, ispričan njenim jezikom i načinom, postaje PRIČA , čak i najobičniji odlazak u kupovinu neke stvarčice za kuću. Šali se na svoj račun, smeje glasno,...
. Kažem joj da je ona ljubav na dve noge. Baš je volim.:heart:
 
Top