Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
U ovom prostoru
omedjanom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez sredista svjetla,
bez okusa, bez glasova,
u ovom sjecanju,
zatvorenom u tamni obruc tijela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posjedovala jucer,
ja dozivam noc.
U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan
blizinom vremena,
u strahu prisutnom medju oblicima,
u ovaj moj plac
neka iz mahovine izidju sve kosute
i poloze moje tijelo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne zene
svezu moja stopala
i zapale sve ladje,
snene pod lukom mog vrata.
Ja zovem.
Neka dodje velika tisina,
neka dodje velika tisina,
neka se rijeke udalje od obala
i tijelo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja vise ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
ne osjecam krv.
U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san
ja dozivam rijeci
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.
U disanju moje koze,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji brise obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pcele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.
Ja zovem.
Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napusta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otudji od sunca,
neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.
Nadjite me,
vezite me,
spalite moje sjecanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i sljunak pretvara u ljubav.
- Irena Vrkljan
Cemu cudjenje, da pored tolikih zidova, camotinja nesmetano prolazi?....Sve sto ima pocetak radja kraj, ne mozemo dobiti ono sto nismo dali.... ''ja'' zatrpano teretom strahova, ne svetli cisto, vec tinja, zavuceno u tamu.......Zivot na vecnoj strazi nije zivot...
Jednom davno, obznanio sam bliskom krugu prijatelja da cu prestat trkeljat po forumima, da mrzim donositi rezolucije, praviti planove za sutra ili da organizujem svoj zivot na nacin kako drugima odgovara da bi bio prihvatljiv za siri krug etablismenta kome je uz put preko ku... od mene
No, zakljucio sam ikasnije da ne mogu izbjeci vec postojeci plan ako sam deo njega i ako ga nisam napravio sam..A moj plan u odnosu na sve ostale je isto ko i razluciti Kinesku mantru.
"Držite se svog osećanja ispravnosti, svoje unutrašnje etike, čak i kada je teško ili opasno, ili kada ljudi smatraju da ste čudni. Ta čudnovatost vas izdvaja!"
Richard Bah
Ja sam minorna jedinka u gradjanskom drustvu, kad me neko pogleda pomislio bi ovaj nema briga jer je nasmijan i vedrog raspolozenja..Ako slucajno zagrebe ispod koze cini se nije bas tako, i da je veselost zapravo samo fasada..
Uzivam u fantaziranju, svirkama u zivo,pisanju textova u svemu sto se moze reci autohtona umjetnost..Ne zalazim u sumnjive kafice, diskoteke jos manje nego kad kad svratim u klub novinara da se ispricam s bivsim kolegama iako i oni dovlace striptizete sumnjivog morala u klub pa to traje do iza 3 ujutru dok se ljudi ne napiju pa se pocnu ligaviti za vrat i td..uglqavnom fuj..Ponekad..bojim se da polako pocinjem da verujem da svet zivi u zabludi i boji se svega sto je razlicito od ustaljenih normi.. Mogu slobodno reci da je svet jedna velika farma u kojoj rastu i ljudi i zivotinje samo sto ljude ne mogu nazvati zivotinjama jer su gori od takve jedne kvalifikacie. Elem prate me halucinacije kao posljedica prenapregnuttosti materijala pa se desava da slusam jedno a razumen nesto sasvim trece sto me dovodi u situacije da moram napisati nesto ili blenuti u prostor kao da nesto proucavam..Moguce da smatram da ne pripadam ovom vremenu nego vremebnu ranog neoromantizma ili ekspresionizma.. ne znam sto sam se rodio u ovo vreme bez vremena kad osjecaji za mene gotovo i ne postoje a ipak ih postujem svakom izvornom obliku..Moguce, i da sam neko ko zeli da svi zaborave na njega, da se obrise trag svakog postojanja, da se obrise svako secanje da sam ikad postojao. Pretpostavljam da se to nikad nece desiti, nek ostane samo zelja..