spiritizam

[fg_mia]

bas me zanima kakva su iskustva na tu temu...

 

[stnco]

Moja nikakva. Ja čvrsto stojim na majčici zemlji i radije se ispružim po njoj i slušam "šapat trave koja raste" nego da gubim vreme sa napaljenim badavadžijama.

 

[paramanand]

bas me zanima kakva su iskustva na tu temu...

Moraću biti malo opširniji, jer se ne radi samo o spiritizmu.

Po indijskim filozofima, cijeli univerzum je sačinjen od dvije suštine: akaše i prane. Akaša je sveprisutno i sveprožimajuće postojanje. Sve što ima oblik, sve što je rezultat neke kombinacije, potiče iz akaše. Akaša je ono od čega nastaje vazduh, od čega nastaju tečnosti i čvrsta tijela, svi oblici koje vidimo, sve ono što možemo da osjetimo svojim čulima, sve ono što postoji. Ona je veoma suptilna, izmiče svakom običnom opažanju, postaje vidljiva samo kada postane gruba, kada se zgusne i uzme oblik.
Snaga prane je ta koja od akaše izgrađuje univerzum.Upravo kao što je akaša beskonačna, sveprisutna supstanca ovog univerzuma, tako je prana beskonačna, sveprisutna manifestujuća snaga ovog univerzuma. Ova prana, djelujući na akašu, kreira cijeli univerzum. Na početku kruga, ova prana, da tako kažemo, spava u beskonačnom okeanu akaše. Ona je bila nepomična na početku. A onda se pod dejstvom prane pojavio pokret u ovom okeanu akaše i kako je prana počela da se kreće, da vibrira, iz ovog okeana su se pojavili različiti nebeski sistemi, ljudi, biljke, životinje i manifestacije svih različitih sila i fenomena. Svaka manifestacija sile je prana. Svaka materijalna manifestacija je akaša. Kad se ovaj krug završi, sve što nazivamo čvrstim tijelima rastopiće se u sljedeći oblik, sljedeću finiju ili tečnu formu; to će se rastopiti u gasove, a oni u još finije, uniformnije, toplotne vibracije i sve će se vratiti u originalnu akašu, a ono što mi sada nazivamo privlačenjem, odbijanjem i kretanjem, polako će se razložiti na originalnu pranu. A onda se za pranu kaže da spava neki period, a zatim ponovo budi i izbacije sve ove forme; a kada se i ovaj period završi, cijela stvar se ponovo povlači. Tako se ovaj proces kreacije spušta i podiže, oscilira i naprijed i nazad. Rečeno jezikom moderne nauke, on postaje statičan tokom jednog perioda, a tokom drugog je dinamičan. Jedno vrijeme je potencijalan, a drugo aktivan. Ova smjena traje vječno.

Ovo je ono što tvrdi i moderna fizika. Dalje od toga ona ne ide. Indijski mistici idu još dalje pa ovaj univerzum, osim na akašu i pranu, tj materiju i energiju, razlažu na njihov izvor. Njihov izvor je univerzalna misaona sila. Misao je još finija manifestacija postojanja od akaše i prane i ona se dijeli na njih. U početku je postojala univerzalna misao koja se manifestovala u akašu i pranu.U univerzumu, iza tog univerzalnog uma postoji nešto što je vječno, nepromjenljivo, nešto što je apsolutni mir, ljepota, beskrajna sreća, neograničena sloboda... - Duša, ili Bog. Duša se manifestuje kao univerzalni um. Dakle postoji Duša, iz nje nastaje univerzalni um, iz ovoga uma akaša i prana.

Tako, postoji jedno sveobuhvatno postojanje i to jedno se pojavljuje kao mnoštvo. Ova Duša je sve što postoji u univerzumu. Kao što se sunce koje obasjava milione kapljica savršeno ogleda u svakoj kapljici posebno, isto tako se jedna Duša, jedno Postojanje univerzuma ogleda u bezbrojnim kapljicama različitih imena i formi i čini različitim. Ali, u stvarnosti, ona je jedna. Ne postoji ni „ja“, ni „ti“, sve je Jedno. Kada se pojavi razlučivanje i čovjek ovo otkrije, on uviđa da je on sam ovaj univerzum. „Ja sam taj koji je izvan svih promjena, izvan svih kvaliteta, vječno savršen, vječno blažen“.

Priroda je ta koja se mijenja, a ne čovjekova duša. Ona se nikada ne mijenja. Rođenje i smrt su u prirodi, a ne u nama. Kad su ljudi u određenom stanju uma oni vide ovo postojanje kao Sunce, Zemlju, zvijezde...i svi oni koji su na tom nivou svijesti vide isto. Između nas mogu biti milioni bića na različitim nivoima postojanja. Oni nas ne vide, kao ni mi njih. Mi vidimo samo one koji su na istom nivou svijesti kao i mi. Međusobno se slažu samo oni muzički instrumenti koji su isto naštimovani. Kada bi se stanje vibriranja, koje se zove čovječije vibriranje, promijenilo, ođe se više ne bi viđeli ljudi , cijeli čovječji univerzum bi nestao i umjesto njega bi se pred nama pojavio neki drugi prizor, možda bogovi i božiji univerzum, a možda đavo i đavolji svijet – sve bi to bile različite tačke gledišta na isti univerzum. Ovaj univerzum neko vidi kao raj, neko kao pakao. Oni koji su sanjali da će otići kod Boga koji sjedi na tronu i da će ga tamo uzdizati cijeli svoj život, kada umru, jednostavno će i viđeti to što su imali u svojim umovima. Isti ovaj univerzum će se jednostavno pretvoriti u raj sa svim svojim krilatim bićima koja lete svuda naokolo i Bogom koji sjedi na tronu. Svi ovi rajevi su čovjekova sopstvena tvorevina. Sve te sfere, i bogovi, i đavoli, i transmigracije su mitologija, a isto tako i ovaj ljudski život. Ljudi prave veliku grešku kada misle da je samo ovaj život istinit. Najveća od svih laži je da smo mi obični ljudi - mi smo Bog univerzuma. Obožavajući Boga, mi uvijek obožavamo svoje sopstveno Jastvo. Savršen čovjek ovaj univerzum vidi kao samog Boga. Samo tada, u najvišem stanju svijesti, spada veo sa očiju i čovjek čistog uma i srca otkriva da je njegov pogled na svijet potpuno izmijenjen. Svi ružni snovi koji su ga terorisali milionima godina isčezavaju i on, koji je sebe doživljavao kao čovjeka, boga ili demona, koji je mislio da živi na određenim mjestima, raju, paklu, zemlji, otkriva da je sveprisutan, da je svo vrijeme u njemu i da on nije u vremenu, da su svi rajevi u njemu i da on nije ni u jednom raju, da su svi bogovi koje je ikada obožavao u njemu i da on nije ni u jednom od tih bogova. On je bio taj koji je bio stvaralac i bogova i demona, ljudi, biljaka i životinja, svega. Prava priroda čovjeka stoji otkrivena pred njim uzvišenija od raja, savršenija od univerzuma, „beskonačnija od beskonačnog“. Tada sve obmane nestaju, svaka patnja isčezava, svim strahovima zauvijek dolazi kraj. To je prava, istinska sreća.

Sada, da se vratim na spiritizam. Mi imamo pet čula i predstavljamo pranu u jednom određenom stanju vibracija. Ako postoje bića koja predstavljaju pranu i jednom višem stanju vibracija njih nećemo moći da vidimo. Jačinu jednog svjetlosnog izvora možemo da pojačamo toliko da ga na kraju uopšte ne vidimo, ali možda postoje bića sa očima toliko snažnim da mogu da vide i takvu svjetlost. Isto tako, mi ne vidimo svjetlost čije su vibracije vrlo slabe, ali postoje životinje koje to mogu. Naš vidni opseg obuhvata samo jedno područje vibracije prane. Uzmimo, na primjer, atmosferu u kojoj živimo – ona se sastoji od više uzastopnih slojeva i slojevi koji su bliži Zemlji gušći su nego viši slojevi, a kako idemo naviše, atmosfera postaje razređenija. Ili, uzmimo okean – kako zaranjamo dublje i dublje u njega, pritisak vode raste, a životinje koje žive na dnu ne mogu da se popnu gore, jer bi se raspale u komade. Bića koja žive na određenom planu vibracija kadra su da opažaju jedni druge, ali neće moći da vide bića koja se nalaze na planovima iznad ili ispod njih. Ako postoje duhovi umrlih, oni su tu, oko nas, ali ne možemo da ih vidimo, u drugačijem su stepenu vibriranja – oni su plan unutar plana, univerzum unutar univerzuma. I upravo kao što pomoću teleskopa i mikroskopa možemo da povećamo domet našeg vida, isto tako, pomoću joge, možemo sebe da dovedemo u stanje vibracija koje odgovara drugom planu, što će nam omogućiti da vidimo šta se tamo dešava. Svi smo mi sačinjeni od iste supstance, prane, razlikujemo se samo po frekvenciji vibracija. Ako ja mogu sebe da dovedem u stanje bržih vibracija i da vibriram u njihovom ritmu, taj plan će se za mene odmah preobraziti, nestaće ovaj sadašnji, a pojaviće se taj drugi. To dovođenje duha u viši nivo vibracija obuhvaćeno je u jogi jednim imenom – samadi. Niža stanja samadija omogućuju nam da vidimo taj plan na kojem se nalaze duhovi umrlih, a viša stanja samadija vode do samospoznaje.