Isus jeste Bog to je izvorno hriscanstvo, sve ostalo je laz.
badava me pratis ako neces da udjes u problematiku, kroz sabore, od kada ona datira, vidi
https://forum.krstarica.com/search/771296/?q=jednosustnost&c[users]=bas+kao&o=relevance sad vidim da si ucestvovao, bar ponegde, ali evo ovaj odlomak na primer
jel razumes da su nikejski ucesnici ''pobednici'' prenebregli odnose, fokusirajuci se na bit-sustinu samo iz razloga da bi se postavili iznad moje stranke, visoko na nebu izmedju Oca i Sina, dok ih Sveti Duh nije ni zanimao?
dakle, bavili su se jednom sustinom Oca i Sina, a ona je bozanska
a kako se desilo da je pocetkom 4. veka bila bitna bit-sustina OCA I SINA, ne i DUHA SVETOGA, da bi tek pocetkom 5. veka se setili da ukljucimo i SVETI DUH, da ne filozofiramo o sustini/biti kao da smo na nebu izmedju BOGA OCA I BOGA SINA S DESNA NJEMU, JER I NISMO, vec da se bavimo odnosima?
potom se ukljucuje 3 lice, i bavimo se odnosima
-========================================-
dakle, jos jednim, kako je sve pocelo? tako sto je vasa stranka optuzila moju da negira jednosustnost prva dva lica, Oca i Sina, A DA NIKOME NIJE PALO NA PAMET 3. LICE.
kako se sve zavrsilo znamo
onda vidimo da, iz vaseg sopstvenog priznanja, da ste se vi samo postavljali visoko izmedju Oca i Sina, da biste osudili one koji su bili ispod, zaboravljajuci Hristovo u ime Oca i Sina i Svetoga Duha:
Pa, u vreme duhoboračke jeresi, sv. Vasilije Veliki je u zajednicu prihvatio i one koji Svetog Duha u tom trenutku nisu nazivali Bogom. Važno mu je bilo da ga ne nazivaju "stvorenje"
moja stranka je onda iznedrila ovoga coveka Amfilohij iz Ikonija [videti i moj potpis /sveti-amfilohije-ikonijski-iz-poslanice-sevlemu-2/]:
U povijesti teologije zauzima istaknuto mjesto u svojoj obrani božanstva Duha Svetoga protiv Makedonaca
Amfilohija teologija obično slijedi stope svojih vršnjaka iz Kapadokije, a Trojstvo definira prema ipostasnim svojstvima Sin kao naraštaj i Duh kao procesija. Međutim, on inovira u označavanju ipostasi novom rečenicom, „načinom bivanja“ (τρόποι τῆς ὺπάρξεως). Ovaj izraz nisu koristili kapadokijski oci i bio je korak ka razumijevanju Trojstva jezikom koji nije usmjeren na bit, već na odnose. Početkom petog stoljeća ova je fraza bila općenito prihvaćena u teološkoj upotrebi.
Osim svoje trinitarne misli, Amfilohij je također predviđao i kasniju teološku upotrebu svojom kristološkom terminologijom "ipostasi". Inzistirajući na Kristovoj ljudskoj prirodi, zaključio je da je Krist imao dvije volje i dvije naravi.
a zar vam nisam to isto rekao, MORA DVE VOLJE I DVE PRIRODE DA IMA, moj covek MOJ DUH OVAJ IMADE.
a kako sam ja to mogao da znam ako sam tek malopre naucio otvoriv viki?
znam jer smo jedan duh, ja i ovaj amfilohije, iz ikonije, brat po istom duhu
vidite da je insistrirao na ap, pavlu i coveku ISUSU?
vidite? eto sada znate da ste osudili nepravedno moju stranku postavljajuci se izmedju OCA I SINA na nebu izmedju licnosti, IPOSTASI.Bogova, DOK VAM MOJ COVEK KAZE ZAJEDNO SA APOSTOLOM: COVEK ISUS, NJEGOVA LJUDSKA PRIRODA, istorijski Isus
jel vidite sada koliko ste sagresili kada ste trazili bit U NIKEJI, a izostavljali DUHA SVETOGA?
jel citate sta vam porucije moj brat:
jezikom koji nije usmjeren na bit, već na odnose.
da li vi uopste shvatate koliko ste krivi?
da li vi shvatate kolko je krvi proliveno? ali ne od ruke rimljana, nekrsta?