SNP CG prelomio - ipak srbovanje pred popis

Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
88.070
milic-intervju1.jpg


Najveća opoziciona politička stranka u Crnoj Gori jeste Socijalistička narodna partija Crne Gore. Od ukupno 81 ima 16 poslanika u Skupštini Crne Gore. Deklarativno, SNP CG jeste jedna socijaldemokratska politička partija, koja je po svojoj definiciji građanska, gravitirajući između građanskog crnogorskog patriotizma i srpskog 'tradiocijskog' nacionalizma.

Kao što znate, bliži se popis stanovništva u Crnoj Gori, kao i većini ostatka svijeta. Povodom toga, predsjednik države srpskog naroda, Boris Tadić, sazvao je sastanak Srba u regionu pod pokroviteljstvom Ministarstva za dijasporu Vlade Republike Srbije. Ovaj Savjet službeno registruje četiri nacionalne političke stranke crnogorskih Srba - Socijalističku narodnu partiju Crne Gore, Novu srpsku demokratiju, Narodnu stranku i Demokratsku srpsku stranku. Dok su se NOVA, NS i DSS od starta izjašnjavale kako će biti sprovođena u saradnji sa Srpskim narodnim vijećem Crne Gore i ogrankom Matice srpske za Crnu Goru propagandna kampanja u kojoj će se promovisati Srpstvo i njegova zaštita s ciljem očuvavanja srpskog narodnosnog identiteta u Crnoj Gori, SNP nije učestvovala na Tadićevom sastanku, navodno tvrdeći da 'poziv nije uručen', niti se javno izjašnjavala povodom nacionalnog pitanja na predstojećem popisu. Vjeruje se da je SNP, najveća crnogorska opoziciona stranka, ovim htjela da ublaži efekte koji su stvoreni dosadašnjem učešću u takvom tijelu, te ličnim predstavništvom njenog predsjednika Srđana Milića na sastanku Srba u regionu kao delegata SNP-a.

Do sada samo kruže glasine da je Srđan Milić po sopstvenom opredjeljenju Srbin. On o svojoj nacionalnoj pripadnosti nikada ne govori u javnosti i smatra to pitanje irelevantnim, te privatnim; neki smatraju da je Srđan Milić Srbin koji nije nacionalista, drugi da je Crnogorac, a samo predstavnik Srba, zato što su Srbi dali najviše glasova njemu i njegovoj listi na prethodnim izborima, a mnogi ga optužuju da je Crnogorac koji svojim 'mlakim pristupom' i oduzimanjem glasova od nacionalnih srpskih stranaka pokušava djelovati pogupno po Srbe u Crnoj Gori. SNP redovno u parlamentu ima polovinu Crnogoraca i polovinu Srba poslanika. Kontroverza je procurila kada su bili objavljeni skupštinski zapisi, prema kojima je gospodin Milić upisao 'Srbin' na opcionalno pitanje o nacionalnoj pripadnosti.

Nakon višesedmičnog odlaganja direktnijeg oglašavanja, Srđan Milić je bio po prvi put direktno u javnosti zapitan kako će se izjasniti na predstojećem popisu: Odgovorio je - kao Srbin.
 
Slijede dijelovi intervjua:

Predsjednik najjače opozicione stranke u Crnoj Gori Srđan Milić nema dilema: Po nacionalnosti je Srbin koji govori srpskim jezikom. Predsjednik SNP-a u intervjuu za IN4S govori o odnosima sa opozicijom, režimom, o "obračunu sa neistomišljenicima". Prema njegovim riječima, bez obzira na povremeno neprimjerenu kampanju od strane nekih opozicionih kolega, nastavlja saradnju sa svima koji žele da mijenjaju sistem vrijednosti u Crnoj Gori. Predsjednik Milić kaže da se SNP nikad nije mijenjao prema ključnim kordinatama kao što su Crkva, srpski jezik i Crkva, te da je to samo osnaženo zaključcima 6. kongresa SNP-a. Za Đukanovićevu politiku podjela kaže da ide direktno na štetu naše djece, te se nada da će to shvatiti i u DPS-u.

Nedavno smo čuli, i to upravo od vaših aktivista, da će izjašnjenjem kao Srbin, sačuvati istorijsku, tradicionalnu suštinu pojma Crnogorac, a da je današnje crnogorstvo sadržano u obrascu koji predstavljaju Ranko Krivokapić, Milo Đukanović, Novak Adžić, Miško Vuković, Raško Konjević... Kako vi vidite ovaj stav i da li imate još kandidata za prethodni spisak?

Prije rata Štulić i Azra su pjevali i upozoravali - Sve dok znam ko sam i što sam, znam i kuda idem - i ovo govorim uz nadu da niko njega neće povezivati za bilo kojim nacionalizmom. Nacionalna pripadnost svakog čovjeka je njegova intima. Znajući ko su mi bili preci - Milići iz Bjelica, poštujući našu Crkvu i tradiciju ne namjeravam nikoga učiti da smo mi što se nacionalno izjašnjavamo kao Crnogorci i Srbi, ipak, zajedno došli na ove prostore kao jedan narod. Jasno je da danas u Crnoj Gori imamo nekoliko podgrupa Crnogoraca u odnosu na jezik kojim govore. Prva, većinska - Crnogorci koji govore srpskim jezikom, druga Crnogorci koji srpski jezik zovu crnogorskim i treća, najmanja ali i najekstremnija(što je u istoriji naroda, inače, osobina onih koji ne mogu za svoje stavove naći istorijsko opravdanje pa snagom pozicije pokušavaju nametnuti rešenje)koja je jezičkim inžinjeringom stvorila "osobeni" crnogorski jezik. Konkretno odgovarajući na vaše pitanje ističem da ne volim spiskove jer oni nikada nijesu ništa dobro donijeli Crnoj Gori. Za neke od pomenutih znam razloge koji su ih vodili ka potrebi da ne budu ono što su im bili preci. Ali, svako nosi svoj krst za života. Crna Gora je umorna od podjela na patriote i izdajnike.

Ako smo dobro upamtili, Srđan Milić je Srbin koji govori srpskim jezikom. Popisivači su dužni i na narednom popisu da Vas pitaju o nacionalnoj i jezičkoj pripadnosti, ali možemo li im već sad uputititi odgovor?

Nacionalna pripadnost Srbin koji odgovarajući na pitanje koji mu je maternji jezik odgovara : u kući i u školi u ranom djetinjstvu učili su me da govorim srpskohrvatskim jezikom. U Popisnici ću napisati - srpskim jezikom - jer bi bilo kakav drugačiji iskaz bio evidentiran u kategoriju - ostali jezici. Dakle, ovim pitanjima u Popisnici oko maternjeg jezika niko Vas ne pita o Vašem osjećaju kojim jezikom govorite danas već isključivo koji ste jezik učili u osnovnoj i srednjoj školi. Nadam se da će svojim ličnim primjerom čelni ljudi u DPS-u pokazati pravi odnos prema popisu. Dakle, ne očekujem da Predsjednik i potpredsjednici DPS-a izađu u javnost sa svojim odgovorom na pitanje oko maternjeg jezika već da će, kao što sam i ja to uradio, stati u odbranu statističkog poimanja popisa stanovništva Crne Gore. Svako drugačije razmišljanje neizostavno bi vodilo činjenici da su svjesno dali neistinit odgovor na predmetno pitanje.
 
Nisam mislio na izbore! Vidjeli su da Mandić može da ubere političke poene na osnovu "srbovanja" oko popisa pa i oni krenuli.
Što se tiče starog rukovodstva SNP-a većinom sa se deklarisali kao Crnogorci!

Starog - da.

No, Crnogorac Predrag Bulatović više nije lider, već samo jedan od visoko rangiranih funkcionera i jedan od poslanika SNP-a.

Preuzimanje vođstva partije od strane jednog Srbina iz ruku Crnogorca ima dosta veze sa nacionalnim trendom koji zahvata Crnu Goru i etnogenezom Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori.
 
Starog - da.

No, Crnogorac Predrag Bulatović više nije lider, već samo jedan od visoko rangiranih funkcionera i jedan od poslanika SNP-a.

Preuzimanje vođstva partije od strane jednog Srbina iz ruku Crnogorca ima dosta veze sa nacionalnim trendom koji zahvata Crnu Goru i etnogenezom Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori.

Kad smo već kod Peđe Bulatovića, je li tačno da je neki njegov predak (djed valjda) bio zelenaš a predak Mila Đukanovića na suprotnoj strani (Karađorđevićevac) i da su se sukobljavali tamo negdje 1920.- 21.?
Znam da su Milovi svi bili četnici u II sv. ratu, ali nisam siguran šta mu je Blažo Đukanović (je li mu on stric?) što je poginuo sa Bajom Stanišićem pod Ostrogom!
 
Kad smo već kod Peđe Bulatovića, je li tačno da je neki njegov predak (djed valjda) bio zelenaš a predak Mila Đukanovića na suprotnoj strani (Karađorđevićevac) i da su se sukobljavali tamo negdje 1920.- 21.?
Znam da su Milovi svi bili četnici u II sv. ratu, ali nisam siguran šta mu je Blažo Đukanović (je li mu on stric?) što je poginuo sa Bajom Stanišićem pod Ostrogom!

Za Bulatovića sam to čuo, i moguće je da jeste, oni su rodom iz okoline Kolašina čini mi se.
Pogrešno "znaš" za Milove, Milov otac je bio sudija u sudu za vrijeme komunista, a na to radno mjesto, u to doba, nije mogao doći neko ko je bio pristalica četničke ideologije. Đukanovići o kojima ti govoriš, i taj Blažo koji je bio četnik su Đukanovići sa Lukova, koji nijesu ni u kakvom srodstvu sa Milovim Đukanovićima koji su sa Čeva
 
Za Bulatovića sam to čuo, i moguće je da jeste, oni su rodom iz okoline Kolašina čini mi se.
Pogrešno "znaš" za Milove, Milov otac je bio sudija u sudu za vrijeme komunista, a na to radno mjesto, u to doba, nije mogao doći neko ko je bio pristalica četničke ideologije. Đukanovići o kojima ti govoriš, i taj Blažo koji je bio četnik su Đukanovići sa Lukova, koji nijesu ni u kakvom srodstvu sa Milovim Đukanovićima koji su sa Čeva

Jesi li siguran u to?
 
Pa ne znam šta je tu neobično :roll:

Pa, bilo je dosta onih koji su tvrdili kako je SNP tamo samo dok su goruće, nacionalne teme aktivne, te kako će kako budu one prošle, a oni se posvetili socijalnim temama, nestati i njihovo Srpstvo te ne biti nikakve razlike između DPS i SNP, ionako inače proizišle iz jedne te iste političke stranke (neki su tvrdili i da SNP radi na štetu Srba, te da su i Crnogorci koji ponekad srbuju). Međutim, slika je izgleda ipak malo drugačija.

Ових дана могли смо чути из Министарства дијаспоре да је број припадника српске нације у регији 2,1 милион.

Овде, наравно, није урачуната српска дијаспора диљем, пре свега, Западне Европе и Англоамерике чији број није лако проценити, али који би се могао кретати (укључујући и све остале земље на свету) од 2 до 2,2 милиона, док се процене од 2,2 до 4 милиона српских исељеника не чине поузданим (ваља имати у виду да је јако тешко дефинисати шта је заправо Србин у дијаспори; да ли то онај који има наше име и презиме, иде у православну цркву, говори наш језик или га само делимично разуме). Далеко највећи број Срба света, 6,2 милиона, је у Републици Србији (попис 2002), док је око 120 хиљада грађана српске националности на територији УНМИК Косова.

Међутим, колико су поуздане цифре Министарства дијаспоре? Чини се не пуно. Пођимо од земаља регије, где живи аутохтони српски народ (такав статус могао би да добије и у Словенији, барем због Срба у Белој Крајини). Прилично грубо посматрано тешко да ће попис у Хрватској показати да је Срба више од 0,2 милиона. У Словенији их је близу 39 хиљада, док је број наших сународника у Македонији 36 хиљада. У Мађарској их је нешто преко 7 хиљада, а у Румунији 22,5 хиљада (пописом у Албанији није обухваћен, релативно скроман, број Срба).

Највеће непознанице су величина српске популације у Црној Гори и Републици Српској, односно БИХ. Када је у питању РС, може се претпоставити да је број присутног становништва око 1,1 милион, те да око 92% чине Срби. С друге стране, број Срба у Дистрикту Брчко може се проценити на око 35 хиљада и вероватно на око 40-50 хиљада у Федерацији БИХ.
Српски национални корпус у Црној Гори грубо се може проценити на 0,2 милиона, и вероватно да ће предстојећи попис потврдити ту бројку. Међутим, да ли је тај број за 10% мањи или већи од 200 хиљада од великог је значаја за српске организације, друштва, странке у Црној Гори, као и за читав српски народ. Наиме, треба имати у виду делимично флуидну етничку структуру Црне Горе (постоје одређен део популације који има дуални идентитет, од којих један најчешће претеже: пре свега Срби-Црногорци, Бошњаци-Муслимани, Црногорци-Муслимани, Хрвати-Црногорци). То нам говори да резултати Пописа из априла 2011. не морају нужно бити идентични онима из 2003. (наравно кориговано за наталитет и механички одлив становништва). Када је у питању укупна популација Црне Горе она ће износити око 635 хиљада. Постоје одређене процене које говоре да би се број Срба могао кретати у широком распону од 27% до 34%, а да би највероватније могао остати на 32%. У Црној Гори интересантно је и питање језика, и тренутне пројекције говоре да би српским језиком могло говорити нешто преко две петине популације (што ће бити скоро идентично броју говорника црногорског језика). Питање пописа у великој мери је исполитизовано у Црној Гори и чини се да СНП, кроз снажну пописну кампању (или контра-кампању владајућим странкама) можда иреверзибилно заузима позицију српске (левичарске) партије у Црној Гори. Ово би у наредним годинама, или деценији, могло да има значајан утицај на редефинисање улоге и права црногорских Срба у својој матичној држави Црној Гори. Иначе, Црна Гора је дефинисана као грађанска држава, мада је де фацто ситуација далеко од такве, будући да етнички Црногорци контролишу скоро све полуге власти, привреде, као и медијски простор па и ''дискурс''. На неки начин ово подсећа на БИХ: формално имамо два ентитета која су грађанска, односно тро-национална (Бошњаци, Срби и Хрвати су конституенси на нивоу оба ентитета), а фактички РС је федерална јединица где Срби могу да прегласају остала два народа, док у ФБИХ то раде Бошњаци (ово су произвеле уставне промене у ФБИХ 2002, и велико незадовољство Хрвата се може тиме објаснити).

Када сабаремо ове бројке, које престојећи пописи дефинитивно не могу битније променити произилази да је број Срба у регији око 1,6 милиона. Да ли ће се, имајући у виду, известан пад популације Србије, услед драматичног негативног природног прираштаја (-4 промила, мада је овај број вероватно прецењен будући да се морталитет повећава услед повратка наших исељеника у позним годинама, а стопа наталитета опада због одласка релативно младих из земље), значајније смањити и број Срба у Централној Србији и Војводини. Чини се да не. Наиме, пописом октобра 2011. биће обухваћена и интерно расељена лица са Косова (грубо, око 150 хиљада тренутно), тако да би укупна популација требало да износи око 7,4 милиона. Будући да пројекције указују да ће удео Срба благо нарасти (са 82,9% на нешто преко 84%), произилази да апсолутни број становника Србије који се изјашњавају као Срби практично неће бити битније промењен.

Сабирајући дате цифре (6,2+0,12+1,6+2,1) долазимо до цифре о ''десето-милионском народу''. Ово је, чини се, оптимистична претпоставка. Све преко 10 милиона су претеравања!

Nista novo i neocekivano. Poslije ce kao Mandic govoriti kako treba gradjane pustiti da se sami izjasne.

U pitanju je samo još jedan korak u procesu političkog procesa nacionalne i političke evolucije u Crnoj Gori, te etnogeneze Crnogoraca i Srba u Crnoj Gori.
 
Kad smo već kod Peđe Bulatovića, je li tačno da je neki njegov predak (djed valjda) bio zelenaš a predak Mila Đukanovića na suprotnoj strani (Karađorđevićevac) i da su se sukobljavali tamo negdje 1920.- 21.?
Znam da su Milovi svi bili četnici u II sv. ratu, ali nisam siguran šta mu je Blažo Đukanović (je li mu on stric?) što je poginuo sa Bajom Stanišićem pod Ostrogom!

Radoš i Drago Bulatovići su rođena braća (đed (Radoš) i stric (Drago) Predraga Bulatovića). Oni su porijeklom iz Rovaca a poginuli su u Morači 1929. To su bili veliki i pošteni ljudi, koji su se borili za pravo i čast CG i protiv terora Karađorđevića (Aca nosonje) i oni su bili poslednji komiti, koji su poginuli i sa tim se taj komitski-zelenaški pokret u CG ugušio.
http://webcache.googleusercontent.c...ović&cd=4&hl=en&ct=clnk&source=www.google.com
 
Poslednja izmena od moderatora:
Radoš i Drago Bulatovići su rođena braća (đed (Radoš) i stric (Drago) Predraga Bulatovića). Oni su porijeklom iz Rovaca a poginuli su u Morači 1929. To su bili veliki i pošteni ljudi, koji su se borili za pravo i čast CG i protiv terora Karađorđevića (Aca nosonje) i oni su bili poslednji komiti, koji su poginuli i sa tim se taj komitski-zelenaški pokret u CG ugušio.
http://webcache.googleusercontent.c...ović&cd=4&hl=en&ct=clnk&source=www.google.com
Čini se da su njih dvojica ubili načelnika okruga Kolašin, Boška Boškovića, poratnoga zločinca, a vlast i njegovi suplemenici obtužili su muslimane iz Šahovića. Rezultat je bio pokolj muslimana (oko 350 ljudi, žena, đece, staraca), zločin koji nigda nije iztražen ni kažnjen.
 
Čini se da su njih dvojica ubili načelnika okruga Kolašin, Boška Boškovića, poratnoga zločinca, a vlast i njegovi suplemenici obtužili su muslimane iz Šahovića. Rezultat je bio pokolj muslimana (oko 350 ljudi, žena, đece, staraca), zločin koji nigda nije iztražen ni kažnjen.

To je istina.
Radoš i Drago su se krili najviše u kući Miljana Medenice, pa se to pročulo i Boško je počeo da prijeti cijelom selu, da će ih sve pobiti a imanje im oduzeti.
Zato su ga Drago i Radoš ubili.
Žandari su to pripisali muslimanima iz Šahovića i Pavinog Polja, pa je na sahrani Boškovića bila data i riječ, da sledi osveta. Već sledećeg dana je došla jaka žandamerija i pobila skoro sve muslimane u nekoliko sela ni krive ni dužne.
Kažu ljudi da to nije bilo muški ubijanje već kasapljenje i paljenje ljudi sa stravičnim metodama.
 

Back
Top