Ovo je najbezveznija tema o kojoj sam ikad pricala, ne mislim samo na Krsti nego generalno. U tom stilu su i naslovi ''Za 50 godina Srba vise nece biti'', ''Srbijom vlada bela kuga'', ''Svake godine nestane naselje od 30 000 ljudi''... kojima nas bombarduju i pokusavaju da kod svake iole samosvesnije zene izazovu osecaj krivice sto se odmakla od sporeta. Prvo degutantno je pricati o necijem opredeljenju da ima ili nema dece, drugo kakve veze ima fakultet sa radjanjem pa u najgorem slucaju se zavrsi do trideset i neke i za to vreme se nadje neki baja pa ako neko hoce moze i sa 40 da rodi dete. Trece drustvena piramida je oduvek bila takva da su pri vrhu obrazovani i oni koji vladaju a pri dnu raja koje ima najvise, to nije nista novo.
Zivot samo zbog novaca nije nista. Kad sredstvo postane cilj i kvalitet se mjeri po novcima, tad zavlada bescasce i qrvaluk, jer se sreca i "gore" ne mogu kupiti novcima. Rad nije stvorio covjeka i covjek nije zivotinja koja se samo bori za opstanak. Covjek u sustini nije srecan bez svega onog o cemu zivotinje nemaju nikakvog pojma. Novac je samo prezivljavanje, a to je jedino cime se zivotinje bave: stvaranje identicnih kopija.
Cilj covjeka je "dobro zivljenje" i sve dok je to tako on ce odbijati da zivi iskljucivo samo za novac. Medjutim, dobro zivljenje je srecno zivljenje, a visak novaca jos nije sreca, te povrh toga vidno je da su krajnje iscrpljeni muz i zena kad dodju s posla i nemaju vise ni smijesak da poklone svojoj djeci. Taj smjesak viska je sreca. On je uvijek na licu zene-domacice koju ne bije njen muz. Ovo je mozda iz Srpske perspektive, jer je tesko sresti nezabrinutog Srbina.
Malo je takvih uspjesnih porodica. Ne zna se da li je ruznije vidjeti nesrecnu domacicu ili nesrecnu radnicu, direktorku, bankarku.
Kad zavlada altruizam i djecu pocnu da povjeravaju nepoznatim licima po obdanistima gubeci emocionalnu i intelektualnu vezu s njima, onda ta ista djeca gube nadu da porodica ima veceg smisla od altruizma. A cemu porodica ako je drustvo savrseno? A da li je savrseno? Da li su ljudi i djeca radnih ljudi srecni i savrseni? Ili je to samo skok u nistavilo radi bijega od zivota?
I time se vracamo na pojedinca... ako je pojedinac dovoljno egoista da voli sebe i svoju srecu daleko vise od srece drustva, onda ce dva takva pojedinca, dakle, muz i zena, do poslednjeg dinara braniti svoje jedinstvo i srecu...