Da li ste se ikada u životu zapitali koji je smisao života? Da li ste nekada stavili prst na čelo i zapitali ste se koji je smisao VAŠEG života? Zbog čega živimo? Zbog koga živimo? Ja se često zapitam.. I iskreno nikada ne dođem do pravog odgovora. Uvek se nekako upletem i dođem do slepe ulice ili lavirinta i ne znam gde bih dalje. Da li je to možda zato što sam mlada i imam 20 godina ili je neki drugi razlog ne znam.. Ali opet stani malo.. Pa imam život. Nazovite ga kako god želite ("mladim životom" - karikiram) ali ga imam, a svaki život bi trebao da ima smisao, valjda... Krivo mi je što još ne znam koji je smisao moga života. Kada sam tužna često pogledam u nebo i izvinim se Njemu jer ne vidim svrhu svog življenja, ali volela bih da je vidim. Možda će to vremenom doći sve na svoje i možda ću znati. Tada neću imati brige jer znaću dobro šta i kako dalje. Ali možda i nikada ne saznam. Šta onda? Šta ako zaista ne saznam svrhu svoga života? Kada ovako postavim pitanje toliko se zamislim i kažem sebi: "Ako ne saznaš svrhu, da li ona postojala ili ne, kod tebe sa tim ubeđenjem svakako neće postojati". Da li je u stvari to to? Ne treba čekati da mi "svrha, poenta" života padne sa neba a ja skrštenih ruku da je čekam. Možda treba tragati za njom dok u dubini duše zaista ne osetiš kako si je pronašao.