Moramo se udaljiti od tih romantizovanja teme smisla života.
Život nije tajna. Svi ga imamo, i poznajemo šta ga sačinjava.
I nema ništa u rasčlanjavanju života što bi moglo da se odnosi na smisao.
Ako ne verujete, pokušajte da atomima objasnite osećaj uživanja u recimo kesten pireu.
Zajedno sa šlagom, i neslanim kikirikijem... mmm... njam
Nego, trebamo shvatiti čoveka kao aparaturu, i smisao tražiti u delanju čoveka.
Smisao čoveka je u napredovanju čovečanstva, ali ne u individualnom osećaju napretka, koji proizvodi taj utisak dobrog/lošeg, za koji mi automatski posmatramo i to poprilično sebično, da je smisao čoveka samo u napretku, u toj nekoj iluziji dobrog i prosperitnog.
Smisao je samo ono što nešto postaje.
Postaje unutar nečega, naravno, jer da ne postoji nešto van tog nečeg što postaje, onda to ne bi postajalo, i bilo bi već sam svoj smisao, ostvaren.
I kako to leba vam, smisao čovečanstva može da bude u tome da čovek (obrati pažnju na JEDNINU) bude slobodan, i da čini dobro?
Gobbledygook!
To su pojedinačni osećaji, osećaj "slobode" koja baj d vej NE POSTOJI, i nije objektivna, kao i taj osećaj dobrote koji je takođe baj d vej proizišao iluzije individualnosti.
Da je smisao života sloboda i dobrota, onda bi smisao bio ispunjen jednako kad bi samo jedan čovek na svetu bio slobodan i dobar, kao i kad bi svi ljudi na svetu bili kao i on.
i zašto postoje 4 ista topika?