Smisao Zivota...

dakle, jedina smisao *zivota* u globalu jeste da opstane ... da ostane ... i to je sve ... ... bilo da se radi o zivotu na planeti Zemlji ili pak negde drugde ... uopste nije bitno ... opstati je ultimativni cilj ... kao sto vidite, za sada sve ide po 'planu' ...
Sjajno... zaista...
Sta sa dosadom i osecanjem praznine? Jel to evolucija? smisao zivljenja se izmenio malo za homo-sapiensa?
 
Poslednja izmena:
- U prvom delu jasno sam izneo sta je smisao svakog zivog bica - biti zivot i dati zivot, a rezultat toga je opstanak samoga zivota "na sceni"...
- Dakle, sve te stvari koje obavljas, i koje ti omogucavaju da ides dalje, se mogu nazvati zadacima ili naredjenjima, "datim" od samoga zivota. A cilj tih "zadataka" jeste da ' zivot ide dalje'.

- Da li ti je sad jasno sta ti je ciniti?

Ovo je objasnjenje tvoje teorije koju si zapoceo na ovom forumu. Moze...uklapa se... jednostavno objasnjenje je uvek najprihvatljivije i najlogicnije. Ali..moze jedno pitanje?

Dakle, zivot je cilj i cilj je zivot. Po ovome, mi se dakle ne razlikujemo od drugih organizama. A gde da uklopimo one koji ne zele zivot i odbiju naredjenje koje mu je "dato od samog zivota". Ne znam da li su zivotinje, virusi..., sklone samoubistvu, ali covek jeste. Neki ljudi odbijaju zadatak da "zivot ide dalje" i svesno biraju da prkose naredjenju da moraju da zive. Znaci, ne idu po ustaljenoj semi koju si izneo. Gde se oni tu uklapaju ako se uopste i uklapaju?
 
vau:
Zašto uvek pokušavamo da definišemo, zaključujemo, otkrivamo neotkriveno, šta je to što nas gura dalje u saznanje nepoznatog, misterioznog, novog? Da li je to samo dosada, znatiželja, nezadovoljstvo, neiživljenost ili zaista traganje za nečm boljim, gde je ta granica koja razdvaja neslućeno od postojećeg?


- Odgovor je veoma jednostavan - opstanak vau, nesto o cemu je ovde zapravo i rec. Opstanak nas tera da se pitamo. Sve se vrti oko opstanka ako nisi znao/la. Lepota, ruznoca, dobro, zlo, radoznalost recimo, i sve ono ostalo, sve to dolazi iznutra i svake veze ima sa opstankom.

Da li možemo sami sebe ohrabriti i sami napraviti lična pravila, da li je svrha upravo to, saznanje o sopstvenoj moći, mogućnosti izbora i daljeg kreiranja

- Pa, razmisljajuci o smislu zivota, covek, po mom nekom misljenju, samo izaziva nevolju odnosno kontra efekat - demoralise sebe, jer, ako taj isti uvidi onu stvarnu smisao svog zivota( upravo ono sto sam izneo), ona bas i nije ohrabrujuca to jest, svodi se na - rodi se, jedi, pisaj, seri, ... imaj dece, i pali brate, zavrsio si ono zbog ceka si i "dosao".

- Mene na primer, ohrabruje, u stvari ohrabruje je losa rec, ... ispunjava, upravo filozofija. Samo razmisljanje o temama koje cine filozofiju meni nekako popravlja raspolozenje.
 
Poslednja izmena:
Smisao ZIvota...ako ga trazis neces ga naci jer on je tu samo treba da ga prepoznas. ako ga ne osetis neces ga ni razumeti a tezi se suprotnom / covek hoce prvo da razume smisao pa tek onda da mu se prepusti. smisao nije u jurnjavi za necim sto ti nedostaje vec ono sto si zapostavio.
 
Smisao života, draga moja djeco, jeste da uživate dok ste mladi, jer kad ostarite ka ja što sam - ništa vam više neće bit zanimljivo. Ne propuštajte nijednu priliku koja vam se ukaže, jer ćete se poslije grdno kajati. E ja vam rekoh što mislim a vi kako goj hoćete.
 
Jeste li nasli sebe? Koja je svrha vase egzistencije? Da li ste radosni u onome sto radite i cinite li druge radosnima onim sto radite? Pomazete li sebi i drugima? Ko ste vi u svojoj dubini? Ko ste vi kada ne mislite? Secate li se svog lica pre rodjenja?

Ne trazim odgovore vec pitanja.......

Jesam.
Pitanje je sta je prava svrha?
Da li je svrha trenutna radost ili istina?
Svako bira svrhu...
Postoje dva puta, sirok kojim mnogi idu i koji vodi u unistenje
i uzak put, koji je tezi ali koji vodu u zivot, u vecni zivot...
Ja sam izabrala uzak put...
To nije put trenutnog zadovoljstva vec put ISTINE...
Apsolutne LJUBAVI...


.
 
Poslednja izmena:
Smisao zivota?Zar smisao nije samo formula-ono sto umu izgleda kao razumno?Zar zivot nije tajna?
Zar kad cinimo ,svesno, dobro drugima ne vidimo sebe u u dobrom svetlu sto je cist egoizam?Zar covek moze imati drugu misiju osim da voli i bude slobodan?Zar se ta sloboda ne postize negiranjem sebe i svega svojega?Zar nemamo bas ovog trenutka sve da bi bili srecni?

Morala sam da odgovorim donekle,ali postavljajuci i pitanja!

Divlja u srcu interesuje me da li si nesto citala od Antoni di mela.Podudaraju se tvoji stavovi sa njegovim.Slazem se sa tobom ali se pitam da li si ti stvarno svesna toga ili samo zelis da budes?
 
Moramo se udaljiti od tih romantizovanja teme smisla života.
Život nije tajna. Svi ga imamo, i poznajemo šta ga sačinjava.
I nema ništa u rasčlanjavanju života što bi moglo da se odnosi na smisao.
Ako ne verujete, pokušajte da atomima objasnite osećaj uživanja u recimo kesten pireu.
Zajedno sa šlagom, i neslanim kikirikijem... mmm... njam
Nego, trebamo shvatiti čoveka kao aparaturu, i smisao tražiti u delanju čoveka.
Smisao čoveka je u napredovanju čovečanstva, ali ne u individualnom osećaju napretka, koji proizvodi taj utisak dobrog/lošeg, za koji mi automatski posmatramo i to poprilično sebično, da je smisao čoveka samo u napretku, u toj nekoj iluziji dobrog i prosperitnog.
Smisao je samo ono što nešto postaje.
Postaje unutar nečega, naravno, jer da ne postoji nešto van tog nečeg što postaje, onda to ne bi postajalo, i bilo bi već sam svoj smisao, ostvaren.
I kako to leba vam, smisao čovečanstva može da bude u tome da čovek (obrati pažnju na JEDNINU) bude slobodan, i da čini dobro?
Gobbledygook!
To su pojedinačni osećaji, osećaj "slobode" koja baj d vej NE POSTOJI, i nije objektivna, kao i taj osećaj dobrote koji je takođe baj d vej proizišao iluzije individualnosti.
Da je smisao života sloboda i dobrota, onda bi smisao bio ispunjen jednako kad bi samo jedan čovek na svetu bio slobodan i dobar, kao i kad bi svi ljudi na svetu bili kao i on.
i zašto postoje 4 ista topika?
 
... ljudi najvise zele da su srecni ali sta koga cini srecnim je relativno.. zasto je problem da neko smisao zivota vidi u cinjenju dobra ako ga to cini srecnim...bolje nego da mu smisao bude u hrani pa da ima 300 kila :D
 
Jeste li nasli sebe? Koja je svrha vase egzistencije? Da li ste radosni u onome sto radite i cinite li druge radosnima onim sto radite? Pomazete li sebi i drugima? Ko ste vi u svojoj dubini? Ko ste vi kada ne mislite? Secate li se svog lica pre rodjenja?

Ne trazim odgovore vec pitanja.......


Ne jos uvek, ali ono na sta nailazim me zapanjuje. Da zapanjujuce ne odbacim, da ga drugi zavole i razumeju. Cinjenje je i necinjenje i obrnuto ali najradosnija u onome sto ubija ravnodusnost i sopstvenu i tudju. Odmazem. Ronilac koji se nada da mu nece ponestati kiseonika. Nesto preobraceno u nista ili tek tisina. Da i nisam sigurna da ga volim.
 

Back
Top