Quantcast

Smešno: Srđa Popović među 50 najuticajnijih čije bi ideje mogle promeniti svet.

bh_citadela

Buduća legenda
Banovan
Poruka
38.209
Kako je dobro obradio pitanje stanja u Srbiji prije 10 god. ..
Dani ,2002.
'Gnusni zločinci su među nama
Bardu nekadašnje jugoslavenske advokature i nekadašnjem uredniku beogradskog nedjeljnika Vreme, Srđi Popoviću, dojadilo je da se sa bivšim kolegama dopisuje preko rubrike "Pisma čitalaca" pa se ovih dana obreo u Beogradu kako bi svima, a najviše svom nekad dobrom prijatelju i kolegi Stojanu Ceroviću, sve sasuo u lice


DANI: Suština ove polemike, po meni, jeste pitanje ratnih zločina. Koliko su mediji odgovorni za relativizaciju, ćutanje ili zaborav? Ili, prije svega, govorimo o društvu?

POPOVIĆ: Mediji nemaju prevashodnu ulogu da se bave prošlošću; oni su aktuelni, bave se stvarima od interesa za neposredni život. Međutim, činjenica da se zločinci šetaju među nama, teški zločinci, gnusni zločinci - jer je riječ o rijetko odvratnim zločinima - to je pitanje aktuelno, to nije pitanje prošlosti! S tim zločincima mi živimo - sad! Postojanje tih zločina sprečava da se ovdje, u Srbiji, zasnuje bilo kakav normalan život; mnogi ljudi, makar podsvjesno, znaju da su ti zločini učinjeni, znaju da mi to pokušavamo da zabašurimo, da relativizujemo, da zaboravimo, ali dok nam taj kamen sjedi u stomaku, mi ne možemo normalno da živimo. Pitanje zločina za mene je pitanje Haaga: pitanje svih pitanja ove zemlje. Ništa ne može da krene bez toga. Ne govorim da li je to nemoralno ili nepošteno - ali je prilično naivno i lakomisleno smatrati da sve zločinačko i krvavo može da potone u zaborav i da se i dalje može živjeti kao da se ništa nije desilo. To je nemoguće. Teško je zavaravanje, odugovlačenje, pokušavati da se ućutka taj razgovor. Prije svega, međunarodni identitet ove zemlje u inostranstvu - obilježen je zločinima. Ja ne znam koliko ljudi u svijetu znaju o Jugoslaviji i Srbiji - ali oni koji išta znaju, znaju o zločinima! I sad kažeš: srušili smo Miloševića, počinjemo iz početka, kad tu osnovnu odrednicu svog postojanja ne mijenjaš!

DANI: Postoji prećutna saglasnost da se o režimu Miloševića ne govori kao o "zločinačkom režimu"?

POPOVIĆ: Svi oni koji su desetak godina bili u Srbiji, tu živjeli, znaju da je riječ o zločinačkom režimu; ali, šta sad? Srušiš Miloševića i više ne govoriš o zločinima, ne daš da se o zločinima govori, pa ti si samo nastavak tog istog režima! Ni 5. oktobra 2000. nisam bio optimističan - a to mislim i danas - jer onakvi strahoviti, čudovišni režimi kakav je bio Miloševićev, ne padaju na onaj način. Oni ne padaju tako što će se narod na ulici izljubiti s vojskom i policijom; sam mehanizam tog prevrata, zovi ga kako hoćeš, nije do kraja osvijetljen. Meni se čini da je odlučujuće ono o čemu mi još ništa ne znamo: šta su Koštunica, Milošević i general Pavković razgovarali uoči prevrata, kao što ne znamo ni kakav je deal napravljen između Đinđića i tipa koji se zove Legija? Svi ti sporazumi omogućili su da se Milošević skine prilično lako, ali je cijena bila da se sistem ne demontira do kraja. Čim se vidjelo da su na slobodi ostali Nebojša Pavković, šef Generalštaba, i Rade Marković, šef Državne bezbjednosti - to je značilo da nema diskontinuiteta, da su dealovi napravljeni, da su bageri bili samo pozorište! To ljudi ne vole da čuju: kao što Slovenci još misle da su pobijedili JNA, tako 500.000 ljudi u Beogradu vjeruju da su upravo oni pobijedili Miloševića! To, nažalost, nije bilo tako: jer ono što bi se moglo nazvati snagom restauracije - u potpunoj je ofanzivi. Pogledajte predsjedničke izbore: postoje dva bloka, jedan je za restauraciju, drugi je ova Vlada Srbije, koja kao nekakva gerila vlada Srbijom, stalno nam pričaju šta mogu a šta ne mogu da urade u Srbiji, očekuju naše razumijevanje, a na vlasti su. Ministar policije Dušan Mihajlović, recimo, kaže: nije uhapsio Mladića jer je ovaj bio dobro čuvan! Ej, bre! Pa je li policija na vlasti ili je na vlasti Mladićevo obezbjeđenje?

DANI: Da li si, ipak, poslije 5. oktobra očekivao da će ljudi u koje si vjerovao ostati isti: nepokolebljivi kad su ratni zločini u pitanju?

POPOVIĆ: Mislio bih tako da već u svom iskustvu nisam imao dolazak Miloševića na vlast: kad sam vidio da mnogi ljudi - za koje nisam nikad vjerovao da će mu se pridružiti, odjednom postaju njegovi fanatici… Tako sam već jednom doživio svu snagu koju konformizam može da izvrši nad ljudima. Mi smo skloni konformizmu, jer smo plemenska, patrijarhalna sredina gdje se svako boji da ostane sam. Teško ćeš naći ljude koji su spremni - čak i pred velikim gnusobama - da ostanu sami; u najboljem slučaju će ćutati. Kad svi duvaju u isti rog, oni najpošteniji obično ćute. I ćute i danas. Naravno da sam očekivao da će - kad je Milošević pao - neki ljudi željeti da govore o zločinima; ali vidio sam da je pritisak za konformiranjem ostao vrlo jak. Recimo, zanimljivo je da se u ovu polemiku u Vremenu ne uključuju mnogi od kojih bi se to očekivalo… Meni su ta izostala imena vrlo zanimljiva, jer je riječ o ljudima koji su se, navodno, godinama borili za ljudska prava… Iz toga zaključujem da oni osjećaju da je "većina" protiv njih, ali ja nikako da shvatim kako će manjina postati "većina" ako mi stalno ćutimo.

DANI: Najveće razočarenje jeste kad vidiš da su ti najbolji prijatelji, ideološki saveznici, odjednom, preko noći, prešli na drugu stranu, recimo, u nacionalistički zagrljaj Vojislava Koštunice, o kojem su godinama najpogrdnije govorili?

POPOVIĆ: Bilo je teško boriti se s Miloševićem. Ne opravdavam, ali mogu da objasnim: ljudi su poželjeli da jedanput budu na pobjedničkoj strani, sad, valjda, kad smo srušili Miloševića, treba da budemo nagrađeni za tu pobjedu! A bit ćemo nagrađeni - ako pokažemo razumijevanje za tu novu vlast, da podržimo njena objašnjenja zašto je, recimo, Haag, deveta rupa na svirali… Ono što u svemu nikako ne mogu da prihvatim jeste strahovita ravnodušnost prema stotinama hiljada ljudi koje je tzv. srpska strana unesrećila, a to su ljudi s kojima smo u Jugoslaviji živjeli, to su naši sugrađani! Ljudima kad to i pomenete - oni vas onako, nekim praznim pogledom, posmatraju kao da ne znaju o čemu vi uopšte pričate. Totalno odsustvo bilo kakvog saosjećanja prema ljudima s kojima smo do jučer živjeli!

DANI: Postoji teza da ljudi "nisu obaviješteni", da ne znaju. Opet, imam lični primjer: zamjereno mi je nedavno, javno, da sam "opsjednut zločinima".

POPOVIĆ: Ljudi neće da budu obaviješteni - to je jasno; kao što je jasno da mediji neće da ih iritiraju time što će ih obavijestiti kad i oni neće da budu obaviješteni. Napravljena je jedna fina simbioza: ovi kažu "mi o tome nećemo da slušamo", a oni kažu "pa, dobro, kad nećete da slušate - nećemo o tome ni da vam pričamo". Što se opsjednutosti zločinima tiče, tu se javlja nešto paradoksalno: recimo, bio si na ulici, pred tvojim je očima neko nekog zaklao ili silovao, pa naravno da bi bio opsjednut cijelog života. Kad se to uradi na masovnoj skali, onda ljudi smatraju da ih se to ne tiče i da nemaju razloga da budu opsjednuti, kao da je zločin na 100.000 većem nivou izgovor da budeš 100.000 puta manje opsjednut! Zločin je biblijska kategorija, nešto čim su ljudi uvijek opsjednuti. Nenormalno je ne biti opsjednut zločinom, prihvatiti zločin kao nešto obično, prirodno. Ne može se preko njega nekažnjeno prelaziti kao što mi sad činimo.

DANI: U centru svih polemika, kad su u pitanju zločini, pojavljuje se Bosna. Iz te iste Bosne još uvijek se nadaju da u Srbiji ima ljudi koji će, pošteno, sumirati sve ono što se desilo. Ima li tih ljudi?

POPOVIĆ: Prije svega, mislim da sve ovo moramo da uradimo zbog nas samih. Nama je teško što to ne možemo da uradimo. Što se ljudi iz Bosne tiče, o njihovoj nadi da će ova sredina imati snage za suočenjem - ljudska je i normalna; ne živimo u svijetu gdje se zločini mogu zatrpati i zaboraviti, uz pitanje - je li ljudska priroda baš takva? Tragedija porodica žrtava je teška, strašna, ali za njih bi ipak predstavljalo utjehu da se pokaže da je zločin nešto incidentalno, nešto što se dogodilo, ali da ljudi, ustvari, nisu takvi. Da će na kraju ipak shvatiti da to tako nije trebalo, da je bilo užasno, grozno… i da su griješili. Čim žrtva nema satisfakciju, to ugrožava kod ljudi njihovo gledanje na ljudsku prirodu: kako da rade, kako da žive s drugim ljudima?

DANI: U kontekstu Bosne, imali smo nedavno izjavu Vojislava Koštunice o "porodici" koja je "privremeno" razdvojena, mislio je na Republiku Srpsku, naravno.

POPOVIĆ: To je jedan deplasirani pokušaj - blaga riječ koju upotrebljavam - da se spasi nešto od tog, Koštuničinim jezikom, dostojanstva koji je narod izgubio tokom ovih ratova. A to dostojanstvo se može povratiti jedino da se ti zločini priznaju i da se prema njima odredimo kako se ljudi uobičajeno određuju prema zločinima… Meni je, recimo, nevjerovatno da ljudi suđenje Miloševiću doživljavaju kao nešto što može škoditi dostojanstvu ovog naroda: dostojanstvu ovog naroda škodilo je što su Miloševića izabrali za predsjednika, što su ga birali četiri puta, a ne to što se sad otkriva šta je taj čovjek radio. Niti ćeš ti tvoje dostojanstvo povratiti time što ćeš da lažeš što se stvarno dogodilo. Naprotiv, toneš samo dublje. To je izraz, rekao bih, antropološkog pesimizma da misliš da su ljudi takve svinje da ti sa njima možeš da povratiš dostojanstvo lažima!'
http://www.bhdani.com/arhiva/276/t27602.shtml
 

bh_citadela

Buduća legenda
Banovan
Poruka
38.209
I pitanje RS ove godine .. i kako se sve to isprepliće ..

"Srđa Popović: Srbi Nisu Trebali Dobiti RS
January 10, 2012

Srđa Popović o proslavi Dana RS za “Dnevni avaz”: Bila je to rehabilitacija Karadžića i Mladića!

Oni nisu smjeli dobiti tu Republiku Srpsku, jer su, ustvari, bili nagrađeni za nešto što je bio sudski dokazani genocid

Autor: Faruk Vele

Pompeznu svečanost u povodu obilježavanja 20 godina Republike Srpske ili, kako bi to rekao patrijarh Irinej, najmlađe srpske države, kojoj su u ponedjeljak u Banjoj Luci prisustvovali najviši srpski politički i duhovni zvaničnici s obje strane Drine, legendarni beogradski advokat i intelektualac Srđa Popović doživio je kao činjenicu da “svi ti ratovi nisu okončani ni na pravedan, a čak ni na normalan način”.

Loša simbolika

Navodne poruke mira koje je srbijanski predsjednik Boris Tadić odaslao sa skupa koji, gle apsurda, u osnovi veliča datum kada je počeo genocid nad Bošnjacima, te atmosfera koja je podsjećala na vrijeme Slobodana Miloševića, Popović je u razgovoru za “Dnevni avaz” nazvao “lošom simbolikom”.

- Sve se svodi na rehabilitaciju Karadžića i Mladića, kao i svega onoga što se uopšte dešavalo na ovim prostorima – ističe Popović za “Avaz”.

Naprosto je, kaže, ostalo nejasno šta se to, ustvari, događalo i kako je uopće “došlo do formiranja te tvorevine”, odnosno RS.

- Ja se sjećam da su i kada je potpisivan taj Dejtonski sporazum, dvije stvari bile jasne. Da oni nisu smjeli dobiti tu Republiku Srpsku. Oni su, ustvari, bili nagrađeni za nešto što je bilo sudski dokazani genocid. A drugo, između mira i pravde (u BiH), odlučilo se za mir. Treća stvar koja je bila jasna jeste da ta stvar ne može funkcionisati i da je to samo jedan flaster koji je prelijepljen na tu situaciju. Možda je on zaustavio trenutno krvarenje po tijelu, ali proces nije ni okončan, niti je riješen. Ustvari, nije došlo do neke historijske presude o svim tim događajima. I sad se to, naravno, ispod tog flastera zagnojilo i imate to što imate – slikovito je objasnio Popović.

Posebno je, smatra on, mučno to što se “slaba srbijanska Vlada i slabi predsjednik ne usuđuju suprotstaviti ovim tobože poraženim, ali vrlo živim snagama u Srbiji”. Ukazujući, naime, na četničku i uopće ekstremnu ideologiju u svojoj zemlji, Popović navodi da te snage u prvom redu “ne priznaju historijski poraz koji su doživjeli i nastavljaju održavati ovu javnost u nekim slatkim zabludama kako se historija može falsifikovati”.

- To je strašno prije svega za ljude ovdje u Srbiji. Mislim da su se zapetljali u taj sistem laži. Prosto se na taj način ne može živjeti – kazao je Popović.

Pravi put

Govoreći o nedavnoj prijavi koju je u ime Mile Đinđić i Gordane Đinđić-Filipović, majke i sestre ubijenog Zorana Đinđića, podnio srbijanskom tužilaštvu tražeći da provede istragu protiv predsjednika političke partije Nova Srbija Velimira Ilića i bivšeg potpredsjednika Vlade Srbije Nebojše Čovića, a zbog veza s ubistvom bivšeg srbijanskog premijera, Popović se nada da će politički nalogodavci tog zločina biti otkriveni.

- Nada mi je, međutim, slaba, jer oni (tužilaštvo i policija Srbije, op. a.) reaguju samo na ono na šta moraju reagovati. Ne znam koliko tu ima prave volje da se ta stvar istjera, a naročito me čini skeptičnim to što ne vidim da iko ima bilo kakav politički interes za to. Naprotiv. To se želi sahraniti! Mislim da većini smeta ta simbolična uloga Đinđića. Sve to njih baca u sjenu i umanjuje im značaj. Stvara se uvjerenje da je to bio jedini pravi put i da je on tim ubistvom napušten – zaključuje Popović.

Uz atentat u Srbiji je pripreman državni udar

- Ne mogu reći šta bi sve otkrila (nepristrasna) istraga o ubistvu Đinđića, ali vidim kojim bi se putem trebalo ići. Ja nemam ni svoju policiju ni svoju istragu. Ja što mogu shvatiti iz dostupnih dokaza jeste da postoji vrlo ozbiljna sumnja da su svi oni učestvovali u tome, i Tomić (Aca, bivši šef tajne vojne službe), i Vojislav Koštunica, i Čović, i Ilić, i mnogi, mnogi drugi. Očigledno je da je sve to bilo zamišljeno ne samo kao atentat nego kao državni udar. On je spriječen jedino time što je, na njihovo iznenađenje, zavedeno vanredno stanje i što su odmah pohapšeni izvršioci – smatra Popović."
http://bosniagenocide.wordpress.com/2012/01/10/srda-popovic-srbi-nisu-trebali-dobiti-rs/
 

bh_citadela

Buduća legenda
Banovan
Poruka
38.209
"Oni koji su od 1998. kada je Otpor osnovan do 2000. kada su ispunili misiju sažetu u sloganu "Gotov je!", gradili imidž mladih, energičnih, za vlast nezainteresovanih, nepotkupljivih, nezavisnih od političkih partija i bilo koje druge strukture, vrlo brzo nakon 5. oktobra pogazili su te principe. Počelo je već 2001. godine, kada su troje viđenijih otporaša, Miljana Jovanović, Dejan Ranđić i Ivan Andrić, ušli u sastav Upravnog odbora Doma omladine u Beogradu. Nastavilo se krajem 2001. kada su otporaši, u želji da se od protivnika prethodnog režima transformišu u čuvara savesti novog, organizovali akciju "Mnogo ste isti", koja iz današnje perspektive, imajući u vidu funkcije koje zauzima većina osnivača pokreta, deluje krajnje licemerno. Konačan kraj Otpora obeležio je debakl na parlamentarnim izborima 2003. godine. Već tokom kampanje videlo se da je malo ostalo od mladalačkog poleta i originalnosti: snažne i efektne crno-bele letke i plakate zamenili su neubedljivi slogani na nebeskoplavoj podlozi, sličnoj onoj koju koristi Srpska radikalna stranka. Godinu dana kasnije, Otpor se kolektivno učlanio u Demokratsku stranku, sa izuzetkom dela svojih čelnika koji su se priklonili Libelarno demokratskoj partiji.

Glavna perjanica i simbol borbe protiv Miloševića pretvorila se u rasadnik mladih kadrova i državnih funkcionera. "


"Sve u svemu, oni koji su nekada važili za nadu, garanciju svetle budućnosti i pokretačku snagu koja će nas odvesti ka boljem sutra, teško da su opravdali očekivanja. Budućnost je došla i nije baš svetla, a mlade nade, koje su se nekada borile protiv, a ne za, na kraju su se, po svemu sudeći, odlučile za sebe. Iako su se sa aktivizma prebacili na visoku politiku, teško da su u nju uneli ikakvu svežinu. Podmlađivanje srpske političke scene koje je sa njima nastupilo, ima dejstvo slično botoksu: zateže lice i pegla bore, ali izaziva paralizu i ne uklanja umor."
http://www.vreme.com/cms/view.php?id=940794
 

Lesandar

Buduća legenda
Poruka
27.934
A ko je taj , DS-ov konformista ?
Mali je bio jedan od vođa "Otpora" pa ministar za ekologiju u Đinđićevoj vladi, a kad su ga najurili onda je postao profesionalni revolucionar pa išao po svetu i dizao revolucije za američke interese. do sada su mu sve revolucije propale ( Srbija, Ukrajina, neuspela u Belorusiji, Maldivi) osim Tuniske
 
Poslednja izmena:

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.