Slobodna volja ne postoji

poljo privrednik

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
310
sve emocije (negativni osecaji) se mogu neutralisati racionalnim razmisljanjem. sve emocije (kao recimo ljubomora, sumnja, zavist, beznadeznost, depresija, tuga, krivica, zalost, sramota, bes, mrznja) su zasnovane na verovanju u zasluge i odgovornost coveka, kada se shvati da covek nema zasluge i odgovornost ti osecaji ne mogu da postoje
Ljudi i danas mogu da zive bez straha i mrznje ako mogu da shvate da nisu kreatori svoje sudbine
nego su kreacije svoje sudbine, odnosno da nemaju odgovornost ili zaslugu za sve sto im se desava.
Emotivni strah,mržnja i bes su emocije koje su rezultat neshvatanja zivota.
 
Пољопривредник је једна реч. Реченица као и наслов теме се почињу великим словом. Пише се "не постоји" а не "непостоји".

Ако хоћеш да негираш постојање слободне воље, ред је прво да дефинишеш појам.

И "бити креатор своје субдине" није исто што и имати моћ да утичеш на исходе. Ово прво значи да си ти једини фактор који одређује твоју будућност.
 
Dok imaš pravo na emocije imaš i slobodnu volju, racio samo proširuje lepezu mogućnosti izbora, pa umesto 2 putića otvaraju ti se 5...
Naravno, lične sposobnosti šire ili sužavaju slobodu izbora, znači podržavaju slobodnu volju ili je gnječe i stavljaju u kalupe koje neko naziva sudbinom....
 
Dok imaš pravo na emocije imaš i slobodnu volju, racio samo proširuje lepezu mogućnosti izbora, pa umesto 2 putića otvaraju ti se 5...
Пре ће бити да слободну вољу има онај код кога је разум изнад емоција тј. ко не дозвољава емоцијама да управљају њиме.
 
Pa brt evo ja shvatam da nemam odgovornost i zaslugu pa i dalje ne mogu bez straha i mržnje jer nemam ono što mi treba? Šta ćemo sad m?
pa reko bih da neshvataš to STVARNO, u suštini i duboko jer kad bi STVARNO to svatijo nebi imo te emocije,garant!
u svakom slučaju popij čaj od hibiskusa,svaki dan po 20 litara naj manje pa da viš dal ćeš i dalje imati te negativne emoncije :ne:
 
Пољопривредник је једна реч. Реченица као и наслов теме се почињу великим словом. Пише се "не постоји" а не "непостоји".

Ако хоћеш да негираш постојање слободне воље, ред је прво да дефинишеш појам.

И "бити креатор своје субдине" није исто што и имати моћ да утичеш на исходе. Ово прво значи да си ти једини фактор који одређује твоју будућност.
nije jedna,viš da su dve ćoro

Ti mozes da nastavis da zivis zivot koji imas, potpuno isto kao i sto ga zivis ako shvatis
da ti nemas kontrolu nad odlukama koje si doneo. Znaci sve sto trebas da shvatis je da ti nemas nikakvu vrednost, da si niko i nista. Ego nije nista drugo nego zabluda da smo mi nesto sto vredi i to samo zato sto su ljudi u zabludi da imaju kontrolu.
Primerima sam ti objasnio da covek nema kontrolu nad svojim umom ili svojim telom, a da li ces ti nastaviti da budes na ego tripu ce takodje biti nesto sto ti ne mozes da kontrolises ukoliko ti tvoje telo ( odakle dolazi ego ) govori da si ti vazan i da imas nekakvu kontrolu.
Telo donosi odluku da li je nesto lepo, priivlacno, ukusno, da li imamo ego ili ne.
 
Dok imaš pravo na emocije imaš i slobodnu volju, racio samo proširuje lepezu mogućnosti izbora, pa umesto 2 putića otvaraju ti se 5...
Naravno, lične sposobnosti šire ili sužavaju slobodu izbora, znači podržavaju slobodnu volju ili je gnječe i stavljaju u kalupe koje neko naziva sudbinom....
ne,slobodna volja nepostoji pa nepostoji,nevredi,moš do sutra tupiti
Пре ће бити да слободну вољу има онај код кога је разум изнад емоција тј. ко не дозвољава емоцијама да управљају њиме.
Ne razumem odakle ti ideja da ti kontrolises svoju inteligenciju i svoje telo ?
Da li mozes da budes inteligentniji nego sto jesi ? Kako to radis ?
Ti samo posmatras kako tvoja inteligencija pravi kompromis sa onim sto telo zahteva. Recimo, telo hoce alkohol a inteligencija ili to dozvoli ili ne. Rodio si se sa svim "izborima situacija" koje si nacinio, i druge nisi mogao da nacinis, posto nemas kontrolu nad zeljama tela i inteligencijom.
inteligencija ( sposobnost shvatanja situacije ) je kod tebe odredila da ti popijes kafu i nastavis sa ucenjem, a kod nekog drugog ce ista ta inteligencija da poklekne pod voljom tela da spava. Tvoje telo ili to moze da podnese ili ne moze, nemas ti kontrolu nad mogucnostima tvog tela. Svakom i telo i um daju maksimalnu mogucnost.
Kakve su to mogucnosti je nasledjeno u vidu unikatne DNK strukture koje nas sve cini unikatnim.
Niko ne moze da bude to sto nije ili da ne bude to sto jeste. Ti (za sada) imas samo misljenje da ti nesto kontrolises, posto ne shvatas ko si ti, a to je talac odluka koje donosi ili tvoje telo ili tvoj um.
 
Znaci sve sto trebas da shvatis je da ti nemas nikakvu vrednost, da si niko i nista.
Мени се ипак чини да ти не знаш шта значи реч "вредност" или да је дефинишеш на неки свој начин. Вредан си онолико колико си користан. Ваљда си некоме користан, господине Пољо.
 
Ne razumem odakle ti ideja da ti kontrolises svoju inteligenciju i svoje telo ?
Da li mozes da budes inteligentniji nego sto jesi ? Kako to radis ?
Прво би морао да дефинишеш реч "интелигенција" да би видели да ли смо на истој страни тј. да ли причамо о истој појави.

Пошто то ниси урадио, а с обзиром да не личиш на љубитеља дефиниција будући да ниси дефинисао појам слободне воље након што сам ти то тражио, ја ћу претпоставити да под интелигенцијом мислиш на скуп свих интелектуалних вештина . Ако мислиш на неку специфичну интелектуалну вештину, слободно реци.

Како могу да будем интелигентнији него што јесам? Учењем.

На пример, ако моје "тело" сматра да требам да поједем торту и то ми јавља путем аутоматске реакције која ме притиска да тај чин спроведем у дело, а притом ми разум каже да не требам да поједем торту, онда сузбијањем те реакције осим што поступам у складу са разумом шаљем и повратну информацију мом "телу" да је аутоматска реакција неприкладна и да самим тим треба да се коригује како се у будућности иста грешка не би понављала. Тиме започињем процес тренирања сопственог "тела" и побољшања његове интелигенција. Ако истрајем довољно дуго, моје "тело" ће евентуално престати да ме притиска да једем торту онда када за то није тренутак што би био знак да је постало интелигентније.

Аутоматизми, који иначе оперишу независно од твог разума и генеришу аутоматске реакције кад се испуне одређении услови, имају неки свој ниво интелигенције зависно од тога како су истренирани.

Разум има свој ниво интелигенције независно од аутоматизама које надгледа.

Ово горе ти је пример како можеш да повећаш интелигенцију аутоматизама.

Пример како можеш да повећаш интелигенцију разума јесте учењем Питагорине теореме.
 
jel to tvrdiš odgovorno kao poljoprivrednik?
apsolutno!

Прво би морао да дефинишеш реч "интелигенција" да би видели да ли смо на истој страни тј. да ли причамо о истој појави.

Пошто то ниси урадио, а с обзиром да не личиш на љубитеља дефиниција будући да ниси дефинисао појам слободне воље након што сам ти то тражио, ја ћу претпоставити да под интелигенцијом мислиш на скуп свих интелектуалних вештина . Ако мислиш на неку специфичну интелектуалну вештину, слободно реци.

Како могу да будем интелигентнији него што јесам? Учењем.

На пример, ако моје "тело" сматра да требам да поједем торту и то ми јавља путем аутоматске реакције која ме притиска да тај чин спроведем у дело, а притом ми разум каже да не требам да поједем торту, онда сузбијањем те реакције осим што поступам у складу са разумом шаљем и повратну информацију мом "телу" да је аутоматска реакција неприкладна и да самим тим треба да се коригује како се у будућности иста грешка не би понављала. Тиме започињем процес тренирања сопственог "тела" и побољшања његове интелигенција. Ако истрајем довољно дуго, моје "тело" ће евентуално престати да ме притиска да једем торту онда када за то није тренутак што би био знак да је постало интелигентније.

Аутоматизми, који иначе оперишу независно од твог разума и генеришу аутоматске реакције кад се испуне одређении услови, имају неки свој ниво интелигенције зависно од тога како су истренирани.

Разум има свој ниво интелигенције независно од аутоматизама које надгледа.

Ово горе ти је пример како можеш да повећаш интелигенцију аутоматизама.

Пример како можеш да повећаш интелигенцију разума јесте учењем Питагорине теореме.
Mi smo bica koja posmatraju borbu volje tela u kojem se nalazimo koja se sukobljava sa umom ukoliko se um ne slaze sa voljom tela. Volja tela je preprogramirana DNK strukturom kojom je takodje preprogramiran um. Telo zeli ono sto zeli, a um ima ili nema moc da se tome suprostavi.
U nekim situacijama telo zeli alkohol, a um ga ne zeli, pa se alkohol ne konzumira, a u drugim situacijama i telo i um zele da se malo zveknu pa dodje do "opustanja" uz alkoholni napitak.
Pusenje cigareta je jos ocigledniji primer da "slobodna volja" ne postoji.
Ali zato postoji verovanje u "slobodnu volju" sto je ekstremno potentan odbrambeni mehanizam protiv depresije. A mi smo u principu bezicne marionete koje kontrolise nas DNK, sto je savrseni sistem koji ne moze da kontrolise haos nego izuzetno inteligentan Kreator.
Primeri da covek nema nikakvu volju nego da je samo izvrsilac volje koja ga je stvorila su u situacijama svuda oko nas ali je za shvatanje te situacije potrebna inteligencija a ne emocije.
 
Ти не знаш шта значи да неко нешто контролише.
Ima raznih faktora koji uticu na sve sto covek misli, kaze ili uradi ( od sebe samog pa do okruzenja ), svi ti faktori ( posledice ) su predodredjeni uzrocima koji su do njih doveli.
Nijednom coveku ili svemu stalom u postojanju se nije desilo nesto " sto je moglo da se desi ", nego se uvek desavalo samo ono sto je moralo da se desi. iluzija o izboru ( " slobodnoj volji " ) je utemeljena na verovanju da je moglo da se desi nesto drugo.
Kako covek moze da ima " izbor " kada nije imao izbor da se rodi sa karakteristikama sa kojim je rodjen ( koje odredjuju sta ce da radi ) ili sa okruzenjem koje je takodje moralo da bude tacno takvo kakvo je ?
Ljudi nisu stvoreni na fabrickoj traci, nego su svi apsolutno unikatni, dvoje dece sa potpuno identicnim vaspitanjem i okruzenjem mogu da budu potpuno drugaciji ljudi, potpuno drugacije da misle, govore i rade. Sto je dokaz da vaspitanje ili okruzenje blage veze nemaju sa karakteristikama ljudi.
 
sve emocije (negativni osecaji) se mogu neutralisati racionalnim razmisljanjem. sve emocije (kao recimo ljubomora, sumnja, zavist, beznadeznost, depresija, tuga, krivica, zalost, sramota, bes, mrznja) su zasnovane na verovanju u zasluge i odgovornost coveka, kada se shvati da covek nema zasluge i odgovornost ti osecaji ne mogu da postoje
Ljudi i danas mogu da zive bez straha i mrznje ako mogu da shvate da nisu kreatori svoje sudbine
nego su kreacije svoje sudbine, odnosno da nemaju odgovornost ili zaslugu za sve sto im se desava.
Emotivni strah,mržnja i bes su emocije koje su rezultat neshvatanja zivota.
ljudi imaju slobodnu volju...imaju odgovornost za svoje postupke....da li imaju zasluge to je već upitno jer mnogi vernici smatraju da ništa stvarno dobro ne mogu bez Božije pomoći da urade

negativne emocije ne dolaze iz osećanja odgovornosti i zasluge nego iz egoizma i ostalih strahova...

ego nije isto što i egoizam...ego je ličnost,

egoizam je gledanje svega kroz prizmu više i niže vrednosti sebe u odnosu na druge kao bića van konteksta
egoizam je strah od niže vrednosti
 
ljudi imaju slobodnu volju...imaju odgovornost za svoje postupke....da li imaju zasluge to je već upitno jer mnogi vernici smatraju da ništa stvarno dobro ne mogu bez Božije pomoći da urade

negativne emocije ne dolaze iz osećanja odgovornosti i zasluge nego iz egoizma i ostalih strahova...

ego nije isto što i egoizam...ego je ličnost,

egoizam je gledanje svega kroz prizmu više i niže vrednosti sebe u odnosu na druge kao bića van konteksta
egoizam je strah od niže vrednosti
nemaju, Ne postoji " izbor ' / " slobodna volja " nego reakcija predodredjena stanjem svesti

" Slobodna volja " je laz o postojanju izbora pre nego sto se nesto desilo. A uvek se desi samo ono sto je moralo da se desi, nikada se nije desilo nesto sto je moglo da se desi.
Nikada niko nije uradio nesto sto je mogao da uradi.
Ali ljudi po zakonu imaju pravo da veruju u lazi, tako da ljudi moraju da veruju u laz koja im " zivot cini lepsim ".
 
nemaju, Ne postoji " izbor ' / " slobodna volja " nego reakcija predodredjena stanjem svesti

" Slobodna volja " je laz o postojanju izbora pre nego sto se nesto desilo. A uvek se desi samo ono sto je moralo da se desi, nikada se nije desilo nesto sto je moglo da se desi.
Nikada niko nije uradio nesto sto je mogao da uradi.
Ali ljudi po zakonu imaju pravo da veruju u lazi, tako da ljudi moraju da veruju u laz koja im " zivot cini lepsim ".
ako ne postoji slobodna volja onda je sve do najsitnijeg detalja predodređeno..onda smo samo glumci u 3D filmu čiji scenario je napisao neko drugi....onda bilo kakva naša akcija ili inicijativa nema smisla...onda ni sam život nema smisla...a nije tako

ja mislim da su nam predodređeni problemi sa kojima ćemo da se suočimo i neki ključni događaji koji nas formiraju kao ličnosti ali mi imamo slobodnu volju...to poredim sa vožnjom vozom...stanice su predodređene ali je naša slobodna volja gde ćemo da siđemo iz voza i u koji sledeći voz ćemo da uđemo na toj stanici
 
Ima raznih faktora koji uticu na sve sto covek misli, kaze ili uradi ( od sebe samog pa do okruzenja ), svi ti faktori ( posledice ) su predodredjeni uzrocima koji su do njih doveli.
Nijednom coveku ili svemu stalom u postojanju se nije desilo nesto " sto je moglo da se desi ", nego se uvek desavalo samo ono sto je moralo da se desi. iluzija o izboru ( " slobodnoj volji " ) je utemeljena na verovanju da je moglo da se desi nesto drugo.
Лепо сам те питао да дефнишеш појам слободне воље. Упорно избегаваш.

Ово о чему сада причаш је детерминизам. И то строги детерминизам. Тврдиш да су закони универзума строго детерминистички тј. да за једну те исту прошлост П следи једно те исто стање С. Другим речима, не постоји могућност да за исту прошлост следи неко друго стање.

Постоји и мекша врста детерминизма, полу-детерминизам, где за исту прошлост П следи једно од неколико различитих стања С1, С2, ..., Сн где "н" означава број стања и где се свако од тих стања јавља у одређени број случајева -- нека стања чешће, нека ређе. Полу-детерминизам јесте детерминизам који у себи садржи дозу случајности.

И на крају, постоји строги индетерминизам где за исту прошлост П може да следи било које стање које може да се замисли и где је свако замисливо стање једнако вероватно, тј. једнако учестало, колико и свако друго замисливо стање.

Слободна воља може али не мора да буде компатибилна са строгим детерминизмом све у зависности од тога како је дефинишеш. Ако слободну вољу дефинишеш као способност доношења слободних одлука где је слободна одлука дефинисана на либертаријански начин, тј. као одлука која је донета без икаквих узрока одн. независно од тога шта се збило у прошлости, онда слободна воља није компатибилна са строгим детерминизмом. Али тај појам слободне воље је НЕБИТАН и не служи ничему осим да збуњује људе.
 
Poslednja izmena:
ako ne postoji slobodna volja onda je sve do najsitnijeg detalja predodređeno..onda smo samo glumci u 3D filmu čiji scenario je napisao neko drugi....onda bilo kakva naša akcija ili inicijativa nema smisla...onda ni sam život nema smisla...a nije tako
Људи често мешају детерминизам и фатализам.

Детерминизам је идеја да сваки догађај има свој узрок. Сваки догађај је урокован неким другим догађајем који је узрокован неким трећим који је узрокован неким четвртим и тако даље.

Фатализам је идеја да одлуке појединца немају никакав утицај на будућност. Другим речима, тотално је небитно шта радиш, исход ће бити исти. Нема везе како бацаш лопту, лопта ће да заврши тамо где ће да заврши.
 
Ima raznih faktora koji uticu na sve sto covek misli, kaze ili uradi ( od sebe samog pa do okruzenja ), svi ti faktori ( posledice ) su predodredjeni uzrocima koji su do njih doveli.
Nijednom coveku ili svemu stalom u postojanju se nije desilo nesto " sto je moglo da se desi ", nego se uvek desavalo samo ono sto je moralo da se desi. iluzija o izboru ( " slobodnoj volji " ) je utemeljena na verovanju da je moglo da se desi nesto drugo.
Kako covek moze da ima " izbor " kada nije imao izbor da se rodi sa karakteristikama sa kojim je rodjen ( koje odredjuju sta ce da radi ) ili sa okruzenjem koje je takodje moralo da bude tacno takvo kakvo je ?
Ljudi nisu stvoreni na fabrickoj traci, nego su svi apsolutno unikatni, dvoje dece sa potpuno identicnim vaspitanjem i okruzenjem mogu da budu potpuno drugaciji ljudi, potpuno drugacije da misle, govore i rade. Sto je dokaz da vaspitanje ili okruzenje blage veze nemaju sa karakteristikama ljudi.
Užas jedan, ko tolko da razmišlja? Mož se dobije rak mišljenja...
 
ako ne postoji slobodna volja onda je sve do najsitnijeg detalja predodređeno..onda smo samo glumci u 3D filmu čiji scenario je napisao neko drugi....onda bilo kakva naša akcija ili inicijativa nema smisla...onda ni sam život nema smisla...a nije tako
jeste

ja mislim da su nam predodređeni problemi sa kojima ćemo da se suočimo i neki ključni događaji koji nas formiraju kao ličnosti ali mi imamo slobodnu volju...to poredim sa vožnjom vozom...stanice su predodređene ali je naša slobodna volja gde ćemo da siđemo iz voza i u koji sledeći voz ćemo da uđemo na toj stanici
netačno

Лепо сам те питао да дефнишеш појам слободне воље. Упорно избегаваш.

Ово о чему сада причаш је детерминизам. И то строги детерминизам. Тврдиш да су закони универзума строго детерминистички тј. да за једну те исту прошлост П следи једно те исто стање С. Другим речима, не постоји могућност да за исту прошлост следи неко друго стање.

Постоји и мекша врста детерминизма, полу-детерминизам, где за исту прошлост П следи једно од неколико различитих стања С1, С2, ..., Сн где "н" означава број стања и где се свако од тих стања јавља у одређени број случајева -- нека стања чешће, нека ређе. Полу-детерминизам јесте детерминизам који у себи садржи дозу случајности.

И на крају, постоји строги индетерминизам где за исту прошлост П може да следи било које стање које може да се замисли и где је свако замисливо стање једнако вероватно, тј. једнако учестало, колико и свако друго замисливо стање.

Слободна воља може али не мора да буде компатибилна са строгим детерминизмом све у зависности од тога како је дефинишеш. Ако слободну вољу дефинишеш као способност доношења слободних одлука где је слободна одлука дефинисана на либертаријански начин, тј. као одлука која је донета без икаквих узрока одн. независно од тога шта се збило у прошлости, онда слободна воља није компатибилна са строгим детерминизмом. Али тај појам слободне воље је НЕБИТАН и не служи ничему осим да збуњује људе.
Sve je nametnuto, ukljucujuci ' izbore ' tako da oni ne postoje. Postoji zabluda zasnovana na verovanju
da smo " mogli da izaberemo nesto drugo ".
Zahvaljujuci onima koji su slepi i ne vide da nikada niko nije izabrao "nesto drugo" stvorena je "religija slobodne volje"
U detetu je odredjeno da li zeli plavu ili crvenu loptu. Ako je dete izabralo plavu loptu, vernici "religije slobodne volje" ce reci "da je dete moglo da izabere crvenu loptu".

Ti i ostali vernici "religije slobodne volje" niste svesni da su sva ziva bica kreacije a ne kreatori, i ne primecujete da sila koja je sve kreirala nemilosrdno ubija i sahranjuje sve misli o "slobodnoj volji".

Vasa prica o coveku koji ima "izbor" svoje smrti je pateticno zalosno smesna.
 

Back
Top