Slobodna volja ili iluzija?

[alim]

Kako imati slobodnu volju za nesto sto ne znas da postoji ? Recimo imas zadatak da sam napravis komjuter sa softverom na pustom ostrvu i imas volju za to. Za tako nesto moras da predvidis stotine ili bolje reci hiljade detalja za koje i ne znas da postoje; sklopiti komjuter podrazumeva vise zanimanja. Kakva ce ti biti recimo karta SCSI da li ce biti PVSCSI ili LSI logic SAS ili Bus logic Paralel...kako ces svojom voljom "uci" u neke detalje koje ne znas da postoje ?

Nikako.
Što naravno ne znači da ti je o tome zabranjeno misliti.
A ako želiš ili tjeraš nemoguće to je siguran znak da si idiot.
Amor fati.

 

[alim]

Coveku je uvek bitno ono sto nema i po obicaju ne zna kako da dodje do toga. Bitno ti je da se obogatis ali ne znas kako, uprego si svu svoju volju ali dzabe, ne znas da postoje neke metode koje bi ti to omogucile. Bojis se da ulozis negde novac jer nisi siguran oce li ti se visestruko vratiti. Mozes uzeti bilo sta drugo za primer to sa bogatsvom je odvise banalno.

Niti je uvjek bitno ono što nema niti uvjek ne zna kako postić.
Istina je da mu volja može pomoći.
I slobodna volja, koja se ne boji.
I volja za moći. Moći od možem.

 

[alim]

Može li sud osuditi bilo koga ako mu ne prizna slobodnu volju ?

 

[Kosta2]

Pitanje kojim se filozofi i naučnici bave već godinama

Slobodna volja je filozofski koncept prema kome svaka osoba ima slobodu da sama odlučuje o svojim postupcima.
Drugim rečima, osoba slobodno odlučuje i bira svoje postupke i način postupanja
Jedno od novijih istraživanja na tu temu ukazuje na to da bi slobodna volja mogla proisteći od skrivenih signala električnih aktivnosti u mozgu,
a ta aktivnost događa se gotovo sekundu pre nego što čovek uopšte svesno odluči da deluje.

Postavlja se pitanje, ako je slobodna volja iluzija, zašto je doživljavamo tako stvarnom?
Jedna od teorija je da bi život bio preterano depresivan bez iluzije slobodnog izbora, što bi otežalo preživljavanje i razmnožavanje,
kao i želja ljudi da imaju kontrolu nad svojim životima,.

Tu se neizbezno postavlja i pitanje : Imamo kontrolu nad svojim životima ?

To je pitanje kojim svako teba da se bavi sam za sebe a ne da čeka naučnike, a pogotovo ne filosofe da mu daju odgovor na tacni.

Svako od nas ima mogućnost izbora da li želi da bude slobodan i da ima kontrolu nad svojim životom ili da ne talasa i da ide tamo gde ga drugi vode.
Pitanje je koliko si hrabar. Ništa drugo.

 

[It's cloudy]

Slobodna volja je iluzija kreirana da izmedju ostalog nama lakse manipulisu i kontrolisu nase izbore znajuci da svi imamo potrebu da budemo 'posebni' i 'bitni' u bilo cemu. Sumanuto je kada iko kaze ON JE TO SVESNO ODABRAO
Ne, sve sto odabiramo odredjeno je sa x faktora iz nase licnosti/proslosti/spoljasnje situacije/kulture na koje ne mozemo da uticemo i taj izbor je samo logican sled okolnosti

 

[Antihejter]

Sloboda može biti duhovna, intelektualna, kreativna, fizička.

Da li mislite da je covek ne slobodan bas u svemu ovom

"Ток догађаја у животу не зависи од нас, никако или врло мало, али начин на који ћемо догађаје поднети зависи у доброј мери од нас самих, дакле на то треба трошити снагу и обраћати пажњу." Иво Андрић

Eto, u tolikoj meri smo slobodni, da po sopstvenom izboru odreagujemo na neminovnosti.

 

[Prekognisticar]

Pitanje kojim se filozofi i naučnici bave već godinama

Slobodna volja je filozofski koncept prema kome svaka osoba ima slobodu da sama odlučuje o svojim postupcima.
Drugim rečima, osoba slobodno odlučuje i bira svoje postupke i način postupanja
Jedno od novijih istraživanja na tu temu ukazuje na to da bi slobodna volja mogla proisteći od skrivenih signala električnih aktivnosti u mozgu,
a ta aktivnost događa se gotovo sekundu pre nego što čovek uopšte svesno odluči da deluje.

Postavlja se pitanje, ako je slobodna volja iluzija, zašto je doživljavamo tako stvarnom?
Jedna od teorija je da bi život bio preterano depresivan bez iluzije slobodnog izbora, što bi otežalo preživljavanje i razmnožavanje,
kao i želja ljudi da imaju kontrolu nad svojim životima,.

Tu se neizbezno postavlja i pitanje : Imamo kontrolu nad svojim životima ?

Mislim da bukvalno nemamo nikakvog izbora i da nam je sve predodredjeno do najjsitnijih detalja.

 

[Metronomy]

Koji su tebi poznati verovatno

 

[Prekognisticar]

Koji su tebi poznati verovatno

Naravno da nisu al da je bilo kratkih fleseva u snovima i na javi bilo je i bez obzira na sve to opet nije bilo nikakvih izbora da se bilo sta promeni.Sve je islo nekim svojim tokom.

 

[JA KOJI JESAM]

Kada bi tebe neko otrovao bez tvog pristanka postavlja se pitanje gde je onda tvoja slobodna volja. Cim postoji mnostvo jedinki zavrseno je sa slobodnom voljom i tu moze poceti saradnja (ili rat) i onda tu saradnju, koja je veci stepen razvoja, mozemo nazvati slobodnom voljom ako tako osecamo ili ako kazemo sebi da je to istina.

Niko te ne može otrovati bez tvog izbora. To možda izgleda suludo, ali da bi shvatili kako to funkcioniše prvo moramo znati i šta je to slobodna volja i KO je slobodan da bira. Vidim ovdje ste se svi zavezali za ideju da je čovjek onak koji ima ili nema slobodu izbora, a to je upravo ono što vas odvodi od mogućnosti shvatanja čitavog fenomena.

Naime, da bi se uopšte moglo pričati o izboru mora se znati odakle izbor, ko bira i čemu izbor. Vi govorite o ljudima kao bićima te i nije čudo da u startu već griješite i skrećete s puta istine.

*Čovjek nije biće, biće jeste čovjek.*

Da li vidite razliku? Da li uopšte razumijete kakve implikacije ova rokada potvrdnih riječi ima u vašem shvatanju?
Ako pak ne vidite evo vam dodatno objašnjenje:

*Čovjek nije biće već stvorenje.*
Iz toga slijedi da stvorenje nije biće. Stvorenje je proizvod stvaranja. Ko to stvara 'čovjeka' recimo i kako?
Kakva je razlika u gore navedenim postavkama i shvatanju istine o čovjeku? Kakve veze ovo ima sa shvatanjem slobodne volje?
Kada se shvati poredak i hijerarhija u procesu ostvarenja čovjeka onda se lako može shvatiti i sloboda kao i slobodna volja, kao i ko je taj/to koji?e je ima.
Dakle, prosvijetlimo li poimanje bića i stvorenja imat' ćemo jasnu predstavu i o čovjeku i njegovim (ne)sposobnostima. Naime, čovjek nema slobodu izbora, nema volju, nema nikakvu moć koja mu se pripisuje. Čovjek je svršen čin djelovanja slobodne volje, kao uostalom i svako stvorenje u cjelovitoj Tvorevini, kao i sama Tvorevina. Tvorevina nema slobodu izbora jer je uslovljena voljom stvaraoca, Tvorca. Tvorevina je svršen čin stvaranja. Tačnije, to je trenutno stanje ostvarenja percepcije i postoji kao takva samo u jednomm trenu. Tvorac, a ne stvorenje, bi dakle trebao imati slobodnu volju.

Ko je Tvorac i odakle njemu slobodna volja?
Tvorac je isto biće koje sebe doživljava i čovjekom. Da li ste primijetili naglasak na 'koje sebe doživljava čovjekom'? Ako jeste onda možete i vidjeti da biće-Tvorac prethodi stvorenju-čovjeku ali takođe da ono prethodi i sebi-Tvorcu. Čovjek je manifestacija Tvorčevog djelovanja, a Tvorac djeluje upravo kroz slobodnu volju bića.

Ako postoji Tvorac, da li to znači da on stvara Tvorevinu (stvorenja, čovjeka) iz sebe ili pak postoji izvor iz kojeg on crpi sirovine za stvaranje?
Pogledajte svoju stvarnost. Da li bilo šta možete stvoriti iz ničega? Da li možete stvoriti maštu bez misli? Ne možete. Dakle, čovjek se ne stvara iz ničega i uostalom čovjek ne stvara sam sebe iz bilo čega. Tvorac stvara čovjeka a sirovine za stvaranje crpi iz izvora svih stvari; iz Svijesti apsoluta.

Šta je apsolut? Odakle apsolut u ovoj hijerahiji i poretku poimanja?
Apsolut je ono što bi trebali nazivati bićem. On (ono) je nestvorivo, nerodivo, nepromjenjivo postojanje, sve-što-jest. Sve-što-jest nam govori da drugog nema, da to Jedno-što-jest jeste izvor sopstvene svijesti (znanja-o-sebi). Svijest (jastvo) je sirovina koju Tvorac koristi da stvara. U zajednici sa sviješću apsolut jeste Bog, tj. sobom sveprožeto postojanje (biće) koje apsolutno zna i tim znanjem potvrđuje Sebe postojećim. Dakle, apsolut je istinsko biće, drugog bića nema. Apsolut stoga mora biti prisutan u Tvorcu da bi Tvorac mogao biti. Njegova volja i pažnja dakle mora transcendirati iz nepokretne Jednote u dualnost Tvorca i Tvorevine. To se dešava (konstantno) premiještanjem budne pažnje apsoluta sa sebe (svega-što-jest) na sadržaj svijesti. Čim se pažnja voljom usmjeri u sadržaj svijesti dualnost je aktivirana jer se stvara odvojena pozicija volje i pažnje i onoga što se iz te pozicije posmatra. Bog je postao Tvorac. Tj. apsolut je premjestio centar volje i pažnje iz sebe-Boga u sebe-Tvorca. Kao Tvorac apsolut više nema svijest o sebi, jer svijest mu je sad nešto iz čega stvara i ostvaruje iskustvo stvaranja. Pri tom se svijest zamjenjuje svjesnošću. Svjesnost je potvrda trenutnog stanja projekcije, tj. ostvarenja percepcije ili 'stvarnosti' (poretka stvari).

Kada Tvorac stvara čovjeka, to uistinu apsolut voljom transcendira centar budne pažnje u ono što kao Tvorac stvara. Stoga se može reći da je čovjek uistinu trenutno stanje volje i pažnje Tvorca, a uistinu apsoluta. Tvorac je direktno povezan s Bogom, te je i njegova svjesnost najviši nivo svjesnosti u hijerahiji duha. Međutim, centriranjem volje i pažnje u stvorenju, u čovjeku, Tvorac više ne vidi sebe apsolutom (bićem) već se poistovjećuje sa onim što za sebe stvara te doživljava sebe limitiranim uslovima koje je stvorio da bi "postao" čovjekom, a čovjeka onda vidi kao biće... koje čovjek nije. Kao 'čovjek' apsolut-Tvorac postaje minoran u svojim moćima iako je još uvijek isti on-Tvorac na djelu. Njegova volja se odatle čini ograničenom, a ograničenja sobom odnose slobodu.

Gdje je tu slobodna volja i koji dio ove hijerarhije djeluje kroz slobodnu volju?

Slobodnu volju ima apsolut-Tvorac. Daje mu je apsolut-Bog, tj. apsolut kao Bog sam sebi daje slobodu volje da bira šta i kako će da stvara, pri tom još uvijek imajući znanje o sebi-apsolutu. Dakle, slobodna volja postoji samo na nivou osviješćenog sebe-Tvorca, osviješćenog apsoluta u Tvorcu. To volju postavlja izvan uslovljenosti i samim tim joj omogućava slobodu.

Kako je onda moguće da Tvorac koji ima slobodnu volju u čovjeku bude uslovljen?
Kao što rekoh, poistovijećenost sa uslovima iz kojih i kroz koje stvara 'čovjeka' je uzrok gubitka slobode.
Da li to znači da poistovjećenjem sa stvorenjem slobodna volja Tvorca prestaje da bude aktivna?
NE. Naravno ne. Poistovjećenjem se gubi znanje o sebi-Tvorcu ali slobodna volja i dalje djeluje, pasivno. Slobodna volja i jeste uzrok poistovjećenju. Iz poistovijećenosti sad Tvorac pasivno djeluje i percipira svoje djelo (stvorenje-Tvorevinu) iz nje same i u tom odnosu volje i pažnje više ne može vidjeti trenutak stvaranja tog stanja u koje se centrirao.

Dakle, u trenutku ostvarenja dualnosti javlja se slobodna volja, volja Tvorca, i nikada u procesu stvaranja ne prestaje da bude slobodna. Ono pak što se dešava s voljom Tvorca jeste da je Tvorac koristi svjestan ili pak nesvjestan sebe. Ukoliko je koristi svjesno bit' će mu jasno da je tvorevian posledica njegovog izbora. Ako je pak koristi nesvjesno onda će, bivajući poistovijećen sa Tvorevinom, misliti da na proces stvaranja on nema nikakvog uticaja, da se to dešava mimo njegove volje, kao posledica slučajnih reakcija 'mozga' ili interakcije nekih energetskih formi. Uistinu, on će ulogu Tvorca pripisati nečemu čega nije svjestan, dakle nečemu što je izvan domena njegove ograničene svjesnosti a nikako sebi. Posledica ne može biti uzrokom mada na osnovu doživljaja posledice možemo stvoriti sekundarni uzrok, koji je uistinu još uvijek onaj prvi, transformisan u svoju sekundarnu vrijednost. Eh, to i jeste preduslov stvaranju haosa. Haos je dakle stanje volje u kojem je Tvorac potpuno nesvjestan sebe-apsoluta.

Odatle, gledajući sve ovo gore rečeno možemo reći da čovjek nema slobodnu volju. Čak je ni Tvorac nema. Istinska sloboda volje je kod apsoluta (bića) koje sebe čini Tvorcem i dopušta sebi da kao Tvorac ima neograničenu slobodu izbora. To je uistinu prvi slobodan izbor. Jedina uslovljenost Tvorca jeste da mora koristiti svijest apsoluta (Boga) kao sirovinu iz koje stvara jer, iz ničega se ne može stvoriti nešto.

Dakle, da bi te neko otrovao ti-Tvorac moraš izabrati sve što je za to iskustvo 'trovanja' potrebno i stvoriti uslove manifestaciji. Apsolut-Bog (JA KOJI JESAM) manifestuje sve što ti apsolut-Tvorac stvaraš, bilo da to što stvaraš stvaraš svjestan sebe apsoluta ili pak ne. Čim si rekao 'da te neko truje bez tvoje volje' već si potvrdio da si nesvjestan sebe-Tvorca. Niko te stoga ne može otrovati bez da ti-Tvorac svojom voljom to ne izabereš i Bogu, svojim mentalnim i duhovnim sklopom predaš naredbu kroz koju mu potvrđuješ da želiš manifestaciju istog. Ti-Bog manifestuješ, Ti-Tvorac stvaraš i odobravaš. Čovjek nije Tvorac već stvorenje u kojemu apsolut-Tvorac spava i sanja sebe-stvorenjem. Cilj bića je da u čovjeku (u bilo kojem stvorenju) osvijesti sebe-Tvorca i konsekventno sebe Boga. To je proces koji teče kroz evoluciju svjesnosti.

 

[moca77]

Niko te ne može otrovati bez tvog izbora.

To možda jeste tačno ako gledaš holistički. "Čovek" ili "usmerenje pažnje" (jer gde je pažnja tu je i energija a gde je energija tu je postojanje) sam u sebi nema slobodnu volju. Tu bi se možda i ti složio. Tamo gde se ne bi složili je činjenica da ti svojim usmerenjem pažnje ne možeš načiniti da kao čovek živiš večno ili da pauziraš program starenja barem jedno 100 godina, mada ako uzmemo ovo što si napisao bio bi u stanju da to uradiš bez ikakvih problema.

 

[JA KOJI JESAM]

To možda jeste tačno ako gledaš holistički. "Čovek" ili "usmerenje pažnje" (jer gde je pažnja tu je i energija a gde je energija tu je postojanje) sam u sebi nema slobodnu volju. Tu bi se možda i ti složio. Tamo gde se ne bi složili je činjenica da ti svojim usmerenjem pažnje ne možeš načiniti da kao čovek živiš večno ili da pauziraš program starenja barem jedno 100 godina, mada ako uzmemo ovo što si napisao bio bi u stanju da to uradiš bez ikakvih problema.

Problem je što još uvijek čovjeka i stvaranje gledaš iz pozicije čovjeka. Zanemaruješ ulogu i plan Tvorca u toj poziciji. Dakle, ako čovjeka gledaš kao Tvorca onda je tu problem; Tvorac je poistovijećen sa USLOVIMA projekcije sopstvenog stvaranja. Ako se Tvorac voljom i pažnjom potpuno unese u ulogu čovjeka (u to što stvara) nastupa zaborav; Tvorac zaboravlja sebe te sebe odatle ne vidi Tvorcem čovjeka nit pak vidi svoj plan stvaranja, već sebe doživljava stvorenjem koje nema direktan uvid u taj plan. Ipak, čak i u čovjeku (složit' ćeš se) Tvorac je ostavio sebi privilegiju i sposobnost stvaranja čak i unutar sopstvene uslovljene percepcije. Eto, ja sam 'čovjek-umjetnik', slikam, vajam, stvaram, pravim stvari, pravim djecu... Dakle, čak i u poistovjećenju sa stvorenjem (čovjekom) Tvorac je 'u meni' ostavio prostor da još uvijek kontinuirano stvara dok biva 'čovjekom'. Međutim, tad Tvorac-čovjek ne vidi da čak i sebe-čovjekom stvara, već mislli da kroz čovjeka stvara samo sekundarne tvorevine. Odatle (odsječen od osviješćenosti svoje primarne uloge), slažemo se, ne može(š) mijenjati dužinu svog-čovjekovog života.

Ali šta ćemo sa iscjeljenjem? Ja imam iscjeljiteljsku sposobnost i iscjeljujem i sebe i druge. Šta ćemo reći na to?
Nije li iscjeljenje uistinu potvrda da čak i odavde, iz čovjeka, utičem na dužinu svog-čovjekovog i života drugih stvorenja?
Nije li nam jasno da ako dopustimo da se naše energetsko polje pretvori u energetski haos, da će se samo u sebi urušiti i s tim navesti Tvorca da odvoji dušu od tijela?

Dakle, eto, Tvorac je sebi (osviješćenom u čovjeku) dao dodatne moći koje od njega potiču, a konsekventno od Boga, kao i on sam-Tvorac.

A opet, produžetak nečijeg života iscjeljenjem možemo pripisati originalnom Tvorčevom planu, prije nego li je čovjek i postao pojava u vremenu. Dakle, mogli bi smo reći da je Tvorac već stvorio čitav splet namjera koje će se odvijati kada bude vrijeme, pa i bolest i iscjeljenje, tj. doživljaj stvaranja haosa i nemoći i doživljaj povratka harmoniji i moći u to tijelo.
...
Ako pak sve to obrneš, dakle ako obrneš redosled u hijerarhiji stvaranja i vidiš ga onakvim kakav uistinu jeste onda sve postaje jasnije:
Čovjek nije Tvorac; Tvorac 'jeste' čovjek.

Tačnije: Tvorac stvara čovjeka po sebi (sada), voljom kroz dušu usmjeravajući svoju pažnju u sopstveni cilj samorealizacije (potencijala). Fokusira se dakle u jednačinu stvorenu iz jastva (od informacija) koja mu služi kao centar iz kojeg se tad odnosi sa drugim stvorenjima (jednačinama) u cjelovitoj Tvorevini ili pak sa samim Sobom. U odvojenosti volje unutar stvorenog entiteta Tvorac uistinu zamišlja samog sebe onakvim kakav nije.

Zašto? Zato što odatle djeluje u odvojenosti od istinskog sebe, te 'sebe-čovjeka' zamišlja kao odvojeni entitet od entiteta koji misli da Tvorac jeste. Tvorac mu, kao i Bog, odatle postaju nešto što razumom iz te projektovane pozicije ne može dokučiti te stvara iluziju koja nema veze sa istinom. Njegova svjesnost o sebi-Tvorcu je tad sužena na svjesnost o sebi-čovjeku.

Dakle, izađimo sad iz okvira čovjeka, postavimo svoj centar u poziciju Tvorca čovjekovog. Šta sada vidimo?
Gdje je čovjek u tom odnosu? Kako sada gledamo na životni vijek čovjekov?
Da li misliš da je Tvorcu sada važno da produži životni vijek čovjeka samo zato što iz pozicije čovjeka to želi?
Da li misliš da to ne može učiniti? Da li uopšte misliš da Tvorac stvara kako bi sebi u jednoj ili drugoj stvorenoj poziciji dokazao kako kao 'Tvorac' nešto može?
Ili misliš da je zadatak i plan Tvorca da doživi stvorenje (čovjeka) u potpunom potencijalu uslova iz kojih čovjek izniče? Tvorac i jeste onaj koji stvara te uslove, zašto bi ih mijenjao ako je njihov cilj već određen njegovom osviješćenom voljom??? Ako bi ih promijenio primarni cilj ne bio ostvaren.

Zadatak Tvorca je da čovjeka doživi potpuno kao manifestaciju sopstvenog potencijala, i dok tu potrebu za doživljajem ne prevaziđe i konačno doživi sopstveno buđenje, a konsekventno, ultimatno i prosvjetljenje apsoluta, samog sebe-Boga. Kada postane svjestan sebe u čovjeku onda se jednostavno predaje (bezuslovno) samom Sebi i nema potrebu da se upliće u svoj plan kojeg već stvara na višem nivou svjesnosti.

Ali eto (zarad ove diskusije) zamislimo sad da Tvorac i u neutralnoj poziciji stvaranja (dakle izvan i 'iznad' nivoa svjesnosti subjekta-'čovjeka') prihvati sopstvenu želju iz pozicije subjekta, kao motiv svom daljem stvaranju...šta će se desiti?
Neminovno je tad da se prihvatanjem novog motiva stvaranja i čovjekov život produžava, jer volja i pažnja Tvorca su tad usmjereni u produžetak iskustva u kojemu upravo Tvorac (TI, JA KOJI JESAM) svojom voljom i pažnjom i dalje biva prisutan. Prisustvo volje i pažnje je produžetak života. "Where attention goes energy flows".

 

[JA KOJI JESAM]

Slobodna volja je iluzija kreirana da izmedju ostalog nama lakse manipulisu i kontrolisu nase izbore znajuci da svi imamo potrebu da budemo 'posebni' i 'bitni' u bilo cemu. Sumanuto je kada iko kaze ON JE TO SVESNO ODABRAO
Ne, sve sto odabiramo odredjeno je sa x faktora iz nase licnosti/proslosti/spoljasnje situacije/kulture na koje ne mozemo da uticemo i taj izbor je samo logican sled okolnosti

Osvijesti sve to (što si iznijeka kao faktore x) u sebi i dok biraš birat’ ćeš tad potpino svjesno, svjesna svega navedenog ali i sebe koji bira. Tad pak više nećeš moći prstom upirati u nekoga ili nešto drugo s čim si do sada opravdavala svoju neodgovornost za neosviješćenost i stoga i izbor koji tako neosviješćena činiš.

Zato se to i zove svjestan izbor.

Drugo je pak što ti neko, a opet zato što to ti nekome dopuštaš, predstavlja laž i prevaru za nešto drugo, za istinu i stvarnost. Ali i to je do tebe da to u “njegovoj” predstavi osvijestiš i načiniš izbor svjesna podmetnute ti laži i prevare.

 

[moca77]

Čovjek nije Tvorac; Tvorac 'jeste' čovjek.

Kao sto covek nije Tvorac (kao sto sam kazes), tako ni Tvorac nije samo covek nego je SVE. Kada uzmes kofu mora i odneses je na kopno, ta kofa vode ce biti deo mora, nece biti celokupno more. Zato jedinka nije bitna nego je bitan kolektiv ali to ne znaci da si ti kao jedinka u stvari celokupni kolektiv. Kao sto ja nisam ti i nemam tvoju volju i koncentraciju, paznju, isto tako ni ti nisi Tvorac. Slazem se da postoji neka vrste Platforme (Jednota) koja sve sadrzi, dokaz za to bi bio da materiju i enrgija ne mozemo unistiti ali cinjenica je da u tom Jednom postoji mnosto zasebnih jedinki (ili delova) koje takodje ne mozemo unistiti.

Ako ti kao covek nisi Tvorac a Tvorac nije samo covek nego je celokupna infrastruktura (a mozda i vise od toga), gde se to onda mi ne slazemo ? Mislim da si malo prepotentan kada kazes da si ti taj Bog, mislim da obojca ne razumemo do kraja ovo o cemu pricamo a da kvantno polje sadrzi daleko vise informacija gde mi nemamo pristup.

 

[Djordje Petrovic 8]

Većinom imamo kontrolu, ali potpune slobode nema nigde.

 

[Metronomy]

Slobodna volja je kada stanes na raskrsnicu i izaberes put kojim ces ici.
Masta moze da podrzi slobodnu volju, a moze i da je ogranici, stvarajuci iluzije.

 

[Prekognisticar]

Slobodna volja je kada stanes na raskrsnicu i izaberes put kojim ces ici.
Masta moze da podrzi slobodnu volju, a moze i da je ogranici, stvarajuci iluzije.

Sa 3 godine na raskrsnici trazim roditelje i po mojim informacijama odlucujem kojim cu putem ici. Sa 13 godina biram najblizi put do skole, a sa 33 najblizi put do posla.Znaci biram put na osnovu informacija koje sam skupio i izanalizirao.I stvarno za sada tu ne vidim nikakvu slobodnu volju ?

 

[Metronomy]

Sa 3 godine na raskrsnici trazim roditelje i po mojim informacijama odlucujem kojim cu putem ici. Sa 13 godina biram najblizi put do skole, a sa 33 najblizi put do posla.Znaci biram put na osnovu informacija koje sam skupio i izanalizirao.I stvarno za sada tu ne vidim nikakvu slobodnu volju ?

Recimo u tome da sa 33 ne biras da trazis roditelje nego put za drugi zivot....ja vidim slobodnu volju.

 

[Metronomy]

Mnogo ekstremniji primeri slobodne volje su dokumentovani, pa ogranicenja slobodnog zivota usmere na unutrasnji zivot i stvore drugi svet koji iskoriste kasnije u realnom zivotu......Zatvorenici Towera imaju uzani prostor realnosti, koja je vec ogranicena nemanjem krila da odletis sa tog ili bilo kog mesta, odluce da promene percepciju koristeci mastu, izlaskom iz zatvora, nevazno na koji nacin, prakticno moze da se pokaze da nisu ni vreme izgubili jer su prosirili svoju percepciju i promenili tok zivota...imate primere zatvorenika koji su menjali svet kada izadju, a to je slobodan izbor...

 

[Metronomy]

Fizicka, socijalna, duhovna ogranicenja postoje samo, ako ne nadjes dobar put da ih zaobidjes ili preskocis....ako te ogranici iluzija postojanja ogranicenja....

 

[Prekognisticar]

Recimo u tome da sa 33 ne biras da trazis roditelje nego put za drugi zivot....ja vidim slobodnu volju.

Iskreno video sam je i ja dok me nije pocela prziti prekognicija u snovima i na javi posle toga promeni misljenje.Interesantna stvar da to misljenje dele svi koji su imali prekogniciju sto je i razumljivo posto bez obzira na informaciju unapred nisu imali nikakvog fizickog uticaja na slet dogadjaja.I nema onoga ako znas da ces pasti sedni.Izvini mislim ovde sam dosao da pokupim neka iskustva nasih clanova a ne da ubedjujem ljude u moja razmisljanja o slobodnoj volji prekogniciji snovima itd ...