Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.037
Tema će privremeno biti zaključana na zahtev njenog postavljača.
-
- Popularno:
- Najveća pravoslavna katedrala na svetu...
- Procenat ljudi u Evropi koji su potpuno...
- Sagrada familija postala najviša crkva...
- Bačulov sindrom polako vrši...
- Šta očekujete nakon protesta u narednom...
- Woke ideologija i istopolni brakovi u...
- Slucaj nadstresnica
- Koji evropski režim bi najradije...
- Blokaderski skup u Novom Sadu, koji su...
- Da li biste bili donor organa?
SLOBODNA VOLJA i SAVRSENSTVO ljudi, Boga, andjela, ....
- Začetnik teme besmrtna
- Datum pokretanja
- Poruka
- 29.534
e sad mozemo nastaviti i molim da se drzite teme 
- Poruka
- 77.500
e sad mozemo nastaviti i molim da se drzite teme
Pa počni ispočetka, uvedi nas u temu.
- Poruka
- 29.534
evo za nekoga da procita 
- Poruka
- 29.534
- Poruka
- 29.534
Čudesni dar slobodne volje
DA BISMO razumjeli zašto Bog dopušta patnje i što će poduzeti u vezi s tim, trebamo zamijetiti kako nas je stvorio. On je učinio više nego što nas je stvorio samo s tijelom i mozgom. Stvorio nas je i s posebnim mentalnim i emocionalnim osobinama.
2 Ključni dio naše mentalne i emocionalne građe jest slobodna volja. Da, Bog je u nas usadio sposobnost slobode izbora. To je zaista bio čudesan dar od njega.
Kako smo stvoreni
3 Razmotrimo kako je slobodna volja uključena u Božje dopuštanje patnji. Za početak, razmisli o ovome: Cijeniš li posjedovanje slobode izbora što ćeš raditi i reći, što ćeš jesti i nositi, koju ćeš vrstu posla obavljati te gdje ćeš i kako živjeti? Ili bi želio da ti netko propisuje svaku riječ i postupak, svaki korak u životu?
4 Nijedna normalna osoba ne želi da joj se život tako potpuno uzme iz vlastite kontrole. Zašto? Zbog načina na koji nas je Bog načinio. Biblija nam kaže da je Bog čovjeka stvorio ”na svoju sliku, sebi slična“, a jedna od sposobnosti koju sâm Bog ima jest sloboda izbora (Postanak 1:26, St; 5. Mojsijeva 7:6). Kad je stvorio ljude, dao im je tu istu čudesnu sposobnost — dar slobodne volje. To je jedan razlog zašto nalazimo da je frustrirajuće biti podjarmljen ugnjetavačkim vladarima.
5 Tako želja za slobodom nije slučajna, jer Bog je Bog slobode. Biblija kaže: ”Gdje je Duh Gospodnji [”Jehovin“, NW], ondje je sloboda“ (2. Korinćanima 3:17, St). Stoga je Bog nama dao slobodu kao sastavni dio same naše građe. Budući da je znao kako će naše misli i emocije funkcionirati, znao je da ćemo biti najsretniji sa slobodnom voljom.
6 Uz dar slobodne volje, Bog nam je dao sposobnost da možemo razmišljati, odvagnuti stvari, donositi odluke i raspoznavati ispravno od neispravnog (Jevrejima 5:14). Na taj je način slobodna volja trebala biti temeljena na razumnom izboru. Mi nismo stvoreni poput nerazumnih robota, koji nemaju vlastitu volju. Niti smo stvoreni da postupamo po instinktu, kako su stvorene životinje. Umjesto toga, naš čudesni mozak konstruiran je kako bi radio u skladu s našom slobodom izbora.
Najbolji početak
7 Da bi pokazao koliko se brine, Bog je zajedno s darom slobodne volje našim praroditeljima, Adamu i Evi, dao sve što bi svatko razumno mogao poželjeti. Smjestio ih je u prostrani, parku sličan raj. Imali su obilje u materijalnom smislu. Imali su savršeni um i tijelo, tako da ne bi morali ostarjeti niti se razboljeti, a niti umrijeti — mogli bi živjeti zauvijek. Imali bi savršenu djecu koja bi isto tako mogla imati sretnu, beskrajnu budućnost. A rastuće stanovništvo imalo bi zadovoljavajući posao postepenog pretvaranja čitave Zemlje u raj (1. Mojsijeva 1:26-30; 2:15).
8 S obzirom na ono što je bilo pripremljeno, Biblija kaže: ”I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Postanak 1:31, St; naglašeno od nas). Biblija također kaže za Boga: ”Djelo mu je savršeno“ (Ponovljeni zakon 32:4, St; naglašeno od nas). Da, Stvoritelj je ljudskoj obitelji dao savršeni početak. Nije mogao biti bolji. Kako li je samo dokazao da je Bog koji se brine!
Sloboda unutar svojih granica
9 Međutim, je li Božja namjera bila da slobodna volja bude bez ograničenja? Zamisli užurbani grad bez ikakvih prometnih zakona, gdje svi mogu voziti u bilo kojem smjeru i bilo kojom brzinom. Bi li želio voziti pod takvim uvjetima? Ne, bila bi to prometna anarhija i sigurno bi rezultirala mnogim nesrećama.
10 Tako je i s Božjim darom slobodne volje. Neograničena sloboda značila bi anarhiju u društvu. Moraju postojati zakoni da upravljaju ljudskim aktivnostima. Božja riječ kaže: ”Ponašajte se kao slobodni ljudi, i nikad ne koristite svoju slobodu kao izgovor za zloću“ (1. Petrova 2:16, The Jerusalem Bible). Bog radi općeg dobra želi da slobodna volja bude regulirana. Njegova namjera nije bila da imamo apsolutnu, već relativnu slobodu, podvrgnutu pravilima zakona.
Čijim zakonima?
11 Za poslušnost čijim zakonima smo konstruirani? Drugi dio 1. Petrove 2:16 (JB) kaže: ”Niste ničiji robovi osim Božji.“ To ne znači ugnjetavačko ropstvo, već to zapravo znači da smo konstruirani tako da budemo najsretniji kad smo podložni Božjim zakonima (Matej 22:35-40). Njegovi zakoni, više od bilo kojih zakona koje su izmislili ljudi, osiguravaju najbolje vodstvo. ”Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići“ (Izaija 48:17, St).
12 U isto vrijeme, Božji zakoni unutar svojih granica dopuštaju veliku slobodu izbora. To rezultira raznolikošću i ljudsku obitelj čini zanimljivom. Pomisli na različite vrste hrane, odjeće, muzike, umjetnosti i stambenih prostora diljem svijeta. Mi sigurno u takvim stvarima više volimo sami izabrati nego da neka druga osoba odlučuje za nas.
13 Dakle, stvoreni smo da budemo najsretniji dok smo podložni Božjim zakonima koji se tiču ljudskog ponašanja. Slično je s podložnošću Božjim fizičkim zakonima. Naprimjer, ako ignoriramo zakon gravitacije i skočimo s visokog mjesta, povrijedit ćemo se ili ubiti. Ako ignoriramo unutarnje zakone našeg tijela i prestanemo jesti hranu, piti vodu ili udisati zrak, umrijet ćemo.
14 Jednako kao što je sigurno da smo stvoreni s potrebom da se podložimo Božjim fizičkim zakonima, sigurno je da smo stvoreni i s potrebom da se podložimo Božjim moralnim i društvenim zakonima (Matej 4:4). Ljudi nisu stvoreni da budu neovisni o svom Tvorcu i da pritom budu uspješni. Prorok Jeremija kaže: ”Ne pripada čovjeku koji hoda ni da svojim korakom upravlja. Ispravi me, O Jehova“ (Jeremija 10:23, 24, NW). Dakle, ljudi su u svakom pogledu stvoreni da žive pod Božjom, a ne pod svojom vlastitom upravom.
15 Poslušnost Božjim zakonima našim praroditeljima ne bi bila tegobna. Umjesto toga, bila bi na njihovu korist i na korist cijele ljudske obitelji. Da je prvi par ostao unutar granica Božjih zakona, svima bi bilo dobro. U stvari, mi bismo sada živjeli u predivnom raju punom radosti kao ljubavlju ispunjena, ujedinjena ljudska obitelj! Ne bi postojalo ni zlo, ni patnje ni smrt.
DA BISMO razumjeli zašto Bog dopušta patnje i što će poduzeti u vezi s tim, trebamo zamijetiti kako nas je stvorio. On je učinio više nego što nas je stvorio samo s tijelom i mozgom. Stvorio nas je i s posebnim mentalnim i emocionalnim osobinama.
2 Ključni dio naše mentalne i emocionalne građe jest slobodna volja. Da, Bog je u nas usadio sposobnost slobode izbora. To je zaista bio čudesan dar od njega.
Kako smo stvoreni
3 Razmotrimo kako je slobodna volja uključena u Božje dopuštanje patnji. Za početak, razmisli o ovome: Cijeniš li posjedovanje slobode izbora što ćeš raditi i reći, što ćeš jesti i nositi, koju ćeš vrstu posla obavljati te gdje ćeš i kako živjeti? Ili bi želio da ti netko propisuje svaku riječ i postupak, svaki korak u životu?
4 Nijedna normalna osoba ne želi da joj se život tako potpuno uzme iz vlastite kontrole. Zašto? Zbog načina na koji nas je Bog načinio. Biblija nam kaže da je Bog čovjeka stvorio ”na svoju sliku, sebi slična“, a jedna od sposobnosti koju sâm Bog ima jest sloboda izbora (Postanak 1:26, St; 5. Mojsijeva 7:6). Kad je stvorio ljude, dao im je tu istu čudesnu sposobnost — dar slobodne volje. To je jedan razlog zašto nalazimo da je frustrirajuće biti podjarmljen ugnjetavačkim vladarima.
5 Tako želja za slobodom nije slučajna, jer Bog je Bog slobode. Biblija kaže: ”Gdje je Duh Gospodnji [”Jehovin“, NW], ondje je sloboda“ (2. Korinćanima 3:17, St). Stoga je Bog nama dao slobodu kao sastavni dio same naše građe. Budući da je znao kako će naše misli i emocije funkcionirati, znao je da ćemo biti najsretniji sa slobodnom voljom.
6 Uz dar slobodne volje, Bog nam je dao sposobnost da možemo razmišljati, odvagnuti stvari, donositi odluke i raspoznavati ispravno od neispravnog (Jevrejima 5:14). Na taj je način slobodna volja trebala biti temeljena na razumnom izboru. Mi nismo stvoreni poput nerazumnih robota, koji nemaju vlastitu volju. Niti smo stvoreni da postupamo po instinktu, kako su stvorene životinje. Umjesto toga, naš čudesni mozak konstruiran je kako bi radio u skladu s našom slobodom izbora.
Najbolji početak
7 Da bi pokazao koliko se brine, Bog je zajedno s darom slobodne volje našim praroditeljima, Adamu i Evi, dao sve što bi svatko razumno mogao poželjeti. Smjestio ih je u prostrani, parku sličan raj. Imali su obilje u materijalnom smislu. Imali su savršeni um i tijelo, tako da ne bi morali ostarjeti niti se razboljeti, a niti umrijeti — mogli bi živjeti zauvijek. Imali bi savršenu djecu koja bi isto tako mogla imati sretnu, beskrajnu budućnost. A rastuće stanovništvo imalo bi zadovoljavajući posao postepenog pretvaranja čitave Zemlje u raj (1. Mojsijeva 1:26-30; 2:15).
8 S obzirom na ono što je bilo pripremljeno, Biblija kaže: ”I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro“ (Postanak 1:31, St; naglašeno od nas). Biblija također kaže za Boga: ”Djelo mu je savršeno“ (Ponovljeni zakon 32:4, St; naglašeno od nas). Da, Stvoritelj je ljudskoj obitelji dao savršeni početak. Nije mogao biti bolji. Kako li je samo dokazao da je Bog koji se brine!
Sloboda unutar svojih granica
9 Međutim, je li Božja namjera bila da slobodna volja bude bez ograničenja? Zamisli užurbani grad bez ikakvih prometnih zakona, gdje svi mogu voziti u bilo kojem smjeru i bilo kojom brzinom. Bi li želio voziti pod takvim uvjetima? Ne, bila bi to prometna anarhija i sigurno bi rezultirala mnogim nesrećama.
10 Tako je i s Božjim darom slobodne volje. Neograničena sloboda značila bi anarhiju u društvu. Moraju postojati zakoni da upravljaju ljudskim aktivnostima. Božja riječ kaže: ”Ponašajte se kao slobodni ljudi, i nikad ne koristite svoju slobodu kao izgovor za zloću“ (1. Petrova 2:16, The Jerusalem Bible). Bog radi općeg dobra želi da slobodna volja bude regulirana. Njegova namjera nije bila da imamo apsolutnu, već relativnu slobodu, podvrgnutu pravilima zakona.
Čijim zakonima?
11 Za poslušnost čijim zakonima smo konstruirani? Drugi dio 1. Petrove 2:16 (JB) kaže: ”Niste ničiji robovi osim Božji.“ To ne znači ugnjetavačko ropstvo, već to zapravo znači da smo konstruirani tako da budemo najsretniji kad smo podložni Božjim zakonima (Matej 22:35-40). Njegovi zakoni, više od bilo kojih zakona koje su izmislili ljudi, osiguravaju najbolje vodstvo. ”Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te učim, vodim te putem kojim ti je ići“ (Izaija 48:17, St).
12 U isto vrijeme, Božji zakoni unutar svojih granica dopuštaju veliku slobodu izbora. To rezultira raznolikošću i ljudsku obitelj čini zanimljivom. Pomisli na različite vrste hrane, odjeće, muzike, umjetnosti i stambenih prostora diljem svijeta. Mi sigurno u takvim stvarima više volimo sami izabrati nego da neka druga osoba odlučuje za nas.
13 Dakle, stvoreni smo da budemo najsretniji dok smo podložni Božjim zakonima koji se tiču ljudskog ponašanja. Slično je s podložnošću Božjim fizičkim zakonima. Naprimjer, ako ignoriramo zakon gravitacije i skočimo s visokog mjesta, povrijedit ćemo se ili ubiti. Ako ignoriramo unutarnje zakone našeg tijela i prestanemo jesti hranu, piti vodu ili udisati zrak, umrijet ćemo.
14 Jednako kao što je sigurno da smo stvoreni s potrebom da se podložimo Božjim fizičkim zakonima, sigurno je da smo stvoreni i s potrebom da se podložimo Božjim moralnim i društvenim zakonima (Matej 4:4). Ljudi nisu stvoreni da budu neovisni o svom Tvorcu i da pritom budu uspješni. Prorok Jeremija kaže: ”Ne pripada čovjeku koji hoda ni da svojim korakom upravlja. Ispravi me, O Jehova“ (Jeremija 10:23, 24, NW). Dakle, ljudi su u svakom pogledu stvoreni da žive pod Božjom, a ne pod svojom vlastitom upravom.
15 Poslušnost Božjim zakonima našim praroditeljima ne bi bila tegobna. Umjesto toga, bila bi na njihovu korist i na korist cijele ljudske obitelji. Da je prvi par ostao unutar granica Božjih zakona, svima bi bilo dobro. U stvari, mi bismo sada živjeli u predivnom raju punom radosti kao ljubavlju ispunjena, ujedinjena ljudska obitelj! Ne bi postojalo ni zlo, ni patnje ni smrt.
- Poruka
- 29.534
Božje dopuštanje patnji — uskoro će završiti
KUD god se okreneš, vidiš ljude koji pate. Neki ljudi sami sebi uzrokuju patnje. Zarazili su se spolno prenosivim bolestima ili snose posljedice zloupotrebe droge ili alkohola i pušenja. Neki imaju zdravstvene probleme zbog loših navika hranjenja. No mnoge su patnje posljedica činilaca ili događaja na koje prosječan čovjek ne može utjecati: rat, etničko nasilje, kriminal, siromaštvo, glad, bolest. Još nešto na što ljudi zapravo ne mogu utjecati su patnje povezane sa starošću i smrću.
Biblija nam kaže da je ’Bog ljubav‘ (1. Ivanova 4:8). Zašto onda Bog koji je pun ljubavi već stoljećima dopušta sve te patnje? Kad će im učiniti kraj? Da bismo odgovorili na takva pitanja, moramo razmotriti kakav je Božji naum s ljudima. To će nam pomoći da razumijemo zašto dopušta patnje i što će poduzeti u vezi s njima.
Dar slobodne volje
Kad je Bog stvorio prvog čovjeka, stvorio je daleko više od samo tijela i mozga. Nadalje, Bog Adama i Evu nije stvorio kao robote koji nemaju razum. Dao im je slobodnu volju. To je bio izvrstan dar, budući da je ’Bog pogledao sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma‘ (1. Mojsijeva 1:31). Da, njegovo je ’djelo savršeno‘ (5. Mojsijeva 32:4). Nitko od nas ne želi da mu netko drugi stalno diktira što će misliti i raditi, a da ništa ne odlučuje sam i zato cijenimo taj dar slobodne volje.
No je li se taj dobar dar trebalo koristiti bez ograničenja? Božja Riječ nam odgovara putem uputa koje su dobili rani kršćani: ”Budite kao slobodni ljudi, ali slobodu imajte, ne kao pokrivalo za zloću, nego kao Božji robovi“ (1. Petrova 2:16). Granice moraju postojati za opće dobro. Zato je i slobodnu volju trebalo regulirati pravilima zakona. U suprotnom bi došlo do anarhije.
Pravila čijeg zakona?
Čiji je zakon trebao odrediti granice slobode? Odgovor na to pitanje povezan je s glavnim razlogom zbog kojeg Bog dopušta patnje. Budući da je stvorio ljude, on najbolje zna kojih se zakona oni trebaju pridržavati za svoje dobro i dobro drugih. Biblija to kaže ovako: ”Ja sam Jehova Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš“ (Izaija 48:17).
Očigledno, bitno je sljedeće: Ljudi nisu stvoreni tako da bi mogli biti neovisni o Bogu. On ih je stvorio na taj način da njihov uspjeh i sreća ovise o poslušnosti njegovim pravednim zakonima. Božji je prorok Jeremija rekao: ”Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim“ (Jeremija 10:23).
Bog je ljude podložio svojim fizikalnim zakonima, kao što je zakon gravitacije. Isto tako, ljudi trebaju biti podložni njegovim moralnim zakonima, koje je postavio kako bi međusobno živjeli u skladu. Stoga Božja Riječ s dobrim razlogom potiče: ”Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se“ (Priče Salamunove 3:5).
Dakle, ljudska obitelj nikako ne može uspješno vladati nad sobom ako ne prihvaća Božju vladavinu. Pokušavajući biti neovisni o Bogu, ljudi su izmislili socijalne, ekonomske, političke i vjerske sustave koji jedni s drugima dolaze u sukob te ”vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo“ (Propovjednik 8:9).
Što je pošlo po zlu?
Bog je našim praroditeljima, Adamu i Evi, dao savršeni početak. Njihovo tijelo i um bili su savršeni, a rajski vrt bio im je dom. Da su se podložili Božjoj vladavini, ostali bi savršeni i sretni. S vremenom bi postali roditelji čitave savršene i sretne ljudske obitelji koja bi živjela na rajskoj Zemlji. To je bio Božji naum s ljudima (1. Mojsijeva 1:27-29; 2:15).
No naši su praroditelji zloupotrijebili svoju slobodnu volju. Oni su pogrešno mislili da će neovisni o Bogu biti uspješni. Svojom vlastitom slobodnom voljom prešli su granice njegovih zakona (1. Mojsijeva 3. poglavlje). Budući da su odbacili njegovu vladavinu, on ih više nije trebao održavati savršenima. ’Oni su sa svoje strane pogubno djelovali, nisu ostali njegova djeca, greška je njihova‘ (5. Mojsijeva 32:5, NS).
Otkad su postali neposlušni Bogu, tijelo i um Adama i Eve počeli su propadati. Jehova je izvor života (Psalam 36:9). Stoga, budući da se prvi ljudski par odvojio od Jehove, postao je nesavršen i nakon nekog vremena umro (1. Mojsijeva 3:19). U skladu sa zakonima genetike njihovo je potomstvo moglo naslijediti samo ono što su imali njihovi roditelji. A što je to bilo? Nesavršenost i smrt. Zato je apostol Pavao napisao: ”Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili“ (Rimljanima 5:12).
KUD god se okreneš, vidiš ljude koji pate. Neki ljudi sami sebi uzrokuju patnje. Zarazili su se spolno prenosivim bolestima ili snose posljedice zloupotrebe droge ili alkohola i pušenja. Neki imaju zdravstvene probleme zbog loših navika hranjenja. No mnoge su patnje posljedica činilaca ili događaja na koje prosječan čovjek ne može utjecati: rat, etničko nasilje, kriminal, siromaštvo, glad, bolest. Još nešto na što ljudi zapravo ne mogu utjecati su patnje povezane sa starošću i smrću.
Biblija nam kaže da je ’Bog ljubav‘ (1. Ivanova 4:8). Zašto onda Bog koji je pun ljubavi već stoljećima dopušta sve te patnje? Kad će im učiniti kraj? Da bismo odgovorili na takva pitanja, moramo razmotriti kakav je Božji naum s ljudima. To će nam pomoći da razumijemo zašto dopušta patnje i što će poduzeti u vezi s njima.
Dar slobodne volje
Kad je Bog stvorio prvog čovjeka, stvorio je daleko više od samo tijela i mozga. Nadalje, Bog Adama i Evu nije stvorio kao robote koji nemaju razum. Dao im je slobodnu volju. To je bio izvrstan dar, budući da je ’Bog pogledao sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma‘ (1. Mojsijeva 1:31). Da, njegovo je ’djelo savršeno‘ (5. Mojsijeva 32:4). Nitko od nas ne želi da mu netko drugi stalno diktira što će misliti i raditi, a da ništa ne odlučuje sam i zato cijenimo taj dar slobodne volje.
No je li se taj dobar dar trebalo koristiti bez ograničenja? Božja Riječ nam odgovara putem uputa koje su dobili rani kršćani: ”Budite kao slobodni ljudi, ali slobodu imajte, ne kao pokrivalo za zloću, nego kao Božji robovi“ (1. Petrova 2:16). Granice moraju postojati za opće dobro. Zato je i slobodnu volju trebalo regulirati pravilima zakona. U suprotnom bi došlo do anarhije.
Pravila čijeg zakona?
Čiji je zakon trebao odrediti granice slobode? Odgovor na to pitanje povezan je s glavnim razlogom zbog kojeg Bog dopušta patnje. Budući da je stvorio ljude, on najbolje zna kojih se zakona oni trebaju pridržavati za svoje dobro i dobro drugih. Biblija to kaže ovako: ”Ja sam Jehova Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš“ (Izaija 48:17).
Očigledno, bitno je sljedeće: Ljudi nisu stvoreni tako da bi mogli biti neovisni o Bogu. On ih je stvorio na taj način da njihov uspjeh i sreća ovise o poslušnosti njegovim pravednim zakonima. Božji je prorok Jeremija rekao: ”Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim“ (Jeremija 10:23).
Bog je ljude podložio svojim fizikalnim zakonima, kao što je zakon gravitacije. Isto tako, ljudi trebaju biti podložni njegovim moralnim zakonima, koje je postavio kako bi međusobno živjeli u skladu. Stoga Božja Riječ s dobrim razlogom potiče: ”Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se“ (Priče Salamunove 3:5).
Dakle, ljudska obitelj nikako ne može uspješno vladati nad sobom ako ne prihvaća Božju vladavinu. Pokušavajući biti neovisni o Bogu, ljudi su izmislili socijalne, ekonomske, političke i vjerske sustave koji jedni s drugima dolaze u sukob te ”vlada čovjek nad čovjekom na zlo njegovo“ (Propovjednik 8:9).
Što je pošlo po zlu?
Bog je našim praroditeljima, Adamu i Evi, dao savršeni početak. Njihovo tijelo i um bili su savršeni, a rajski vrt bio im je dom. Da su se podložili Božjoj vladavini, ostali bi savršeni i sretni. S vremenom bi postali roditelji čitave savršene i sretne ljudske obitelji koja bi živjela na rajskoj Zemlji. To je bio Božji naum s ljudima (1. Mojsijeva 1:27-29; 2:15).
No naši su praroditelji zloupotrijebili svoju slobodnu volju. Oni su pogrešno mislili da će neovisni o Bogu biti uspješni. Svojom vlastitom slobodnom voljom prešli su granice njegovih zakona (1. Mojsijeva 3. poglavlje). Budući da su odbacili njegovu vladavinu, on ih više nije trebao održavati savršenima. ’Oni su sa svoje strane pogubno djelovali, nisu ostali njegova djeca, greška je njihova‘ (5. Mojsijeva 32:5, NS).
Otkad su postali neposlušni Bogu, tijelo i um Adama i Eve počeli su propadati. Jehova je izvor života (Psalam 36:9). Stoga, budući da se prvi ljudski par odvojio od Jehove, postao je nesavršen i nakon nekog vremena umro (1. Mojsijeva 3:19). U skladu sa zakonima genetike njihovo je potomstvo moglo naslijediti samo ono što su imali njihovi roditelji. A što je to bilo? Nesavršenost i smrt. Zato je apostol Pavao napisao: ”Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili“ (Rimljanima 5:12).
- Poruka
- 29.534
Sporno pitanje suverenosti
Kad su se Adam i Eva pobunili protiv Boga, doveli su u pitanje njegovu suverenost, odnosno pravo vladanja. Jehova ih je mogao uništiti i početi sve ispočetka s novim parom, ali time se ne bi odgovorilo na pitanje čija je vladavina ispravna i najbolja za ljude. Time što bi dobili dovoljno vremena da na temelju vlastitih zamisli organiziraju društvo, ljudi bi jasno pokazali može li vladavina neovisna o Bogu biti uspješna.
Što nam pokazuju tisuće godina ljudske povijesti? Kroz sva ta stoljeća ljudi su isprobali mnoge oblike socijalnih, ekonomskih, političkih i vjerskih sustava. No zloća i patnje nastavile su se. Ustvari, ’zli su napredovali sa zla na gore‘, naročito u naše vrijeme (2. Timoteju 3:13).
U 20. stoljeću bilo je vrhunskih znanstvenih i industrijskih dostignuća. No bilo je i najgorih patnji u čitavoj povijesti ljudskog roda. I bez obzira na sva medicinska dostignuća, Božji zakon još uvijek stoji: Kad su odvojeni od Boga — izvora života — ljudi obolijevaju, stare i umiru. Doista se jasno dokazalo da ljudi ne mogu ’upravljati svojim koracima‘!
Potvrđena je Božja suverenost
Jednom za sva vremena ovaj je tragičan eksperiment neovisnosti o Bogu pokazao da ljudske vladavine bez njega nikako ne mogu biti uspješne. Jedino Božja vladavina može donijeti sreću, jedinstvo, zdravlje i život. Osim toga, nepogrešiva Riječ Jehove Boga, Biblija, pokazuje da živimo u ”posljednjim danima“ ljudske vladavine, koja je neovisna o Bogu (2. Timoteju 3:1-5). Jehovino toleriranje ljudskog vladanja te zloće i patnji uskoro će završiti.
Bog će se uskoro umiješati u ljudska zbivanja. Biblija nam kaže: ”U vrijeme tih kraljeva [današnjih ljudskih vladavina] Bog će nebeski podignuti kraljevstvo [na nebu] koje se dovijeka neće rasuti, i to se kraljevstvo neće ostaviti drugom narodu [ljudi više nikad neće vladati Zemljom]; ono će satrti i ukinuti sva ta kraljevstva [današnje vladavine], a samo će stajati dovijeka“ (Danijel 2:44).
Tema Biblije je opravdanje suverenosti Jehove Boga putem nebeskog Kraljevstva. To je ujedno bila glavna tema Isusovog poučavanja. On je rekao: ”Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj“ (Matej 24:14).
Tko će doživjeti da Božja vladavina zamijeni ljudsku, a tko neće? U Pričama Salamunovim 2:21, 22 jamči nam se: ”Jer će pravednici [oni koji podupiru Božju vladavinu] nastavati na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. A bezbožni [oni koji ne podupiru Božju vladavinu] će se istrijebiti sa zemlje.“ Od Boga nadahnuti psalmist je pjevao: ”Još malo, pa neće biti bezbožnika. (...) A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira. Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka“ (Psalam 37:10, 11, 29).
Divan novi svijet
Oni koji prežive kraj sadašnjeg sustava stvari živjet će na Zemlji očišćenoj od zloće i patnji pod vladavinom Božjeg Kraljevstva. Ljudi će biti poučeni od Boga i s vremenom će ”zemlja biti puna poznanja Jehovina kao more vode što je puno“ (Izaija 11:9). Ta izgrađujuća, korisna pouka rezultirat će doista miroljubivim, ujedinjenim ljudskim društvom. Zato više neće biti rata, ubojstava, nasilja, silovanja, krađa ili bilo kojeg drugog zločina.
Poslušni ljudi koji budu živjeli u Božjem novom svijetu uživat će divne koristi i u tjelesnom pogledu. Sve negativne posljedice pobune protiv Božje vladavine bit će uklonjene. Nesavršenost, bolest, starost i smrt pripadat će prošlosti. Biblija nam jamči: ”Nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam.“ Štoviše, ona obećava i sljedeće: ”Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće“ (Izaija 33:24; 35:5, 6). Bit će velika radost svaki dan uživati u savršenom zdravlju — i to zauvijek!
Oni koji budu živjeli u tom novom svijetu pod Božjim će vodstvom punim ljubavi koristiti svoju snagu i znanje kako bi cijelu Zemlju pretvorili u raj. Siromaštvo, glad i beskućništvo nestat će zauvijek, jer Izaijino proročanstvo kaže: ”Oni će graditi kuće i stanovati u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. Neće oni graditi a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti“ (Izaija 65:21, 22). Doista, ’svaki će sjediti pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši‘ (Mihej 4:4).
Briga koju će s puno ljubavi prema Zemlji pokazivati Bog i poslušni ljudi neće biti neuzvraćena. Biblija nam jamči sljedeće: ”Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. (...) U pustinji [će] provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj“ (Izaija 35:1, 6). ”Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino“ (Psalam 72:16).
Što će biti s milijardama ljudi koji su umrli? Oni koji su u Božjem sjećanju bit će vraćeni u život, jer će ”biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih“ (Djela apostolska 24:15). Da, mrtvi će oživjeti. Bit će poučavani divnim istinama o Božjoj vladavini i dobit će priliku da vječno žive u Raju (Ivan 5:28, 29).
Time će Jehova Bog u potpunosti prekinuti strašne patnje, bolest i smrt u čijem je ropstvu čovječanstvo već tisućama godina. Više neće biti bolesti! Neće biti invalidnosti! Neće biti smrti! ’Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje će stvari proći‘ (Otkrivenje 21:3, 4).
Tako će Bog ukloniti patnje. Uništit će ovaj pokvareni svijet i uvesti potpuno novi sustav stvari u kojem će ”prebivati pravednost“ (2. Petrova 3:13). To je doista dobra vijest! Novi svijet nam je očajnički potreban, i nećemo ga još dugo morati čekati. Na temelju ispunjenja biblijskih proročanstava znamo da je novi svijet pred vratima i da će Božje dopuštanje patnji uskoro završiti (Matej 24:3-14).
Kad su se Adam i Eva pobunili protiv Boga, doveli su u pitanje njegovu suverenost, odnosno pravo vladanja. Jehova ih je mogao uništiti i početi sve ispočetka s novim parom, ali time se ne bi odgovorilo na pitanje čija je vladavina ispravna i najbolja za ljude. Time što bi dobili dovoljno vremena da na temelju vlastitih zamisli organiziraju društvo, ljudi bi jasno pokazali može li vladavina neovisna o Bogu biti uspješna.
Što nam pokazuju tisuće godina ljudske povijesti? Kroz sva ta stoljeća ljudi su isprobali mnoge oblike socijalnih, ekonomskih, političkih i vjerskih sustava. No zloća i patnje nastavile su se. Ustvari, ’zli su napredovali sa zla na gore‘, naročito u naše vrijeme (2. Timoteju 3:13).
U 20. stoljeću bilo je vrhunskih znanstvenih i industrijskih dostignuća. No bilo je i najgorih patnji u čitavoj povijesti ljudskog roda. I bez obzira na sva medicinska dostignuća, Božji zakon još uvijek stoji: Kad su odvojeni od Boga — izvora života — ljudi obolijevaju, stare i umiru. Doista se jasno dokazalo da ljudi ne mogu ’upravljati svojim koracima‘!
Potvrđena je Božja suverenost
Jednom za sva vremena ovaj je tragičan eksperiment neovisnosti o Bogu pokazao da ljudske vladavine bez njega nikako ne mogu biti uspješne. Jedino Božja vladavina može donijeti sreću, jedinstvo, zdravlje i život. Osim toga, nepogrešiva Riječ Jehove Boga, Biblija, pokazuje da živimo u ”posljednjim danima“ ljudske vladavine, koja je neovisna o Bogu (2. Timoteju 3:1-5). Jehovino toleriranje ljudskog vladanja te zloće i patnji uskoro će završiti.
Bog će se uskoro umiješati u ljudska zbivanja. Biblija nam kaže: ”U vrijeme tih kraljeva [današnjih ljudskih vladavina] Bog će nebeski podignuti kraljevstvo [na nebu] koje se dovijeka neće rasuti, i to se kraljevstvo neće ostaviti drugom narodu [ljudi više nikad neće vladati Zemljom]; ono će satrti i ukinuti sva ta kraljevstva [današnje vladavine], a samo će stajati dovijeka“ (Danijel 2:44).
Tema Biblije je opravdanje suverenosti Jehove Boga putem nebeskog Kraljevstva. To je ujedno bila glavna tema Isusovog poučavanja. On je rekao: ”Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj“ (Matej 24:14).
Tko će doživjeti da Božja vladavina zamijeni ljudsku, a tko neće? U Pričama Salamunovim 2:21, 22 jamči nam se: ”Jer će pravednici [oni koji podupiru Božju vladavinu] nastavati na zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. A bezbožni [oni koji ne podupiru Božju vladavinu] će se istrijebiti sa zemlje.“ Od Boga nadahnuti psalmist je pjevao: ”Još malo, pa neće biti bezbožnika. (...) A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira. Pravednici će naslijediti zemlju, i živjeće na njoj dovijeka“ (Psalam 37:10, 11, 29).
Divan novi svijet
Oni koji prežive kraj sadašnjeg sustava stvari živjet će na Zemlji očišćenoj od zloće i patnji pod vladavinom Božjeg Kraljevstva. Ljudi će biti poučeni od Boga i s vremenom će ”zemlja biti puna poznanja Jehovina kao more vode što je puno“ (Izaija 11:9). Ta izgrađujuća, korisna pouka rezultirat će doista miroljubivim, ujedinjenim ljudskim društvom. Zato više neće biti rata, ubojstava, nasilja, silovanja, krađa ili bilo kojeg drugog zločina.
Poslušni ljudi koji budu živjeli u Božjem novom svijetu uživat će divne koristi i u tjelesnom pogledu. Sve negativne posljedice pobune protiv Božje vladavine bit će uklonjene. Nesavršenost, bolest, starost i smrt pripadat će prošlosti. Biblija nam jamči: ”Nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam.“ Štoviše, ona obećava i sljedeće: ”Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće“ (Izaija 33:24; 35:5, 6). Bit će velika radost svaki dan uživati u savršenom zdravlju — i to zauvijek!
Oni koji budu živjeli u tom novom svijetu pod Božjim će vodstvom punim ljubavi koristiti svoju snagu i znanje kako bi cijelu Zemlju pretvorili u raj. Siromaštvo, glad i beskućništvo nestat će zauvijek, jer Izaijino proročanstvo kaže: ”Oni će graditi kuće i stanovati u njima; i sadiće vinograde i ješće rod njihov. Neće oni graditi a drugi se naseliti, neće saditi a drugi jesti“ (Izaija 65:21, 22). Doista, ’svaki će sjediti pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši‘ (Mihej 4:4).
Briga koju će s puno ljubavi prema Zemlji pokazivati Bog i poslušni ljudi neće biti neuzvraćena. Biblija nam jamči sljedeće: ”Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. (...) U pustinji [će] provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj“ (Izaija 35:1, 6). ”Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaće se klasje njezino“ (Psalam 72:16).
Što će biti s milijardama ljudi koji su umrli? Oni koji su u Božjem sjećanju bit će vraćeni u život, jer će ”biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih“ (Djela apostolska 24:15). Da, mrtvi će oživjeti. Bit će poučavani divnim istinama o Božjoj vladavini i dobit će priliku da vječno žive u Raju (Ivan 5:28, 29).
Time će Jehova Bog u potpunosti prekinuti strašne patnje, bolest i smrt u čijem je ropstvu čovječanstvo već tisućama godina. Više neće biti bolesti! Neće biti invalidnosti! Neće biti smrti! ’Bog će obrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje će stvari proći‘ (Otkrivenje 21:3, 4).
Tako će Bog ukloniti patnje. Uništit će ovaj pokvareni svijet i uvesti potpuno novi sustav stvari u kojem će ”prebivati pravednost“ (2. Petrova 3:13). To je doista dobra vijest! Novi svijet nam je očajnički potreban, i nećemo ga još dugo morati čekati. Na temelju ispunjenja biblijskih proročanstava znamo da je novi svijet pred vratima i da će Božje dopuštanje patnji uskoro završiti (Matej 24:3-14).
- Poruka
- 29.534
Kako obradovati Boga
NASI IZBORI i Jovova besprekornost
KAKO možeš obradovati Boga? Ima li nešto što mu možeš dati?— Jehova kaže: ’Moje su sve životinje.‘ Također kaže: ”Moje je srebro i moje je zlato“ (Psalam 24:1; 50:10; Agej 2:8). Pa ipak, postoji nešto što možemo dati Bogu. A što to?—
Jehova nama prepušta da odlučimo želimo li mu služiti. On nas ne sili da radimo sve što on hoće. Da vidimo zašto nas je Bog stvorio tako da sami možemo odlučiti hoćemo li mu služiti.
Sigurno znaš što je robot. To je stroj koji je napravljen tako da učini sve što je zamislio onaj tko ga je načinio. Dakle, robot nema izbora. Jehova nas je mogao stvoriti da budemo poput robota. Mogao nas je stvoriti tako da radimo samo ono što on želi. Ali nije to učinio. Zašto?— Postoje igračke roboti. Kad pritisneš neko dugme, oni rade samo ono za što su programirani. Jesi li ikada vidio takvu igračku?— Djeci brzo dosadi igrati se takvom igračkom. Bog ne želi da ga slušamo kao da smo roboti koji su programirani za to da mu služe. Jehova želi da mu služimo zato što ga volimo i zato što mu želimo biti poslušni.
Što misliš, kako se naš nebeski Otac osjeća kad smo mu poslušni jer to želimo?— Reci mi kako tvoje ponašanje utječe na tvoje roditelje?— Biblija kaže da je mudar sin ’radost svojem ocu‘, a da lud sin ’žalosti svoju majku‘ (Priče Salamunove 10:1). Jesi li primijetio da su mama i tata sretni kad si poslušan?— A kako se osjećaju kad si neposlušan?—
A sad razmisli o našem nebeskom Ocu, Jehovi. On nam kaže kako ga možemo obradovati. Uzmi svoju Bibliju i otvori Priče Salamunove 27:11. Tamo nam Bog kaže: ’Sine moj [a možemo reći i kćeri moja], budi mudar i obraduj srce moje, da imam što odgovoriti onomu koji mi se ruga.‘ Znaš li što znači rugati se nekome?— Ako kažeš da nešto znaš učiniti, a netko drugi tvrdi da ne znaš i još te ismijava, on ti se ruga. Kako se Sotona izruguje Jehovi?— Da vidimo.
Sjeti se da smo u 8. poglavlju ove knjige naučili da Sotona želi biti glavni i želi da ga svi slušaju. Sotona kaže da ljudi obožavaju Jehovu samo zato što će im on zbog toga dati vječni život. Nakon što je Sotona naveo Adama i Evu da postanu neposlušni Jehovi, usudio se reći Bogu: ’Ljudi ti služe samo zato što će dobiti nešto od tebe. Samo mi daj priliku i sve ću ih navesti da te napuste.‘
Istina, u Bibliji ne piše tako od riječi do riječi. Ali kad čitamo što se dogodilo Jobu, možemo shvatiti da je Sotona nešto slično rekao Bogu. I Sotoni i Jehovi zaista je bilo važno hoće li Job biti vjeran Bogu ili neće. Otvori u Bibliji 1. i 2. poglavlje Joba da vidiš što se desilo.
U 1. poglavlju Joba piše da je Sotona bio na nebu kad su anđeli došli pred Jehovu. Jehova ga je upitao: ”Otkuda ideš?“ Sotona je odgovorio da je gledao što se događa na Zemlji. Jehova ga je nato upitao: ’Jesi li vidio Joba koji mi služi i ne čini ništa loše?‘ (Job 1:6-8).
Sotona je odmah pronašao izgovor zašto je Job takav. ’Job te obožava samo zato što nema nikakvih problema. Prestani ga štititi i blagoslivljati, pa će te prokleti.‘ Jehova je odgovorio: ’Dobro. Možeš mu učiniti sve što hoćeš, ali njemu samom ne smiješ nauditi‘ (Job 1:9-12).
Što je Sotona učinio?— Pobrinuo se da neki ljudi ukradu Jobovu stoku i magarce i da ubiju one koji su ih čuvali. Potom je grom ubio ovce i pastire. Kasnije su neki ukrali deve i ubili njihove čuvare. Sotona je na kraju izazvao oluju koja je srušila kuću u kojoj je bilo desetero Jobove djece, pa su sva poginula. Unatoč svemu tome, Job nije prestao služiti Jehovi (Job 1:13-22).
Kad je Jehova ponovno vidio Sotonu, spomenuo je Joba i to da je još uvijek vjeran. Sotona se počeo izvlačiti te je rekao: ’Kad bi mi samo dao da njemu nešto učinim, prokleo bi te.‘ I tako je Jehova dopustio Sotoni da čini što želi, ali nije mu dao da ubije Joba.
Sotona je Jobu nanio bolest, pa je po cijelom tijelu imao rane. Toliko su zaudarale da mu se nitko nije htio približiti. Čak mu je i njegova žena rekla: ”Prokuni Boga, pa umri.“ Oni koji su se pravili da su mu prijatelji, došli su ga vidjeti i još ga više rastužili kad su rekli da je sigurno učinio neke strašne stvari kad ima toliko problema. Ali Job je, usprkos svim problemima i boli koje mu je Sotona nanio, nastavio vjerno služiti Jehovi (Job 2:1-13; 7:5; 19:13-20).
Što misliš, kako se Jehova osjećao zbog Jobove vjernosti?— Bio je sretan jer je mogao reći Sotoni: ’Pogledaj Joba! On mi služi zato što to stvarno želi.‘ Hoćeš li i ti biti poput Joba, osoba koju Jehova može navesti kao dokaz da je Sotona lažac?— Sretni smo što možemo pobiti Sotoninu tvrdnju da svakoga može odvratiti od služenja Jehovi. I Isus je sigurno bio sretan zbog toga.
Veliki Učitelj nikada nije dozvolio Sotoni da ga navede da učini nešto loše. Zamisli samo koliko je Isus obradovao svog Oca! Jehova je mogao pokazati na Isusa i reći Sotoni: ’Vidi mog Sina! Ostao mi je savršeno vjeran jer me voli!‘ A razmisli koliko i samog Isusa veseli to što je obradovao srce svog Oca. On je zbog te radosti čak podnio smrt na mučeničkom stupu (Hebrejima 12:2).
Želiš li biti poput našeg Velikog Učitelja i obradovati Jehovu?— Ako da, nastavi učiti što Jehova želi od tebe i obraduj ga postupajući tako!
NASI IZBORI i Jovova besprekornost
KAKO možeš obradovati Boga? Ima li nešto što mu možeš dati?— Jehova kaže: ’Moje su sve životinje.‘ Također kaže: ”Moje je srebro i moje je zlato“ (Psalam 24:1; 50:10; Agej 2:8). Pa ipak, postoji nešto što možemo dati Bogu. A što to?—
Jehova nama prepušta da odlučimo želimo li mu služiti. On nas ne sili da radimo sve što on hoće. Da vidimo zašto nas je Bog stvorio tako da sami možemo odlučiti hoćemo li mu služiti.
Sigurno znaš što je robot. To je stroj koji je napravljen tako da učini sve što je zamislio onaj tko ga je načinio. Dakle, robot nema izbora. Jehova nas je mogao stvoriti da budemo poput robota. Mogao nas je stvoriti tako da radimo samo ono što on želi. Ali nije to učinio. Zašto?— Postoje igračke roboti. Kad pritisneš neko dugme, oni rade samo ono za što su programirani. Jesi li ikada vidio takvu igračku?— Djeci brzo dosadi igrati se takvom igračkom. Bog ne želi da ga slušamo kao da smo roboti koji su programirani za to da mu služe. Jehova želi da mu služimo zato što ga volimo i zato što mu želimo biti poslušni.
Što misliš, kako se naš nebeski Otac osjeća kad smo mu poslušni jer to želimo?— Reci mi kako tvoje ponašanje utječe na tvoje roditelje?— Biblija kaže da je mudar sin ’radost svojem ocu‘, a da lud sin ’žalosti svoju majku‘ (Priče Salamunove 10:1). Jesi li primijetio da su mama i tata sretni kad si poslušan?— A kako se osjećaju kad si neposlušan?—
A sad razmisli o našem nebeskom Ocu, Jehovi. On nam kaže kako ga možemo obradovati. Uzmi svoju Bibliju i otvori Priče Salamunove 27:11. Tamo nam Bog kaže: ’Sine moj [a možemo reći i kćeri moja], budi mudar i obraduj srce moje, da imam što odgovoriti onomu koji mi se ruga.‘ Znaš li što znači rugati se nekome?— Ako kažeš da nešto znaš učiniti, a netko drugi tvrdi da ne znaš i još te ismijava, on ti se ruga. Kako se Sotona izruguje Jehovi?— Da vidimo.
Sjeti se da smo u 8. poglavlju ove knjige naučili da Sotona želi biti glavni i želi da ga svi slušaju. Sotona kaže da ljudi obožavaju Jehovu samo zato što će im on zbog toga dati vječni život. Nakon što je Sotona naveo Adama i Evu da postanu neposlušni Jehovi, usudio se reći Bogu: ’Ljudi ti služe samo zato što će dobiti nešto od tebe. Samo mi daj priliku i sve ću ih navesti da te napuste.‘
Istina, u Bibliji ne piše tako od riječi do riječi. Ali kad čitamo što se dogodilo Jobu, možemo shvatiti da je Sotona nešto slično rekao Bogu. I Sotoni i Jehovi zaista je bilo važno hoće li Job biti vjeran Bogu ili neće. Otvori u Bibliji 1. i 2. poglavlje Joba da vidiš što se desilo.
U 1. poglavlju Joba piše da je Sotona bio na nebu kad su anđeli došli pred Jehovu. Jehova ga je upitao: ”Otkuda ideš?“ Sotona je odgovorio da je gledao što se događa na Zemlji. Jehova ga je nato upitao: ’Jesi li vidio Joba koji mi služi i ne čini ništa loše?‘ (Job 1:6-8).
Sotona je odmah pronašao izgovor zašto je Job takav. ’Job te obožava samo zato što nema nikakvih problema. Prestani ga štititi i blagoslivljati, pa će te prokleti.‘ Jehova je odgovorio: ’Dobro. Možeš mu učiniti sve što hoćeš, ali njemu samom ne smiješ nauditi‘ (Job 1:9-12).
Što je Sotona učinio?— Pobrinuo se da neki ljudi ukradu Jobovu stoku i magarce i da ubiju one koji su ih čuvali. Potom je grom ubio ovce i pastire. Kasnije su neki ukrali deve i ubili njihove čuvare. Sotona je na kraju izazvao oluju koja je srušila kuću u kojoj je bilo desetero Jobove djece, pa su sva poginula. Unatoč svemu tome, Job nije prestao služiti Jehovi (Job 1:13-22).
Kad je Jehova ponovno vidio Sotonu, spomenuo je Joba i to da je još uvijek vjeran. Sotona se počeo izvlačiti te je rekao: ’Kad bi mi samo dao da njemu nešto učinim, prokleo bi te.‘ I tako je Jehova dopustio Sotoni da čini što želi, ali nije mu dao da ubije Joba.
Sotona je Jobu nanio bolest, pa je po cijelom tijelu imao rane. Toliko su zaudarale da mu se nitko nije htio približiti. Čak mu je i njegova žena rekla: ”Prokuni Boga, pa umri.“ Oni koji su se pravili da su mu prijatelji, došli su ga vidjeti i još ga više rastužili kad su rekli da je sigurno učinio neke strašne stvari kad ima toliko problema. Ali Job je, usprkos svim problemima i boli koje mu je Sotona nanio, nastavio vjerno služiti Jehovi (Job 2:1-13; 7:5; 19:13-20).
Što misliš, kako se Jehova osjećao zbog Jobove vjernosti?— Bio je sretan jer je mogao reći Sotoni: ’Pogledaj Joba! On mi služi zato što to stvarno želi.‘ Hoćeš li i ti biti poput Joba, osoba koju Jehova može navesti kao dokaz da je Sotona lažac?— Sretni smo što možemo pobiti Sotoninu tvrdnju da svakoga može odvratiti od služenja Jehovi. I Isus je sigurno bio sretan zbog toga.
Veliki Učitelj nikada nije dozvolio Sotoni da ga navede da učini nešto loše. Zamisli samo koliko je Isus obradovao svog Oca! Jehova je mogao pokazati na Isusa i reći Sotoni: ’Vidi mog Sina! Ostao mi je savršeno vjeran jer me voli!‘ A razmisli koliko i samog Isusa veseli to što je obradovao srce svog Oca. On je zbog te radosti čak podnio smrt na mučeničkom stupu (Hebrejima 12:2).
Želiš li biti poput našeg Velikog Učitelja i obradovati Jehovu?— Ako da, nastavi učiti što Jehova želi od tebe i obraduj ga postupajući tako!
- Poruka
- 29.534
Možeš li odlučivati o svojoj sudbini?
JE LI naša konačna sudbina unaprijed određena? Je li istina da odluke koje u životu donosimo nemaju utjecaja na našu budućnost?
Pretpostavimo da je čovjek gospodar svoje sudbine. Bi li u tom slučaju itko mogao biti predodređen za obavljanje nekog zadatka ili da bude na određenom položaju? Osim toga, kako će Bog ostvariti svoju volju sa Zemljom ako ljudi mogu slobodno određivati svoju sudbinu? Biblija daje zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja.
Mogu li se uskladiti predodređenje i slobodna volja?
Razmisli o tome kako je Jehova Bog stvorio čovjeka. ”Na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“, kaže Biblija (1. Mojsijeva 1:27, St). Budući da smo stvoreni na Božju sliku, možemo odražavati njegove osobine, primjerice ljubav, pravednost, mudrost i moć. Bog nam je ujedno darovao slobodnu volju, odnosno slobodu izbora. Zbog toga smo jedinstveni u odnosu na sva druga njegova zemaljska stvorenja. Možemo izabrati hoćemo li postupati u skladu s Božjim moralnim vodstvom ili nećemo. Zato je prorok Mojsije mogao reći: ”Svjedočim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izaberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje, ljubeći Jehovu Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega“ (5. Mojsijeva 30:19, 20).
Međutim, to što nam je darovana sloboda izbora ne znači da imamo apsolutnu slobodu. To ne znači da za nas ne vrijede fizikalni i moralni zakoni koje je Bog postavio zbog reda i mira u čitavom svemiru. Oni su za naše dobro, a svako kršenje tih zakona može imati ozbiljne posljedice. Pomisli samo što bi se dogodilo kad bismo zanemarili zakon gravitacije i skočili s krova visoke zgrade! (Galaćanima 6:7).
Zbog slobode izbora ujedno imamo neka ograničenja koja stvorenja bez takve slobode nemaju. Pisac Corliss Lamont jednom je upitao: ”Kako možemo tvrditi da ljudi imaju moralnu odgovornost i kažnjavati ih za loše postupanje ako smatramo (...) da su njihove odluke i postupci predodređeni?“ Naravno da to ne možemo. Životinje, koje vodi instinkt, ne smatra se moralno odgovornima za ono što čine niti se računala smatra odgovornima za izvršavanje programa. Dakle, to što imamo slobodu izbora znači da na nama leži velika odgovornost, da smo odgovorni za svoje postupke.
Jehova Bog bio bi bešćutan i nepravedan kad bi prije našeg rođenja predodredio kakvi ćemo biti, a onda nas smatrao odgovornima za naše postupke. No, on to ne čini, jer ”Bog je ljubav“ i jer su ”svi putovi njegovi pravda“ (1. Ivanova 4:8; 5. Mojsijeva 32:4). Budući da nam je dao slobodu izbora, nije moguće da ’odvijeka određuje nekoga za spasenje, a nekoga za propast‘, kao što tvrde oni koji vjeruju u predestinaciju. Sloboda izbora isključuje predodređenje.
Biblija jasno pokazuje da odluke koje donosimo utječu na našu budućnost. Naprimjer, Bog poziva grešnike: ”Vratite se svaki sa svojega puta zloga i od zloće djela svojih, (...) i neću vam učiniti zla“ (Jeremija 25:5, 6). Taj bi poziv bio besmislen da je Bog već odredio sudbinu svakog pojedinca. Osim toga, Božja Riječ kaže: ”Dakle, pokajte se i obratite da se izbrišu vaši grijesi, da bi razdoblja okrepe došla od Jehovinog lica“ (Djela apostolska 3:19). Zašto bi Jehova molio ljude da se pokaju i obrate ako je već unaprijed znao da oni ništa ne mogu učiniti da promijene svoju sudbinu?
Biblija govori o ljudima koje je Bog pozvao da s Isusom Kristom vladaju na nebu kao kraljevi (Matej 22:14; Luka 12:32). Međutim, ona kaže da će propustiti tu posebnu priliku ako ne ustraju do kraja (Otkrivenje 2:10). Zašto bi ih Bog uopće pozvao ako je već odlučio da ih neće izabrati? Razmisli i o onome što je apostol Pavao poručio svojim suvjernicima. Napisao je: ”Ako namjerno činimo grijeh nakon što smo primili točnu spoznaju istine, više ne preostaje nikakva žrtva za grijehe“ (Hebrejima 10:26). Takvo bi upozorenje bilo beskorisno da je Bog unaprijed odredio njihovu budućnost. Ali zar Bog nije predodredio barem neke pojedince da budu vladari s Isusom Kristom?
JE LI naša konačna sudbina unaprijed određena? Je li istina da odluke koje u životu donosimo nemaju utjecaja na našu budućnost?
Pretpostavimo da je čovjek gospodar svoje sudbine. Bi li u tom slučaju itko mogao biti predodređen za obavljanje nekog zadatka ili da bude na određenom položaju? Osim toga, kako će Bog ostvariti svoju volju sa Zemljom ako ljudi mogu slobodno određivati svoju sudbinu? Biblija daje zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja.
Mogu li se uskladiti predodređenje i slobodna volja?
Razmisli o tome kako je Jehova Bog stvorio čovjeka. ”Na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih“, kaže Biblija (1. Mojsijeva 1:27, St). Budući da smo stvoreni na Božju sliku, možemo odražavati njegove osobine, primjerice ljubav, pravednost, mudrost i moć. Bog nam je ujedno darovao slobodnu volju, odnosno slobodu izbora. Zbog toga smo jedinstveni u odnosu na sva druga njegova zemaljska stvorenja. Možemo izabrati hoćemo li postupati u skladu s Božjim moralnim vodstvom ili nećemo. Zato je prorok Mojsije mogao reći: ”Svjedočim vam danas nebom i zemljom, da sam stavio pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izaberi život, da budeš živ ti i sjeme tvoje, ljubeći Jehovu Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega“ (5. Mojsijeva 30:19, 20).
Međutim, to što nam je darovana sloboda izbora ne znači da imamo apsolutnu slobodu. To ne znači da za nas ne vrijede fizikalni i moralni zakoni koje je Bog postavio zbog reda i mira u čitavom svemiru. Oni su za naše dobro, a svako kršenje tih zakona može imati ozbiljne posljedice. Pomisli samo što bi se dogodilo kad bismo zanemarili zakon gravitacije i skočili s krova visoke zgrade! (Galaćanima 6:7).
Zbog slobode izbora ujedno imamo neka ograničenja koja stvorenja bez takve slobode nemaju. Pisac Corliss Lamont jednom je upitao: ”Kako možemo tvrditi da ljudi imaju moralnu odgovornost i kažnjavati ih za loše postupanje ako smatramo (...) da su njihove odluke i postupci predodređeni?“ Naravno da to ne možemo. Životinje, koje vodi instinkt, ne smatra se moralno odgovornima za ono što čine niti se računala smatra odgovornima za izvršavanje programa. Dakle, to što imamo slobodu izbora znači da na nama leži velika odgovornost, da smo odgovorni za svoje postupke.
Jehova Bog bio bi bešćutan i nepravedan kad bi prije našeg rođenja predodredio kakvi ćemo biti, a onda nas smatrao odgovornima za naše postupke. No, on to ne čini, jer ”Bog je ljubav“ i jer su ”svi putovi njegovi pravda“ (1. Ivanova 4:8; 5. Mojsijeva 32:4). Budući da nam je dao slobodu izbora, nije moguće da ’odvijeka određuje nekoga za spasenje, a nekoga za propast‘, kao što tvrde oni koji vjeruju u predestinaciju. Sloboda izbora isključuje predodređenje.
Biblija jasno pokazuje da odluke koje donosimo utječu na našu budućnost. Naprimjer, Bog poziva grešnike: ”Vratite se svaki sa svojega puta zloga i od zloće djela svojih, (...) i neću vam učiniti zla“ (Jeremija 25:5, 6). Taj bi poziv bio besmislen da je Bog već odredio sudbinu svakog pojedinca. Osim toga, Božja Riječ kaže: ”Dakle, pokajte se i obratite da se izbrišu vaši grijesi, da bi razdoblja okrepe došla od Jehovinog lica“ (Djela apostolska 3:19). Zašto bi Jehova molio ljude da se pokaju i obrate ako je već unaprijed znao da oni ništa ne mogu učiniti da promijene svoju sudbinu?
Biblija govori o ljudima koje je Bog pozvao da s Isusom Kristom vladaju na nebu kao kraljevi (Matej 22:14; Luka 12:32). Međutim, ona kaže da će propustiti tu posebnu priliku ako ne ustraju do kraja (Otkrivenje 2:10). Zašto bi ih Bog uopće pozvao ako je već odlučio da ih neće izabrati? Razmisli i o onome što je apostol Pavao poručio svojim suvjernicima. Napisao je: ”Ako namjerno činimo grijeh nakon što smo primili točnu spoznaju istine, više ne preostaje nikakva žrtva za grijehe“ (Hebrejima 10:26). Takvo bi upozorenje bilo beskorisno da je Bog unaprijed odredio njihovu budućnost. Ali zar Bog nije predodredio barem neke pojedince da budu vladari s Isusom Kristom?
- Poruka
- 29.534
Predodređenje pojedinaca ili grupe?
Apostol Pavao napisao je: ”[Bog] nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebeskim mjestima u zajedništvu s Kristom, kao što nas je izabrao u zajedništvu s njim prije osnutka svijeta (...). Jer je unaprijed odredio da nas preko Isusa Krista usvoji kao sinove“ (Efežanima 1:3-5). Koga je to Bog unaprijed odredio i što znači biti izabran ”prije osnutka svijeta“?
Ti reci govore o tome da je Bog izabrao neke potomke prvog čovjeka Adama da vladaju s Kristom na nebu (Rimljanima 8:14-17, 28-30; Otkrivenje 5:9, 10). Međutim, tvrdnja da je Jehova Bog za tu čast predodredio točno određene pojedince tisućama godina prije njihovog rođenja kosi se s činjenicom da je ljudima podarena sloboda izbora. Dakle, Bog je unaprijed odredio da će taj zadatak izvršavati grupa ljudi, ali nije odredio pojedince koji će u njoj biti.
Prikažimo to jednim primjerom. Recimo da je vlada odlučila osnovati određenu instituciju. Unaprijed je odredila njene zadatke, ovlasti i koliko će ljudi u njoj raditi. Nakon određenog vremena institucija konačno počinje s radom, a njeni članovi objave izjavu u kojoj piše: ”Vlada je prije nekoliko godina odredila zadaću ove institucije. Sada počinjemo posao za koji nas je zadužila.“ Bi li iz toga zaključio da je nekoliko godina ranije vlada odredila koji će pojedinci raditi u toj ustanovi? Sigurno ne bi. Slično tome, Jehova je unaprijed odredio osnivanje jedne posebne ”institucije“ kako bi uklonio posljedice Adamovog grijeha. On je predodredio da u toj ”instituciji“ služi grupa ljudi, ali nije odredio pojedince koji će u njoj služiti. Oni se biraju kasnije, a odluke koje tijekom života donose utječu na to hoće li na koncu u nju biti primljeni ili ne.
Na koji je svijet apostol Pavao mislio kad je rekao: ”[Bog] nas je izabrao u zajedništvu s njim prije osnutka svijeta“? Svijet o kojem Pavao ovdje govori nije svijet koji je nastao kad je Bog stvorio Adama i Evu. Taj je ”svijet“ bio ’veoma dobar‘ — u njemu nije bilo grijeha i pokvarenosti (1. Mojsijeva 1:31). Njemu nije trebalo oslobođenje od grijeha (Efežanima 1:7).
Pavao je mislio na svijet nakon Adamove i Evine pobune u Edenu — svijet puno drugačiji od onog kakav je Bog u početku zamislio. Taj je svijet počeo postojati kad su Adam i Eva dobili djecu. Sačinjavali su ga ljudi otuđeni od Boga, robovi grijeha i zloće. Radi se o svijetu ljudi koje se, za razliku od namjernih grešnika Adama i Eve, moglo otkupiti (Rimljanima 5:12; 8:18-21).
Jehova Bog odmah se pobrinuo za rješavanje situacije nastale zbog pobune u Edenu. Čim se ukazala potreba, odredio je osnivanje posebne ”institucije“ — Mesijanskog Kraljevstva na čelu s Isusom Kristom — koja mu je trebala poslužiti u otkupljenju čovječanstva od Adamovog grijeha (Matej 6:10). Bog je to učinio ”prije osnutka svijeta“ ljudi koje se moglo otkupiti, odnosno prije nego što su neposlušni Adam i Eva imali djecu.
Ljudi obično trebaju planirati ako nešto žele napraviti. Pod predestinacijom se podrazumijeva da Bog mora imati detaljan plan koji obuhvaća cijeli svemir i kojim je sve predodređeno. ”Mnogi filozofi smatrali su da je samo detaljno predviđanje svakog događaja spojivo s Božjim veličanstvom“, napisao je Roy Weatherford. No da li Bog zaista mora predvidjeti svaki događaj?
Zbog svoje bezgranične moći i neusporedive mudrosti Jehova može riješiti bilo koju kriznu ili nepredviđenu situaciju koja se može pojaviti dok njegova stvorenja koriste svoju slobodnu volju (Izaija 40:25, 26; Rimljanima 11:33). On to može učiniti u istom trenu i bez detaljnog planiranja. Svemogući Bog nije poput nesavršenih ljudi čije su sposobnosti ograničene. Stoga mu ne treba detaljan, pomno razrađen plan kojim se unaprijed određuje sudbina svakog čovjeka na Zemlji (Priče Salamunove 19:21). Mnogi biblijski prijevodi u Efežanima 3:11 govore o Božjem ”vječnom naumu“, a ne o točno utvrđenom planu.
Kako možeš utjecati na svoju budućnost
Bog ima svoj naum sa Zemljom i taj je naum unaprijed određen. U Otkrivenju 21:3, 4 piše: ”Gle, Božji je šator s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle.“ Da, Zemlja će postati raj kao što je to Jehova u početku i naumio (1. Mojsijeva 1:27, 28). No pitanje je: Hoćeš li i ti biti u njemu? To ovisi o odlukama koje sada donosiš. Jehova nije odredio tvoju sudbinu.
Otkupna žrtva Božjeg Sina, Isusa Krista, omogućuje vječni život svakome tko vjeruje u njega (Ivan 3:16, 17; Djela apostolska 10:34, 35). ”Tko pokazuje vjeru u Sina, ima vječni život“, kaže Biblija. ”Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život“ (Ivan 3:36). I ti možeš izabrati život tako da putem Biblije upoznaš Boga, njegovog Sina i Božju volju te da primjenjuješ ono što učiš. Onome tko postupa u skladu s istinskom mudrosti koja se nalazi u Božjoj Riječi zajamčeno je da će ’boraviti bezbrižno i biti na miru, ne bojeći se zla‘ (Priče Salamunove 1:20, 33).
Apostol Pavao napisao je: ”[Bog] nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom na nebeskim mjestima u zajedništvu s Kristom, kao što nas je izabrao u zajedništvu s njim prije osnutka svijeta (...). Jer je unaprijed odredio da nas preko Isusa Krista usvoji kao sinove“ (Efežanima 1:3-5). Koga je to Bog unaprijed odredio i što znači biti izabran ”prije osnutka svijeta“?
Ti reci govore o tome da je Bog izabrao neke potomke prvog čovjeka Adama da vladaju s Kristom na nebu (Rimljanima 8:14-17, 28-30; Otkrivenje 5:9, 10). Međutim, tvrdnja da je Jehova Bog za tu čast predodredio točno određene pojedince tisućama godina prije njihovog rođenja kosi se s činjenicom da je ljudima podarena sloboda izbora. Dakle, Bog je unaprijed odredio da će taj zadatak izvršavati grupa ljudi, ali nije odredio pojedince koji će u njoj biti.
Prikažimo to jednim primjerom. Recimo da je vlada odlučila osnovati određenu instituciju. Unaprijed je odredila njene zadatke, ovlasti i koliko će ljudi u njoj raditi. Nakon određenog vremena institucija konačno počinje s radom, a njeni članovi objave izjavu u kojoj piše: ”Vlada je prije nekoliko godina odredila zadaću ove institucije. Sada počinjemo posao za koji nas je zadužila.“ Bi li iz toga zaključio da je nekoliko godina ranije vlada odredila koji će pojedinci raditi u toj ustanovi? Sigurno ne bi. Slično tome, Jehova je unaprijed odredio osnivanje jedne posebne ”institucije“ kako bi uklonio posljedice Adamovog grijeha. On je predodredio da u toj ”instituciji“ služi grupa ljudi, ali nije odredio pojedince koji će u njoj služiti. Oni se biraju kasnije, a odluke koje tijekom života donose utječu na to hoće li na koncu u nju biti primljeni ili ne.
Na koji je svijet apostol Pavao mislio kad je rekao: ”[Bog] nas je izabrao u zajedništvu s njim prije osnutka svijeta“? Svijet o kojem Pavao ovdje govori nije svijet koji je nastao kad je Bog stvorio Adama i Evu. Taj je ”svijet“ bio ’veoma dobar‘ — u njemu nije bilo grijeha i pokvarenosti (1. Mojsijeva 1:31). Njemu nije trebalo oslobođenje od grijeha (Efežanima 1:7).
Pavao je mislio na svijet nakon Adamove i Evine pobune u Edenu — svijet puno drugačiji od onog kakav je Bog u početku zamislio. Taj je svijet počeo postojati kad su Adam i Eva dobili djecu. Sačinjavali su ga ljudi otuđeni od Boga, robovi grijeha i zloće. Radi se o svijetu ljudi koje se, za razliku od namjernih grešnika Adama i Eve, moglo otkupiti (Rimljanima 5:12; 8:18-21).
Jehova Bog odmah se pobrinuo za rješavanje situacije nastale zbog pobune u Edenu. Čim se ukazala potreba, odredio je osnivanje posebne ”institucije“ — Mesijanskog Kraljevstva na čelu s Isusom Kristom — koja mu je trebala poslužiti u otkupljenju čovječanstva od Adamovog grijeha (Matej 6:10). Bog je to učinio ”prije osnutka svijeta“ ljudi koje se moglo otkupiti, odnosno prije nego što su neposlušni Adam i Eva imali djecu.
Ljudi obično trebaju planirati ako nešto žele napraviti. Pod predestinacijom se podrazumijeva da Bog mora imati detaljan plan koji obuhvaća cijeli svemir i kojim je sve predodređeno. ”Mnogi filozofi smatrali su da je samo detaljno predviđanje svakog događaja spojivo s Božjim veličanstvom“, napisao je Roy Weatherford. No da li Bog zaista mora predvidjeti svaki događaj?
Zbog svoje bezgranične moći i neusporedive mudrosti Jehova može riješiti bilo koju kriznu ili nepredviđenu situaciju koja se može pojaviti dok njegova stvorenja koriste svoju slobodnu volju (Izaija 40:25, 26; Rimljanima 11:33). On to može učiniti u istom trenu i bez detaljnog planiranja. Svemogući Bog nije poput nesavršenih ljudi čije su sposobnosti ograničene. Stoga mu ne treba detaljan, pomno razrađen plan kojim se unaprijed određuje sudbina svakog čovjeka na Zemlji (Priče Salamunove 19:21). Mnogi biblijski prijevodi u Efežanima 3:11 govore o Božjem ”vječnom naumu“, a ne o točno utvrđenom planu.
Kako možeš utjecati na svoju budućnost
Bog ima svoj naum sa Zemljom i taj je naum unaprijed određen. U Otkrivenju 21:3, 4 piše: ”Gle, Božji je šator s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle.“ Da, Zemlja će postati raj kao što je to Jehova u početku i naumio (1. Mojsijeva 1:27, 28). No pitanje je: Hoćeš li i ti biti u njemu? To ovisi o odlukama koje sada donosiš. Jehova nije odredio tvoju sudbinu.
Otkupna žrtva Božjeg Sina, Isusa Krista, omogućuje vječni život svakome tko vjeruje u njega (Ivan 3:16, 17; Djela apostolska 10:34, 35). ”Tko pokazuje vjeru u Sina, ima vječni život“, kaže Biblija. ”Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život“ (Ivan 3:36). I ti možeš izabrati život tako da putem Biblije upoznaš Boga, njegovog Sina i Božju volju te da primjenjuješ ono što učiš. Onome tko postupa u skladu s istinskom mudrosti koja se nalazi u Božjoj Riječi zajamčeno je da će ’boraviti bezbrižno i biti na miru, ne bojeći se zla‘ (Priče Salamunove 1:20, 33).
- Poruka
- 29.534
GREH
Objašnjenje pojma: Prema doslovnom značenju hebrejskog i grčkog biblijskog izraza, grijeh je “promašaj”. Bog je svojim razumnim stvorenjima postavio cilj koji trebaju dostići. Promašiti taj cilj znači počiniti grijeh, a grijeh je bezakonje i nešto nepravedno (Rim. 3:23; 1. Ivan. 5:17; 3:4). Grijeh je sve što nije u skladu s onim što je sveto — s Božjom osobnošću, mjerilima, postupcima i njegovom voljom. U grijeh spadaju neispravni postupci, propust da se učini ono što bi se trebalo učiniti, bezbožni govor, nečiste misli te sebične želje ili poticaji. Biblija pravi razliku između naslijeđenog i namjernog grijeha te između grešnog postupka zbog kojeg se osoba kaje i stalnog ponavljanja grijeha.
Kako je Adam mogao sagriješiti ako je bio savršen?
O tome da je Adam bio savršen možemo čitati u 1. Mojsijevoj 1:27, 31 i u 5. Mojsijevoj 32:4. Što je Jehova Bog mislio kad je svoja zemaljska stvorenja, uključujući i muškarca i ženu, ocijenio “vrlo dobrima”? Kad je Bog, koji sve radi savršeno, kazao za svoja djela stvaranja da su “vrlo dobra”, to je očigledno značilo da ona odgovaraju njegovim savršenim mjerilima.
Je li to što su Adam i Eva bili savršeni značilo da ne mogu pogriješiti? Tvorac robota očekuje da robot radi točno ono za što ga je programirao. No savršeni robot nije isto što i savršeni čovjek. Karakteristike koje su bitne kod robota nisu bitne i kad su u pitanju ljudi. Adam i Eva bili su ljudi, a ne roboti. Ljudima je Bog dao sposobnost da mogu birati između ispravnog i neispravnog, između poslušnosti i neposlušnosti te da mogu donositi odluke koje su u moralnom pogledu ispravne. Budući da su ljudi stvoreni na takav način, za njih bi se moglo reći da su nesavršeni kad ne bi bili sposobni donositi takve odluke, a ne kad bi donijeli neku lošu odluku. (Usporedi 5. Mojsijevu 30:19, 20; Jošuu 24:15.)
Jesu li sve odluke Adama i Eve morale biti ispravne da bi se moglo reći da su bili stvoreni savršenima? To bi bilo isto kao da netko kaže da nisu imali mogućnost izbora. No Bog ih nije stvorio tako da mu budu automatski poslušni. Dao im je mogućnost izbora kako bi mu mogli biti poslušni iz ljubavi. A ako bi dopustili da im se u srcu razvije sebičnost, bili bi mu neposlušni. Što vam više znači — kad netko učini nešto za vas zato što to mora ili zato što to želi? (Usporedi 5. Mojsijevu 11:1; 1. Ivanovu 5:3.)
Kako su savršeni ljudi mogli postati sebični te sagriješiti? Premda su bili stvoreni savršenima, njihovo tijelo ne bi moglo savršeno funkcionirati ukoliko se ne bi ispravno hranili. Isto tako, ukoliko bi svoj um hranili neispravnim mislima, to bi izazvalo moralno propadanje i više ne bi bili sveti. U Jakovu 1:14, 15 objašnjava se: “Svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh.” U Evinom su se slučaju neispravne želje počele razvijati kad je počela sa zanimanjem slušati Sotonu, koji joj se obratio preko zmije. I Adam je na nagovor svoje žene okusio zabranjeni plod. Umjesto da su odbacili neispravne misli, oboje su počeli razvijati sebične želje. To je dovelo do grijeha (1. Mojs. 3:1-6).
Objašnjenje pojma: Prema doslovnom značenju hebrejskog i grčkog biblijskog izraza, grijeh je “promašaj”. Bog je svojim razumnim stvorenjima postavio cilj koji trebaju dostići. Promašiti taj cilj znači počiniti grijeh, a grijeh je bezakonje i nešto nepravedno (Rim. 3:23; 1. Ivan. 5:17; 3:4). Grijeh je sve što nije u skladu s onim što je sveto — s Božjom osobnošću, mjerilima, postupcima i njegovom voljom. U grijeh spadaju neispravni postupci, propust da se učini ono što bi se trebalo učiniti, bezbožni govor, nečiste misli te sebične želje ili poticaji. Biblija pravi razliku između naslijeđenog i namjernog grijeha te između grešnog postupka zbog kojeg se osoba kaje i stalnog ponavljanja grijeha.
Kako je Adam mogao sagriješiti ako je bio savršen?
O tome da je Adam bio savršen možemo čitati u 1. Mojsijevoj 1:27, 31 i u 5. Mojsijevoj 32:4. Što je Jehova Bog mislio kad je svoja zemaljska stvorenja, uključujući i muškarca i ženu, ocijenio “vrlo dobrima”? Kad je Bog, koji sve radi savršeno, kazao za svoja djela stvaranja da su “vrlo dobra”, to je očigledno značilo da ona odgovaraju njegovim savršenim mjerilima.
Je li to što su Adam i Eva bili savršeni značilo da ne mogu pogriješiti? Tvorac robota očekuje da robot radi točno ono za što ga je programirao. No savršeni robot nije isto što i savršeni čovjek. Karakteristike koje su bitne kod robota nisu bitne i kad su u pitanju ljudi. Adam i Eva bili su ljudi, a ne roboti. Ljudima je Bog dao sposobnost da mogu birati između ispravnog i neispravnog, između poslušnosti i neposlušnosti te da mogu donositi odluke koje su u moralnom pogledu ispravne. Budući da su ljudi stvoreni na takav način, za njih bi se moglo reći da su nesavršeni kad ne bi bili sposobni donositi takve odluke, a ne kad bi donijeli neku lošu odluku. (Usporedi 5. Mojsijevu 30:19, 20; Jošuu 24:15.)
Jesu li sve odluke Adama i Eve morale biti ispravne da bi se moglo reći da su bili stvoreni savršenima? To bi bilo isto kao da netko kaže da nisu imali mogućnost izbora. No Bog ih nije stvorio tako da mu budu automatski poslušni. Dao im je mogućnost izbora kako bi mu mogli biti poslušni iz ljubavi. A ako bi dopustili da im se u srcu razvije sebičnost, bili bi mu neposlušni. Što vam više znači — kad netko učini nešto za vas zato što to mora ili zato što to želi? (Usporedi 5. Mojsijevu 11:1; 1. Ivanovu 5:3.)
Kako su savršeni ljudi mogli postati sebični te sagriješiti? Premda su bili stvoreni savršenima, njihovo tijelo ne bi moglo savršeno funkcionirati ukoliko se ne bi ispravno hranili. Isto tako, ukoliko bi svoj um hranili neispravnim mislima, to bi izazvalo moralno propadanje i više ne bi bili sveti. U Jakovu 1:14, 15 objašnjava se: “Svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh.” U Evinom su se slučaju neispravne želje počele razvijati kad je počela sa zanimanjem slušati Sotonu, koji joj se obratio preko zmije. I Adam je na nagovor svoje žene okusio zabranjeni plod. Umjesto da su odbacili neispravne misli, oboje su počeli razvijati sebične želje. To je dovelo do grijeha (1. Mojs. 3:1-6).
Poslednja izmena:
- Poruka
- 29.534
Može li se u naše vrijeme uopće govoriti o “grijehu”?
Primjer: Da li bi bolestan čovjek dokazao da nema povišenu temperaturu time što bi razbio toplomjer? Ako bi lopov rekao da ne priznaje zakon, da li bi to značilo da nije kriv za zločin koji je počinio? Slično tome, to što mnogi ljudi smatraju da ne trebaju živjeti po biblijskim moralnim mjerilima ne znači da grijeh ne postoji. (Vidi 1. Ivanovu 1:8.)
Neki su ljudi odlučili činiti ono što Božja Riječ zabranjuje. No to ne znači da je Biblija u krivu. U Galaćanima 6:7, 8 zapisano je upozorenje: “Ne zavaravajte se: Boga se ne može ismijavati! Jer što čovjek sije, to će i požeti. Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti propast.” Epidemija spolno prenosivih bolesti, razorene obitelji i drugi problemi svjedoče o tome koliko je istinito ono što je zapisano u Bibliji. Bog je stvorio čovjeka i zna što nas može trajno usrećiti, a to nam je otkrio u Bibliji. Nije li stoga razumno slušati ga? (Dokaze o postojanju Boga možeš pronaći u temi “Bog”.)
Nije li mnogo toga što se naziva grijehom zapravo dio ljudske prirode?
Je li grijeh imati spolne odnose? Jesu li Adam i Eva zgriješili tako što su imali spolne odnose? Ne, to Biblija ne kaže. U 1. Mojsijevoj 1:28 stoji da je upravo Bog rekao Adamu i Evi da se “rađaju i množe i napune zemlju”. To znači da su trebali imati spolne odnose, zar ne? A u Psalmu 127:3 stoji da su “sinovi nasljedstvo od Jehove” i “nagrada”. Ne smijemo zaboraviti da je Eva prva okusila zabranjeni plod i da je tada bila sama. Tek je kasnije dala plod Adamu (1. Mojs. 3:6). Drvo na kojem je rastao zabranjeni plod očito je bilo stvarno. Biblija ne zabranjuje normalne spolne odnose između muža i žene, nego blud, preljub, homoseksualnost i spolno općenje sa životinjama. Loše posljedice takvih postupaka pokazuju da je Bog sve to zabranio zato što se s ljubavlju brine za nas — on dobro zna kako smo stvoreni.
1. Mojs. 1:27: “Bog je tada stvorio čovjeka [Adama] na sliku svoju, na Božju ga je sliku stvorio.” (Dakle, za Adama je bilo sasvim prirodno odražavati Božja sveta svojstva i s cijenjenjem prihvaćati Božje vodstvo. Ne postupati tako značilo je promašiti cilj, odnosno sagriješiti. Vidi Rimljanima 3:23 i 1. Petrovu 1:14-16.)
Efež. 2:1-3: “Bog vas je [kršćane] oživio iako ste bili mrtvi zbog svojih prijestupa i grijeha u kojima ste nekada živjeli kako živi ovaj svijet, po volji vladara koji vlada zrakom, duhom koji sada djeluje u sinovima neposlušnim. I među njima smo svi mi nekada živjeli po željama svojega tijela, ugađajući prohtjevima tijela i uma, i po svojoj smo prirodi bili djeca koja zaslužuju srdžbu Božju, kao i ostali.” (Budući da smo potomci grešnog Adama, rođeni smo u grijehu. Od rođenja naginjemo zlu. Ukoliko ne obuzdavamo te loše sklonosti, moglo bi nam se dogoditi da se naviknemo na takav način života. Takav bi nam se život čak mogao činiti normalnim jer i drugi oko nas tako žive. No Biblija objašnjava što Bog smatra ispravnim, a što neispravnim, jer zna kako je stvorio čovjeka i što je naumio učiniti za njega. Ako iz ljubavi budemo poslušni svom Stvoritelju, naš će život dobiti smisao kakav dosad nije imao i moći ćemo se nadati vječnom životu. Naš Stvoritelj srdačno nas poziva da kušamo i vidimo koliko je to dobro [Psal. 34:8].)
Kako grijeh utječe na nečiji odnos s Bogom?
1. Ivan. 3:4, 8: “Tko god hodi u grijehu, hodi i u bezakonju, stoga je grijeh bezakonje. Tko hodi u grijehu, potječe od Ðavla.” (Uistinu oštre riječi! Ljude koji namjerno griješe i kojima to postane uobičajeni način postupanja Bog smatra zločincima. Oni su izabrali način života kakav je prvi izabrao Sotona.)
Rim. 5:8, 10: “Krist je, dok smo još bili grešnici, umro za nas. (...) Dok smo još bili neprijatelji, bili smo pomireni s Bogom smrću njegova Sina.” (Zapazite da se o grešnicima govori kao o Božjim neprijateljima. No Bog nam je omogućio da se pomirimo s njim, pa je zato mudro iskoristiti tu mogućnost.)
1. Tim. 1:13: “Ukazano mi je milosrđe [kaže apostol Pavao], jer sam bio u neznanju i činio sam to dok nisam imao vjere.” (No kad mu je Gospodin pokazao pravi put, nije oklijevao krenuti njime.)
2. Kor. 6:1, 2: “Kao njegovi suradnici ponovno vas molimo da ne propustite ispuniti svrhu Božje nezaslužene dobrote koju ste primili. Jer on kaže: ‘U vrijeme milosti svoje uslišio sam te, u dan spasenja pomogao sam ti.’ Evo, sada je vrijeme milosti! Evo, sada je dan spasenja!” (Sada se pruža prilika za spasenje. Bog neće grešnim ljudima zauvijek pokazivati takvu nezasluženu dobrotu. Stoga moramo paziti da ne propustimo ispuniti njezinu svrhu.)
Kako možemo biti izbavljeni od svoje grešnosti?
Isus Hrist je dao svoj zivot za otkup greha covecanstva...
Njegova otkupnina je temelj za osloboddjenje nasig hreha
nastavice se...
Primjer: Da li bi bolestan čovjek dokazao da nema povišenu temperaturu time što bi razbio toplomjer? Ako bi lopov rekao da ne priznaje zakon, da li bi to značilo da nije kriv za zločin koji je počinio? Slično tome, to što mnogi ljudi smatraju da ne trebaju živjeti po biblijskim moralnim mjerilima ne znači da grijeh ne postoji. (Vidi 1. Ivanovu 1:8.)
Neki su ljudi odlučili činiti ono što Božja Riječ zabranjuje. No to ne znači da je Biblija u krivu. U Galaćanima 6:7, 8 zapisano je upozorenje: “Ne zavaravajte se: Boga se ne može ismijavati! Jer što čovjek sije, to će i požeti. Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti propast.” Epidemija spolno prenosivih bolesti, razorene obitelji i drugi problemi svjedoče o tome koliko je istinito ono što je zapisano u Bibliji. Bog je stvorio čovjeka i zna što nas može trajno usrećiti, a to nam je otkrio u Bibliji. Nije li stoga razumno slušati ga? (Dokaze o postojanju Boga možeš pronaći u temi “Bog”.)
Nije li mnogo toga što se naziva grijehom zapravo dio ljudske prirode?
Je li grijeh imati spolne odnose? Jesu li Adam i Eva zgriješili tako što su imali spolne odnose? Ne, to Biblija ne kaže. U 1. Mojsijevoj 1:28 stoji da je upravo Bog rekao Adamu i Evi da se “rađaju i množe i napune zemlju”. To znači da su trebali imati spolne odnose, zar ne? A u Psalmu 127:3 stoji da su “sinovi nasljedstvo od Jehove” i “nagrada”. Ne smijemo zaboraviti da je Eva prva okusila zabranjeni plod i da je tada bila sama. Tek je kasnije dala plod Adamu (1. Mojs. 3:6). Drvo na kojem je rastao zabranjeni plod očito je bilo stvarno. Biblija ne zabranjuje normalne spolne odnose između muža i žene, nego blud, preljub, homoseksualnost i spolno općenje sa životinjama. Loše posljedice takvih postupaka pokazuju da je Bog sve to zabranio zato što se s ljubavlju brine za nas — on dobro zna kako smo stvoreni.
1. Mojs. 1:27: “Bog je tada stvorio čovjeka [Adama] na sliku svoju, na Božju ga je sliku stvorio.” (Dakle, za Adama je bilo sasvim prirodno odražavati Božja sveta svojstva i s cijenjenjem prihvaćati Božje vodstvo. Ne postupati tako značilo je promašiti cilj, odnosno sagriješiti. Vidi Rimljanima 3:23 i 1. Petrovu 1:14-16.)
Efež. 2:1-3: “Bog vas je [kršćane] oživio iako ste bili mrtvi zbog svojih prijestupa i grijeha u kojima ste nekada živjeli kako živi ovaj svijet, po volji vladara koji vlada zrakom, duhom koji sada djeluje u sinovima neposlušnim. I među njima smo svi mi nekada živjeli po željama svojega tijela, ugađajući prohtjevima tijela i uma, i po svojoj smo prirodi bili djeca koja zaslužuju srdžbu Božju, kao i ostali.” (Budući da smo potomci grešnog Adama, rođeni smo u grijehu. Od rođenja naginjemo zlu. Ukoliko ne obuzdavamo te loše sklonosti, moglo bi nam se dogoditi da se naviknemo na takav način života. Takav bi nam se život čak mogao činiti normalnim jer i drugi oko nas tako žive. No Biblija objašnjava što Bog smatra ispravnim, a što neispravnim, jer zna kako je stvorio čovjeka i što je naumio učiniti za njega. Ako iz ljubavi budemo poslušni svom Stvoritelju, naš će život dobiti smisao kakav dosad nije imao i moći ćemo se nadati vječnom životu. Naš Stvoritelj srdačno nas poziva da kušamo i vidimo koliko je to dobro [Psal. 34:8].)
Kako grijeh utječe na nečiji odnos s Bogom?
1. Ivan. 3:4, 8: “Tko god hodi u grijehu, hodi i u bezakonju, stoga je grijeh bezakonje. Tko hodi u grijehu, potječe od Ðavla.” (Uistinu oštre riječi! Ljude koji namjerno griješe i kojima to postane uobičajeni način postupanja Bog smatra zločincima. Oni su izabrali način života kakav je prvi izabrao Sotona.)
Rim. 5:8, 10: “Krist je, dok smo još bili grešnici, umro za nas. (...) Dok smo još bili neprijatelji, bili smo pomireni s Bogom smrću njegova Sina.” (Zapazite da se o grešnicima govori kao o Božjim neprijateljima. No Bog nam je omogućio da se pomirimo s njim, pa je zato mudro iskoristiti tu mogućnost.)
1. Tim. 1:13: “Ukazano mi je milosrđe [kaže apostol Pavao], jer sam bio u neznanju i činio sam to dok nisam imao vjere.” (No kad mu je Gospodin pokazao pravi put, nije oklijevao krenuti njime.)
2. Kor. 6:1, 2: “Kao njegovi suradnici ponovno vas molimo da ne propustite ispuniti svrhu Božje nezaslužene dobrote koju ste primili. Jer on kaže: ‘U vrijeme milosti svoje uslišio sam te, u dan spasenja pomogao sam ti.’ Evo, sada je vrijeme milosti! Evo, sada je dan spasenja!” (Sada se pruža prilika za spasenje. Bog neće grešnim ljudima zauvijek pokazivati takvu nezasluženu dobrotu. Stoga moramo paziti da ne propustimo ispuniti njezinu svrhu.)
Kako možemo biti izbavljeni od svoje grešnosti?
Isus Hrist je dao svoj zivot za otkup greha covecanstva...
Njegova otkupnina je temelj za osloboddjenje nasig hreha
nastavice se...
Poslednja izmena:
- Poruka
- 29.534
Otkupnina (oslobodjanje od greha)
Objašnjenje pojma: Cijena koju treba platiti da bi se koga otkupilo odnosno oslobodilo neke obaveze ili izbavilo iz nevolje. Prolivena krv Isusa Krista najvažnija je otkupnina koja je ikada plaćena. Time što je na nebu isplatio tu otkupninu, Isus je omogućio Adamovim potomcima da budu oslobođeni grijeha i smrti koje su naslijedili od svoga grešnog praoca Adama.
Po čemu se smrt Isusa Krista razlikuje od smrti drugih ljudi koji su umrli kao mučenici?
Isus je bio savršen čovjek. Bio je rođen bez grijeha i takav je ostao cijeli život. “On nije grijeha počinio.” Bio je “neokaljan, odijeljen od grešnika” (1. Petr. 2:22; Hebr. 7:26).
Bio je jedinstveni Božji Sin. To je javno potvrdio i sam Bog govoreći s neba (Mat. 3:17; 17:5). Prije nego što se rodio kao čovjek, taj je Sin živio na nebu. Bog je preko njega stvorio sva druga stvorenja i sve što postoji u svemiru. Kako bi ostvario svoj naum, Bog je čudom prenio njegov život u utrobu jedne djevice i tako mu omogućio da se rodi kao čovjek. Isus je za sebe rekao da je Sin čovječji naglašavajući tako činjenicu da je uistinu čovjek (Kol. 1:15-20; Ivan 1:14; Luka 5:24).
Nije bio bespomoćan pred svojim krvnicima. Rekao je: “Ja polažem svoj život. (...) Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem” (Ivan 10:17, 18). Nije htio zamoliti Oca da mu u pomoć pošalje vojske anđela (Mat. 26:53, 54). Premda je zlim ljudima bilo dopušteno da ostvare svoju zavjeru i ubiju ga, on je umro dobrovoljno, pravom žrtvenom smrću.
Njegova prolivena krv omogućila je ljudima oslobođenje. “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mar. 10:45). Dakle, njegova smrt nije samo slučaj mučeništva jednog čovjeka koji nije htio kompromitirati svoja vjerovanja nego nešto daleko značajnije.
Vidi i stranice 219 i 220, pod temom “Obilježavanje Kristove smrti”.
Zašto je bila potrebna upravo takva otkupnina da bismo mi dobili vječni život?
Rim. 5:12: “Kao što je preko jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.” (Koliko se god mi trudili živjeti čestito, svi smo grešnici od rođenja [Psal. 51:5]. Mi ne možemo zaslužiti vječni život.)
Rim. 6:23: “Plaća za grijeh je smrt.”
Psal. 49:6-9: “Od onih koji se uzdaju u imetak svoj i koji se hvale velikim bogatstvom svojim, nitko ne može otkupiti brata, niti dati Bogu otkup za njega (otkupnina za dušu njihovu toliko je visoka da ostaje neplaćena dovijeka), pa da živi zauvijek i ne vidi jamu grobnu.” (Nijedan nesavršeni čovjek ne može nekoga osloboditi grijeha i smrti. Svojim novcem ne može kupiti vječni život. Ne bi to mogao učiniti čak ni kad bi bio spreman žrtvovati svoj život, jer smrt ionako ne može izbjeći zato što je plaća za grijeh smrt.)
Zašto Bog nije jednostavno odlučio da Adam i Eva umru zato što su se pobunili, a da svi njihovi potomci koji mu budu poslušni dobiju vječni život?
Zato što Jehova “ljubi pravednost i pravdu” (Psal. 33:5; 5. Mojs. 32:4; Jer. 9:24). Zbog toga je na pravedan način riješio taj problem, učinio je ono što je zahtijevala savršena pravda, a istovremeno je iskazao svoju ljubav i milosrđe. Na koji način?
(1) Adam i Eva nisu imali djece prije nego što su zgriješili, pa stoga nijedan čovjek nije rođen savršen. Svi Adamovi potomci rođeni su u grijehu, a grijeh vodi u smrt. Da je Jehova naprosto zanemario tu činjenicu, porekao bi vlastita pravedna načela. Bog to nije mogao učiniti jer bi time postao sudionik u nepravednom postupanju. On nije želio zanemariti zahtjeve koje nameće savršena pravda. Stoga nijedno razumno stvorenje nema opravdanog razloga zamjeriti Bogu na tome kako je postupio (Rim. 3:21-26).
(2) Kako bi Adamovi potomci koji ljube Jehovu i poslušni su mu mogli biti oslobođeni, a da se pritom ne zanemari pravda? Kad bi savršen čovjek umro žrtvenom smrću, bila bi zadovoljena pravda jer bi njegov savršeni život pokrio grijehe onih koji bi s vjerom prihvatili tu otkupninu. Budući da je cijeli ljudski rod postao grešan zbog grijeha jednog čovjeka (Adama), prolivena krv jednog drugog savršenog čovjeka (drugog Adama), koja ima odgovarajuću vrijednost, mogla bi dovesti u ravnotežu vagu pravde. S obzirom na to da je Adam namjerno zgriješio, on ne bi imao koristi od te žrtve. No budući da bi na taj način netko drugi platio kaznu koju je zbog grijeha trebao platiti ljudski rod, Adamovi potomci bili bi oslobođeni. Međutim, takav savršeni čovjek nije postojao. Ljudski rod nikada ne bi mogao udovoljiti zahtjevima koji obilježavaju savršenu pravdu. Stoga se sam Jehova uz veliku osobnu žrtvu pobrinuo za rješenje tog problema pokazujući time veliku ljubav (1. Kor. 15:45; 1. Tim. 2:5, 6; Ivan 3:16; Rim. 5:8). Božji jedinorođeni Sin bio je spreman učiniti svoj dio. Ponizno je napustio nebo i odrekao se nebeske slave te postao savršen čovjek i umro za ljudski rod (Filip. 2:7, 8).
Primjer: Zamisli da je neki obiteljski čovjek postao kriminalac i bio osuđen na smrt. Djeca su mu ostala bez osnovnih sredstava za život i u velikim dugovima. No njihov se djed velikodušno zauzeo za njih i pobrino se da njegov drugi sin, koji je živio s njim, plati njihove dugove i omogući im nov život. Međutim, da bi dobila tu pomoć, djeca su morala poštivati dogovor. Osim toga, djed je od njih s pravom tražio da na neki način dokažu kako neće postupati poput svog oca.
Objašnjenje pojma: Cijena koju treba platiti da bi se koga otkupilo odnosno oslobodilo neke obaveze ili izbavilo iz nevolje. Prolivena krv Isusa Krista najvažnija je otkupnina koja je ikada plaćena. Time što je na nebu isplatio tu otkupninu, Isus je omogućio Adamovim potomcima da budu oslobođeni grijeha i smrti koje su naslijedili od svoga grešnog praoca Adama.
Po čemu se smrt Isusa Krista razlikuje od smrti drugih ljudi koji su umrli kao mučenici?
Isus je bio savršen čovjek. Bio je rođen bez grijeha i takav je ostao cijeli život. “On nije grijeha počinio.” Bio je “neokaljan, odijeljen od grešnika” (1. Petr. 2:22; Hebr. 7:26).
Bio je jedinstveni Božji Sin. To je javno potvrdio i sam Bog govoreći s neba (Mat. 3:17; 17:5). Prije nego što se rodio kao čovjek, taj je Sin živio na nebu. Bog je preko njega stvorio sva druga stvorenja i sve što postoji u svemiru. Kako bi ostvario svoj naum, Bog je čudom prenio njegov život u utrobu jedne djevice i tako mu omogućio da se rodi kao čovjek. Isus je za sebe rekao da je Sin čovječji naglašavajući tako činjenicu da je uistinu čovjek (Kol. 1:15-20; Ivan 1:14; Luka 5:24).
Nije bio bespomoćan pred svojim krvnicima. Rekao je: “Ja polažem svoj život. (...) Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem” (Ivan 10:17, 18). Nije htio zamoliti Oca da mu u pomoć pošalje vojske anđela (Mat. 26:53, 54). Premda je zlim ljudima bilo dopušteno da ostvare svoju zavjeru i ubiju ga, on je umro dobrovoljno, pravom žrtvenom smrću.
Njegova prolivena krv omogućila je ljudima oslobođenje. “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mar. 10:45). Dakle, njegova smrt nije samo slučaj mučeništva jednog čovjeka koji nije htio kompromitirati svoja vjerovanja nego nešto daleko značajnije.
Vidi i stranice 219 i 220, pod temom “Obilježavanje Kristove smrti”.
Zašto je bila potrebna upravo takva otkupnina da bismo mi dobili vječni život?
Rim. 5:12: “Kao što je preko jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili.” (Koliko se god mi trudili živjeti čestito, svi smo grešnici od rođenja [Psal. 51:5]. Mi ne možemo zaslužiti vječni život.)
Rim. 6:23: “Plaća za grijeh je smrt.”
Psal. 49:6-9: “Od onih koji se uzdaju u imetak svoj i koji se hvale velikim bogatstvom svojim, nitko ne može otkupiti brata, niti dati Bogu otkup za njega (otkupnina za dušu njihovu toliko je visoka da ostaje neplaćena dovijeka), pa da živi zauvijek i ne vidi jamu grobnu.” (Nijedan nesavršeni čovjek ne može nekoga osloboditi grijeha i smrti. Svojim novcem ne može kupiti vječni život. Ne bi to mogao učiniti čak ni kad bi bio spreman žrtvovati svoj život, jer smrt ionako ne može izbjeći zato što je plaća za grijeh smrt.)
Zašto Bog nije jednostavno odlučio da Adam i Eva umru zato što su se pobunili, a da svi njihovi potomci koji mu budu poslušni dobiju vječni život?
Zato što Jehova “ljubi pravednost i pravdu” (Psal. 33:5; 5. Mojs. 32:4; Jer. 9:24). Zbog toga je na pravedan način riješio taj problem, učinio je ono što je zahtijevala savršena pravda, a istovremeno je iskazao svoju ljubav i milosrđe. Na koji način?
(1) Adam i Eva nisu imali djece prije nego što su zgriješili, pa stoga nijedan čovjek nije rođen savršen. Svi Adamovi potomci rođeni su u grijehu, a grijeh vodi u smrt. Da je Jehova naprosto zanemario tu činjenicu, porekao bi vlastita pravedna načela. Bog to nije mogao učiniti jer bi time postao sudionik u nepravednom postupanju. On nije želio zanemariti zahtjeve koje nameće savršena pravda. Stoga nijedno razumno stvorenje nema opravdanog razloga zamjeriti Bogu na tome kako je postupio (Rim. 3:21-26).
(2) Kako bi Adamovi potomci koji ljube Jehovu i poslušni su mu mogli biti oslobođeni, a da se pritom ne zanemari pravda? Kad bi savršen čovjek umro žrtvenom smrću, bila bi zadovoljena pravda jer bi njegov savršeni život pokrio grijehe onih koji bi s vjerom prihvatili tu otkupninu. Budući da je cijeli ljudski rod postao grešan zbog grijeha jednog čovjeka (Adama), prolivena krv jednog drugog savršenog čovjeka (drugog Adama), koja ima odgovarajuću vrijednost, mogla bi dovesti u ravnotežu vagu pravde. S obzirom na to da je Adam namjerno zgriješio, on ne bi imao koristi od te žrtve. No budući da bi na taj način netko drugi platio kaznu koju je zbog grijeha trebao platiti ljudski rod, Adamovi potomci bili bi oslobođeni. Međutim, takav savršeni čovjek nije postojao. Ljudski rod nikada ne bi mogao udovoljiti zahtjevima koji obilježavaju savršenu pravdu. Stoga se sam Jehova uz veliku osobnu žrtvu pobrinuo za rješenje tog problema pokazujući time veliku ljubav (1. Kor. 15:45; 1. Tim. 2:5, 6; Ivan 3:16; Rim. 5:8). Božji jedinorođeni Sin bio je spreman učiniti svoj dio. Ponizno je napustio nebo i odrekao se nebeske slave te postao savršen čovjek i umro za ljudski rod (Filip. 2:7, 8).
Primjer: Zamisli da je neki obiteljski čovjek postao kriminalac i bio osuđen na smrt. Djeca su mu ostala bez osnovnih sredstava za život i u velikim dugovima. No njihov se djed velikodušno zauzeo za njih i pobrino se da njegov drugi sin, koji je živio s njim, plati njihove dugove i omogući im nov život. Međutim, da bi dobila tu pomoć, djeca su morala poštivati dogovor. Osim toga, djed je od njih s pravom tražio da na neki način dokažu kako neće postupati poput svog oca.
- Poruka
- 29.534
Tko je prvi primio blagoslove koji proizlaze iz Isusove žrtve i zašto?
Rim. 1:16: “Ne stidim se dobre vijesti [o Isusu Kristu i njegovoj ulozi u Jehovinom naumu]. Ona je Božja sila koja donosi spasenje svakome tko vjeruje, najprije Židovu, a onda i Grku.” (Poziv da na temelju Kristove žrtve postignu spasenje prvo su dobili Židovi, a potom i ne-Židovi.)
Efež. 1:11-14: “U zajedništvu s [Kristom] smo i mi [Židovi, među ostalima i apostol Pavao] izabrani za nasljednike [nebeskog Kraljevstva] (...), da mi koji smo se prvi pouzdali u Krista budemo na hvalu i slavu Bogu. A i vi [kršćani iz neznabožačkih naroda, kojih je bilo mnogo u efeškoj skupštini] ste se pouzdali u njega kad ste čuli riječ istine, dobru vijest o svojem spasenju, i preko njega ste, kad ste povjerovali, bili zapečaćeni obećanim svetim duhom, koji je jamstvo našeg nasljedstva, da Božje vlasništvo bude oslobođeno otkupninom, njemu na slavu i hvalu.” (Kao što stoji u 1. Petrovoj 1:4, to se nasljedstvo čuva na nebesima. Otkrivenje 14:1-4 otkriva da ga dobiva 144 000 pojedinaca. Oni će zajedno s Kristom 1 000 godina služiti kao kraljevi i svećenici ljudskom rodu. Tijekom tog razdoblja ostvarit će se Božji naum da cijela Zemlja postane raj u kojem će živjeti savršeni ljudi, potomci prvog ljudskog para.)
Tko u naše vrijeme također uživa blagoslove koje donosi Isusova žrtva?
1. Ivan. 2:2: “On [Isus Krist] je pomirbena žrtva za naše grijehe [grijehe apostola Ivana i drugih duhom pomazanih kršćana], i ne samo za naše nego i za grijehe cijeloga svijeta [za ostale pripadnike ljudskog roda, koji su dobili mogućnost da vječno žive na Zemlji].”
Ivan 10:16: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.” (Te “druge ovce” sakupljaju se pod brižnim vodstvom Isusa Krista u vrijeme kad su preostali pripadnici “malog stada” nasljednika Kraljevstva još uvijek na Zemlji. Tako se “druge ovce” mogu pridružiti nasljednicima Kraljevstva i s njima biti “jedno stado”. Svi oni uživaju mnoge blagoslove koji proizlaze iz Isusove žrtve, no ti blagoslovi nisu posve jednaki jer se jedni nadaju životu na nebu, a drugi životu na Zemlji.)
Otkr. 7:9, 14: “Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika. (...) ‘To su oni koji dolaze iz velike nevolje. Oprali su svoje duge haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj.’” (Dakle, kad započne velika nevolja, pripadnici tog velikog mnoštva bit će živi i čisti pred Bogom jer vjeruju u otkupninu. Zbog toga će ih se smatrati pravednima, a to je preduvjet da prežive veliku nevolju i ostanu na Zemlji.)
Koje će blagoslove otkupnina donijeti u budućnosti?
Otkr. 5:9, 10: “Pjevali su Janjetu [Isusu Kristu] novu pjesmu: ‘Dostojan si uzeti svitak i otvoriti pečate njegove, jer si bio zaklan i krvlju si svojom kupio Bogu ljude iz svakog plemena i jezika i puka i naroda, i učinio si ih kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu i kraljevat će nad zemljom.’” (Otkupnina je jedan od najvažnijih činitelja koji omogućava dobivanje nebeskog života onima koji će vladati s Kristom. Uskoro će svi ti vladari, članovi nove vlade koja će upravljati Zemljom, sjesti na svoja nebeska prijestolja.)
Otkr. 7:9, 10: “Vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom [Isusom Kristom, koji je umro kao žrtveno janje], obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama. I vikali su na sav glas: ‘Spasenje dugujemo Bogu svojemu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!’” (Vjera u Kristovu žrtvu jedan je od najvažnijih preduvjeta koji velikom mnoštvu omogućava preživljavanje velike nevolje.)
Otkr. 22:1, 2: “I pokazao mi je rijeku vode života, bistru kao kristal, kako teče iz prijestolja Božjega i Janjetova posred glavne ulice gradske. A s jedne i s druge strane rijeke nalazilo se drveće života koje je donosilo dvanaest uroda godišnje — svakog je mjeseca davalo plod. A lišće drveća bilo je za liječenje narodâ.” (Žrtva Janjeta Božjeg, odnosno Isusa Krista, igra važnu ulogu u Božjem naumu da oslobodi ljudski rod svih posljedica grijeha i podari mu vječni život.)
Rim. 8:21: “I samo će stvorenje [ljudski rod] biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje.”
Što moramo činiti da bismo zauvijek mogli uživati blagoslove Isusove savršene žrtve?
Ivan 3:36: “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu.”
Hebr. 5:9: “Kad je [Isus Krist] bio učinjen savršenim, postao je donositelj vječnoga spasenja svima koji su mu poslušni.”
Što otkupnina otkriva o osjećajima koje Bog gaji prema ljudskom rodu?
1. Ivan. 4:9, 10: “U ovom se ljubav Božja očitovala na nama: Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da bismo preko njega dobili život. Ljubav je u ovome: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao je svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe.”
Rim. 5:7, 8: “Teško da bi tko umro za pravednoga, ali za dobrog čovjeka netko bi se možda i odvažio umrijeti. A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.”
Kako bi otkupnina trebala utjecati na naš život?
1. Petr. 2:24: “On je u tijelu svojemu ponio grijehe naše na stup, da bismo se ostavili grijehâ i živjeli za pravednost.” (S obzirom na sve što su Jehova i njegov Sin učinili kako bi nas očistili od grijeha, trebamo se truditi nadvladati grešne sklonosti. Nipošto ne bismo smjeli namjerno učiniti nešto za što znamo da je grijeh.)
Titu 2:14: “Krist je sebe dao za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja i da očisti sebi narod koji je izabrao, koji revno čini dobra djela.” (Zahvalnost za taj divan dar trebala bi nas navesti da revno izvršavamo zadatke koje je Krist povjerio svojim pravim sljedbenicima.)
2. Kor. 5:14, 15: “Kristova nas ljubav pokreće, jer smo zaključili ovo: jedan je čovjek umro za sve, pa su tako svi umrli; on je umro za sve da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro za njih i bio uskrsnut.”
Rim. 1:16: “Ne stidim se dobre vijesti [o Isusu Kristu i njegovoj ulozi u Jehovinom naumu]. Ona je Božja sila koja donosi spasenje svakome tko vjeruje, najprije Židovu, a onda i Grku.” (Poziv da na temelju Kristove žrtve postignu spasenje prvo su dobili Židovi, a potom i ne-Židovi.)
Efež. 1:11-14: “U zajedništvu s [Kristom] smo i mi [Židovi, među ostalima i apostol Pavao] izabrani za nasljednike [nebeskog Kraljevstva] (...), da mi koji smo se prvi pouzdali u Krista budemo na hvalu i slavu Bogu. A i vi [kršćani iz neznabožačkih naroda, kojih je bilo mnogo u efeškoj skupštini] ste se pouzdali u njega kad ste čuli riječ istine, dobru vijest o svojem spasenju, i preko njega ste, kad ste povjerovali, bili zapečaćeni obećanim svetim duhom, koji je jamstvo našeg nasljedstva, da Božje vlasništvo bude oslobođeno otkupninom, njemu na slavu i hvalu.” (Kao što stoji u 1. Petrovoj 1:4, to se nasljedstvo čuva na nebesima. Otkrivenje 14:1-4 otkriva da ga dobiva 144 000 pojedinaca. Oni će zajedno s Kristom 1 000 godina služiti kao kraljevi i svećenici ljudskom rodu. Tijekom tog razdoblja ostvarit će se Božji naum da cijela Zemlja postane raj u kojem će živjeti savršeni ljudi, potomci prvog ljudskog para.)
Tko u naše vrijeme također uživa blagoslove koje donosi Isusova žrtva?
1. Ivan. 2:2: “On [Isus Krist] je pomirbena žrtva za naše grijehe [grijehe apostola Ivana i drugih duhom pomazanih kršćana], i ne samo za naše nego i za grijehe cijeloga svijeta [za ostale pripadnike ljudskog roda, koji su dobili mogućnost da vječno žive na Zemlji].”
Ivan 10:16: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.” (Te “druge ovce” sakupljaju se pod brižnim vodstvom Isusa Krista u vrijeme kad su preostali pripadnici “malog stada” nasljednika Kraljevstva još uvijek na Zemlji. Tako se “druge ovce” mogu pridružiti nasljednicima Kraljevstva i s njima biti “jedno stado”. Svi oni uživaju mnoge blagoslove koji proizlaze iz Isusove žrtve, no ti blagoslovi nisu posve jednaki jer se jedni nadaju životu na nebu, a drugi životu na Zemlji.)
Otkr. 7:9, 14: “Nakon toga vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika. (...) ‘To su oni koji dolaze iz velike nevolje. Oprali su svoje duge haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj.’” (Dakle, kad započne velika nevolja, pripadnici tog velikog mnoštva bit će živi i čisti pred Bogom jer vjeruju u otkupninu. Zbog toga će ih se smatrati pravednima, a to je preduvjet da prežive veliku nevolju i ostanu na Zemlji.)
Koje će blagoslove otkupnina donijeti u budućnosti?
Otkr. 5:9, 10: “Pjevali su Janjetu [Isusu Kristu] novu pjesmu: ‘Dostojan si uzeti svitak i otvoriti pečate njegove, jer si bio zaklan i krvlju si svojom kupio Bogu ljude iz svakog plemena i jezika i puka i naroda, i učinio si ih kraljevstvom i svećenicima Bogu našemu i kraljevat će nad zemljom.’” (Otkupnina je jedan od najvažnijih činitelja koji omogućava dobivanje nebeskog života onima koji će vladati s Kristom. Uskoro će svi ti vladari, članovi nove vlade koja će upravljati Zemljom, sjesti na svoja nebeska prijestolja.)
Otkr. 7:9, 10: “Vidio sam veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika, kako stoje pred prijestoljem i pred Janjetom [Isusom Kristom, koji je umro kao žrtveno janje], obučeni u duge bijele haljine, s palminim granama u rukama. I vikali su na sav glas: ‘Spasenje dugujemo Bogu svojemu, koji sjedi na prijestolju, i Janjetu!’” (Vjera u Kristovu žrtvu jedan je od najvažnijih preduvjeta koji velikom mnoštvu omogućava preživljavanje velike nevolje.)
Otkr. 22:1, 2: “I pokazao mi je rijeku vode života, bistru kao kristal, kako teče iz prijestolja Božjega i Janjetova posred glavne ulice gradske. A s jedne i s druge strane rijeke nalazilo se drveće života koje je donosilo dvanaest uroda godišnje — svakog je mjeseca davalo plod. A lišće drveća bilo je za liječenje narodâ.” (Žrtva Janjeta Božjeg, odnosno Isusa Krista, igra važnu ulogu u Božjem naumu da oslobodi ljudski rod svih posljedica grijeha i podari mu vječni život.)
Rim. 8:21: “I samo će stvorenje [ljudski rod] biti oslobođeno robovanja raspadljivosti i dobiti slavnu slobodu djece Božje.”
Što moramo činiti da bismo zauvijek mogli uživati blagoslove Isusove savršene žrtve?
Ivan 3:36: “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život. Tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život, nego srdžba Božja ostaje na njemu.”
Hebr. 5:9: “Kad je [Isus Krist] bio učinjen savršenim, postao je donositelj vječnoga spasenja svima koji su mu poslušni.”
Što otkupnina otkriva o osjećajima koje Bog gaji prema ljudskom rodu?
1. Ivan. 4:9, 10: “U ovom se ljubav Božja očitovala na nama: Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da bismo preko njega dobili život. Ljubav je u ovome: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao je svog Sina kao pomirbenu žrtvu za naše grijehe.”
Rim. 5:7, 8: “Teško da bi tko umro za pravednoga, ali za dobrog čovjeka netko bi se možda i odvažio umrijeti. A Bog nam je pokazao svoju ljubav tako što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.”
Kako bi otkupnina trebala utjecati na naš život?
1. Petr. 2:24: “On je u tijelu svojemu ponio grijehe naše na stup, da bismo se ostavili grijehâ i živjeli za pravednost.” (S obzirom na sve što su Jehova i njegov Sin učinili kako bi nas očistili od grijeha, trebamo se truditi nadvladati grešne sklonosti. Nipošto ne bismo smjeli namjerno učiniti nešto za što znamo da je grijeh.)
Titu 2:14: “Krist je sebe dao za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja i da očisti sebi narod koji je izabrao, koji revno čini dobra djela.” (Zahvalnost za taj divan dar trebala bi nas navesti da revno izvršavamo zadatke koje je Krist povjerio svojim pravim sljedbenicima.)
2. Kor. 5:14, 15: “Kristova nas ljubav pokreće, jer smo zaključili ovo: jedan je čovjek umro za sve, pa su tako svi umrli; on je umro za sve da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro za njih i bio uskrsnut.”
gost 133940
Elita
- Poruka
- 23.648
Nemaš ti pojma o robotici... 
- Poruka
- 89.439
А ко је писао ово? Ово никаквог смисла нема...
Човек прича о избору одеће, а Адам и Ева нису ни знали да су голишави док их змија није ''преварила''...
Слободан човек са слободном вољом, који живи у врту(ограниченом простору) и поштује божију вољу...
Адам и Ева би били бесмртни и имали бесмртну децу.. и тако докле...
Врт би ускоро постао тесан... Земља такође...
- Poruka
- 89.439
Ево опет крв...
Небу је исплатио откупнину?
Том праведном, предивном, брижном богу је потребна откупниа у виду крви властитог сина.
Кретенизам...
- Poruka
- 29.534
jel kretenizam uvreda 
kojice ne muci se ne mozes ti to shvatiti
kojice ne muci se ne mozes ti to shvatiti
plodovi duha su poznati....a tosu osobine kao plodovi duha a sto je zapisano u Galatima 5:22
"A plod duha je LJUBAV, radost, mir, dugotrpljivost, ljubaznost, dobrota, vera, blagost samosavladavanje."
takodje sveti duhe je taj koji nas opunomocava da propovedamo hriscanstvo i to sa uspehom... to je dokaz delovanaj svetog duha...
zasto to ne rade drugi ako imaju potporu duha???
a i dela tela u kontrastu sa ovim su :Galatima 5:19,20,21 "A dela tela su ocigledna. To su blud, necistocaa, besramnost,
20 IDOLOPOKLONSTVO, bavljenje spiritizmom, neprijateljstva, svadje, ljubomora, izlivi gneva, prepirke, podele, sekte,
20 zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i tome slicno. To vam unapred kazem kao sto sam vam i vec rekao, da oni koji tako cine nece naslediti Bozje Kraljevrsvo"
pa nek svako sagleda u odnosu na ovo...
pozz
A šta bi sa pokajanjem i oproštajem onima koji se iskreno pokaju zbog učinjenog ???
gost 133940
Elita
- Poruka
- 23.648
- Poruka
- 29.534
Normalno je da Bog oprasta grehe i prihvata iskreno pokajanje, al koje mora znaciti prestanak cinjenja greha... to je pravo pokajanje...
I sam znas ako si citao Bibliju da j Isus dok je bio na zemlji oprastao i teske grehe onima koji su se pokajali...
i u Starom zavetu imamo primer manasije koji je bio zao i koji sebavio uzasnim stvarima spiritizmom i idolopoklonstvom i mnogo jos zlim stvarima pa se na kraju pokajao i obratio Bogu ..i to je Bog prihvatio...
Imamo i primer Davida iz starog zaveta... koji je ucinio preljubu i indirektno ubistvo... pa se pokajao i Bog mu je oprostio taj greh jer je Bog znao da je David imao dobro srce i da ja uvek sluzio Bogu ...
itd...
pozz
- Poruka
- 2.269
Isus Hrist je pecao, ubijao i jeo ribu... Da li je to "greh"?
A David je počinio strahovite zločine - i sama mogućnost da mu se sve to oprosti liči na jevrejsku propagandu iz Starog zaveta. Ništa više.
A David je počinio strahovite zločine - i sama mogućnost da mu se sve to oprosti liči na jevrejsku propagandu iz Starog zaveta. Ništa više.
- Poruka
- 89.439
А јел ''не мучи се не можеш ти то схватити'' увреда?jel kretenizam uvreda
kojice ne muci se ne mozes ti to shvatiti
- Poruka
- 29.534
ne, jer si pokazala da ne shvatas gore napisano
