U Kninu se vide tragovi srpskog uzmicanja pred Hrvatima; Granatiranje grada je pomoglo tjeranju civila u paniku i potkopalo moral na liniji fronte, THE WASHINGTON POST John Pomfret, 13.08.1995.
Knin - Telefoni funkcioniraju. Opet ima struje. Danas je pustena voda. Proslog tjedna se otvorio kafic. Tu je banka, radio postaja i bolnica. Sa zeljeznicke pruge se cuje buka popravljanja. Jedini problem u Kninu je sto nema ljudi. (...) Posjet ovom gradu odgovara na mnoga pitanja kako je moloh hrvatske vojske pretvorio Knin u trideset sati od srpskog pobunjenickog uporista u mjesto gdje su danas hrvatski vojnici stali u red pred telefonskim govornicama kako nazvali svoje djevojke. Za razliku od srpskih snaga koje zasipaju artiljerijskom i topnickom vatrom gotovo bez cilja, hrvatske postrojbe su koristile izvrsne sustave kontrole paljbe koji su im omogucili da pogode cilj prvom ili drugom granatom. Granate su zasule vojarne u sredistu grada, pogodile krov glavne vladine zgrade i raznijele glavnu radio komunikaciju s Beogradom u prvom satu napada. Drugo, granatirajuci grad, a ne linije fronte hrvatskih Srba, hrvatska vojska je potakla paniku u Kninu i izazvala sumnje u mislima vojnika o tome sto se dogadja iza njih. "Oni su nesumnjivo postali zabrinuti za svoje zene, djevojke, majke, oceve, kuce", kaze jedan visi zapadni diplomat. "Vrlo brzo su se linije raspale i Hrvati su usli u grad."