Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.109
Misicna snaga se ne moze uzeti kao mjerilo, jer njome raspolazu razne zivotinje, pa ipak "junak pametnome konja vodi".
Kad se radi o snazi misli se u prvom redu na snagu volje i vrste. Postoje vrste koje su slabe volje i one koje su jake volje.
Glavna manifestacija snage volje je nacin razmisljanja: da li pojedinci unutar jedne vrste razmisljaju samostalnije ili kolektivistickije.
Uzecu kao primjere dvije krajnosti: ljevicari su ljudi koji teze jednoumlju i nastoje strastveno da ukazuju na "nekorektno ponasanje" u rijeci i djelu. U svemu zahtijevaju emociju za svoju stvar, te radi identifikovanja preko sazaljenja tematizuju ideal zrtve. Moze se reci da vecina ovih ljevicara radi u novinskim agencijama i da su oni ti koji novine pune negativnim sadrzajima.
S druge strane, sto je neka zivotinja zalija (od zao) to je usamljenija. Sem kad ide u lov ili trazi zenku za parenje zla zivotinja ne krece se u stadu.
Kod ljudi se ide stepen dalje, najzaliji ljudi ne idu ni u lov u coporu, nego i tu djeluju samostalno. Primjer je izvrsni Nietzsche koji je svojom vrlinom (mudroscu) uspio da izdejstvuje izdrzavanje od strane drzave. Dobar dio psihologije genija opisao je i Sopenhauer u svom nezavisnom razmisljanju. Ovaj genij u dusi posjeduje svojevrstan lavirint u koji upadaju ljevicari koji zele da porobe duse svojih bliznjih. Time drzimo ljevicara da smrdi na pristojnoj udaljenosti.
Prednosti i mane oba tipa su mnogostruke. Zli ljudi ce stvarati nove narode, jezike, staleze, zagonetke i sve sto moze da ih odvaja od dobrih tj slabih ljevicara. Pustice svoj um da cvjeta i gledace da neutralise razum slabih. S druge strane, uniformno misljenje slabih daje im prednost u sporazumijevanju izmedju sebe, sto je onda prozor za stupanje u seksualne i bracne odnose. Ko se dobro razumije ima sanse da ima brojnije potomstvo. Najzad, stres moze da proizvede poremecaje u radjanju kod zena, a nezavisno razmisljanje je vrsta napora i umjetnosti koja zahtijeva dozivotno vjezbanje.
Kad se radi o snazi misli se u prvom redu na snagu volje i vrste. Postoje vrste koje su slabe volje i one koje su jake volje.
Glavna manifestacija snage volje je nacin razmisljanja: da li pojedinci unutar jedne vrste razmisljaju samostalnije ili kolektivistickije.
Uzecu kao primjere dvije krajnosti: ljevicari su ljudi koji teze jednoumlju i nastoje strastveno da ukazuju na "nekorektno ponasanje" u rijeci i djelu. U svemu zahtijevaju emociju za svoju stvar, te radi identifikovanja preko sazaljenja tematizuju ideal zrtve. Moze se reci da vecina ovih ljevicara radi u novinskim agencijama i da su oni ti koji novine pune negativnim sadrzajima.
S druge strane, sto je neka zivotinja zalija (od zao) to je usamljenija. Sem kad ide u lov ili trazi zenku za parenje zla zivotinja ne krece se u stadu.
Kod ljudi se ide stepen dalje, najzaliji ljudi ne idu ni u lov u coporu, nego i tu djeluju samostalno. Primjer je izvrsni Nietzsche koji je svojom vrlinom (mudroscu) uspio da izdejstvuje izdrzavanje od strane drzave. Dobar dio psihologije genija opisao je i Sopenhauer u svom nezavisnom razmisljanju. Ovaj genij u dusi posjeduje svojevrstan lavirint u koji upadaju ljevicari koji zele da porobe duse svojih bliznjih. Time drzimo ljevicara da smrdi na pristojnoj udaljenosti.
Prednosti i mane oba tipa su mnogostruke. Zli ljudi ce stvarati nove narode, jezike, staleze, zagonetke i sve sto moze da ih odvaja od dobrih tj slabih ljevicara. Pustice svoj um da cvjeta i gledace da neutralise razum slabih. S druge strane, uniformno misljenje slabih daje im prednost u sporazumijevanju izmedju sebe, sto je onda prozor za stupanje u seksualne i bracne odnose. Ko se dobro razumije ima sanse da ima brojnije potomstvo. Najzad, stres moze da proizvede poremecaje u radjanju kod zena, a nezavisno razmisljanje je vrsta napora i umjetnosti koja zahtijeva dozivotno vjezbanje.