Uopšte se nisam identifikovala u vezi te priče, nije on hteo da me bije.....

i nisam mu ništa rekla, nego smo oboje bili pijani, ja kad sam pijana raspoložena sam, a on je agresivan. Ne zaboravimo kako se "raspoloženje" ponekad tumači. A taj primer sam iznela isključivo zato što me je od svega najviše povredilo to što su svi gledali kako me je gurnuo i niko ništa nije uradio :shock: znači, ne radi se o događaju, već o reakcijama ljudi na taj događaj. I onda mi neko kaže kako je "spašavao džaftare" da bi shvatio kako je grešio u tome.....
A šta mi je zapravo zasmetalo? To što je, bilo da ga je ta devojka provocirala s razlogom ili bez, on na kraju morao da pripreti, i da je citiram - naravno, udari. Šta je tu naravno?
I tu sam se identfikovala. Meni da neko pripreti da će me udariti, u raspravi koja postoji - potpuno je nebitno da li i šta dokazuje bilo ko od nas, bitno je samo da je rasprava u toku, dakle da mi neko pripreti ja bih ga tek tad napala i počela da izazivam. Jer pretnja je gora od udarca i ponižava neviđeno. Da li misliš da sam u pravu ili bi se ti povukla? Da li je moguće da ti se to nikad nije dogodilo, pa ne znaš?