Skupstinska kafana

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ево, за све који су некад, без даха, пратили неку серију:

SAGA O FORSYTEIMA - Ephraim Kishon

- Tko je to? - upitao sam. - Je li to onaj momak koji je Fleurinom mužu ukrao knjige?
- Nije, glupane - odvrati mi najbolja supruga na svijetu. - To je VVinifredin nećak.
- Od one što je pala s konja?
- Ma ne! Ono je bila Frances, Junina majka.
Tako je to išlo svakog petka navečer za onih mahnitih mjeseci kad se na izraelskoj televiziji
prikazivala serija koja je osvojila svijet - Saga o Forsyteima. Svakog petka sjedimo prikovani uz
televizor a s nama i Amir, koji je već odavno morao biti u krevetu. I svakog petka ja iznova
zaboravljam tko je tko. Prošli put sam, primjerice, neprestano mislio da je slikar, što je naslikao
onaj akt, sin lady - ne znam kako se zove - dok mi Amir napokon nije objasnio da je on zapravo
nećak starog Jolvona... Ps-s-st, tiho!
Mogli bi im, jednako kao i ličnostima u Dnevniku, titlovati imena.
Upravo sada muž od Fleur drži govor u Donjem domu, a ja se više ne sjećam je li on Irenin sin ili
nije, i je li Irena ona koju je Soames prije nekih pet epizoda silovao. Da stvar bude gora, iz sobe u
kojoj leži naša novorođena kćerkica Renana, dopiru neki čudni zvukovi i dječji plač. Možda se
popela na rub kolijevke i sad izvodi akrobacije? Da nije možda čak ispala iz kolijevke? Oblijeva me
hladan znoj a ni najboljoj supruzi nije ništa bolje.
- A tko je ovo? - upitah opet. - Je li to onaj što se bio zatreskao u Fleur?
Negdje u kući zvoni telefon ali mi ne trzamo. Bilo tko da zove usred Sage o Forsyteima, taj nije
normalan. Pretprošlog je petka netko pozvonio na vratima. čini mi se da je bio pismonoša s
brzojavom, punih je deset minuta uporno držao prst na zvonu, ali mu nismo mogli otvoriti jer je baš
tada Soames imao važnu diskusiju s Irenom u povodu Juninih zaruka, ako se dobro sjećam.
- Tišina - povikao sam prema vratima. - Forsytei!
Iz Renanine sobe začuo se tupi pad i glasan plač djeteta. Sada sam bio gotovo siguran da je naša
sirota djevojčica pala iz kolijevke.
- Amire - obrecnuh se na sina. - Hajde, pogledaj što se dogodilo. Požuri!
- Ali zašto? - promrmlja moj sin. - Već je ionako ispala... Eto na što smo došli - neka glupa TV
emisija važnija mu
je od rođene sestre! Moja žena već od brige krši prste. Na ekranu se Soames svađa s nekim
mladićem - odvjetnikom, čini mi se.
- Tko je sad ovaj? - upitao sam. - Je li to Helenin sin?
- Zaveži!
Iz spavaće sobe dopiru šumovi kao da tko pomiče pokućstvo. Pršti staklo. Ne, nemoguće! Ovaj
odvjetnik ne može biti Helenin sin jer je njezin sin poginuo u prometnoj nesreći. Ili, čekaj, zar nije
onaj Bossinev dospio pod kotače?
- Sad bih stvarno želio znati tko je taj - rekoh. - Nije li to možda brat Marjorie?
- Ona nema brata - prosikta majka moje djece. - Osvrni se nadesno.
čim je završila scena, bacio sam pogled na desnu stranu. Tamo je, tik uz moj naslonjač, mirno stajao
čovjek, lica zakra-
buljenog najlonskom čarapom i s velikom vrećom na leđima. Netko je upravo u Donjem domu
fizički napao Michaela, muža od Fleur.
- Tko je taj što ga udara? - zapita čovjek s vrećom na leđima. - Je li to VVinifredin muž?
- Pojma nemate - odgovorih mu. - VVinifredin muž je već odavno odmaglio s onom glumicom u
Ameriku.
U međuvremenu je Soames opet zapao u nevolju i mladi ga odvjetnik ucjenjuje.
- Što sve neće snaći ovoga jadnoga čovjeka? - uzdisala je moja žena. - Svi su protiv njega.
- Ne treba ga nimalo žaliti - oglasi se sad netko meni slijeva. - Sjetite se samo kako se ponio prema
Ireni prve bračne noći. Tko je sad ovo?
- Šutite!
Sad su već dvojica tu s vrećama na leđima.
- Sjednite! - dobacih im. - Ništa ne vidimo.
Oni sjedoše na sag. Moja žena se nagne prema meni:
- Što se tu zbiva? - prošaputa. - Tko su ovi?
- Anin brat - odgovori jedan od naših posjetilaca - i Johnova druga žena. Ps-s-st!
Ona dvojica stadoše se došaptavati, što nam je prilično išlo na živce. Žena mi je davala znakove da
nešto poduzmem, ali to onog časa uopće nije dolazilo u obzir. Tek kad se na kraju pojavila
neprivlačna i dosadna družbenica sestrične Soamesove sestre, iskrao sam se do telefona i nazvao
policiju. Morao sam čekati pune tri minute dok mi se javio neki glas koji mi nestrpljivo reče:
- Narednik je zauzet. Nazovite za pola sata.
- Ali kod mene su u stanu dva provalnika.
- Jesu li ih Forsvtei zarobili?
- Jesu. Dođite smjesta!
- U redu - reče dežurni policajac. - Tko? Rekoh mu svoje ime.
- Nisam mislio vas - odvrati mi policajac i spusti slušalicu.
Požurio sam natrag k Forsyteima.
- Jesam li mnogo propustio? Je li ovo Jolly, Hollvn brat?
- Što vam je, čovječe, pobogu? - obrecne se na mene viši provalnik. - Pa Jolly je umro od tifusa već
u prvoj epizodi.
- Onda to jedino može biti tata od...
- Ta-ta-ta...
Renana, velika naša djevojčica, dopuzala je iz svoje sobe i sada mi pokušava rasklimati naslonjač.
Vani se na ulici čuje policijska sirena. Jedan je od provalnika već napola ustao kadli se Marjorie,
došavši u bolnicu, sretne licem u lice s Fleur pred krevetom onoga tipa kome ne znam ime.
Napetost je dosegla vrhunac.
Netko nam uporno lupa na vrata.
- Tko je to? - pitam. - Je li to onaj koga su htjeli poslati u Australiju?
- Nije. Ono je bio Irenin očuh. Ps-s-st!
Provalili su vrata. Gotovo da nismo ni primijetili kad su neke uniformirane osobe tiho ušle u sobu i
naslonile se na zid iza naših leđa.
- Tko su ovo dvoje? - upita jedan policajac. - Nisu li to Hollvn muž i Valova žena?
- Tišina!
Fleur je ipak odbila da se pomiri s Marjorie i otišla je njegovati Anina brata. Nastavak drugog
tjedna.
- Mislim da se Fleur tu loše ponijela - primijeti policijski narednik. - Kad joj je već Marjorie prva
prišla i ponudila pomirbu, mogla je ipak nad samrtnom posteljom njena brata prijeći preko svega.
- Ni govora, Marjorie ju je samo pokušala ucijeniti - reče s vrata provalnik. - A, osim toga, ono nije
bio njezin brat već muž od Vic, onaj što je najmio detektive.
- Brus! - doviknuo sam za njim. - Taj je još pretprošlog petka otplovio na Daleki istok.
- To je, ako nemaš ništa protiv, bio VVilfred, onaj pjesnik - ispravi me najbolja supruga na svijetu. -
Kad ćeš ih već jednom početi razlikovati?
I tko mi to još kaže? Ona, koja je prije dvije epizode ispala prava budala jer je za onoga što je
prodavao balone prije nego što je pošao u Burski rat, stalno mislila da je Jolvon mlađi. I ona mene
uči tko je tko u Forsyteima!
Kliknite za proširenje...

:lol::lol::lol:
 
A najbolje je u ovim turskim serijama kako se iživljavaju sa kolima, još malo pa će voziti avione, tenkove, mene ne bi čudilo...džambo džetove...helikoptere...onaj će raketom u svemir kako je krenuo...:rtfm:
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top