Školovanje od kuće je u ekspanziji u svetu, a šta kaže zakon u Srbiji?

Lagerta

Elita
Supermoderator
Poruka
17.834
Zatvaranje učionica usled kovid krize ponovo je otvorilo polemike u Srbiji o školovanju kod kuće za mlađe đake. Kućno obrazovanje za osnovce u svetu je već godinama u uzletu. Prednost ovog modela školovanja je u organizaciji učenja, ali ne doprinosi socijalnom i emocionalnom razvoju deteta, ističe pedagoškinja Marija Milinković za portal RTS. Šta su aduti i nedostaci nastave kod kuće i zašto sve više postaje svetski trend?

ucenje-od-kuce-domaci.png


Pandemija, koja je naglo pre tri godine širom sveta zatvorila obrazovne institucije, naterala nas je da ponovo preispitamo školstvo. Osnovci i srednjoškolci su umesto sa školskih tabli gradivo učili preko aplikacija i novih platformi. Iako je period učenja od kuće, prema mišljenju roditelja, ostavio “rupe” u znanju – unapredio je načine i strategiju učenja, pokazuju svetska i domaća istraživanja.
 
Nastava kod kuće uticala je na socijalni i emocionalni razvoj učenika – negativno po vršnjačke odnose i mentalno zdravlje, ali su deca više vremena provodila s roditeljima.

Takozvano kućno obrazovanje (homeschooling), međutim, u ekspanziji je u svetu, naročito u Americi. Nezadovoljstvo školskim sistemom a posebno korona u SAD samo su dodatno pogurali američke porodice da najmlađe školuju u kućnim učionicama. U Srbiji, međutim, prava je retkost čuti da se osnovac obrazuje kod kuće, jer je to je pre svega “skup sport” za naše prilike.

Škole u Srbiji, prema važećim zakonskim propisima, osim redovne, mogu za osnovce da organizuju nastavu kod kuće i na daljinu, kao i učenje za đake na dužem kućnom i bolničkom lečenju.
Praktično postoje ograničenja, te tako roditelji moraju da imaju opravdane razloge, zašto bi dete umesto iz đačke klupe trebalo da uči iz fotelje.
Nacrt zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju zbog dela o nastavi kod kuće je pre deset godina u Srbiji izazvao burne reakcije struke o pitanju kvaliteta takvog načina učenja. Najnovije aplikacije, platforme i edukativni alati koji su masovno korišćeni za učenje od kuće u doba korone, deceniju kasnije, i te kako su upotrebljivi u školama kako đacima tako i nastavnicima.Amerika danas broji više od tri miliona dece koja se obrazuju kod kuće, kažu u Nacionalnom američkom istraživačkom institutu za kućno obrazovanje, i ističu da je 2019. godine taj broj bio za pola miliona manji.
Školovanje kod kuće danas je u ekspanziji u zapadnim zemljama, poput Amerike, Velike Britanije, Kanade i Australije.
 

Nastava kod kuće o trošku roditelja

Iz Ministarstva prosvete Internet portalu RTS-a nisu mogli da dostavne precizne podatke o broju osnovaca koji se trenutno školuju od kuće i na daljinu jer, kako saznajemo, prema Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, takav model na zahtev roditelja odobrava škola u koju je dete upisano.

Pravo na nastavu od kuće, koje se ostvaruje u skladu sa propisanim planom i programom, odobrava se osnovcima, sem prvacima i osmacima, deci aktivnim sportistima, onima koji pohađaju muzičke i baletske škole, kao i đacima čiji roditelji privremeno odlaze u inostranstvo, kažu u Ministarstvu prosvete.

U odgovoru se ističe da je roditelj dužan da do kraja tekuće nastavne godine pisano obavesti školu o nameri da za svoje dete od sledeće školske godine organizuje nastavu kod kuće.
“Način ostvarivanja i organizovanja obrazovanja ili nastave kod kuće obezbeđuje roditelj u saradnji sa nastavnikom koji izvodi nastavu. Nastavnik nije zaposlen u školi u koju je učenik upisan. Troškove obrazovanja kod kuće obezbeđuju roditelji”, objašnjavaju u Ministarstvu.
 
Nastava kod kuće uticala je na socijalni i emocionalni razvoj učenika – negativno po vršnjačke odnose i mentalno zdravlje, ali su deca više vremena provodila s roditeljima.

Takozvano kućno obrazovanje (homeschooling), međutim, u ekspanziji je u svetu, naročito u Americi. Nezadovoljstvo školskim sistemom a posebno korona u SAD samo su dodatno pogurali američke porodice da najmlađe školuju u kućnim učionicama. U Srbiji, međutim, prava je retkost čuti da se osnovac obrazuje kod kuće, jer je to je pre svega “skup sport” za naše prilike.

Škole u Srbiji, prema važećim zakonskim propisima, osim redovne, mogu za osnovce da organizuju nastavu kod kuće i na daljinu, kao i učenje za đake na dužem kućnom i bolničkom lečenju.
Praktično postoje ograničenja, te tako roditelji moraju da imaju opravdane razloge, zašto bi dete umesto iz đačke klupe trebalo da uči iz fotelje.
Nacrt zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju zbog dela o nastavi kod kuće je pre deset godina u Srbiji izazvao burne reakcije struke o pitanju kvaliteta takvog načina učenja. Najnovije aplikacije, platforme i edukativni alati koji su masovno korišćeni za učenje od kuće u doba korone, deceniju kasnije, i te kako su upotrebljivi u školama kako đacima tako i nastavnicima.Amerika danas broji više od tri miliona dece koja se obrazuju kod kuće, kažu u Nacionalnom američkom istraživačkom institutu za kućno obrazovanje, i ističu da je 2019. godine taj broj bio za pola miliona manji.
Školovanje kod kuće danas je u ekspanziji u zapadnim zemljama, poput Amerike, Velike Britanije, Kanade i Australije.
Ovo mi malo nije jasno, kako sa roditeljima, ako su zaposleni, pa rade po ceo dan ? Ili smenski rad ? Ili dva posla ?
 
Moje mišljenje je da se ovakav model planira za neke elitne staleže,koji sebi mogu priuštiti da mu deca uče od kuće . Šta bi to značilo za naš obrazovni sistem, ne mogu predvideti , ali za mentalno zdravlje te dece mogu naslutiti .
Ide se ka tome da se čovek kao biće totalno otuđi od drugog čoveka.
A potom da dođe do otuđenja čoveka od same njegove prirode.
 
Ide se ka tome da se čovek kao biće totalno otuđi od drugog čoveka.
A potom da dođe do otuđenja čoveka od same njegove prirode.

Трансхуманизам је идеологија тоталне индивидуализације и атомизације...

Зато трансхуманизам не може да уђе у процес док се не изврши добар део атомизације друштва

Постоји редослед
 
Jedini adut koji ja ovde pročitah je da provode više vremena sa roditeljima, mogu organizovati vreme učenja. Da li je to vredno da se redovna nastava zameni učenjem na daljinu ?

У таквом друштву БДП нема производа, јер су родитељи кући, дакле само услуге...

Зато План Деиндустријализације Србије, пре 20г., почиње ускоро да добија смисао и контуру...
 
Ovo mi malo nije jasno, kako sa roditeljima, ako su zaposleni, pa rade po ceo dan ? Ili smenski rad ? Ili dva posla ?
Nikako. Ukoliko nije pandemija.
A upravo nam je pandemija dokazala koliko mana ima online nastava, naročito za maturante, pa i male maturante verovatno.
Proces u kojem su maturantima ograničavali generacijski interakciju sa vršnjacima je bio poguban, za mlađe socijalizaciju, kretanje, premostili su naši domišljati omladinci, al što se tiče gradiva, bilo je liberalno i toliko konfuzno. Totalno pogubljena i
izgubljena, a vredna i značajna godina života.


Ovde se verovatno misli, u rečenici, na roditelje, koji su, usled bolesti ili drugih razloga, mališana, vezani za decu. I misli se vrv na jednog roditelja, za to vreme koliko traje nastava.
 
Nikako za osnovce, promašen način rada, definitivno .
Za mlađe su i sami predlagači svesni da gube onaj sistem u kojem se vaspitavaju generacije na poslušnost pokornog građanina. Između ostalog je to uloga škole; ne verujem da će taj patern biti skorije napušten.
Mogu da zamislim da to funkcioniše u JUžnoj Dakoti, ali u Evropi ne.
 
Подржавам такву могућност иначе би и даље владала насилна социјализација оних који можда то не желе или којима то није лепо јер трпе вршњачка злостављања, одбаченост у колективу и сл, мора да се постоји неки избор, а онај ко жели у колектив нико му не брани.
 
ali za mentalno zdravlje te dece mogu naslutiti .

Šta možeš naslutiti? Da će ih nepohađanje redovne nastave nužno lišiti interakcije sa vršnjacima, te pretvoriti u debile koji ne znaju da se snađu u društvenim situacijama?

Jesi li ti decu pre škole držala zatvorene u kući po ceo dan ili si im omogućila da se druže sa rođacima, decom kućnih prijatelja, drugarima sa sporta, drugarima iz komšiluka?
 
Šta možeš naslutiti? Da će ih nepohađanje redovne nastave nužno lišiti interakcije sa vršnjacima, te pretvoriti u debile koji ne znaju da se snađu u društvenim situacijama?

Jesi li ti decu pre škole držala zatvorene u kući po ceo dan ili si im omogućila da se druže sa rođacima, decom kućnih prijatelja, drugarima sa sporta, drugarima iz komšiluka?
Druženje sa rodbinom nikako ne spada u socijalizaciju dece u odnosu na druženje sa vršnjacima . Jesi li ti čuo da je neko organizovao druženje dece iz komšiluka na zajedničkim putovanjima, rešavanju zadataka, primeni naučenog i slično ? Ja nisam ,možda kod nas na selu toga nema . Razlika u druženju dece u sportskim klubovima je ta što su tu deca koja imaju samo ista ili slična interesovanja vezana za sport. Zar ne bi trebalo da prošire malo polja interesovanja ?
 

Back
Top