Skola Online - da ili ne?

iskreno, ne vidim sta tu ima mnogo da se raspravlja.... ovde online ocene postoje vec neko vreme, i niti je ko hakovao sajt, niti je bilo kakvih nevolja...

http://www.dnevnik.co.yu/modules.php?name=News&file=article&thold=-1&mode=flat&order=1&sid=2837#562

moje misljenje je slicno misljenju miliceNS iz ovog teksta:


Zadatak roditelja je da vaspitava i kontrolise svoje dete u onoj meri koliko ce to dopineti njegovom boljem razvoju i uspehu u odrastanju.

...a ovo vidim samo kao jod jedan nacin da se tome pomogne.

mnogo srece.
 
Da vam kazem - meni je ova ideja GROZNA. Uzas jedan. NE samo zato sto onemogucava NORMALAN deciji razvoj (jer u taj razvoj spada i potreba za svojom privatnoscu, bar delimicnom, pa spada i varanje roditelja, pa spadaju i sitne lazi, pa spada i ucenje iz situacije 'dobio jedan......polomio se da popravim pre otvorenih vrata!', i jos mnoge druge stvari koje necu sad pominjati), dakle ne samo zato sto ometa razvoj psiholoskih mehanizama deteta za dobro i lose, za laz i istinu, za osecaj licne moci i snage (makar i fiktivan), za trazenje i uspostvaljanje granica, vec i zato (i na prvom mestu zato!) sto skida SVAKU ODGOVORNOST SKOLE KAO INSTITUCIJE za ono sto se sa decom u skoli desava, a i sa roditelja, jer roditeljima 'olaksava' na lazan nacin odrastanje sa sopstvenom decom i ometa vaspitavanje dece umesto normalnim putem - pomocu nadziranja i uhodjenja deteta! Deca jesu maloletna i da, treba ih pratiti (ali ne fizicki, pobogu!) i da, treba ih kontrolisati, ali i ta maloletna deca imaju prava na privatnost, imaju pravo (i to je deo razvoja i skole!) da pobegnu nekad sa casa, da dobiju slabu ocenu, da nesto u svom zivotu prikriju ili uklone od pogleda roditelja: to sto ce se omoguciti 24satni uvid u najveci deo njihovog zivota - ima pravo novinar - lici zaista na Orvelovsku pricu koja mi se uopste ne dopada. Na detetu je da pokusa da laze, da vara, da bezi sa casa, da pravi razlicite nestasluke u skoli, na skoli i na roditeljima je da ga u lazi uhvate, da bezanje sankcionisu ili ne sankcionisu, da dete nauce da ne treba da vara, da detetu objasne do nivoa shvatanja razliku izmedju ispravnog i neispravnog, dobrog i loseg.....Ne vidim da je nama nesto falilo koji nismo bili nadzirani i uhodjeni - zavrsili smo skole, a mogu da vam kazem: i varali smo, i bezali smo, i tukli smo se, i lagali smo, i dobijali smo slabe i popravljali ih, i nasi roditelji znali, a nekad i nisu znali, i razredne staresine nas ganjale a nekad bili na nasoj strani - tajno, i uprkos nemanju interneta, zavrsili smo skole i fakultete i specijalizacije i magisterijume i postali LJUDI.
Skola je u medjuvremenu postala PRAVO muciliste za decu, sa nametom nelogicnih i losih, preobimnih i besmislenih skolskih programa koji decu bespotrebno frustriraju i uvode u kolicinu tenzije koju ni odrasli ne bi mogli da izdrze. Skola je u medjuvremenu postala institucija u kojoj se deca (u vecini) osecaju - zlostavljano, i u koju nece da idu, i iz koje BEZE u neverovatnom procentu: ne zato sto nam deca ne valjaju, vec zato sto nam skola ne valja (i to je mala rec). Skola je u medjuvremenu postala steciste - umesto najboljih! -najgorih, koji sad formiraju nastavni kadar od koga samo kosa moze da ti se digne na glavi. Skola je danas izgubila u potpunosti (cast izuzetcima) VASPITNU ulogu i postala poligon za ispoljavanje svoje zlovolje zaposlenih zbog niskih primanja i osvete (direktne) deci koja su simbolicki krivci za njihove nevolje. Skola je danas jedna jadna institucija koja je izgubila svoju svrhu, smisao i lepotu i proizvod toga su nesrecna, isfrustrirana, napeta i besna deca koja u takvu skolu (i sa razlogom!) ne zele da idu. I sad, resenje je, je li, da se toj i takvoj skoli - olaksa jos vise pa da se na svu deciju muku jos postavi internet nadzor?! Sta je sledece - kamere (kao u jednoj Zemunskoj skoli!)? Inplantacija chipa u podlakticu pri upisu u skolu pa da mozemo i satelitski da ih pratimo u svakom sekundu?! UZASNUTA sam odsustvom osecaja licne odgovornosti kako roditelja tako i skole za ono sto im je posao i prebacivanje te odgovornosti na tehnicka pomagala! Valjda je logicno da razredni staresina zna kad mu deca izostaju iz skole i zove roditelje, da takodje zna kad se sa decom nesto dogadja sto je upadljivo ili cudno, kad dobijaju lose ocene ili se potuku?! Tako je bar bilo u moje vreme, i ne vidim da je u tome bilo neceg cudnog. Valjda je i zadatak roditelja da urade malo vise od preko novina ili varjache pitanja "Kako je danas bilo u skoli, je l' imas domaci?"
Kad bi svako radio svoj posao, ne bi nam bilo potrebno pracenje preko interneta. A kada bi skola bila institucija kakva treba da bude, ne bi imali neverovatan prosek bezanja iz skole u osnovnoskolskom uzrastu, niti ovu kolicinu agresije (koja proistice iz depresije) koja uslovljava tuce, destrukciju skolske imovine ili jos gore stvari. Razmislite malo o tome zasto razredi nekih razrednih staresina BRILIJANTNO i bez problema funkcionisu, kako njihovi djaci - mogu, ili mogu na njihovim casovima, a drugi ne - mogu (ili ne mogu na drugim casovima). Hajde da prestanemo da se bavimo posledicama i da se najzad zabavimo - UZROCIMA. Nasa deca ce od toga imati daleko vece korsiti nego od osecaja totalne ugrozenosti u adolescentnom periodu kada im otmemo svaku privatnost i pravo na normalan razvojni bunt time sto cemo 24 sata dnevno moci da imamo uvid u njihov zivot!
 
Шта ја знам... Једним делом се слажем са WW ...Али, из угла одељенског старешине ја ипак већи део одговорности пребацујем на родитеље.
С једне стране ја сам против оваквог начина комуницирања јер наставник и родитељ треба да разговарају о детету, а не само да информишу родитеља. Кроз разговор долазимо до суштине неких проблема детета, тражимо решења, размењујемо информације и искуства са дететом... Значи, то је двосмерни процес јер смо на заједничком задатку. Живи разговор не може да замени штура информација.

Е сад, с друге стране, има родитеља које ја не познајем јер ни једном за 4 године не дођу у школу, или дођу само ако их званично позовем. Једну маму сам срела на улици и питала зашто никада не долази у школу да се распита о детету, а она ми је рекла :''Ма шта да долазим, само да се једим!!!''
Једноставно, страшно ми је када чујем да родитељ ''нема времена'' да оде до школе, да поразогвара са старешином или наставником...За шта онда има времена, ако нема за своје дете?!
А јако је много таквих!
Е, таквима би можда овакве информације нешто значиле, јер боље и то него да никако немају увид у то шта се дешава са дететом у школи.

У ствари, можда и није боље ако се гледа из аспекта ученика. Колико сам пута слагала родитеља и прећутала нешто ако сам се претходно са учеником договорила да ће поправити оцену (једног је отац жестоко тукао за сваку слабу оцену, па смо договорно неке оцене, за кратко време, прећуткивали)...
А као ђак тек колико сам петљала, бежала са часова и сама се сналазила за оправдања...па опет увек била скроз одлична....

Не знам, са једне стране то нам је будућност, вероватно, а са друге стране још један корак ка потпуном отуђењу...
 
Hellen:

u potpunosti se slazem sa tobom: normalno da je akcenat na roditelju, naravno da roditelj i nastavnik TREBA DA RAZGOVARAJU. Jedino se ne slazem da bi za one roditelje koji 'nemaju vremena' ovaj sistem bio od koristi; da, njima bi znacilo, ali ne radi se o njima, zar ne, radi se o deci, i sta je za decu dobro ili nije dobro. Za decu NJE dobro da takav roditelj ima neki elektronski uvid u njihov zivot jer je ponekad deciji bunt koji se ogleda u losoj oceni, bezanju ili stvaranju problema poslednji i jedini psiholoski krik deteta upucen roditelju i sistemu "HEJ, PRIMETI ME!"
Potpuno se slazem sa tobom da to vodi potpunom otudjenju i to mi je stvarno bezanje od minimuma licne odgovornosti. Ne radi se o tome sta je roditelju lakse ili teze, jer ne radi se o roditeljima nego o onom sto je lakse i bolje za decu. A ovaj sistem svakako ne mislim da je benefit za decu vec samo korist za one roditelje i skolske radnike koji bi da otaljaju svoj posao.

Gurmanci:

ni sa tobom se ne slazem - roditelju koga zanima sta se sa detetom desava i koji svoje dete prati i ucestvuje u njegovom odrastanju i vaspitavanju ovaj sistem ne treba; a onom roditeljiu koji se vadi da nema vremena da se bavi skolom, ali ga skola i drustvo pritiskaju u tom smislu trazeci minimum angazovanja, ovaj sistem ce dobro doci da i ono malo odgovornosti sto se od njega trazi zbaci sa sebe, ali na stetu deteta. Odlasci u skolu i razgovori sa razrednim staresinom daleko su od uhodjenja: jedno su odlasci u skolu jednom nedeljno (ili par puta mesecno) a drugo uvid u deciji zivot 24 sata dnevno online. Krucijalan faktor decijeg razvoja jeste napadanje na postavljene granice. Spreciti u potpunosti 'napadanje' tih granica konstantnim monitorovanjem decijeg sveta i onemogucavanjem i svakog pokusaja pre nego sto se i desi znaci ozbiljno ugrozavati deciji razvoj - po cenu svog komoditeta! Svi smo mi bili u skoli, i svakako vam necu verovati ako mi kazete da NIKAD niste u zivotu pobegli sa casa, da nikad niste dobili neku ocenu ispod vaseg nivoa, da se nikad niste ponasali za javnu opomenu, ili kaznu, potukli se sda nekim, ili radili nesto nevaljalo (kao pisanje po zidu sprejom, grebuckanje imena u klupu koljucem, potpisivanje na vratima WCa ili stogod slicno). I ako ste bili uhvaceni a posebno ako niste bili uhvaceni - niste sada ni svesni koliku je to moc imalo na UCENJE o zivotu, na shvatanje uzrocno-posledicnih veza, na formiranje STRAHA od kazne i straha od krsenja zakona a posledicno i na formiranje ideje o tome sta je dozvoljeno a sta nije, sta je ispravno a sta nije, na usvajanje osecaja krivice i/ili stida, ponosa ili odnosa ka autoritetu! Moje najvaznje lekcije u zivotu, o zivotu, dosle su bas iz takvih momenata - ne iz momenata u kojima sam bila dobra i fina vec iz onih u kojima to nikako nisam bila, i iz konsekvenci koje su proizilazile, bilo da sam se izvukla ili da se nisam izvukla! Oteti deci taj momenat da uce iskustveno, i da razvijeu iskustveno saznanja o tome kako stvari funkcionisu, samo je ugadjanje sopstvenom konformizmu, lenjosti i sebicluku - kako roditelja tako i sklole kao institucije, na stetu deteta.
 
Ne bih mogla da kazem da je losa ideja! Naprotiv, znam toliko slucajeva gde su deca totalno zapustila ocene, lazu roditelje, prepravljaju knjizice...eto, zbog takvih propalih slucajeva, trebaju ipak da imaju uvid u ono sta se stvarno desava!




_____________________________________________________________________

www.ZenskiKutak.com
 
Uh..to je baš nezgodno. Sećam se kako sam falsifikovao mamin potpis u prvom osnovne kad je učiteljica pisala "Vaš Lale nije bio dobar, rekao je da su partizani banditi . Dobio je 0 poena iz matematike. Molimo Vas da dođete na Otvorena vrata u sredu i da potpišete da vam je dete dostavilo ovo obvaveštenje. Iskreno Vaša, učiteljica"
 

Back
Top