Nikita Kulganov
Buduća legenda
- Poruka
- 37.596
SJEĆANJE NA REVOLUCIONARKU ANKU KNEŽEVIĆ
Nesalomiva podgorička heroina
Pokušavali su da iz Anke izvuku informacije o ostalim saborcima i partizanskim jedinicama tako što su je pendrecima tukli po tabanima, zabadali igle ispod nokata i puštali vodu kapavicu na čelo, smijući se dok su je držali vezanu na stolici. Ništa od toga nije dalo rezultate. Anka, iako mlada, izdržala je sva mučenja i sačuvala drugove i saborce od izdaje.Kada je počeo Drugi svjetski rat Anka Knežević je imala samo 16 godina. Tada uspješnoj gimnazijalki, šćeri advokata Sava Kneževića, godine nijesu predstavljale problem da se aktivno uključi u borbu protiv okupatora i pridruži naprednoj crnogorskoj mladeži. Živjeli su u porodičnoj kući na Tećiji na sastavcima Ribnice i Morače, učeni vrijednostima koje su je oblikovale i predodredile budućnost. Ostavši rano bez majke gajila je posebna osjećanja prema svome starom ocu, znajući kako je teško uspijevao da sačuva porodicu u okupacionim danima, u kojima su određeno učešće na strani revolucionarnog pokreta imala i njegova tri sina. Ankina želja je bila da završi studije medicine.
Obavljajući rizične zadatke, Anka je krajem 1942. godine uhapšena. Pošto je odbila da bilo šta prizna i nije željela da oda svoje saborce, puštena je iz zatvora oktobra 1943. godine i odmah nastavila svoju ilegalnu aktivnost.
Ali ne zadugo, nažalost: uhapšena je u rodnoj Podgorici 23. decembra 1943. godine. Ponovo je pretrpjela svakojaka mučenja i batinanja, ali ćutke.
U pjesmi koju je napisao dr Leko Miranović 1973. godine opisuje se način na koji su ovu mladu djevojku mučili i svezanu prebijali, čupali joj kosu i kidali pletenice, lomili zube. Pokušavali su da iz nje izvuku informacije o ostalim saborcima i partizanskim jedinicama tako što su je pendrecima tukli po tabanima, zabadali igle ispod nokata i puštali vodu kapavicu na čelo smijući se dok su je držali vezanu na stolici. Ništa od toga nije dalo rezultate. Anka, iako mlada, izdržala je sva mučenja i sačuvala drugove i saborce od izdaje.
Doktor Miranović u svojoj pjesmi opisuje Ankinu hrabrost na sljedeći način:
… Ne čudiš se borbi muškaraca, / tih Brđana i Crnogoraca, / jer je njina tradicija stara / da tuđina neće gospodara, / no se diviš kako Crnogorke, / bilo žene a bilo djevojke, / junački se drže u samici, / u Mučića kući mučilici. / Čitaj pismo lijepe djevojke, / maturanta i mlade skojevke, / što napisa pred plotun pušaka / dvadesetoga vijeka divljaka, / i sa kakvim moralom se bori / ostajući ponos Crnoj Gori!...
Anka je u zatočeništvu u Jusovači boravila zajedno sa svojom rođakom Đinom Prnjat, koja je po svjedočenjima ćerke, upamtila da je najteže padala prozivka kojom su svaki dan birani ko će biti strijeljan a ko ostaje u memljivim i prljavim ćelijama u kojima su oskudijevali sa hranom i vodom. Često su bile stavljane na spisak za strijeljanje a onda u posljednji čas ostavljane u životu.
Agonija je trajala sve do aprila 1944. godine, kada su je četnici strijeljali u rodnom gradu.
https://www.pobjeda.me/clanak/nesalomiva-podgoricka-heroina
