Situacija u bivšoj Jugoslaviji pogoršana zbog negiranja zločina i slavljenja počinilaca

KANDIĆ, MILIĆ, BISERKO, LIHT… Evo čiji su potomci

Sonja-Biserko-Natasa-Kandic-43_660x388.jpg


1. Nataša Kandić, ćerka majora Ozne Pavla Kandića koji je naredio streljanje Srba u Topoli 1944, potonji general JNA.

2. Sonja Liht, ćerka komunističkog generala.

3. Jelena Milić, unuka partizanskog pukovnika.

4. Vesna Pešić, ćerka partizana i potonjeg funkcionera.

5. Sonja Biserko, ćerka partizana, potonjeg pukovnika Udbe,

6. Latinka Perović, istoričar koju je stvorila udba.

7. Borka Pavićević, ćerka komunističkog generala.

8. Staša Zajović-žene u crnom, ćerka Jole Zajovića iz Kotora, partizana koji je 1944 streljao Beograđane prilikom „oslobođenja“,

9. Olivera Kovačević, ćerka komunističkog generala.

10. Maja Žeželj, ćerka komunističkog generala… Izd, itd.. I svi su u Srbiju došli iz ličkih, bosanskih ili crnogorskih vukojebina kao „oslobodioci“

Народу стално треба стављати под нос ОВАЈ СПИСАК КОМУНИСТИЧКИХ ЗЛОЧИНАЧКИХ ПОТОМАКА КОЈИ СУ И ДАНАС НА ДРЖАВНОЈ КАСИ - И НЕ РАДЕ НИШТА ОСИМ ШТО ПЉУЈУ И ОМАЛОВАЖАВАЈУ И ВРЕЂАЈУ И ОПТУЖУЈУ СРБИЈУ И СРБЕ............
п.с.
МРЗЕТИ СРБЕ - то им је изгледа генетски наследно.
 
el4J2PW.jpg

iDaga8G.jpg

CzJEaX1.jpg

Jel ovi četnici? Šupičkumaterinu u neku tamo .ba rupu.

Pravoslavni krstaši :
"Tačan broj dobrovoljaca iz Rusije i Grčke koji su ratovali na strani snaga VRS nije poznat, ali se bar u haškim dokumentima navodi da ih je bilo između 529 i 614. Smatra se da su neki od njih umiješani i u ratne zločine, te da su zajedno sa trupama Ratka Mladića ušli u Srebrenicu gdje je počinjen genocid nad Bošnjacima. O njihovom učešću u ratu danas svjedoče brojni nadgrobni spomenici širom RS, kao i spomenik ruskim dobrovoljcima koji se nalazi u Višegradu. No za sada nema sudskih presuda za zločine iako ima mnoštvo dokaza. Sve ovo dokumentovano je i u nedavno objavljenoj knjizi Aziza Tafre „Ruski i grčki plaćenici u ratu u BiH“.

Ljudmila Bogoslavskaja majka je poginulog ruskog dobrovoljca koji je, mimo volje tadašnjih ruskih vlasti, došao da se bori u BiH:
„Nikada nisam pomislila da će moj sin doći u vašu zemlju. I nije samo on došao, nego i drugi mladići, kao i zreli muškarci koji se nisu uplašili da dođu ovdje u trenutku kada naša vlada nije htjela da pruži pomoć vašoj velikoj zemlji. A uvijek je bila tradicija da ruski narod pomaže svojoj slovenskoj braći. Naši mladići i muškarci su došli i dali ono što je za njih bilo najdragocjenije - svoj život.“

O učešću ruskih dobrovoljaca na svjedoče samo grobovi, već i knjige brojnih plaćenika, kao i video snimci njihovih zlodjela. Jedan od njih je i ruski pjesnik Eduard Limonov, koji je sa novinarima i haškim optuženikom Radovanom Karadžićem obilazio ratišta oko Sarajeva i pucao po opkoljenom gradu.

Od unproforca do dobrovoljca
Avdo Huseinović
, autor feljtona o učešću dobrovoljaca iz Rusije i Grčke, navodi i primjere zbog kojih se, kaže, treba zapitati i o posljedicama.

„Meni je uvijek iznova jako interesantan slučaj majora Aleksandra Škrabova. Njegov grob se nalazi u Donjim Miljevićima. On je bio ovdje 1992. godine kao pripadnik ruskog bataljona UNPROFOR-a. Vratio se u Rusiju, a onda se vratio ovdje i stao na čelo ruskih plaćenika. Katil je poginuo na Nišićkoj visoravni. Zbog čega vam govorim o toj povezanosti unproforaca koji su bile ovdje, pa se vraćali u Rusiju, pa onda se opet vraćali ovdje? Mi moramo iznova postaviti o odgovornosti ruskog i ukrajinskog bataljona na teritoriji BiH. Nije slučajno da je ratni komandant odbrane Žepe, rahmetli pukovnik Avdo Palić onako lahko otet u Žepi pred očima ukrajinskog bataljona“, ističe Huseinović. "
https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-i-grcki-dobrovoljci-u-ratu-u-bih/25290398.html


Katolički križari :
"Da je to tako, ukazuje i činjenica da plaćenici HVO-a i HV-a – profesionalni vojnici – svoje ratovanje u BiH i Hrvatskoj ne kriju i ni za šta nisu procesuirani, a to iskustvo navode čak i kao preporuku kod traženja posla u sigurnosnom sektoru. Zanimljiv je po tome britanski policajac Simon Wells koji je u BiH stigao 1992. godine i ratovao na skoro svim bojištima u Hercegovini i srednjoj Bosni. Po povratku mu je po vlastitom priznanju to ratno iskustvo bilo presudno da ga prime na policijski koledž Ashford Police u Kentu koji je to cijenio kao dragocjeno iskustvo u praksi.

Međutim, na rijetkim suđenjima u njihovim zemljama zatvorom su kažnjavani isključivo plaćenici – slobodni strijelci (bez podrške države) kao npr. Falk Simmang i Ralf Mrahach koji su u Njemačkoj suđeni za ubistvo dva Nijemca, također bojovnika HVO-a.

Plaćenici s dijagnozama
Posebna priča su, međutim, mračni likovi, usamljene psihopate koji su vidjeli priliku za ostvarenje svojih najbolesnijih ideja. Tek rijetki su se našli pred sudom nakon rata kao što je Kris Willson koji je osuđen u BiH za dva dokazana ubistva, odležao svoje i nestao iz BiH prije nekoliko godina.

Ipak, najupečatljivija je priča o crnom nacisti liberijskog porijekla i švedskog državljanstva Jacku Arklofu. Naime, usvojeni crni dječak je ko zna pod kakvim uticajima u malom provincijskom gradu i tipičnoj švedskoj porodici srednje klase izrastao u ekstremnog neonacistu. Baveći se ovom ideologijom razvio je simpatije prema ustaštvu i NDH (!) i početkom rata u Hrvatskoj vrlo brzo se obreo u Zagrebu odakle je proslijeđen u Mostar. U stroju sa pripadnicima HOS-a, za početak, ostvario je svoje snove – da se „bori za NDH“ pod zastavom omiljene ideologije. Raspadom HOS-a prelazi u Kažnjeničku bojnu i tada popuštaju sve moralne, mentalne i ljudske kočnice. Arklov se pretvorio u zvijer, u jednog od najokrutnijih mučitelja iz logora Heliodrom i Dretelj što je 1995. godine dobilo svoj prvi sudski epilog.

Te godine Arklof je uhapšen u Mostaru, a već je bio formiran podeblji dosije njegovih zločina. Prvostepenu presudu od 15 godina zatvora Vrhovni sud u Sarajevu smanjio je na osam godina, ali je on u Zenici odležao samo nekoliko mjeseci. Švedsko pravosuđe je preko Crvenog križa isposlovalo njegovo izručenje da kaznu služi u Švedskoj. Tamo je zatim organizirano novo suđenje za zločine u BiH na kojem je oslobođen „zbog nedostatka dokaza“. Bila je to fatalna greška švedskih vlasti.

Arklof se vrlo brzo povezuje sa neonacistima i kao pripadnik Nacionalne republikanske vojske u sukobu s policijom tokom jedne pljačke ubija dva policajca te na suđenju za taj zločin 1999. godine dobija doživotnu robiju. I tek tada je proradila savjest. Arklof tokom služenja kazne samoinicijativno priznaje i zločine u BiH za koje švedski sud par godina ranije „nije imao dokaze“. Premlaćivanje zarobljenika u logorima, ubistva, maltretiranje zatočenih trudnica, razna zvjerstva nad civilima... sve je ponovo izašlo na vidjelo, a kako je već služio doživotnu kaznu, sud mu je odredio da plati odštetu preživjelim logorašima i porodicama žrtava što je bila tek simbolična satisfakcija."
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ko-su-bili-strani-placenici-u-postrojbama-hvo
 
srbija svoje zlocine priznaje , osudjuje zlocince i stidi ih se.

ostali to ne rade

hrvati slave svoje zlocine

siptari isto , ubijaju postene svedoke istih

bosanci su , cini mi se umereniji, manje sam upucen u zbivanja kod njih.
moram te ispraviti u zabludama

srbija, tj njen vrh tada, je svoje zlocine isplanirao na stetu srpskog naroda.
Pred kraj rata pred dejton se desava srebrenica.
Izvodjaci radova su dojucerasnji cuvari naftnih derivata kod erduta, znamo kolik oje nafta bila skupocen biznis u ratu.
Nazivjau ih skorpionima, salju u srebrenicu sa zadatkom.
Likvidiraju sve punoletno, vojno sposobno muskog pola, snimajuci sve uredno na VHS KASETE.

Prvi cilj ej bio podizanje NATO ALIJANSE KAO ODGOVOR , NA SRBE U BOSNI KOJ ICE UBRZATI DEJTON

DRUGI NAJVAZNIJI CILJ JE BIO DA SE PUSTANJEM TIH KASETA U JAVNOST SRPKI NAROD CELOKUPNO OSUDIT KAO GENOCIDAN I TAKO ZANEMARI NAJVECI GENOCID U 20 VEKU KOJI SU NAD SRBIMA POCINILI HRVATI I MUSLIMANI I ONO NAJBITNIEJ DA TO BUDE TEMELJ ZA RUSENJE SRPSKE REPUBLIEK TOBOZ KAO GENOCIDNE.

Drudi priemer je KiM gde su se krvnicki zlocini teroristicke OVK sakrili zamaskirlai kasetom o hladnjacama.
 
Rekoh ti, mrš na neki .ba forum pa tamo lažunjaj i obmanjuj, tamo možeš čak i da budeš hvaljen....možeš i ovde ali kod staše, il kakve druge babe u crnom i NVO uhlebice. Ovi "četnici" čije sam ja slike prikazao su klali i glave odsecali (Ima slika) Srbima jer su Srbi i hrišćani majmunčino bedna a zbog takvih su i dolazili dobrovoljci (reč koju si i sam koristio) da brane hrišćanstvo i nejač.
"A nđa Obradović (62) preživela je tokom rata stravične torture i muke u muslimanskim logorima u Vlasenici, Zvorniku i Srebrenici. Ova žena je žrtva višestrukog silovanja, zlostavljanja i torure a bolna je činjenica što za ove zločine do danas niko nije osuđen. "

"
ANĐELKA Bratić, iz sela Dub kod Hadžića, jedna je mnogobrojnih silovanih žena na prostoru Bih i jedna od malobrojnih koja je smogla snage da progovori o paklu kroz koji je prošla.
- Ne mogu više da ćutim. Javnost mora da čuje naš bol i naše poniženje - priča ova hrabra žena, koja danas živi sa porodicom u Bratuncu.
- Dogodilo se to 8. septembra 1992. godine, u selu Ferhatlije. Tu smo se sklonili kod rodbine, jer smo našu kuću u Dubu napustili odmah u maju, uplašeni kada je JNA napustila kasarnu u Pazariću, a u nju se uselila muslimanska vojska.
- Ali, ni u Ferhatlijama nismo bili sigurni - priča Anđelka. Odmah po dolasku JNA svi muškarci Srbi su odvedeni u logore, a mi smo stavljeni u kućni pritvor u kojem smo ostali sve do 28. oktobra 1992. godine, kada smo pobegli na srpsku teritoriju.
- Upali su tog 8. septembra u kuću - priča potreseno naša sagovornica. U kući su bila moja deca, petogodišnja kćerka Vedrana, dvoipogodišnji sin Goran, svekrva Radojka, svekar Žarko i maloletni dever Mitar. Moj suprug Neđeljko je bio poslom u Sarajevu i tamo i ostao.
- Prvo su me tukli, mrcvarili, a onda su me silovali. Bila ih je osmorica. Muslimanski vojnici. Silovali su me praktično pred očima moje dece, Gorana i Vedrane. Povraćala sam od muke. Molila sam Boga da me zakolju. Kada su egzekutori otišli, ušla sam u sobu i nemo gledala svekrvu i decu. Ona mi je prišla i samo rekla: “Moraš Anđelka da sve izdržiš, zbog dece.“ Ta reč me je održala u životu - kaže Anđelka i nastavlja svoju tragičnu ispovest:
- Otišla sam u policijsku stanicu i prijavila inspektoru Mensuru Čoviću moje muke i patnje, ali u stanici su se samo smejali terajući me da nekoliko puta ponavljam iskaz. Danima sam bila u agoniji i ludilu. Na sve sam pomišljala. Srećom nisam zatrudnela. Ne znam ko su bili oni, ne znam im imena. Znam samo za bol koji sam doživela i preživela - kaže Anđelka, dodajući da je svemu ovom kao i drugim patnjama kumovao komšija Seid Mehmetović. On zna izvršioce ovog sramnog čina, jer ih je on navodio na to - tvrdi ona. "
 
Dakle, taj "komunizam" ostavlja duboke tragove!
Imas li i za hrvatske politicare slicne korijene, ili oni vise lice na ustaske?
nije to komunizam nego vucibatine seljačke ušle u partiju i dale mu ga po "dokazivanju"
Dan danas postoje ti seljački oblici ponašanja po firmama, nije važno ko će ostati bez posla zbog njih samo oni da budu sigurni.
Dakle nije problem u socijalizmu/kapitalizmu već u psihopatologiji parazita koji bi da se fino nastane i ugnezde.

Zapanjen sam koliko Hrvati, naročito po Dalmaciji, posvećuju vremena razmišljajuć o Srbima. Potajno je tako zbog griže savesti. Netko je tu živio... Medjutim, mi ovde u Srbiji nemamo kad da mislimo o vama, gledamo svoje dupe kako da pokrpimo. A dokle god Hrvati budu arlaukali na Srbe biće dobro - to znači da još uvek imate grižu sav(j)esti.
 
nije to komunizam nego vucibatine seljačke ušle u partiju i dale mu ga po "dokazivanju"
Dan danas postoje ti seljački oblici ponašanja po firmama, nije važno ko će ostati bez posla zbog njih samo oni da budu sigurni.
Dakle nije problem u socijalizmu/kapitalizmu već u psihopatologiji parazita koji bi da se fino nastane i ugnezde.

Zapanjen sam koliko Hrvati, naročito po Dalmaciji, posvećuju vremena razmišljajuć o Srbima. Potajno je tako zbog griže savesti. Netko je tu živio... Medjutim, mi ovde u Srbiji nemamo kad da mislimo o vama, gledamo svoje dupe kako da pokrpimo. A dokle god Hrvati budu arlaukali na Srbe biće dobro - to znači da još uvek imate grižu sav(j)esti.
Ahahahaha!
Mi i vi Srbi!
Uvijek je problem u sistemu.
Samo sto masa to ne razumije, zaglupljena tzv. demokratijom!
 
Pravoslavni krstaši :
"Tačan broj dobrovoljaca iz Rusije i Grčke koji su ratovali na strani snaga VRS nije poznat, ali se bar u haškim dokumentima navodi da ih je bilo između 529 i 614. Smatra se da su neki od njih umiješani i u ratne zločine, te da su zajedno sa trupama Ratka Mladića ušli u Srebrenicu gdje je počinjen genocid nad Bošnjacima. O njihovom učešću u ratu danas svjedoče brojni nadgrobni spomenici širom RS, kao i spomenik ruskim dobrovoljcima koji se nalazi u Višegradu. No za sada nema sudskih presuda za zločine iako ima mnoštvo dokaza. Sve ovo dokumentovano je i u nedavno objavljenoj knjizi Aziza Tafre „Ruski i grčki plaćenici u ratu u BiH“.

Ljudmila Bogoslavskaja majka je poginulog ruskog dobrovoljca koji je, mimo volje tadašnjih ruskih vlasti, došao da se bori u BiH:
„Nikada nisam pomislila da će moj sin doći u vašu zemlju. I nije samo on došao, nego i drugi mladići, kao i zreli muškarci koji se nisu uplašili da dođu ovdje u trenutku kada naša vlada nije htjela da pruži pomoć vašoj velikoj zemlji. A uvijek je bila tradicija da ruski narod pomaže svojoj slovenskoj braći. Naši mladići i muškarci su došli i dali ono što je za njih bilo najdragocjenije - svoj život.“

O učešću ruskih dobrovoljaca na svjedoče samo grobovi, već i knjige brojnih plaćenika, kao i video snimci njihovih zlodjela. Jedan od njih je i ruski pjesnik Eduard Limonov, koji je sa novinarima i haškim optuženikom Radovanom Karadžićem obilazio ratišta oko Sarajeva i pucao po opkoljenom gradu.

Od unproforca do dobrovoljca
Avdo Huseinović
, autor feljtona o učešću dobrovoljaca iz Rusije i Grčke, navodi i primjere zbog kojih se, kaže, treba zapitati i o posljedicama.

„Meni je uvijek iznova jako interesantan slučaj majora Aleksandra Škrabova. Njegov grob se nalazi u Donjim Miljevićima. On je bio ovdje 1992. godine kao pripadnik ruskog bataljona UNPROFOR-a. Vratio se u Rusiju, a onda se vratio ovdje i stao na čelo ruskih plaćenika. Katil je poginuo na Nišićkoj visoravni. Zbog čega vam govorim o toj povezanosti unproforaca koji su bile ovdje, pa se vraćali u Rusiju, pa onda se opet vraćali ovdje? Mi moramo iznova postaviti o odgovornosti ruskog i ukrajinskog bataljona na teritoriji BiH. Nije slučajno da je ratni komandant odbrane Žepe, rahmetli pukovnik Avdo Palić onako lahko otet u Žepi pred očima ukrajinskog bataljona“, ističe Huseinović. "
https://www.slobodnaevropa.org/a/ruski-i-grcki-dobrovoljci-u-ratu-u-bih/25290398.html


Katolički križari :
"Da je to tako, ukazuje i činjenica da plaćenici HVO-a i HV-a – profesionalni vojnici – svoje ratovanje u BiH i Hrvatskoj ne kriju i ni za šta nisu procesuirani, a to iskustvo navode čak i kao preporuku kod traženja posla u sigurnosnom sektoru. Zanimljiv je po tome britanski policajac Simon Wells koji je u BiH stigao 1992. godine i ratovao na skoro svim bojištima u Hercegovini i srednjoj Bosni. Po povratku mu je po vlastitom priznanju to ratno iskustvo bilo presudno da ga prime na policijski koledž Ashford Police u Kentu koji je to cijenio kao dragocjeno iskustvo u praksi.

Međutim, na rijetkim suđenjima u njihovim zemljama zatvorom su kažnjavani isključivo plaćenici – slobodni strijelci (bez podrške države) kao npr. Falk Simmang i Ralf Mrahach koji su u Njemačkoj suđeni za ubistvo dva Nijemca, također bojovnika HVO-a.

Plaćenici s dijagnozama
Posebna priča su, međutim, mračni likovi, usamljene psihopate koji su vidjeli priliku za ostvarenje svojih najbolesnijih ideja. Tek rijetki su se našli pred sudom nakon rata kao što je Kris Willson koji je osuđen u BiH za dva dokazana ubistva, odležao svoje i nestao iz BiH prije nekoliko godina.

Ipak, najupečatljivija je priča o crnom nacisti liberijskog porijekla i švedskog državljanstva Jacku Arklofu. Naime, usvojeni crni dječak je ko zna pod kakvim uticajima u malom provincijskom gradu i tipičnoj švedskoj porodici srednje klase izrastao u ekstremnog neonacistu. Baveći se ovom ideologijom razvio je simpatije prema ustaštvu i NDH (!) i početkom rata u Hrvatskoj vrlo brzo se obreo u Zagrebu odakle je proslijeđen u Mostar. U stroju sa pripadnicima HOS-a, za početak, ostvario je svoje snove – da se „bori za NDH“ pod zastavom omiljene ideologije. Raspadom HOS-a prelazi u Kažnjeničku bojnu i tada popuštaju sve moralne, mentalne i ljudske kočnice. Arklov se pretvorio u zvijer, u jednog od najokrutnijih mučitelja iz logora Heliodrom i Dretelj što je 1995. godine dobilo svoj prvi sudski epilog.

Te godine Arklof je uhapšen u Mostaru, a već je bio formiran podeblji dosije njegovih zločina. Prvostepenu presudu od 15 godina zatvora Vrhovni sud u Sarajevu smanjio je na osam godina, ali je on u Zenici odležao samo nekoliko mjeseci. Švedsko pravosuđe je preko Crvenog križa isposlovalo njegovo izručenje da kaznu služi u Švedskoj. Tamo je zatim organizirano novo suđenje za zločine u BiH na kojem je oslobođen „zbog nedostatka dokaza“. Bila je to fatalna greška švedskih vlasti.

Arklof se vrlo brzo povezuje sa neonacistima i kao pripadnik Nacionalne republikanske vojske u sukobu s policijom tokom jedne pljačke ubija dva policajca te na suđenju za taj zločin 1999. godine dobija doživotnu robiju. I tek tada je proradila savjest. Arklof tokom služenja kazne samoinicijativno priznaje i zločine u BiH za koje švedski sud par godina ranije „nije imao dokaze“. Premlaćivanje zarobljenika u logorima, ubistva, maltretiranje zatočenih trudnica, razna zvjerstva nad civilima... sve je ponovo izašlo na vidjelo, a kako je već služio doživotnu kaznu, sud mu je odredio da plati odštetu preživjelim logorašima i porodicama žrtava što je bila tek simbolična satisfakcija."
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/ko-su-bili-strani-placenici-u-postrojbama-hvo

Ipak, najupečatljivija je priča o crnom nacisti liberijskog porijekla i švedskog državljanstva Jacku Arklofu

Znam za tog lika. Čuo čovjek za Francetićeve crnce, pa shvatio to doslovno :super:
 
Народу стално треба стављати под нос ОВАЈ СПИСАК КОМУНИСТИЧКИХ ЗЛОЧИНАЧКИХ ПОТОМАКА КОЈИ СУ И ДАНАС НА ДРЖАВНОЈ КАСИ - И НЕ РАДЕ НИШТА ОСИМ ШТО ПЉУЈУ И ОМАЛОВАЖАВАЈУ И ВРЕЂАЈУ И ОПТУЖУЈУ СРБИЈУ И СРБЕ............
п.с.
МРЗЕТИ СРБЕ - то им је изгледа генетски наследно.

Ajde Mito ne lupetaj. Vjerojatno je i većinom istina da su te osobe iz jugokomunističkoga miljea.

No kakvi "komunistički zločinački potomci" i "genetski nasledno"..

Kretenarije, idiotskije od Lisenkove genetike :koto:
 
Србија у обручу Нато центара за хибридне операције
Постоје унутрашње снаге које воде рат против српских интереса, сигурно у Београду имамо такве центре, што видимо преко монтираних афера и стварања гласина којима се засипа српска јавност, каже Љубан Каран

Аутор: Дејан Спаловић, петак, 17.01.2020.

После поруке српског члана Председништва БиХ Милорада Додика да у Сарајеву, Подгорици и Тирани, па и у Београду и Бањалуци, делују тимови НАТО-а за борбу против руског утицаја, поставља се питање да ли је и колико рад сајбер-тимова алијансе усмерен против државе Србије и српских националних интереса. Не само у суседним државама, јер уз помоћ медија и друштвених мрежа покушавају да преобликују јавно мњење и утичу на одлуке политичких елита.
Додик је, гостујући на јавном сервису, рекао да у Сарајеву, Подгорици и Тирани постоје обавештајни центри алијансе и да је њихова мета вероватно и Београд. „То су три центра на Балкану. У Београду вероватно делује неки скривени који се још не може разоткрити. У Бањалуци наравно постоје разни центри”, наводи Додик и подсећа да је британска влада објавила да је одредила шест милиона фунти „за спречавање малигног руског утицаја на Балкану”, док је америчка администрација, преко неких организација, издвојила више од 20 милиона долара.

Бивши официр војне контраобавештајне службе Љубан Каран за „Политику” каже да нема вођења специјалног и хибридног рата без ослонаца на унутрашње снаге према држави на коју се примењује специјални рат. „Нема сумње да и код нас постоје те унутрашње снаге које воде рат против српских националних интереса. Сигурно у Београду имамо центре из којих се ’испаљује’ оружје специјалног рата. То можемо да видимо преко бројних монтираних афера и прављења гласина којима се сваки дан обасипа српска јавност”, каже Каран.
Примећује да у последње време домаћи центри ширења дезинформација посежу за методама које се не уклапају у оно шта раде сајбер-тимови. Као пример наводи да неки центри преко себи блиских медија „најчешће баратају полуистинама или информацијама у којима има од 10 до 20 одсто истине, а све остало је лаж”. Наглашава да тимове чине стручњаци различитих профила из области телекомуникација, информационих технологија, психолошко-пропагандних дејстава, медија и односа с јавношћу. „У последње време у Србији као да се некоме жури или је изгубио стрпљење па се служе ортодоксним лажима што се баш не уклапа у начин рада, а на мети су председник Србије и његови најближи сарадници, па чак и породица”, истиче Каран.

Генерал у пензији Митар Ковач рекао је за „Спутњик” да се сајбер-тимови формирају у складу с новим тенденцијама сукобљавања великих сила и обликовања јавног мњења на одређеним подручјима. Истиче да Додик има праве информације да ти тимови функционишу у већини земаља на простору бивше Југославије, па и Албаније, а у функцији промене јавног мњења, пре свега на српском етничком простору. Ковач објашњава да се ради о томе да су убрзаним корацима учињене насилне промене дробљења српског етничког простора по комунистичким критеријумима прекрајања граница још из времена Другог светског рата. Један део тих центара се налази и у Србији под различитим изговорима и с различитим изазовима.
„Нигде они нису препознати као такви центри, већ функционишу на другачији начин – да ли при компанијама или дипломатским и културним представништвима... Али сигурно је да спроводе одређене активности са циљем преобликовања држава и јавног мњења на простору западног Балкана”, наводи Ковач. То се данас, каже он, највише чини у вези с националним и верским питањима. Када се то стави у контекст онога што је раније изјавио бивши амерички државни секретар Џон Кери – да су Србија и РС „на линији ватре”, онда је јасно о ком је виду борбе реч.
Председник Скупштинског одбора за КиМ Милован Дрецун каже да се против Србије, српског народа и СПЦ, као наводног експонента руског утицаја, води неколико хибридних операција чији је циљ да држава прилагоди своју спољну политику и унутрашње процесе интересима других земаља. Кључно је информационо ратовање, наглашава Дрецун и објашњава да се зато водила и хајка против председника Вучића поводом најаве његовог одласка, као верника, у Црну Гору на Бадњи дан. Прва фаза те операције, како наводи, јесте усвајање Закона о слободи вероисповести, а друга фаза ће кулминирати парламентарним изборима у Црној Гори.
А црногорски министар одбране Предраг Бошковић више је пута рекао да је Црна Гора изложена снажним хибридним активностима које се нарочито очекују пред парламентарне изборе ове године. Министар Бошковић је илустровао један од хакерских напада наводећи да је један од тих малициозних софтвера напао Министарство одбране Црне Горе преко „уобичајеног” мејла који је изгледао као да долази из земаља чланица НАТО-а. „Отварањем атачмента сви компјутери на тој мрежи били су компромитовани, те су хакери могли да прочитају све податке који су саопштени унутар мреже”, објаснио је Бошковић.
Да елитни сајбер-тимови долазе у Црну Гору већ другу годину заредом на позив црногорске владе, објављено је на сајту амбасаде САД и министарства војног САД крајем октобра. Они од новембра прошле године имају командни центар у Подгорици. Коментаришући учесталу сарадњу између црногорских и НАТО експерата за борбу против сајбер-претњи, председник Атлантског савеза у Црној Гори Саво Кентера за Радио слободна Европа каже да су одбрамбене активности у складу с полазном основом да Црна Гора као чланица НАТО-а дели с осталим чланицама све оне ризике 21. века, а један од највећих је ризик од сајбер-напада. „Једино координисаним активностима Црне Горе с осталим чланицама НАТО-а можемо допринети успешној и квалитетној борби у једном сајбер-рату. Све обуке које долазе из земаља чланица НАТО-а и самог НАТО-а, а тичу се сајбер-безбедности, више су него добродошле”, рекао је Кентера.
А уредник портала „Борба” Дражен Живковић тврди да поменути НАТО тим није ни напуштао Црну Гору. Како додаје, НАТО сајбер-ратници у Црној Гори имају само један једини циљ, а то је да на све могуће начине покушају да опструирају све оне који се боре против ове власти, што у датом тренутку значи и све оне који ових дана снажно подржавају Митрополију црногорско-приморску и остале епархије СПЦ. За сада се баве технолошким стварима, као што су обарање сајтова, покушај контроле и цензуре на „Фејсбуку”, где се људима онемогућава да постављају фотографије са скупова. „Као крајња мера прибегава се и убацивању лажних профила како би се унела додатна забуна на друштвеним мрежама, нарочито на ’Фејсбуку’, а сви знамо да је та друштвена мрежа, нажалост, данас једино слободно место у Црној Гори без потпуне цензуре и контроле”, каже Живковић за „Спутњик”.

Љубан Каран за наш лист открива будуће потезе власти у Црној Гори, која ће учинити све да критичке медије према власти у Подгорици забрани. „Намеравају да забране телевизије које су тамо доста гледане, попут Пинка, Хепи и Радио-телевизије Србије. Њима је све дозвољено и имају отворену подршку америчке амбасадорке за све што раде, јер је све дозвољено ако је реч о рату против наводног руског малигног утицаја”, закључује Каран.

Координисани напади
Љубан Каран каже да се против Србије годинама води хибридни рат и да ЦИА координира рад регионалних обавештајних служби чије државе су чланице НАТО-а или су на путу да постану чланице. Колико су организовани сведочи то да је добро организован посао и тачно се види ко шта напада у Србији и из ког центра. „Рецимо, Хрватска напада наш државни врх и настоји да га компромитује између осталог тако што обесправљује српску мањину у овој земљи и уз то има и територијалне претензије.
Што се тиче БиХ, њихова служба, иако би требало да буде заједничка, а никада није била, њу користе искључиво за компромитацију Србије и слабљење Републике Српске с крајњим циљем да нестане и да Босна постане унитарна држава која би постала пуноправни члан НАТО-а. У Црној Гори су добили задатак да ослабе један врло важан стуб на коме почива стабилност Срба и српског корпуса уопште, а то је Српска православна црква.
Ajde Mito ne lupetaj. Vjerojatno je i većinom istina da su te osobe iz jugokomunističkoga miljea.

No kakvi "komunistički zločinački potomci" i "genetski nasledno"..

Kretenarije, idiotskije od Lisenkove genetike :koto:

Хајде не кењ*ај............ мука ми је од оваквих коментара..........
 
Kada se budu definisali svi zločini, kada se budu osudili svi zločinci, e onda ćem možda moći da se maknemo sa mrtve tačke.
A ovako, vi tražite od Srba da priznaju genocid u Srebrenici, a da niko od Muslimana koji je u okolini Srebrenice činio zločine ne osudi i da se uopšte ne priča o uzrocima, posledicima i istini?
Dalje, tražite nešto od Srba, a niste osudii zločinačke akcije etničkog čišćenja zvane Oluja i Bljesak, koje država Hrvatska slavi, a glavni nalogodavci tih zločinačkih akcija imaju svoje spomenike, trgove, aerodrome nazivaju po njihovim imenima.

Dakle, hoćemo li iskreno? Hajde!
 
Kada se budu definisali svi zločini, kada se budu osudili svi zločinci, e onda ćem možda moći da se maknemo sa mrtve tačke.
A ovako, vi tražite od Srba da priznaju genocid u Srebrenici, a da niko od Muslimana koji je u okolini Srebrenice činio zločine ne osudi i da se uopšte ne priča o uzrocima, posledicima i istini?
Dalje, tražite nešto od Srba, a niste osudii zločinačke akcije etničkog čišćenja zvane Oluja i Bljesak, koje država Hrvatska slavi, a glavni nalogodavci tih zločinačkih akcija imaju svoje spomenike, trgove, aerodrome nazivaju po njihovim imenima.

Dakle, hoćemo li iskreno? Hajde!
Sa njima istinu?
Ubijali su svoj narod zarad interesa. osvesti se
 
https://beta.rs/vesti/218-Vesti/114...bog-negiranja-zlocina-i-slavljenja-pocinilaca

Situacija u bivšoj Jugoslaviji pogoršana zbog negiranja zločina i slavljenja počinilaca

Pogledajte prilog 638355

17.01.2020

Glavni tužilac međunarodnog suda u Hagu Serž Bramerc upozorio je pred Savetom bezbednosti UN da se u bivšoj Jugoslaviji "situacija dramatično pogoršala" zbog negiranja ratnih zločina i slavljenja njihovih počinilaca. To, kako je ocenio, sprečava pomirenje u regionu. Ministarka pravde Srbije je na sednici SB rekla da osobe koje su odslužile kazne ne bi trebalo da budu tema Bramercovog izveštaja i takođe kritikovala stav da napredak zemlje u evrointegracijama bude uslovjen saradnjom sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove UN.

"U bivšoj Jugoslaviji se situacija dramatično pogoršala. Za vreme obeležavanja 24. godišnjice genocida u Srebrenici, poslanik u parlamentu Srbije je to nazvao briljantnom vojnom operacijom", naveo je Bramerc, kao primer revizionizma, dok je 17. jula Savetu bezbednosti podnosio redovan izveštaj o radu haškog tužilaštva.

Prema zvaničnom tviter nalogu suda u Hagu, Bramerc je rekao da "negiranje (zločina) i glorifikacija (počinilaca) sprečavaju pomirenje" naroda u bivšoj Jugoslaviji.

"Međunarodna zajednica izneverila je žrtve u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji, ostavši po strani kada su bili činjeni zločini. Ne smemo ih ponovo izneveriti sada time što nećemo dići glas protiv negiranja i glorifikacije", podvukao je Bramerc.

On je podvukao i da "teška zločinačka dela protiv pravosudnog procesa moraju biti otkrivena i procesuirana. Svedoci moraju biti zaštićeni od uznemiravanja i integritet naših presuda mora biti obezbeđen".

Bramerc je rekao da presuda kojom je sud u Hagu osudio bivšeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici i drugih zločina je "snažan pokazatelj o tome da, kada međunarodna zajednica ostane odlučna, pravda može i hoće prevladati".

Glavni tužilac sudskog Mehanizma, pravnog naslednika Haškog tribunala, rekao je i da se "u bivšoj Jugoslaviji moraju procesuirati još hiljade predmeta" povezanih sa ratnim zločinima.

"Regionalna saradnja mora biti pojačana. Tužilaštvo Mehanizma će pomoći proces prosleđivanja predmeta, koji se tiču zvaničnika srednjeg ranga, iz zemalja u kojima su zločini počinjeni u zemlje u kojima sada žive osumnjičeni", rekao je Bramerc.

On je kazao da su se "zemlje bivše Jugoslavije obavezale da povećaju tempo procesuiranja ratnih zločina i da u značajnoj meri smanje broj nerešenih predmeta. Postizanje ovih ciljeva zavisi od kontinuirane i pojačane pomoći Tužilaštva Mehanizma u Hagu".

Predsednik Mehanizma Karmel Ađijus (Carmel Agius) obavestio je Savet bezbednosti da "glatko napreduju" žalbeni postupak u procesu generalu Ratku Mladiću i ponovljeno suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.

Sudija Ađijus je najavio da će oba procesa biti okončana, kako se očekuje, do kraja 2020. godine.

I Ađijus je ukazao na neophodnost da međunarodna zajednica "stane čvrsto u odbranu pravosudnih procesa i presuda, a protiv negiranja zločina i revizionizma u bivšoj Jugoslaviji".

Ministarka pravde kritikovala uslovljavanje evrointegracija Srbije saradnjom sa Mehanizmom

Ministarka pravde Srbije Nela Kuburović je pred Savetom bezbednosti UN u Njujorku kritikovala stav da napredak Srbije u evrointegracijama treba da bude uslovjen saradnjom sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove UN.

Na sednici SB UN, na kojoj je razmatran novi šestomesečni izveštaj o radu Mehanizma, Kuburović je rekla da se tim stavom glavnog tužioca naslednika Haškog tribunala Serža Bramerca Mehanizam vidi kao sredstvo političkog pritiska.

Kuburović je navela da je Srbija poboljšala svoj pravosudni sistem saradnjom sa Tribunalom i da se čini da stav o uslovljavanju napretka ka EU saradnjom sa Mehanizmom pokazuje da "sve godine teškog rada" nisu bile dovoljne.

Ona je rekla da zvaničnici Mehanizma procenjuju da će neki postupci biti okončani do kraja 2020. i da, pošto mandat Mehanizma ističe u junu te godine, ostaje otvoreno pitanje institucionalnog okvira za razmatranje preostalih slučajeva.

Kuburović je kazala da Srbija ispunjava sve obaveze prema Mehanizmu i da je omogućila pristup svoj dokumentaciji dokazima i arhivama.

Komentarišući navode iz izveštaja Tužilaštva za period od 16. novembra 2018. do 15. maja 2019. godine, o neprocesuiranju izvršilaca višeg ranga, Kuburović je navela da je Srbija Haškom tribunalu isporučila svoje najviše zvaničnike i dodala da "to nije traženo ni od jedne druge zemlje".

Kazala je i da na Kosovu niko nije "pozvan na odgovarnost" za ubistva Srba i drugih nealbanaca.

Kuburović je rekla i da osobe koje su odslužile kazne ne bi trebalo da budu tema Bramercovog izveštaja.

Od Saveta bezbednosti je zatražila da se srpskim državljanima omogući da služe kaznu u Srbiji i dodala da je Beograd spreman da ponudi potrebne garancije.


Niko se ne plasi te davno istrunule crkotine
Ne znam.
 
Мислиш, оно, да пређемо у лобисте?
Имаш неку шему? :eek:
Види, ја могу све да браним, или нападам, ти знаш да ми то није проблем;:mrgreen: само, шта ћу са савешћу, то никако да решим, мајкуму...:sad2:

Časovi kod Komšije ?

I to je veština , a komšija je poseduje .
 

Back
Top