Čarobni breg Tomasa Mana je delo koje nam predočava razvoj duše predratne Evrope, a što se vidi u liku Hansa Kastorpa, podložnom uticaju ideoloških i filosofskih polemika Lodovika Setembrinija i Lea Nafte, prvog optimističnog humaniste, liberalnog tipa, zaljubljenika u bogatu kulturu zapadne Evrope, i drugog, malog jezuita i teroriste, kako ga u delu naziva Hans Kastorp, rigidnog religioznog čoveka, obuzetog sopstvenom isključivošću, totalitarizmom, verom u Srednji vek, suprotnošću duše i tela, dogmatski tip ličnosti, koji zastupa nešto između religijskog pristupa i komunizma. Nafta je filosofski najdublja ličnost romana, koja samu sebe uništava totalitarnošću i cinizmom. I Setembrini i Nafta, kao i Kastorp, su svedoci gubljenja individualiteta pred vremenom koje gospodari u Berghofu, pretvarajući godine u sedmice, a sedmice u ništa. Ljudi jedino pred snežnim olujama izmiču jednoličnosti njihovih duša, kao Kastorp u Čarobnom Bregu. Kad je nevreme, tad se sve zbije u 15 minuta, koji u nesreći uvek se čine kao godina. Obuzetost Kastorpa smrću, mirenje sa njom, uzdizanje iste, i zaljubljenost u Šošu, po Manu predstavlja koren bolesti predratne Evrope. S druge strane, Man ne negira postojanje i sreće i patnje, života i smrti, te odaje dužno poštovanje i jednom i drugom, ipak dajući prednost životu nad smrću, pameti nad razumom, Setembriniju nad Naftom, snežnoj oluji nad Hansom Kastorpom.
Rasprave između Setembrinija i Nafte, koji obojica nastoje da utiču na Kastorpa, oblikujući ga po meri svojih principa, vremenom gube svoja polazišta, jasnoću ideja, formu, deformišu se i poništavaju same sebe. Citiraću reči jednog kritičara: «Sve se stapa u jedno, u nekakvu idejnu melasu, a istovremeno, sve to radja beskrajne, bolesne zagriženosti, koje se okončavaju u neoprostivim uvredama, agresivnoj mržnji i Naftinim samoubistvom. Nastaje bolesno doba, u kojem ideje gube svoju formu, one su često izgovori za činove koji nemaju motiva, one su sklone deformisanju i njihovo čitanje zahteva ogroman trud, uprkos njihovoj prividnoj jasnoći.»
p.s. nisam rekla da je Nafta ključ romana, nego su na mene ostavile veliki utisak filosofske rasprave Setembrinija i Nafte, a sve s ciljem uticaja na Kastorpa, predstavnika duše zapadne Evrope koja se batrga između dve struje od kojih jedna samu sebe uništava u liku Lea Nafte. Moj je utisak da je Man u Čarobnom bregu želeo da opiše sve te konstruktivne i destruktivne sile koje su harale predratnom Evropom, a koje su izmilele, možda u drugom obliku, i pred II svetski rat.
Eto toliko.
Pozdrav.
Ms