А како другачије су, него неваспитана деца комунизма - бахато.
Нема ту стварне позиције и опозиције, сви су они из истог ЦК брлога испали и расули се по партијама, који им је ДБ дозволио.
Hajdemo da pomenemo i nosioce komunizma....
Znaci nabedjene demagoge i diktatore koji imaju jedne stavove kad drugima naredjuju a druge kad oni treba da odrade ono sto je naredjeno, sto im treba uvek bar 3 posluzioca da bi sve bilo kako treba....
Negde sam napisao da mi najvise smeta kod svih tih komunista sto razvijaju ideje, ukljucuju se u kontrolu , izvrsenje, ako je to njihova ideja, valjda to smatraju nadleznoscu, a potpuno su nezainteresovani ako je to drustvena vrednost i znacaj....
Neko je to nazvao da su vecina tih komunista oportunisti, a meni to lici i na poltrone...samo poltrone javnog mnjenja, mediokritete koji se ulizuju nevidljivom DB...
Ne da se plase, nego se ulizuju...
Taj nevidljivi DB oni zovu cast, postenje ili kako izaberu, i kao i psihicki bolesnici ( ovo je moj brat rekao, ne ja) ne mogu da priznaju ono od cega su oboleli, tj svoje ce licemerje uciniti sebi nevidljivim, a zestoko se boriti protiv svake insinuacije ili kritike koja to ogoli i prikaze..
Njihova deca , mogu biti poslusna i onda ce biti pasivna unakazena mediokritetska , bez inicijative i stvarnog licnog misljenja gomila...
Ili ce biti inatna, svojeglava, radikalna, sebicna, vecito opoziciona snaga, jer su u okruzenju non stop koje gleda da ih satre, pasivizira i ignorise kao kreativne elemente, citaj porodica komunistickog medokriteta diktatora...
Tada je slucaj Sergeja jasan, on nema drugu mogucnost nego da bude neposlusni i neposluzni element...jer je tako jedino i mogao da prezivi...kao licnost.
Sad nivo do kog ce otici u bandoglavost i neposlusnost zavisi od samokontrole , od vecitog do nekog ko vise naginje nihilizmu u smislu nepoverenja u sve grupne manifestacije psihickih osobina...sve kolektivizme....
Ovi koji beze od kolektivizama, oni nisu za lidere, oni mogu da vode, ali nikad nece prevazici realnost licemerja u Srbiji...
Zacudo, po psihologiji mazohisticki pojedinci , citaj srpski narod, ne bezi od takvih , od onih koji su antikolektivni niti od onih koji su skloni diktaturi ili nasilju...
Tu se i ogleda jedan deo mazohizma, koji je jaci od osecaja zrtve takve osobe...
Pitaj srbe da li su zrtve, vecina ce reci da jesu, ali pitaj da li su protiv onih koji ih cine zrtvama, oni ce navoditi neke baljezgarije kao uzrocnike svoje zrtve...
Bas kao sto mazohista navodi nekad svoje greske kao razlog za aktivnost gde je ispao zrtva...