Neno
Elita
- Poruka
- 20.446
Kakve veze imaju lične fotke sa našom psihom i mentalnim sklopom? Ipak,pojedini psiholozi smatraju da je selfi neka vrsta poremećaja.
Naime, uspjeli su da otkriju da je pretjerana ljubav prema selfijima bolest koja je povezana sa psihološkim poremećajem ličnosti.
Inače sama riječ "selfie" u prevodu sa engleskog označava ogromnu potrebu ili entuzijazam za narcisoidnost. Sve to bi se moglo okarakterisati da selfiji i nisu tek tako bezazleni.
Nekima stvarno pomažu da dobiju odredjeno samopouzdanje ali zato stvaraju odredjenu ili hroničnu zavisnost od toga.
Zavisnost od lajkova i srca čini da osoba sve više traži (ne)moguće fotke.. fotke iz raznih uglova, percepcija, destinacija, top mjesta i odredišta, fascinantnih i uzbudljivih pa tako i opasnih mjesta..sve za lajk.
Fotke sa prelijepih plaža, selfi sa skupocjenih jahta, kruzera, bajkovitih bazena, čarobnih i nestvarnih vila (kuća) Ana, Marija, Monica... slike sa svečanih vrhunskih dogadja samo "tjeraju" mnoge zavisnike selfija da se "nadju" kako-tako na tim mjestima. A to nije stvaran i realan život, to je već opsesija i nerealna opsjednutost. To je već veći nivo mentalnog poremećaja zvani selfi.
Pretjerana (normalna je sasvim ok) potreba za selfijem kako navode psiholozi su simptomi narcizma i odredjene sebičnosti kako god to izgledalo da nije tako.
"Selfijem ljudi sebe reklamiraju, ljudi sebe pokazuju. Ljudi kompenziraju određene nedostatke, ono što je u unutrašnjosti ličnosti. Uvijek je to manifestacija neke lišenosti, nekog unutrašnjeg konflikta, u tom slučaju on predstavlja devijaciju kod ljudi i predstavlja poremećaj te uravnoteženosti, blagostanja, normalnosti, zrelosti kod ljudi. Ljudi kako sam rekao imaju potrebu da krivo se predstavljaju, odnosno da se predstavljaju u ljepšem svjetlu nego što jesu", rekao je psiholog Aleksandar Milić.
On je dodao da o"ni nose sa sobom taj osjećaj inferiornosti, manje vrijednosti, snižene slike o sebi".
Lično mislim d aje ovo malo pretjerano ali baš kao i sve u životu, ne treba pretjerivati ni u čemu, nego imati odredjene granice.
Naime, uspjeli su da otkriju da je pretjerana ljubav prema selfijima bolest koja je povezana sa psihološkim poremećajem ličnosti.
Inače sama riječ "selfie" u prevodu sa engleskog označava ogromnu potrebu ili entuzijazam za narcisoidnost. Sve to bi se moglo okarakterisati da selfiji i nisu tek tako bezazleni.
Nekima stvarno pomažu da dobiju odredjeno samopouzdanje ali zato stvaraju odredjenu ili hroničnu zavisnost od toga.
Zavisnost od lajkova i srca čini da osoba sve više traži (ne)moguće fotke.. fotke iz raznih uglova, percepcija, destinacija, top mjesta i odredišta, fascinantnih i uzbudljivih pa tako i opasnih mjesta..sve za lajk.
Fotke sa prelijepih plaža, selfi sa skupocjenih jahta, kruzera, bajkovitih bazena, čarobnih i nestvarnih vila (kuća) Ana, Marija, Monica... slike sa svečanih vrhunskih dogadja samo "tjeraju" mnoge zavisnike selfija da se "nadju" kako-tako na tim mjestima. A to nije stvaran i realan život, to je već opsesija i nerealna opsjednutost. To je već veći nivo mentalnog poremećaja zvani selfi.
Pretjerana (normalna je sasvim ok) potreba za selfijem kako navode psiholozi su simptomi narcizma i odredjene sebičnosti kako god to izgledalo da nije tako.
"Selfijem ljudi sebe reklamiraju, ljudi sebe pokazuju. Ljudi kompenziraju određene nedostatke, ono što je u unutrašnjosti ličnosti. Uvijek je to manifestacija neke lišenosti, nekog unutrašnjeg konflikta, u tom slučaju on predstavlja devijaciju kod ljudi i predstavlja poremećaj te uravnoteženosti, blagostanja, normalnosti, zrelosti kod ljudi. Ljudi kako sam rekao imaju potrebu da krivo se predstavljaju, odnosno da se predstavljaju u ljepšem svjetlu nego što jesu", rekao je psiholog Aleksandar Milić.
On je dodao da o"ni nose sa sobom taj osjećaj inferiornosti, manje vrijednosti, snižene slike o sebi".
Lično mislim d aje ovo malo pretjerano ali baš kao i sve u životu, ne treba pretjerivati ni u čemu, nego imati odredjene granice.
Poslednja izmena:
ili kad se vidi ruka koja slika, haha.. ali ok.
