Sećanje na dr.Zorana Đinđića

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
419.772
Pre 23 godine, 12.marta 2003 u atentatu nadomak ulaza u zgradu Vlade Srbije u Nemanjinoj ulici
ubijen je Zoran Đinđić, predsednik Vlade, lider Demokratske stranke, prva ličnost DOS-a.

242044_profimedia-0069069949_s.jpg
 
U sam vrh političkog života Srbije izbio je petooktobarskim promenama 2000. godine, kada je Slobodan Milošević izgubio na izborima, da bi se na čelu Vlade našao 25. januara 2001. godine. Prethodno, izvršna vlast u Srbiji imala je prelaznu formu kabineta Milomira Minića, od 25, oktobra 2000. do 25. januara 2001.
Demokratsku stranku je predvodio od januara 1994. kada je na toj poziciji zamenio Dragoljuba Mićunovića. Najviša službena funkcija koju je ranije imao bio je kratkotrajan položaj gradonačelnika Beograda, od februara do septembra 1997. godine.

Đinđić je rođen u porodici vojnog lica, u Bosanskom Šamcu, 1. avgusta 1952. godine, a po ocu, poreklom je bio iz Toplice. Detinjstvo je proveo u Bosni, gde je započeo i srednju školu, u Travniku. Poslednja dva razreda završio je u Beogradu, u Devetoj gimnaziji.Sticajem okolnosti do visokoškolskog obrazovanja je dospeo u vreme kada je univerzitet vrio pod utiskom burne 1968, a on se opredelio za studije u samom epicentru intelektualnih preispitivanja, na Filozofskom fakultetu.Brzo je zapažen, kako na nastavi tako i u studentskim aktivnostima. Takođe, uspelo mu je da se nametne u Savezu studenata Filozofskog fakulteta.

Suđeno mu je u Ljubljani novembra 1974. godine. Šestoricu tada procesuiranih studenata izbavio je pritisak međunarodne javnosti, navodno inicijativa kancelara Savezne Republike Nemačke, Vilija Branta.
 
U studentskim danima, a i godinama potom, bio je opredeljen za radikalno leve političke ideje i u tom smislu bio je pravi predstavnik generacija '68. Osećao je izvesnu naklonost idejama Petra Kroptkina, teoretičara anarhizma, da bi mu potom vodeći inspiratori bili mislioci Frankfurtske škole.
Studije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu okončao je 1974. godine.

Uz pomoć profesora Dragoljuba Mićunovića školovanje zatim nastavlja u Nemačkoj, u Frankfurtu, pa u Konstancu, gde je doktorirao 1979. godine sa tezom "Problemi utemeljenja kritičke teorije društva". Mentor mu je bio Jirgen Habermas, jedan od istaknutijih filozofa druge polovine 20. veka.
Verovatno pod uticajem života u Nemačkoj, u toj fazi polako napušta radikalno leve koncepte opredeljujući se ka idejama klasičnog liberalizma. Između ostalog, bila je to preovlađujuća klima vremena u doba urušavanja Istočnog bloka i globalne pobede Zapada u takozvanom hladnom ratu.

U toj fazi bavio se i biznisom, raznim vidovima trgovine, sa dosta uspeha.
Po povratku u Jugoslaviju 1989. kada je zavladala atmosfera nade, među osnivačima je obnovljene Demokratske stranke, sa grupom od 12 intelektualaca ili javnih ličnosti. Pošto je na čelu Demokratske stranke januara 1994. zamenio Dragoljuba Mićunovića, postaje jedan od prvaka opozicije devedesetih.
Bio je arhitekta okupljanja DOS-a, široke lepeze različitih političkih organizacija, koja je dospela na vlast petooktobarskim prevratom 2000. posle izbora krajem septembra kada je koalicija DOS dobila najviše glasova.
 
Formalno, on je tada bio šef centralnog izbornog štaba i koordinator promotivne kampanje Demokratske opozicije Srbije (DOS) za savezne izbore 24. septembra 2000. godine. Na tom talasu 25. januara 2001. postaje predsednik Vlade Srbije, gde će ostati do pogibije u atentatu.
Ubijen je hicem u grudi, 12. marta 2003. godine u dvorištu zgrade Vlade Srbije, u 12.25 časova. Imao je tada 50 godina.

U zemlji je zatim proglašeno vanredno stanje i pokrenuta akcija "Sablja", koja je prethodno već bila pripremljena u okviru nameravanog obračuna sa organizovanim kriminalom. Ubrzo su pohapšeni, pa nakon troipogodišnjeg procesa i osuđeni, članovi kriminalne grupe "Zemunski klan", čiji su pripadnici i saradnici bili među organizatorima i izvršiocima ubistva.

Prema nalazima istrage, odnosno presudi, Milorad Ulemek Legija, koji je osuđen na 40 godina zatvora, naredio je Zvezdanu Jovanoviću, pripadniku JSO, kojom je Legija ranije zapovedao, da ubije Đinđića.Po opštoj oceni njegova energičnost na putu evropskih integracija, za šta je bio nedvosmisleno opredeljen, bila je zadivljujuća, i osetila se ubrzo pošto je ubijen.

316524_tan2025-03-1210152378-2_f.jpg
 
Verovao je u brze promene, opšti preobražaj društva na čijem čelu se našao, insistirajući da je neophodan napor celokupne nacije, svih građana, kako bi ubrzo zajedno videli boljitak.U tom smislu zapamćene su njegove poruke: "Moto koji me vuče napred je - nikad se ne predaj. Ako kreneš u preticanje, dodaj gas. Radi ono što smatraš da je ispravno, a ne ono što će većina da podrži" ili "Ako danas ne uspemo, jedini razlog smo mi sami" odnosno "Reforme su uvek plivanje uz vodu. Reforme su uvek sukobi sa mentalitetom, nasleđem, interesima, entropijom i inercijom".

U poslednjoj fazi posebno je bio posvećen problema Kosova, s tezom da se mora pronaći obostrano prihvatljivo rešenje kojim Srbija neće biti samo gubitnik, što je dovelo do negodovanja zapadnih moćnika.Njegovu tragičnu sudbinu izvesno je odredila i činjenica da je bio čvrsto opredeljen za konačni obračun sa organizovanim kriminalom. Ubijen je upravo pošto je čitav mehanizam zakonskih i drugih mera u tom smislu bio pripremljen.

Dobitnik je više međunarodnih priznanja, poput nemačke nagrade "Bambi" za 2000. godinu u oblasti politike, ili priznanja Fondacije "Polak" za doprinos razvoju demokratije u Srbiji, koja mu je uručena u Pragu 2002. Još septembra 1999. američki nedeljnik "Tajm" uvrstio ga je među 14 vodećih evropskih političara trećeg milenijuma.Na polju intelektualnih pregnuća, bavio se i prevođenjem i pisanjem. Osim više politikoloških ili filozofskih eseja, autor je knjiga: "Subjektivnost i nasilje", "Jesen dijalektike", "Jugoslavija kao nedovršena država", "Srbija ni na istoku ni na zapadu".link
 
Nisu smetale sluzbi pljackaske privatizacije koje je sprovodio nego odnos Prema haskom tribunalu...kao I hapsenja pojedinih krimi sps jul struktura poput Radeta Markovica I Mihalja Kertesa ..naravno da ih je SNS Kartel odmah oslobodio po dolasku na vlast a pljackaske privatizacije I stecajna mafija kao I izvrsiteljska mafija koju su preuzeli od djindjica je nesmetano nastavila svoj pir
 
Ostao je znak pitanja..kojim putem i gde bi stigla Srbija, da nije ubijen dr.Zoran Djindjić
Jedini koji bi srbiju vodio nekim drugim putem
Verovatno boljim
Стално се шири нека митологија, да је убиство Ђинђића наводно зауставило "реформе".То није тачно, јер све што је Ђинђић започео. то је настављено и довршено релативно брзо.

Ђинђић је иницирао приватизацију увођењем тзв."кризних штабова" у предузећа, а реч је о нелегалним телима преко којих је ДОС управљао фирмама.После увођења кризних штабова, Ђинђићева влада је прво преко Уредбе а касније и Закона о приватизацији припремила терен за приватизацију.Фирме су покуповане од стране људи блиских ДОС-режиму, од кредита који су им додељени од Фонда за развој и сличних организација.Све је то обављено, што за време Ђинђићеве и Живковићеве владе, што за мандата 1 Коштуницине владе, дакле за свега 2-3 године.

Што се тиче неке владавине права, Ђинђић није био неки љубитељ ове тековине буржујске либералне демократије.Када су му ДОС-овски саборци хтели да оборе Владу у скупштини, он је једноставно изабцио њихове посланике из скупштине и именовао своје људе на њихова места.Када је Уставни суд вратио ДСС.посланике у скупштину, он то није хтео да спроведе.
 
Promene 2000. nisu bile potpune kao sto znamo, (ostali smo zarobljeni sluzbom iznutra i nepravdom sistema), ali su najvrednije za to sto je zemlja izasla iz sankcija i otvorila se. Sve dobro ako postoji i sto imamo danas posledica je tih promena. Kompanije koje danas proizvode, izvoze i dobro posluju direktna su posledica te promene u zemlji....Primanja mala, ali redovna, redovne penzije, investicije, povoljni krediti, fondovi, pomoc EU, sve je to direktna posledica te promene... Tu cinjenice ljudi ne zele da vide ili nemaju kapacitet za to...
Da se recimo ovaj rezim direktno naslonio na devedesete i da nije bilo tih "promena" 5. oktobra, a recimo narod kao danas bio vecinski protiv puta u EU zajedno sa vlascu, od danasnjeg poboljsanja u ekonomiji kojme se dice nebi moglo bit bukvalno nista. Sve cime se hvale, svi rezultati koje uzdizu i perje kojim se kite posledica su promene koju danas nazivaju izdajom....
Potrebno je bilo da neko "izda" i odradi posao, da bi oni ziveli kao zele i hvalili se takvim zivotom....
 
Poslednja izmena:
S njim smo imali šansu. Posle su došli ovi.
Не бих се сложио, он је радио за стране интересе, поготово Немачке. После га заменио Вучко.

2000ih su dokusurene secamo se zakona o privatizaciji I onog lopova Vlahovica svaka od tih privatizacije bila je pljackaska
ДОС, ДС, СПС, СРС, СПО итд.
Све што су могли муњевито да опљачкају су и опљачкали.
Народ је седео ко заливен, и слушали смо приче о транзицији, тендеру, шок терапијама итд.
 
Не бих се сложио, он је радио за стране интересе, поготово Немачке. После га заменио Вучко.


ДОС, ДС, СПС, СРС, СПО итд.
Све што су могли муњевито да опљачкају су и опљачкали.
Народ је седео ко заливен, и слушали смо приче о транзицији, тендеру, шок терапијама итд.
Slusalo smo price o laznom patriotizmu cetnistvu jahanju popova navodnim kumovskim svadjama dok su oni krali fabrike I prodavali ih u bescenje a pare sebi stavljali u dzepove a radnike na ulicu
 
Ostao je znak pitanja..kojim putem i gde bi stigla Srbija, da nije ubijen dr.Zoran Djindjić

Тај демократско капиталистички пут је уствари овај који спроводи Вучић.
Он га спроводи другим речима и паролама, али то је пут који смо изабрали деведесетих, рушећи комунизам.

Карактеристика Зоранових наступа и говора је дах свежине,
он је старе ствари представљао на (за нас) нов начин.

С обзиром да је наступао као странац, и у много чему се понашао као слон у стакларској радњи - зато је пао.
Кажем, исту ствар спроводи Вучић, али на српскији начин.
 
S njim smo imali šansu. Posle su došli ovi.
Ma kakvu sansu? Koje roze naocare...
Potpali smo pod zapadnu cizmu 2000.
Malo da nam se dodvore i prodaju zvaku, dali nam neke pare, kredite i nonsens o nekoj "evropskoj" Srbiji.
Djindjić mozda i nije bio toliko loš, al je počeo da smeta zapadu koji ga je tu i postavio, oni bi ga uklonili svakako... poceo je na svoju ruku, a ne kako gospodari kabadahije kazu, naravno ne mislim na ovaj nacin, al sa scene.

Sto se ostalog tice, slusao sam njegove intervijue, imao je neke pametne izjave, dobre govore, al je imao i takva lupetanje i pricanja nebuloza da je to strasno.

I sta je imao da trazi u Šilerovoj ulici sa kriminalcima koji su mu dosleži glave?

I dok je bio na vlasti kralo se ko u doba Milosevica, dosli novi pa dok i oni osprazne sto je ostalo...i tako.

Vise je kontroverzna licnost, nego sto nije.
 
Meni je najvažnije da je rekao da čovek treba da krene od sebe i svog dvorišta, da se prvo čovek promeni na bolje i tako redom, svako svoje dvorište. Nema boljih i lepših reči. Kakav god da je bio.
A niko neće da se menja na bolje.
Svaka vlast je ogledalo naroda.
Da ne kažem nešto mnogo gore za narod. Goovno bio, goovno ostao, jer se nije menjao. Mislim na narod, ne na njega.
 
Ostao je znak pitanja..kojim putem i gde bi stigla Srbija, da nije ubijen dr.Zoran Djindjić
Šta bi bilo da je bilo...
Ne treba se pitati nikad o takvim stvarima.
U tzv. mirovnim uslovima je streljan.
Može to da se desi svakom, i ne-zvaničniku, i običnom civilu na ulici-samo ako kani da zasmeta.
Meni u prodavnici u kojoj kupujem godinama, pogled kasirke kaže da bi me najradije ubila, ali joj se ne ide na robiju. :zcepanje:
Da se zarati, znam odmah ko bi mi prvo došao po glavu. Hvala Vučiću, zlatan je još. Drži mir.
Kad mir ne bude više tema, moliću mu se za sporu i tešku smrt.
 

Back
Top