Quantcast

Scenarij stvaranja, besmislica ili ipak ne?

zenzen

Početnik
Poruka
1
Ne volim prepisivati pa sam se potrudio da tekst koji donosim "samo" liči na tekst iz jedne publikacije. Malo mojih rečenica malo njihovih i to ti je. Nešto uloženog truda da se tekst koji slijedi pročita, mogao bi pripomoći da se Biblijia ponekad gleda i malo drugačijim očima osim očima skepse i sumnje pa čak i podsmjeha.
Takodjer, ovaj tekst ne promovira teorije tkzv. znanstvenog kreacionizma.

Knjiga Postanak

U najmanju ruku ona zaslužuje pošteno ispitivanje. Potrebno je istražiti i utvrditi da li je u skladu s poznatim činjenicama, a da se pri tome ne oblikuje ili prilagodjava nekom teoretskom sistemu. Bez robovanja detaljima izvještaj o stvaranju generira nekoliko ključnih misli uključujući i izvještavanje kojim se redoslijedom što pojavljivalo tj. u kojem danu.
Ne treba smetnuti s uma da se izvještava iz perspektive zemaljskog promatrača. To se može najbolje primijetiti iz prikaza dogadjaja četvrtog dana stvaranja. Dakle, onako kako se vidi sa zemlje, sunce izgleda kao «veće svjetlo sto prevladava danju, a mjesec kao manje svijetlo koje prevladava noću» (1.Mojsijeva1:14-18)

Prvi dio izvještaja ostavlja mogućnost da je zemlja mogla postojati milijardama godina prije prvog «dana» posebnog stvaranja.
U doba kada znanost špekulira o tome kako je svemir nastao i kako je mogao nastati iz ničega, te što je bilo prije njega, biblijski izvještaj o stvaranju sa neobičnim autoritetom i rečenicom koja je toliko različita od svega sto je kasnije napisano govori: «U početku Bog stvori nebo i zemlju. Zemlja je tada bila pusta i bez obličja, i biješe tama nad bezdanom i duh Božji dizaše se nad vodom.» (1. Mojsijeva 1:1,2)


Da li biblijski dan stvarana prenosi misao o 24-satnom periodu? U knjizi Postanka 1:5 Bog osobno kaže da je dijelio dan na kraća vremenska razdoblja, nazvavši samo period dnevne svjetlosti «danom»
Hebrejska riječ jom prevedena sa «dan» prenosi misao o periodu koji moze različito dugo trajati. Medju mogučim značenjima u izdanju Wiliama Wilsona old testament Word studies, uključena su slijedeća: «dan, često se upotrebljava za vrijeme u općenitom ili duže vremensko razdoblje; za cijeli period koji se razmatra… Dan se primjenjuje i za pojedino godišnje doba ili kad se dogodi neobičan dogadjaj» Ovaj posljednji smisao, čini se, odgovara stvaralačkim danima jer su to doista bili periodi neobičnih dogadjanja. To takodjer dopušta razdoblja i dulja od 24 sata.
U prvom poglavlju knjige Postanka koriste se izrazi 'večer' i 'jutro' u odnosu na stvaralačke periode. Ne ukazuje li to na da su trajali 24 sata? Ne bezuvjetno. Ljepota biblijskog jezika dade predočiti kako su od večeri ka danu svakog stvaralačkog perioda djela stvaranja bila sve jasnija. U nekim mjestima ljudi često pripisuju izrazu «dan» životni vijek čovjeka. Govore: «u danima mog oca» . Mogu «dan» životnog vijeka razdijeliti riječima poput: 'jutro' njegovog života, ili pak 'sumrak' njegova života. Tako 'večer' i jutro' u prvom poglavlju knjige postanak nije ograničeno na 24 sata.
Riječ «dan», kako se upotrebljava u Bibliji, ponekad uključuje ljeto i zimu, izmjenu godišnjih doba ( Zaharija 14:8) «Dan žetve» predstavlja mnogo dana (Priče Salamunove 25:13 i 1. Mojsijeva 30:14.) Dok psalmista i apostol kažu: «I tisuću godina pred Bogom je kao jedan dan» (Psalam 90:4 2.Petrova 3:8,10). «Sudnji dan» obuhvaća mnogo godina (Matej 10:15 i 11:22-24).
Izgleda razumnim prihvatiti da bi i 'dani' u knjizi Postanka mogli isto tako obuhvaćati dugačka vremenska razdoblja - tisućljeća.

Dok čitamo retke koji slijede predočimo sebi nešto nalik strahovito ubrzanom filmu u kojem se odvija veličanstveni scenarij stvaranja. Nekad zaspim uz taj scenarij.

Prvi «dan»
«'Neka bude svjetlost'. I postala je svjetlost. Bog jer nazvao svjetlost dan, a tamu je nazvao noć. I dosla je večer, i došlo je jutro, dan prvi» ( 1.Mojsijeva 1:3,5)
Naravno, sunce mjesec bili su u svemiru daleko prije prvog dana, no njihova svjetlost nije dopirala do površine zemlje ili u vidokrug imaginarnog zemaljskog promatrača. No sada, prvoga dana svjetlost je očito postala vidljiva na zemlji, a zemlja je svojom rotacijom omogućila izmjenu dana i noći.
Po svemu sudeći, svjetlost je nastajala postepenim procesom, tokom veoma dugačkog perioda, a ne trenutačno, kao kad bi bljesnulo svjetlo reflektora. Prema W. Watsu najprikladniji oblik izraza koji je uporabljen u biblijskom izvještaju mogao bi biti: «i postepeno je počela nastajati svjetlost», obzirom da oblik upotrebljenog glagola u izvornom hebrejskom tekstu ima karakter radnje koja dugo traje. (kao u našem jeziku što postoji primjerice razlika u značenju izmedju izraza: 'On je donjeo' od izraza: 'On donosi')
To je bila sunčeva svjetlost, dok se ono samo, očito, nije moglo vidjeti kroz debele slojeve oblaka, ugljičnog dioksida, vulkanske prašine i sl.

Drugi «dan»

«Neka nastane proširenje izmedju voda i neka se pojavi razmaknuće izmedju voda i voda. I stvorio je Bog proširenje, te načinio razmaknuće izmedju voda koje su trebale biti ispod proširenja i voda kuje su trebale biti iznad proširenja. I bilo je tako. A proširenje je Bog nazvao nebo» (1. Mojsijeva 1:6-8)
U izvještaju stvaranja govori se da je Bog stvarao, ali ne i kako je stvarao. Kako god se opisano razdvajanje odigralo, izgleda da su se vode bile potisnute prema gore sa zemlje. U izvjesnom smislu vode odozgo mogu predstavljati i goleme slojeve vodene pare koje još uvjek nisu stigle se kondezirati i u obliku kiše postepeno se spuštati na zemlju. Takav scenarij nije dalek znanstvenim pretpostavkama.

Treći «dan»

«'Neka se vode ispod nebesa sakupe na jedno mjesto i neka se pojavi suho kopno'. I bilo je tako. I nazvao je Bog suho kopno zemlja, a sakupljene vode mora» (1. Mojsijeva 1:9,10).
Ne opisuje se kako je to učinjeno. Vjerojano da je sve to sličilo na golema kataklizmična gibanja, no u izvještaju stvaranja ukazuje se na vodstvo i nadzor Stvoritelja.
U biblijskom izvještaju koji opisuje kako je Bog ispitivao Jobovo znanje o zemlji prikazuju se različiti podaci o povijesti zemlje: njen opseg, mase oblaka, mora i kako su morski valovi ograničeni suhim kopnom – mnoštvo općenitih stvari o stvaranju tokom dugačkih vremenskih razdoblja. Medju njima, usporedjujući zemlju sa gradjevinom, stoji kako je Bog upitao Joba: «na čemu su podnožja njena uglavljena? Ili tko joj je metnuo kamen ugaoni»? (Job 38:6)
Zanimljivo, zemljina kora je poput uglavljenih podnožja mnogo deblja pod kontinentima, a još i više pod gorskim lancima kamo se pruža daleko u dubinu donjeg sloja kao drveća u tlu.
Zemljina kora ispod okeana debela je samo 8 km, no temelji kontinenata debeli su približno 30 km, dok temelji planina dostižu i dvostruko toliko. Sve zemljine naslage pritišću prema unutra iz svih pravaca na njenu jezgru, čineći je tako ogromnim «ugaonim kamenom» potpore kako se navodi u izvještaju stvaranja.
Bez obzira koje se sredstvo koristilo da se uzdigne suho kopno, važno je slijedeće; Biblija i znanost priznaju tu pojavu kao fazu u oblikovanju zemlje.

Bilje trećeg «dana»

«Neka zemlja prouzroči da iznikne trava, bilje koje nosi sjeme, voćke koje donose plod prema vrstama svojim, u kome je njegovo sjeme, na zemlji'. I bilo je tako» ( 1.Mojsijeva1:11)
Tako su do kraja trećeg posebnog stvaralačkog perioda stvorene tri velike klase kopnenih biljaka. Difuzna svjetlost očito je postala dovoljno jakom za fotosintezu neophodnu zelenim biljkama. U izvještaju se ne navodi obilje biljnih vrsta ponaosob jer bi to onda bio izrazito preobiman izvještaj. Mikroorganizmi, planktoni, alge, lišajevi i dr. te vodeno bilje i drugo bilje, vjerojatno je bilo stvoreno tokom tog «dana».

Četvrti «dan»

«Neka postanu svjetleća nebeska tijela u proširenju nebeskom da čine razdiobu izmedju dana i noći; moraju služiti kao znaci godišnjih doba i dana i godina. Moraju služiti kao svjetleća tijela u proširenju nebeskom da sjaje nad zemljom. I bilo je tako. I stvorio je Bog dva velika svjetleća tijela, veće da prevladava danju i manje da preovladava noću i zvijezde.» ( 1. Mojsijeva 1:14-16; Psalam 136:7-9)
Prvog dana bilo je rečeno. «Neka bude svjetlost». Hebrejska riječ upotrerbljena za svjetlost glasi 'or' što znaci svjetlost u općenitom smislu. No, četvrtog dana hebrejska riječ 'or' mijenja se u ma'or što prenosi misao o izvoru svjetla.
Prvoga dana difuzna svjetlost je očito prodirala kroz zračni omotač, no izvore svjetla ne bi mogao vidjeti zemaljski promatrač jer su slojevi oblaka još uvijek okruživali zemlju. Četvrtog dana stvari su se očigledno počele mijenjati.
Atmosfera koja je u početku obilovala ugljenim dioksidom mogla je prouzročiti topliju klimu sirom zemlje. No, bujan rast bilja u trećem i četvrtom stvaralačkom razdoblju mogao je upiti dio tog sloja ugljičnog dioksida kojim se zadržavala toplota. Bilje je opet oslobadjalo kisik – što je uvjet za život životinja.
Po svemu sudeći, postepeno je dolazilo do razilaženja golemih slojeva oblaka, a ako je bilo vulkanske prašine i ona je se počela taložiti. Da je tada postojao zemaljski promatrač, on bi sa divljenjem mogao razabrati sunce, mjesec i zvijezde koje su služile 'kao znaci godišnjih doba, dana i godina' (1.Mojsijeva 1:14). Mjesec je označavao protjecanje lunarnih mjeseci, a Sunce protjecanje solarnih godina. (1. Mojsijeva 1:15; 8:20)

Peti «dan»

«Neka po vodama provrvi mnoštvo živih duša i neka leteća stvorenja lete nad zemljom u nebeskom proširenju. I Bog je stvorio velike morske nemani i kitove goleme i svaku živu dušu koja se kreče, koje su provrvjele po vrstama svojim, i svako krilato stvorenje po vrsti svojoj» (1.Mojsijeva 1:20,21)

Šesti dan

«Neka zemlja iz sebe pusti žive duše po vrstama svojim, domaću životinju i životinju koja se kreće, te divlju zvijer po vrsti njenoj. I bilo je tako» (1.Mojsijeva 1:24)
Tako su se šestoga «dana» pojavile kopnene životinje, označene kao divlje i domaće. No, taj završni dan još nije prošao. Pojavila se zadnja čudesna «vrsta»
« I bog je dalje rekao: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, prema svom obličju, i neka mu budu u podložnosti ribe morske i leteća stvorenja i domaće životinje i cijela zemlja i svaka životinja koja se kreće po zemlji'. I stvorio je Bog čovjeka po obličju
svom stvorio ga je, muško i žensko stvorio ih je» (1. Mojsijeva 1:26,27)
Kasnije, drugo poglavlje knjige Postanak nadopunjuje biblijski izvjestaj o stvaranju nekim detaljima vezanim za pojave tokom trećeg dana, zatim čovjeka, njegov rajski dom, o njegovoj ženi itd.
Dakle izvještaj stvaranja prenosi nekoliko ključnih misli koje ukazuju na period stvaranja koji je očito puno duži od 144 sata.
Otkriva nam veće klase biljnih i životinjskih vrsta s njihovom množinom različitosti i sposobnosti razmnožavanja samo u okviru 'svoje vrste'. Fosilna svjedočanstva to potvrđuju.
Cjelokupno znanje egipatskih mudraca nije moglo osposobiti Mojsija i dati mu uputstva kako da sto sažetije, a jasnije opiše proces stvaranja. Mitovi stvaranja drevnih naroda napisani kasnije od knjige Postanka zapravo su gomile besmislica.
Mojsije piše kao da je bio na licu mjesta, a to je mogao samo zahvaljujući tome što je bio nadahnut od Onoga koji je stvarao.
Općenito, izvještaj stvaranja može se podijeliti u deset faza: (1) početak ; (2) zemlja u prvobitnoj tami obavijena teskim plinovima i vodom, (3) svijetlo (4) proširenje ili atmosfera; (5) velika kopnena područja suha kopna; (6) kopnene biljke; (7) sunce, mjeseci zvijezede postaju vidljivi; poceci godisnjih doba; (8) morske nemani i leteca stvorenja, (9) divlje i pitome zivotinje, sisavci; (10) čovjek.
Ako se sjetis nastavnog gradiva iz srednje ili osnovne skole vidjet ces da paleontologija nastanak zemlje i živih bića vidi u otprilike tim fazama.
Kako bi netko tko o tome nema nikakvu predodžbu napisdao izvještaj o stvaranju

Pogledaj što kaže babilonski mit o stvaranju svijeta koji je pisan poslije knjige Postanka. Usporedi to sa knjigom Postanka iz Biblije.
Dakle on glasi ovako:
«Bog Apsu i Bozica Tiamat stvorili su ostale bogove. Kasnije se Apsu razslostio zbog njih i pokusao ih ubiti, no umjesto toga njega je ubio bog Ea.
Tiamat se htjela osvetiti i pokusala ubiti Eu, no nju je ubio Ein sin Marduk.
Marduk joj je raspolivio truplo i od jedne polovice nacinio nebo a o d druge zemlju.
Zatim je Marduk uz pomoc Ea stvorio covjecanstvo iz krvi drugog boga, Kingua.»

Ako bi neki geolog trebao ukratko objasniti teoriju o porijeklu zemlje i razvoju života jednostavnom pastriskom narodu, kao sto su bila plemena kojima je knjiga postanka u pocetku bila upućena, teško da bi mu preostalo nešto bolje nego da usko i dosljedno slijedi jezik prvog poglavlja knjige Postanak.
Od porijekla oceana, pojave kopna, života u moru, te ptica i sisavaca – u osnovi taj izvještaj slijedi tok glavnih geoloških doba.
Kako je to Mojsije uopće mogao napisati ukoliko nije bio nadahnut od onoga koji je svemu tome uzrok..
 
Top