Quantcast

Саша Милошевић о Србима : КАКО СРБИ УБИЈАЈУ СВОЈЕ СТАРЕ

Han van Zem

Buduća legenda
Poruka
27.027
Ево занимљивог текста са блога дотичног господина:

Modern Senicide – How Serbs Do It

By Sasa Milosevic

Once upon time in rural parts of Eastern Serbia sons would take old parents into the woods and kill them.

According to a legend the cruel custom known as “Lapot” stopped, when one of the fathers told his son:

“O my son, do not kill me on this place. I also killed my father here . Your son will kill you here, too ”

Although there is belief that “lapot” is only a brutal scene from the Serbian past in a country obsessed by European Union and American Dream the “senicid” is still active.

But today’s Serbian elders have been killed more perfidiously, by intentionally neglecting them.

The war policy of Slobodan Milosevic drastically aged the Serbian nation while his “democratic” political heirs attempt to reduce the number of elders treating them as unnecessary and an excessive burden in a troubled transitional society.

Many of Serbia’s old people are leaving to die lonely and in agony in spite of the law that guarantees to them full protection equally applicable to all citizens young and old.

I realized this while I was seeking for a woman who would give daily care to my old, sick and immobile mother. Of course she would be paid for her work.

In order to avoid psychopath, fraudster or killer I tried to find the appropriate person based on recommendation.

I was sure I will find it without problem among the 260,000 officially unemployed women in Serbia . Unfortunately I did not .

Many of them requested salary or conditions as they are university workers though they have been sitting at home for months.

“ It is better to sit for free than to work for free” was a common sentence I could hear form candidate. The famous Serbian slogan has been inherited from the Communist era and has survived till today as a leading motto for lazy population. After all I had to to risk by public advertisement.

For two days I had over 60 calls. Perhaps there were more. I stopped counting. At one time I had to switch off my mobile. This time no one protested due to salary. I realized that “a ton of people” lost job for only two months though Serbian Government speaks every day that the economic crisis has passed.

Among those who called me offering their services , were an unemployed doctor, architects, lawyers, single mothers and even a 50-years-old female, a former, basketball player as well.

I called her on interview.

In front of me was a tired, troubled, semi-depressive woman who, at that moment, scared me when I looked at the darkness in her face.

Then, just a few words after she started telling her story I realized that in front of me was sitting a deeply suffering woman who cannot accept she lives in an extremely ruined society in which she lost a husband due to a medical error and in which children pay for perfidious killing of their own sick and old parents. .

” I have cherished two old women, “ she began her verbal CV. ” Both of them have been immobile and I helped both of them to walk again. Their children are paying me well. I still remember 97-years-old lady. She was such a cute granny. With my help she stood up. She began to walk alone, slowly, step by step . I lived with her 24 hours, for several months. Her children lived in Paris. When they came in Serbia and saw the granny they were in shock instead of being happy and satisfied. Perhaps they thought that the poor woman will live a month or two. That was reason why they were paying me so well. I was fired. It was told to me that my price is too high (400 euros) even for them who are the owners of estates in London, Paris and Serbia.

I could not believe it. I knew that something was wrong and that money was not the issue. After some time the light bulb turned on in my head .”

They did not need a nurse. They needed a gravedigger for their mother!

And I have not been a good choice. I hope you are looking for just a nurse ….

After her confession I have been thinking deeply about this horrible story.

Biblical notices of World’s End are evident. One of them speaks about children’s torture over parents.

Honestly, I am afraid that soon, instead of the usual ads for nurses, it will be published in the newspaper;

“Wanted gravedigger for the care of sick and immobile old lady for no longer than a month ….”

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Коментаре можете оставити и на блогу:

http://blackserbia.wordpress.com/2010/10/23/modern-senicide-how-serbs-do-it/
 

Andjela

Elita
Poruka
23.875
Ево занимљивог текста са блога дотичног господина:

Modern Senicide – How Serbs Do It

By Sasa Milosevic

Once upon time in rural parts of Eastern Serbia sons would take old parents into the woods and kill them.

According to a legend the cruel custom known as “Lapot” stopped, when one of the fathers told his son:

“O my son, do not kill me on this place. I also killed my father here . Your son will kill you here, too ”

Although there is belief that “lapot” is only a brutal scene from the Serbian past in a country obsessed by European Union and American Dream the “senicid” is still active.

But today’s Serbian elders have been killed more perfidiously, by intentionally neglecting them.

The war policy of Slobodan Milosevic drastically aged the Serbian nation while his “democratic” political heirs attempt to reduce the number of elders treating them as unnecessary and an excessive burden in a troubled transitional society.

Many of Serbia’s old people are leaving to die lonely and in agony in spite of the law that guarantees to them full protection equally applicable to all citizens young and old.

I realized this while I was seeking for a woman who would give daily care to my old, sick and immobile mother. Of course she would be paid for her work.

In order to avoid psychopath, fraudster or killer I tried to find the appropriate person based on recommendation.

I was sure I will find it without problem among the 260,000 officially unemployed women in Serbia . Unfortunately I did not .

Many of them requested salary or conditions as they are university workers though they have been sitting at home for months.

“ It is better to sit for free than to work for free” was a common sentence I could hear form candidate. The famous Serbian slogan has been inherited from the Communist era and has survived till today as a leading motto for lazy population. After all I had to to risk by public advertisement.

For two days I had over 60 calls. Perhaps there were more. I stopped counting. At one time I had to switch off my mobile. This time no one protested due to salary. I realized that “a ton of people” lost job for only two months though Serbian Government speaks every day that the economic crisis has passed.

Among those who called me offering their services , were an unemployed doctor, architects, lawyers, single mothers and even a 50-years-old female, a former, basketball player as well.

I called her on interview.

In front of me was a tired, troubled, semi-depressive woman who, at that moment, scared me when I looked at the darkness in her face.

Then, just a few words after she started telling her story I realized that in front of me was sitting a deeply suffering woman who cannot accept she lives in an extremely ruined society in which she lost a husband due to a medical error and in which children pay for perfidious killing of their own sick and old parents. .

” I have cherished two old women, “ she began her verbal CV. ” Both of them have been immobile and I helped both of them to walk again. Their children are paying me well. I still remember 97-years-old lady. She was such a cute granny. With my help she stood up. She began to walk alone, slowly, step by step . I lived with her 24 hours, for several months. Her children lived in Paris. When they came in Serbia and saw the granny they were in shock instead of being happy and satisfied. Perhaps they thought that the poor woman will live a month or two. That was reason why they were paying me so well. I was fired. It was told to me that my price is too high (400 euros) even for them who are the owners of estates in London, Paris and Serbia.

I could not believe it. I knew that something was wrong and that money was not the issue. After some time the light bulb turned on in my head .”

They did not need a nurse. They needed a gravedigger for their mother!

And I have not been a good choice. I hope you are looking for just a nurse ….

After her confession I have been thinking deeply about this horrible story.

Biblical notices of World’s End are evident. One of them speaks about children’s torture over parents.

Honestly, I am afraid that soon, instead of the usual ads for nurses, it will be published in the newspaper;

“Wanted gravedigger for the care of sick and immobile old lady for no longer than a month ….”

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Коментаре можете оставити и на блогу:

http://blackserbia.wordpress.com/2010/10/23/modern-senicide-how-serbs-do-it/
Savetujem doticnom gospodinu, da krene malo na putovanje po EU, da vidi sta danas, rade starima, pa onda, da prosipa svoju "pamet" o Srbima. Takodje bi trebao da nauci i nesto o istoriji i tradiciji, zapadnoevropskih naroda.
P.S. Nadam se da ce nekako dopreti do njega, ova recenica.
 
Poslednja izmena:

vučji čopor

Legenda
Moderator
Poruka
50.928
Ovo je čista glupost.Da li iz neznanja,površnosti ili zlonamernosti nije ni bitno.Na Balkanu je takav običaj postojao u prirodno siromašnim krajevima.Najduže se zadržao u istočnoj Srbiji i te legende se vezuju za Vlahe.Ali to se sve dešavalo još pre prihvataja hrišćanstva.Već u doba Svetog Save to je bila samo priča.Legende ne mogu biti uzimane kao reper današnjih događaja,a ovaj tekst liči na to.
Dok sam živeo Švajcarskoj slušao sam od jedno čiče priče o vremenu početka dvadesetog veka o tome da su od gladi mnogi(u siromašnim alpskim kantonima)ljudi umirali u toku zime od gladi.Zamislite kako bi to izgledalo da ja sad pričam da Švajcarci umiru od gladi tokom zime.
 

SasaBorgdron

Aktivan član
Poruka
1.081
Sad sam proguglao i pronasao ovo

LAPOT
Za najstarije stanovnike Srbije Tribale, izričito se tvrdi, da su ubijali starce i nevoljne bolesnike. Onemogle i godinama shrvane roditelje, njihova su rođena djeca ubijala, čak su njihove lješine svi jeli i tada pirovali. Zeiler navodi za Lužičke Srbe, da su mladi ubijali svoje roditelje, pobratime i druge srodnike, pa i tuđine, ako nisu mogli više raditi i od svog se truda uzdržavati. Pošto bi ih ubili kuhali bi ih i jeli, neki put su ih opet žive sahranjivali. I sami roditelji, kad dođu u godine, rado su pristajali da ih ubiju. Lapot je kod polapskih i svih zapadnih Slovena trajao do 11 vijeka, a Khun je prikupio dokaze, da ga je bilo čak i u 16. vijeku kod Lužičkih Srba u predjelu Salzwedela.
Iz narodne priče „Usud“ može da se nazire, kako je u starije vrijeme postojalo nepoštivanje starijega, pa i svojih roditelja. Kroz cio krajinski i požarevački okrug, pa istočnom granicom do pirotskog okruga priče o ubijanju staraca i baba tako su žive, kao da se to jučer vršilo, i to kao nešto bezazorno, po starinskom posvećenom običaju. Birov zađe od kuće do kuće vičući: Lapot je u toj i toj kući, dođite na podušje! Pred skupljenim svijetom familija bi premlatila starca ili babu, i to najčešće batinom, rjeđe kamenjem ili sjekirom. Koga su god vodili na lapot, išao je bez ikakvog straha, nadajući se boljem životu na onom svijetu, i što je tako običaj propisivao. Te su jadnike na prvom mjestu njihova djeca ubijala. U prepričavanju o ubijanju staraca i baba vrlo je značajno, što se termin lapot čuje i upotrebljava samo u navedenom postupku, a nikad za što drugo.
Međutim isto značenje ima u Crnoj Gori pustenovanje. U Pješivicama npr. vele da je do nedavnih vremena bio ovakav običaj: Nastre se na zemlji postelja od lijepe vune, pola metra visine i prelije ključalom vodom, da se zbije. Iznesu nemočnog starca ili babu i metnu na taj pustenjak. Od te svaljane vune uzmu smotuljak i metnu žrtvi na potiljak, po kojoj sin ili tko drugi najbliži tresne sjekirom i određenog za onaj svijet na mjestu ubije. U tom stignu plemenici, neki s janjetom, neki s ovim i onim, i daju podušje. I sad se rekne: Pustenovat ćemo te, striko, baba ...
Vlasi u Homolju ubijali su dotrajale ljude i do pred sto godina. Obično su im crtalom odrubili glavu.
I na Cigane čergare pada optužba da su tako činili, jer u skitačkom životu ne bi im bilo ni mogućno da teške i dugotrajne bolesnike i sasvim izmorene starce i babe nose od mjesta do mjesta.
I po tome što se negdje plaća manja krvarina za starca nego za mlada, nazire se da mu život nije bio na cijeni.
Čl. 96. u Zakoniku cara Dušana odnosi se na ubijanje oca i matere, brata i djeteta, tko bi taj grijeh učinio, imao je da se spali na ognju. Ali iz njega se ne vidi da li se ovdje misli na obično ubistvo u raspri, iz koristoljublja, ili kakve bilo lične pobude, ili se misli baš na ubijanje roditelja i novorođenčadi
literatura:
S.Trojanović: Lapot i prokletije u Srba (1898)
St. Novaković : Ustavno pitanje i zakoni u Karađorđevo vrijeme (1907)
Tih. Đorđević : Naš narodni život (1923)
Ali ovde je rijec o obicaju ne svih Srba vec nekih cak je spomenut i Dusanov zakonik a bez obzira i da jeste bio obicaj davno je iskorenjen i kao sto se vidi nije bio svojstven samo Srbima.
Prema tome mislim da je tendeciozno tvrditi da je ovako nesto tacno da se deavalo u skorijoj proslosti i da se i danas desava a pogotovo je nemogucu zdravorazumski tvrditi da je ovo nesto sto utice na nas mentalite to jest da je ugradjeno u tkivo naseg naroda.
Mada sam iznenadjed i bas cu malo da procitam vise o ovome.
 

Wtf Dule

Iskusan
Poruka
5.222
Sad sam proguglao i pronasao ovo

LAPOT
Za najstarije stanovnike Srbije Tribale, izričito se tvrdi, da su ubijali starce i nevoljne bolesnike. Onemogle i godinama shrvane roditelje, njihova su rođena djeca ubijala, čak su njihove lješine svi jeli i tada pirovali. Zeiler navodi za Lužičke Srbe, da su mladi ubijali svoje roditelje, pobratime i druge srodnike, pa i tuđine, ako nisu mogli više raditi i od svog se truda uzdržavati. Pošto bi ih ubili kuhali bi ih i jeli, neki put su ih opet žive sahranjivali. I sami roditelji, kad dođu u godine, rado su pristajali da ih ubiju. Lapot je kod polapskih i svih zapadnih Slovena trajao do 11 vijeka, a Khun je prikupio dokaze, da ga je bilo čak i u 16. vijeku kod Lužičkih Srba u predjelu Salzwedela.
Iz narodne priče „Usud“ može da se nazire, kako je u starije vrijeme postojalo nepoštivanje starijega, pa i svojih roditelja. Kroz cio krajinski i požarevački okrug, pa istočnom granicom do pirotskog okruga priče o ubijanju staraca i baba tako su žive, kao da se to jučer vršilo, i to kao nešto bezazorno, po starinskom posvećenom običaju. Birov zađe od kuće do kuće vičući: Lapot je u toj i toj kući, dođite na podušje! Pred skupljenim svijetom familija bi premlatila starca ili babu, i to najčešće batinom, rjeđe kamenjem ili sjekirom. Koga su god vodili na lapot, išao je bez ikakvog straha, nadajući se boljem životu na onom svijetu, i što je tako običaj propisivao. Te su jadnike na prvom mjestu njihova djeca ubijala. U prepričavanju o ubijanju staraca i baba vrlo je značajno, što se termin lapot čuje i upotrebljava samo u navedenom postupku, a nikad za što drugo.
Međutim isto značenje ima u Crnoj Gori pustenovanje. U Pješivicama npr. vele da je do nedavnih vremena bio ovakav običaj: Nastre se na zemlji postelja od lijepe vune, pola metra visine i prelije ključalom vodom, da se zbije. Iznesu nemočnog starca ili babu i metnu na taj pustenjak. Od te svaljane vune uzmu smotuljak i metnu žrtvi na potiljak, po kojoj sin ili tko drugi najbliži tresne sjekirom i određenog za onaj svijet na mjestu ubije. U tom stignu plemenici, neki s janjetom, neki s ovim i onim, i daju podušje. I sad se rekne: Pustenovat ćemo te, striko, baba ...
Vlasi u Homolju ubijali su dotrajale ljude i do pred sto godina. Obično su im crtalom odrubili glavu.
I na Cigane čergare pada optužba da su tako činili, jer u skitačkom životu ne bi im bilo ni mogućno da teške i dugotrajne bolesnike i sasvim izmorene starce i babe nose od mjesta do mjesta.
I po tome što se negdje plaća manja krvarina za starca nego za mlada, nazire se da mu život nije bio na cijeni.
Čl. 96. u Zakoniku cara Dušana odnosi se na ubijanje oca i matere, brata i djeteta, tko bi taj grijeh učinio, imao je da se spali na ognju. Ali iz njega se ne vidi da li se ovdje misli na obično ubistvo u raspri, iz koristoljublja, ili kakve bilo lične pobude, ili se misli baš na ubijanje roditelja i novorođenčadi
literatura:
S.Trojanović: Lapot i prokletije u Srba (1898)
St. Novaković : Ustavno pitanje i zakoni u Karađorđevo vrijeme (1907)
Tih. Đorđević : Naš narodni život (1923)
Ali ovde je rijec o obicaju ne svih Srba vec nekih cak je spomenut i Dusanov zakonik a bez obzira i da jeste bio obicaj davno je iskorenjen i kao sto se vidi nije bio svojstven samo Srbima.
Prema tome mislim da je tendeciozno tvrditi da je ovako nesto tacno da se deavalo u skorijoj proslosti i da se i danas desava a pogotovo je nemogucu zdravorazumski tvrditi da je ovo nesto sto utice na nas mentalite to jest da je ugradjeno u tkivo naseg naroda.
Mada sam iznenadjed i bas cu malo da procitam vise o ovome.
Hvala na informaciji.
 

SasaBorgdron

Aktivan član
Poruka
1.081
A evo i jos jedne analize krajnje zanimljive

Analiza predanja o ubijanju starih pokazuje da njegovi primarni mitski slojevi ne potiču iz neposredne činjenične realnosti već da su psihološki motivisani. Arheološki dokazi o najranijem paleolitskom sahranjivanju, kojim je začet kult prirodno umrlih ostarelih članova kolektiva, dubini tog iskustva daju odgovarajuću kulturnu i arhetipsku relevantnost. Transponovanu fiktivnu tvorevinu, obred ubijanja starih se iskazuje kao moguća posledica prirodno instinktivnog agresivnog motiva mlađih prema starim članovima koji oličavaju aktuelnu društvenu moć. Pokazujući da bi zadovoljavalje tog motiva dovelo u pitanje samu zajednicu, predanje ne osporava njegovu psihološku realnost. Projekcijom obreda u mitsku prošlost priznaje se ta realnost koja živim predanjem ukazuje na njenu aktuelnost. Osnovni izvor predanja je psihološki motiv koji fiktivnim obredom izražava aktuelni odnos sina prema ocu u trenutku promene njihovih realnih statusnih uloga. Psihološki jasno sagledana motivaciona ravan predanja ukazuje na vrednost duhovnog principa arhetipa koji određuje drugačnji odnos prema ostarelim članovima kolektiva. Nezavisna od neposrednog fakticiteta, vrednosna relevantnost predanja kao duhovne tvorevine ogleda se u njegovoj jasnoj socijalnoj i moralnoj poruci. Priča o fiktavnom obredu nije evokacija događaja već način da se ukaže na neprihvatljivost takvog čina i time spreči neposredno ubijanje starih.

Autor

Psihološki koreni predanja o ubijanju staraca
Jovanović Bojan
Srpska akademija nauke i umetnosti (SANU), Beograd, Balkanološki institut

Reference

*** (1984) Sveto pismo - Novi zavet. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve

*** (1986) Dušanov zakonik. Beograd

Andrić, I. (1982) Crna knjiga. Beograd, Sveske

KoBSON1
Barjaktarović, M. (1995) O nekim davnašnjim pojedinostima narodne kulture istočne Srbije. Etno-kulturološki zbornik, Svrljig, kljiga I

1
Blank, G.R., Blanc, R. (1985) Ego psihologija. Zagreb: Biblioteka Psiha

4
Čajkanović, V. (1973) Magični smej. u: Sabrana dela iz srpske religije i folklora, Beograd

VBS46
Čajkanović, V. (1994) Stara srpska religija i mitologija. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti / SANU, Sabrana dela iz srpske religije i mitologije, Knjiga peta

VBS25
Dirkem, E. (1982) Elementarni oblici religioznog života - totemistički sistem u Australiji. Beograd, itd: Prosveta

VBS15
Drobnjaković, B. (1960) Etnologija naroda Jugoslavije. Beograd: Naučna knjiga

Đorđević, R.T. (1923) Ubijanje staraca. u: Naš narodni život, Beograd

Ferenczi, S. (1989) Thalassa. Zagreb

Fontenrose, J. (1966) The ritual theory of myth. Folklore Studdies, Los Angeles, 18

Frojd, S. (1971) Formulation regarding the two principles in mental functioning. London, 1911, Collected Papers IV

6
Frojd, S. (1970) Totem i tabu. u: Odabrana dela Sigmunda Frojda, Novi Sad: Matica srpska, knjiga 4

5
Frye, N. (1991) Mit i struktura. Sarajevo: Svjetlost

VBS31
Frye, N. (1979) Anatomija kritike - četiri eseja. Zagreb: Naprijed

Gavela, B. (1969) Praistoriska arheologija. Beograd

15
Herodot (1966) Istorija. Novi Sad: Matica srpska

8
Ingarden, R. (1971) O saznavanju književnog umetničkog dela. Beograd: Srpska književna zadruga / SKZ

KoBSON
Jovanović, B. (1995) Predanje o lapotu kao fantazmatski ritual. Etno-kulturološki zbornik, Svrljig, knjiga I

KoBSON1
Jovanović, B. (1986) Arhajski obrazac utopije i ideologije. Gradina, br. 10

VBS9
Jovanović, B.G. (1992) Srpska knjiga mrtvih. Niš: Gradina

Jovičić, B. (1995) Bog i sotona u Vučkovici. Čačak

Jung, C.G. (1977) Duša i smrt. u: Odabrana dela, Novi Sad, knjiga 3

Jung, C.G. (1977) Psihologija i religija. u: Sabrana dela, Novi Sad, knjiga 4

VBS8
Jung, K.G. (1977) Psihološki tipovi. Novi Sad: Matica srpska, knjiga 5

VBS6
Jung, K.G. (1977) Dinamika nesvesnog. u: Odabrana dela, Novi Sad: Matica srpska, knj. I

Kasirer, E. (1978) Esej o čovjeku. Zagreb

Klajp, H. (1993) Frojd - psihoanaliza i literatura. Novi Sad

VBS11
Klein, M. (1983) Zavist i zahvalnost. Zagreb: Naprijed

VBS87
Krstić, D. (1988) Psihološki rečnik. Beograd: Vuk Karadžić

VBS96
Kulišić, Š., Petrović, P.Ž., Pantelić, N.Č. (1970) Srpski mitološki rečnik. Beograd: Nolit

3
Leroa-Guran, A. (1968) Religije prethistorije. Zagreb: Naprijed

VBS21
Levi-Stros, K. (1966) Divlja misao. Beograd: Nolit

VBS11
Malinovski, B. (1971) Magija, nauka i religija. Beograd, itd: Prosveta

4
Matić, V. (1972) Zaboravljena božanstva. Beograd, itd: Prosveta

3
Matić, V. (1983) Psihoanaliza mitske prošlosti. Beograd: Prosveta, III

VBS52
Meletinski, E.M. (1983) Poetika mita. Beograd: Nolit

10
Minoa, Ž. (1994) Istorija starosti od antike do renesanse. Sremski Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića

VBS5
Niderle, L. (1954) Slovenske starine. Novi Sad: Matica srpska

1
Niederle, L. (1911) Život starych Slovanu. Prag, I

Petrović, S. (1996) Ritualno ubijanje staraca. Politika, Beograd, 28. nov. - 1. dec., prikaz Prevoda knjige Veleckaje N. N., Arhajska simbolika slovenskih obreda

VBS9
Petrović, S.D. (1992) Mitologija, magija i običaji. Niš: Prosveta, knjiga I

Prop, Ja.V. (1976) Folklor i stvarnost. Moskva

Rozanov, V. (1993) Apokalipsa našeg vremena. Čačak

VBS26
Smiljanić-Čolanović, V. (1979) Psihologija starenja. Beograd: Nolit

Srejović, D. (1991) Paleopsihologija i paleoetnopsihologija. u: Jovanović B. (ur.) Etnopsihologija danas, Beograd

Taub-Binum, E.B. (1993) Porodično nesvesno. Novi Sad

VBS2
Trebješanin, Ž.M. (1996) Leksikon psihoanalize. Novi Sad: Matica srpska

7
Trojanović, S. (1898) Lapot i prokletije u Srba. Beograd: Iskra

2
Trojanović, S. (1926) Lapot i umorstvo dece. u: Stanojević Stanoje (ur.) Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Zagreb: Bibliografski zavod, 2

5
Veleckaja, N.N. (1996) Mnogobožačka simbolika slovenskih arhajskih rituala. Niš: Prosveta

11
Vigotskij, L.S. (1975) Psihologija umetnosti. Beograd: Nolit

7
Višić, M. (1989) Zakonici drevne Mesopotamije. Sarajevo: Svjetlost

Vlahović, P. (1972) Običaji verovanja i praznoverice naroda Jugoslavije. Beograd

Vukosavljević, S. (1936) Smrti u oči. u: Pisma sa sela, Beograd

Mislim da reference dovoljno ukazuju da je ovde u pitanju nesto drugo a ne puko mlacenje starih ljudi !!!
 

tetragramaton

Iskusan
Banovan
Poruka
5.839
Lapot još postoji. Moju babu su pre 3 godine ujak i ujna umorili žeđu da se na pozna ništa na telu. Prvo su je barili da im prepiše kuću. Tad su je pazili i mazili. Čim je prepisala zatvorili su je u jednu sobu i nisu joj ni svetlo palili. Nekoliko puta sam pokušao da dođem do nje, ali bezuspešno. Onda sam se uzverao uz oluk i ušao kroz prozor koji je bio otvoren iako su roletnwe bile spuštene. Baba je bila bleda-bleda. Rekla mi je da nije videla sunca 3 meseca. Bila je nepokretna i nije mogla sama da otvori prozor. Rekla mi je da zna da je stara, da je vreme da umre. Ja sam pitao kako da joj pomognem. Treba li da udavim ujaka? Rekla je da joj ne smem dirati sina, da se ona svakako sprema na večni put, ali da joj moram dovesti popa (katoličkog) jer se ona udala za Srbina ali ne veruje u srpskog popa. Ja sam izašao kroz prozor. Nakon nekoliko dana sam poručio ujaku da vodim popa babi i da se ne usudi stati na put jer ću ga ubiti kao kera. Kad su čule tetke o čemu se radi, one su išle da obezbede prolaz za župnika i da glume UNPROFOR između mene i ujaka da se ne poubijamo. Posle toga dana kod babe je došao ujnin rođeni brat-stolar i zakovao joj prozore daskama, da ja ne bih mogao ući. Tad su prestali da joj daju vodu. Jaukala je još 3-4 dana i umrla od žeđi. Komšija je nekoliko puta zvao MUP ali oni dođu, pitaju šta je babai, ovi kažu da boluje od raka (laž) i da zato jauče i nikom ništa. Ja sam pisao i socijalnoj službi i ombudsmanu i tek šest meseci nakon njene smrti su mi javili da će uzeti stvar u postupak. Napisao sam im nek se teraju u 3 lepe...:evil:
DAKLE LAPOT POSTOJI!!!
 

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.