Сарадња комуниста са усташама и Немцима

Nikakav sporazum nije potpisan pošto Budak i Pijade nisu bili u isto vreme u zatvoru u Mitrovici pogotovo ne u 35. vreme šatro potpisivanja tog "sporazuma " , Budak je 33. emigrirao iz Jugoslavije i nije se vraćao do 38. , a to koliko su komunisti voleli ustaše govori i podatak da su tom istom Budaku zajedno sa još oko stotinu najviših ustaških funkcionera iz NDH ti isti partizani sudili , smestili metak u čelo posle rata i bacili ih u neobeležene kereće grobnice .
 
[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="class: contentheading"] Saradnja partizana i ustaša i revizija novije nacionalne istorije
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[TABLE="class: contentpaneopen"]
[TR]
[TD="colspan: 2"] Vladislav B. Sotirović[/TD]
[/TR]
[TR]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2"]
partizani-ustase.jpg
U ovom konkretnom slučaju koji bismo ukratko elaborirali radi se o dokumentovanoj saradnji ustaša i partizana na prostoru Gacke doline.


Gacka dolina kao i čitava Gacka oblast je dobila naziv po reci Gackoj, a prostirala se od Medaka preko Gospića i Gorskog Kotara, pa sve do Srpskih Moravica na severu nedaleko od granice sa Slovenijom, tj. Kranjskom. Na ovom prostoru su se nalazile italijanske, ustaške, partizansko-komunističke i četničke („Dinarska četnička divizija“ pod komandom bivšeg popa, a ratnog vojvode Momčila Đujića) vojne formacije. Partizani sa sovjetskim vojnim oznakama su tokom čitavog ratnog perioda pokušavali vojnim udarima gerilskog tipa da preotmu ovu zonu od četnika Dinarske divizije, ali im to nije polazilo za rukom i zbog toga što se lokalno srpsko (većinsko) stanovništvo uglavnom opredeljavalo za četnike, a ne za partizane, a jedan od krucijalnih razloga za ovakvo prestrojavanje je bila i vidljiva saradnja partizana sa koljačima Srba – hrvatskim ustašama, kao i činjenica da su partizanski odredi komunističkog tzv. „Glavnog štaba Hrvatske“ svojim ponašanjem na terenu učestvovali u genocidnoj politici ustaškog Zagreba prema lokalnim Srbima. Upravo na ovim prostorima je i došlo za vreme Drugog svetskog rata do otvorene i nedvosmislene saradnje ustaša i partizana, a jedan od klasičnih primera je slučaj sa saradnjom na terenu između dva rođena brata Hrvata – Ive Rukavine, komandanta „Glavnog štaba Hrvatske“ i Juce Rukavine, komandanta najzloglasnije ustaške bojne formacije – „Crne legije“ (izvor: Mane Pešut, knjiga Revolucija u Lici, str. 181-217. Mane Pešut je bio komandant bataljona „Dinarske četničke divizije“. Nakon rata je emigrirao u Nemačku gde je napisao spomenutu knjigu koja je istorijski izvor prvog reda, s obzirom na to da ju je pisao očevidac. Pešut je u Nemačkoj uređivao časopis Beli orlovi).

O kakvoj konkretnoj vojnoj saradnji na terenu se u ovom slučaju radilo govori spomenuti izvor iz prve ruke kazujući da su komunističke formacije povučene na „narodni zbor“ u selo Kunić i to u trenutku kada 1.500 ustaško-koljačkih crnokošuljaša prodire preko Korduna i Like. Dakle, u trenutku kada jedan rođeni brat Hrvat prodire sa svojim koljačima da zatre sve što je Srpsko koliko se to može u datom momentu, u tom istom trenutku drugi brat Hrvat umesto da brani narod od pokolja svoje vojne formacije povlači sa pravca prodora formacija drugog brata na konferentisanje! Dakle, oni koji bi trebalo da brane narod od pokolja umesto da to i rade idu na seoska politička posela!


Evo šta konkretno piše o ovom događaju Mane Pešut:
„I dok su, partizanski heroji, igrali kolo i veselili se, dotle su ustaše nesmetano vršile svoj krvavi pir. Koliki je bio plen, lov na Srbe, videlo se najbolje po vrsti ubijanja. Plen je bio toliki, da ustaše nisu imale vremena po njihovom urođenom principu, žrtve najpre sadistički mučiti a potom ubijati, već su samo presecali vratove. Najveći zločin počinjen je u Tržiću i Primišlju, a potom u Veljunu i Perjasici. Mnoge žrtve, koje nisu odmah umrle, prevezene su volovskom upregom na četničku teritoriju u Plaški, gde im je ukazana prva pomoć. Za celo vreme pokolja nije ispaljena ni jedna partizanska puška na ustaše“.

Ovo svedočenje umnogome podseća na slučaj „Kragujevačkog oktobra“ iz 1941. godine kada su partizanske jedinice bukvalno šenlučile u obližnjem selu Divostinu za vreme streljanja civilnog stanovništva od strane Nemaca uz komunističko obrazloženje seljacima iz Divostina da onaj ko nije sa njima jeste protiv njih!

Međutim, ovde nije i kraj priče o dva brata Hrvata iz obitelji Rukavina (koliko još ima ovakvih priča o nacionalno-bratskoj saradnji ustaša i partizana pokazaće vreme). Naime, postoji i svedočenje kapetana Ilije Popovića, koji je bio oficir američke obaveštajne službe poznate kao OSS a koji je bio poslat kao obaveštajna veza u partizanske jedinice za vreme Konferencije u Teheranu novembra 1943. godine (da se podsetimo da su Saveznici u okviru antifašističke koalicije na ovoj konferenciji koja je trajala od 28. novembra do 1. decembra priznali pokret Josipa Broza Tita kao saveznički i antifašistički pod pritiskom Staljina). Ovaj američki oficir je svojim rođenim očima video ustaškog zapovednika Jucu Rukavinu u statusu gosta na gozbi u jednom štabu partizanskih bojovnika i to baš u vreme zasedanja u Teheranu na kojem se između ostalog rešavala i sudbina posleratne Jugoslavije. Tom prilikom je politički komesar dotičnog partizanskog odreda pozvao i kapetana Iliju Popovića na večeru i sa tog gozbenog događaja ostalo je sledeće svedočenje ovog američkog obaveštajnog oficira:

„Došao sam u jednu kuću i za stolom video kako sede dvojica ustaša (poručnici) i major Rukavina (isto ustaša). Taj major Rukavina imao je na sebi nemačko odelo i gvozdeni krst. Ja sam onda komesaru rekao: ‘Nisam došao u Jugoslaviju da sedim i jedem sa krvopijama koje su ubijale srpski narod. Ja sam došao da se protiv njih borim’. Četiri puta sam ulazio u Jugoslaviju i nikada nisam video da su se partizani borili protiv Nemaca. Iz Jugoslavije sam izneo mnogo ranjenika u Italiju i svaki mi je kazao da njegove rane nisu od neprijatelja nego: ‘Moje su rane od mojega brata’“ (ovo svedočenje američkog kapetana Ilije Popovića je štampano u časopisu Pogledi, Kragujevac, br. 74, 11. januar 1991).

Na direktnu saradnju partizana i ustaša na prostoru NDH ukazuje i izrađena mapa ustaških zločina nad srpskim stanovništvom od strane Bogdana L. Bolte koji u svojoj knjizi Gračačka četnička brigada 1941-1945: prilog istoriji narodnog ravnogorskog pokreta, Sidnej, Australija, 1987, 507 stranica, na stranicama 205. i 206. doslovce piše sledeće:

„Mi znamo, da tamo gde su bile četničke jedinice u južnoj Lici, ili ma gde, ustaše nisu mogli ubiti ni jednog Srbina putem masovnog pokolja. A tamo, gde su bili partizani, i to sa svojim jakim snagama, kao što su ih imali u srednjoj Lici i Krbavi, u srezu udbinskom i koreničkom, ustaše su u tamošnjim srpskim selima nesmetano vršili pokolje tokom rata, kao što su i 1941. g. Dokazano je da je partijska partizanska komanda Hrvatske u leto i jesen 1942. g. namerno sklanjala partizanske jedinice iz srpskih sela u tome delu Like, da otvori put ustašama, da u njima izvrše pokolj“.

Na isti zaključak o partizansko-ustaškoj saradnji na prostorima čitave NDH nas navodi i još jedna mapa pod naslovom „Pokolji Srba u Jugoslaviji (april 1941–avgust 1942)“ a koja je štampana u knjizi: Knežević L. Radoje i Živan, Sloboda ili smrt, privatno izdanje pisaca, Sijetl, SAD, 1981, stranica 44.
Nova nemačka dokumenta iz nemačkih arhiva o saradnji partizana i ustaša u borbi protiv Dangićevih četnika (major Jezdimir Dangić je bio komandant četničkih jedinica „Jugoslovenske vojske u Otadžbini“ u Istočnoj Bosni i Hercegovini do aprila 1942, gde je prvenstveno štitio srpski narod od ustaških pokolja, kada je zarobljen od strane Nemaca i poslat u logor Strij u Poljskoj) objavljena su 2005. u beogradskom stručnom časopisu „Vojnoistorijskom glasniku“ i to u prikazu knjige nemačkog istoričara Klausa Šmidera Partizanski rat u Jugoslaviji 1941-1944. U prikazu se na jednom mestu, pored ostalog, doslovce kaže da je na slom četničkih jedinica Jezdimira Dangića „uticala taktička saradnja između ustaša i partizana početkom aprila 1942, koja je trajala oko dve nedelje. U tom periodu su ustaše dva puta isporučile municiju partizanima“ (citat preuzet iz knjige: Ravnogorska omladina u ratu 1941 – 1945. Sećanja i kazivanja, grupa autora, knjiga druga, Beograd 2008, Vojna štamparija Beograd, stranica 332).

Na kraju, evo i jednog dokumenta iz domaćih arhiva koji nedvosmisleno ukazuje na direktnu fuziju partizana i ustaša. Radi se, naime, o naređenju Vrhovnog štaba tzv. „Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih jedinica“ kao strogo poverljiva depeša zavedena pod brojem 785 od dana 25. jula 1943. Deo naređenja koji je za nas u ovom trenutku relevantan glasi:

„Da što pre uhvatite vezu sa ustašima drugom Drekalom, koji je upućen iz glavnog štaba Ustaškog u Zagrebu. On obilazi ona mesta u kojima se nalaze ustaške jedinice i propagira odnosno naređuje fuziju ustaša i partizana...a u vezi dobivenih instrukcija iz Zagreba. Do sada je obišao sve ustaške jedinice koje se nalaze u Primorju, a kao najzadnje obišao je Imotski. Posle sastanka u Imotskom otišao je javno u Zapadni deo Imotskog sreza po selima: Studenici, Aržano, Lovreno i Čista, da bi sa njima utvrdio detalje. Sa njim sarađuje Boglić ustaški stožernik iz Omiša, kao i većina fratara Franjevaca, koji za njegov račun vode najžešću propagandu u tom pravcu. Ovi podaci primljeni su od druga pukovnika A. Jovanovića, kao potpuno tačni dostavljaju vam se radi orijentacije. U vezi ovoga stupite odmah u vezu sa drugom Drekalom i ukoliko to nijeste učinili u vezi ranije izdatih instrukcija otpočećete na toj bazi organizaciju „U-2“ teritorije“ (citat preuzet iz već spomenute knjige: Ravnogorska omladina u ratu 1941 – 1945..., stranica 336).
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

+++++++++++++++
 
i hitler je ddobar deo zivota ziveo kao civilno lice, imao je drustvene odnose kao takav. sta sad da ga zbog toga progalsimo za model pameti i altruizma????

ako ovako nastavi na forumu...skupljace se samo ovajkvi cudaci i oni koji imaju ribljeoko percepciju vremena i prostora

- - - - - - - - - -

vazno je ovakvim nickovim da skrenu paznju sa odgovornosti dos partija za pociinjeno u periodu apsolutne vladavine. sramota
 
Komunisti spremno dočekali NDH i potpisali ugovor sa njom

Samo sedam dana po progalšenju zločonačke NDH, hrvatski komunisti potpisali su ugovor sa njom, ekskluzivno je otkrio beogradski NIN.


Ugovor, kome je prethodila tajna diplomatija, potpisai su Mile Budak i Mladen Lorković u ime ustaške vlasti, te Andrija Hebrang i Vladimir Bakarić u ime komunista.

Prvo je ustaša Juco Rukavina, Hebrangov drug sa robije, dao saglasnost na osnivanje Komunističke partije hrvatske i proslijedio je Paveliću. Zatim je utanačeno da KPH legalno ulazi u politički život, a zauzvrat neće preduzimati ništa protiv novostvorene nacističke države.

O nagodbi se opširno pričalo na saslušanju Ljube Miloša i grupe ustaša uhvaćenih 1948. ali se ti dijelovi stenogramanikada i nigdje nisu objavljeni.

Ugovor potpisan 17.4.1941. između ustaških vlasti i komunista bio u torbici ustaškog pukovnika Draga Ileka. Nin navodi da je torbica nakon toga bila pohranjena "negde u Beogradu".

sadržaj Ilekove torbice znao je Josip Kopinič, a njegov biograf Vjenceslav Cenčić dobio je dozvolu da objavi sve osim imena Vladimira Bakarića.

U pismu Ivanu Stamboliću, čelniku tadašnje politike u Srbiji, Brozov biograf Vladimir Dedijer optužuje beogradske političare kao saučesnike u skrivanju zločina. Tvrdi i da su komunisti u Srbiji trgovali mrtvima i ćutali o Jasenovcu, da bi dobili podršku Hrvata za podrku u zaustavljanju albanskog nacionalizma i vojvođankog autonomaštva.

-U Ilekovoj torbici se nalazi original tog dokumenta, a Ti si, dok si bio na čelu države donio odluku da se taj dokument drži u najvećoj tajnosti. Neka ti je nazdravlje - piše Dedijer Stamboliću.

Na pitanje Mila Gligorijevića, koji je mnogo vremena proveo u razgovorima sa Dedijerom, da li su Bakarić i Hebrang mogli pregovarati sa ustašama bez Brozovog pristanka, umjesto odgovora uslijedilo je dugo ćutanje, svjedoči nekadašnji urednik NIN.

http://www.frontal.rs/index.php?option=btg_novosti&idnovost=50440
 
Тајни пакт хрватских комуниста и Павелића

У такозваној Илековој торбици чуван је уговор који су 17. априла 1941, седам дана после оснивања Павелићеве НДХ, у име усташа потписали Миле Будак и Младен Лорковић, а у име Комунистичке партије Хрватске Андрија Хебранг и Владимир Бакарић. У преговорима је утаначено и да комунисти неће предузимати никакве акције против НДХ


http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=93504
 
Тајни пакт хрватских комуниста и Павелића

У такозваној Илековој торбици чуван је уговор који су 17. априла 1941, седам дана после оснивања Павелићеве НДХ, у име усташа потписали Миле Будак и Младен Лорковић, а у име Комунистичке партије Хрватске Андрија Хебранг и Владимир Бакарић. У преговорима је утаначено и да комунисти неће предузимати никакве акције против НДХ


http://www.nin.co.rs/pages/article.php?id=93504


Incijator saradnje je kominterna ili netko drugi?
Zanimnljivo kako se Srbi kunu u Ruse međutim svaki rat Rusi budu na hrvatskoj strani.Tako i ovaj zadnji rat iz 90-ih kada je najviše ruskoga naoružanja pod embargom došlo u HV.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...e69O8G0TA&sig2=2EkXf9Faz9WKgklFhUMnpg&cad=rja

Navedeni izvori omogućuju da se rekonstruira tijek događaja, kao i evolucija stajališta KPJ/ KPH prema NDH, u navedenom razdoblju. Prvo, treba podsjetiti da je Kominterna, od sklapanja Njemačko-sovjetskog sporazuma, od 23. kolovoza 1939. godine do početka njemačke agresije na SSSR, 21.lipnja 1941, zahtijevala da se komunisti u ratom zahvaćenoj Europi, organiziraju u skladu s novim političkim realnostima i novim državnim granicama. Tako su, primjerice, norveški komunisti dobili instrukcije da surađuju i podrže Quislinga.Francuski su komunisti – pod Pétainovim režimom – po fasadama morali ispisivati parole: “Pour qui, pour quoi?”. (“Za koga, za što /se boriti”), a slično je bilo i u Poljskoj, Belgiji, i drugdje. U tom pogledu, hrvatskim su okolnostima najsličnije bile one u Čehoslovačkoj. Nakon njemačke okupacije, Hitler je odlučio raskomadati zemlju, pa je, među ostalim, 14.ožujka 1939., proglašena Slovačka Republika, na čelu s klerofašističkim vođom, Jozefom Tisom. Slovački komunisti su, odmah zatim, iz Kominterne (čiji je potpredsjednik bio Slovak, Klement Gottwald) dobili instrukciju da osnuju KP Slovačke, u čijem je programu bila uspostava “Sovjetske Slovačke”. Komadanjem postojećih i osnivanjem novih država, za međunarodni radnički pokret ništa se bitno ne mijenja: njegov cilj i dalje ostaje “svjetska revolucija”, za koju se valja pripremati i u novim međunarodnim okolnostima i državnopravnim okvirima. Ova je instrukcija vrijedila jednako za sve komunističke partije, bolje reći, nacionalne sekcije Kominterne: od Norveške do Makedonije, od Francuske do Poljske. Na toj osnovi, može se sa sigurnošću pretpostaviti da se – odmah po osnivanju NDH – i u Moskvi i u Zagrebu, počelo razmišljati o tome da se postojeća KP Hrvatske preimenuje u KP NDH.Kominterna je svog predstavnika u Zagrebu, J. Kopiniča, instruirala da Komunističkoj partiji Jugoslavije prenese naputak o hitnom reorganiziranju i usklađivanju partijskog ustroja s teritorijem NDH.


Eugen Dido Kvaternik, šef ustaške tajne policije UNS, držao ih je komuniste kao taoce za slučaj da KPH prekrši spomenuti dogovor o nenapadanju od 17. travnja 1941. Kada je 22. lipnja, Njemačka napala Sovjetski Savez, došlo je do totalnog obrata u stajalištima Kominterne: sada je Kopinič bio taj koji je tražio što brže pokretanje općenarodnog ustanka.
Hebrang i Bakarić bili su svjesni da će – ako počnu oružane akcije protiv njemačkih okupatora i ustaških vlasti – prvi stradati zatočeni hrvatski komunisti. Tako se i dogodilo: kada je jedna udarna grupa potkraj lipnja otela, ispitivala, do smrti mučila i bacila u neki kanal leš ustaškog policajca Ljudevita Tiljka, vlasti su za odmazdu odmah strijeljale deset hrvatskih lijevih intelektualaca, na čelu s Keršovanijem. Samo nekoliko dana kasnije, prilikom neuspjelog bijega 90-ak komunista iz logora Kerestinec, pola ih je ubijeno prilikom bijega, a druga polovina uhvaćena je živa. Tek nakon što je 4. srpnja Politbiro CKKPJ donio odluku o podizanju ustanka i ova skupina je 17.srpnja 1941., strijeljana u Dotrščini.
 
Vladislav B. Sotirović
U ovom konkretnom slučaju koji bismo ukratko elaborirali radi se o dokumentovanoj saradnji ustaša i partizana na prostoru Gacke doline.

Gacka dolina kao i čitava Gacka oblast je dobila naziv po reci Gackoj, a prostirala se od Medaka preko Gospića i Gorskog Kotara, pa sve do Srpskih Moravica na severu nedaleko od granice sa Slovenijom, tj. Kranjskom. Na ovom prostoru su se nalazile italijanske, ustaške, partizansko-komunističke i četničke („Dinarska četnička divizija“ pod komandom bivšeg popa, a ratnog vojvode Momčila Đujića) vojne formacije. Partizani sa sovjetskim vojnim oznakama su tokom čitavog ratnog perioda pokušavali vojnim udarima gerilskog tipa da preotmu ovu zonu od četnika Dinarske divizije, ali im to nije polazilo za rukom i zbog toga što se lokalno srpsko (većinsko) stanovništvo uglavnom opredeljavalo za četnike, a ne za partizane, a jedan od krucijalnih razloga za ovakvo prestrojavanje je bila i vidljiva saradnja partizana sa koljačima Srba – hrvatskim ustašama, kao i činjenica da su partizanski odredi komunističkog tzv. „Glavnog štaba Hrvatske“ svojim ponašanjem na terenu učestvovali u genocidnoj politici ustaškog Zagreba prema lokalnim Srbima. Upravo na ovim prostorima je i došlo za vreme Drugog svetskog rata do otvorene i nedvosmislene saradnje ustaša i partizana, a jedan od klasičnih primera je slučaj sa saradnjom na terenu između dva rođena brata Hrvata – Ive Rukavine, komandanta „Glavnog štaba Hrvatske“ i Juce Rukavine, komandanta najzloglasnije ustaške bojne formacije – „Crne legije“ (izvor: Mane Pešut, knjiga Revolucija u Lici, str. 181-217. Mane Pešut je bio komandant bataljona „Dinarske četničke divizije“. Nakon rata je emigrirao u Nemačku gde je napisao spomenutu knjigu koja je istorijski izvor prvog reda, s obzirom na to da ju je pisao očevidac. Pešut je u Nemačkoj uređivao časopis Beli orlovi).


Koji ste vi mitomani,pa kako vas nije sramota.:rotf::rotf::rotf:

Kažu četnički mitomani da partizanske jedinice nikada ovo područje nisu preuzele od četnika:
13.6. 1943. u Otočcu, u Gackoj dolini, kroz koju protječe rijeka Gacka.održano je prvo zasjedanje ZAVNOH-a, kada je ZAVNOH formalno preuzeo funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta u Hrvatskoj, ali je de facto obavljao i zadaće najvišega tijela vlasti u Hrvatskoj. Na tom je zasjedanju formiran Izvršni odbor, čiji predsjednik postaje hrvatski književnik Vladimir Nazor.

14.6. 1943. na proplanku pokraj jezera Labudovac (jednoga od Plitvičkih jezera) održana je radna sjednica ZAVNOH-a;

12. - 15.10. 1943. u Plaškom održano je drugo zasjedanje ZAVNOH-a;


Samo psihički bolesnik može napisati da su dva rođena brata Hrvata – Ive Rukavine, komandant „Glavnog štaba Hrvatske“ i Juce Rukavina, komandant najzloglasnije ustaške bojne formacije – „Crne legije“ :zcepanje::zcepanje::zcepanje:

Juco Rukavina komandant najzloglasnije ustaške bojne formacije – „Crne legije“ ,koji ste vi mitomani :hahaha::hahaha:

Koja budala moraš biti da u vrijeme inteneta kopiraš ove nebuloze Mane Pešuta,
četnička Gacka dolina gdje je zasjedao ZAVNOH i dva brata Rukavina :worth::worth::worth:
 
Poslednja izmena:
Na kraju, evo i jednog dokumenta iz domaćih arhiva koji nedvosmisleno ukazuje na direktnu fuziju partizana i ustaša. Radi se, naime, o naređenju Vrhovnog štaba tzv. „Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih jedinica“ kao strogo poverljiva depeša zavedena pod brojem 785 od dana 25. jula 1943. Deo naređenja koji je za nas u ovom trenutku relevantan glasi:

„Da što pre uhvatite vezu sa ustašima drugom Drekalom, koji je upućen iz glavnog štaba Ustaškog u Zagrebu. On obilazi ona mesta u kojima se nalaze ustaške jedinice i propagira odnosno naređuje fuziju ustaša i partizana...a u vezi dobivenih instrukcija iz Zagreba. Do sada je obišao sve ustaške jedinice koje se nalaze u Primorju, a kao najzadnje obišao je Imotski. Posle sastanka u Imotskom otišao je javno u Zapadni deo Imotskog sreza po selima: Studenici, Aržano, Lovreno i Čista, da bi sa njima utvrdio detalje. Sa njim sarađuje Boglić ustaški stožernik iz Omiša, kao i većina fratara Franjevaca, koji za njegov račun vode najžešću propagandu u tom pravcu. Ovi podaci primljeni su od druga pukovnika A. Jovanovića, kao potpuno tačni dostavljaju vam se radi orijentacije. U vezi ovoga stupite odmah u vezu sa drugom Drekalom i ukoliko to nijeste učinili u vezi ranije izdatih instrukcija otpočećete na toj bazi organizaciju „U-2“ teritorije“ (citat preuzet iz već spomenute knjige: Ravnogorska omladina u ratu 1941 – 1945..., stranica 336).


Da razbijemo i ovu mitomaniju,možeš li da navedeš ustaške jedinice koje su bile u primorju jula 1943 godine? :manikir:
Koliko ja znam u talijanskoj zoni nije smijelo biti ustaških garnizona ,ratnih luka,ratne mornarice...? :bye:
Koje su to ustaše u primorju i Imotskome jula 1943 godine? :bye:
 
Incijator saradnje je kominterna ili netko drugi?
Zanimnljivo kako se Srbi kunu u Ruse međutim svaki rat Rusi budu na hrvatskoj strani.Tako i ovaj zadnji rat iz 90-ih kada je najviše ruskoga naoružanja pod embargom došlo u HV.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...e69O8G0TA&sig2=2EkXf9Faz9WKgklFhUMnpg&cad=rja

Navedeni izvori omogućuju da se rekonstruira tijek događaja, kao i evolucija stajališta KPJ/ KPH prema NDH, u navedenom razdoblju. Prvo, treba podsjetiti da je Kominterna, od sklapanja Njemačko-sovjetskog sporazuma, od 23. kolovoza 1939. godine do početka njemačke agresije na SSSR, 21.lipnja 1941, zahtijevala da se komunisti u ratom zahvaćenoj Europi, organiziraju u skladu s novim političkim realnostima i novim državnim granicama. Tako su, primjerice, norveški komunisti dobili instrukcije da surađuju i podrže Quislinga.Francuski su komunisti – pod Pétainovim režimom – po fasadama morali ispisivati parole: “Pour qui, pour quoi?”. (“Za koga, za što /se boriti”), a slično je bilo i u Poljskoj, Belgiji, i drugdje. U tom pogledu, hrvatskim su okolnostima najsličnije bile one u Čehoslovačkoj. Nakon njemačke okupacije, Hitler je odlučio raskomadati zemlju, pa je, među ostalim, 14.ožujka 1939., proglašena Slovačka Republika, na čelu s klerofašističkim vođom, Jozefom Tisom. Slovački komunisti su, odmah zatim, iz Kominterne (čiji je potpredsjednik bio Slovak, Klement Gottwald) dobili instrukciju da osnuju KP Slovačke, u čijem je programu bila uspostava “Sovjetske Slovačke”. Komadanjem postojećih i osnivanjem novih država, za međunarodni radnički pokret ništa se bitno ne mijenja: njegov cilj i dalje ostaje “svjetska revolucija”, za koju se valja pripremati i u novim međunarodnim okolnostima i državnopravnim okvirima. Ova je instrukcija vrijedila jednako za sve komunističke partije, bolje reći, nacionalne sekcije Kominterne: od Norveške do Makedonije, od Francuske do Poljske. Na toj osnovi, može se sa sigurnošću pretpostaviti da se – odmah po osnivanju NDH – i u Moskvi i u Zagrebu, počelo razmišljati o tome da se postojeća KP Hrvatske preimenuje u KP NDH.Kominterna je svog predstavnika u Zagrebu, J. Kopiniča, instruirala da Komunističkoj partiji Jugoslavije prenese naputak o hitnom reorganiziranju i usklađivanju partijskog ustroja s teritorijem NDH.


Eugen Dido Kvaternik, šef ustaške tajne policije UNS, držao ih je komuniste kao taoce za slučaj da KPH prekrši spomenuti dogovor o nenapadanju od 17. travnja 1941. Kada je 22. lipnja, Njemačka napala Sovjetski Savez, došlo je do totalnog obrata u stajalištima Kominterne: sada je Kopinič bio taj koji je tražio što brže pokretanje općenarodnog ustanka.
Hebrang i Bakarić bili su svjesni da će – ako počnu oružane akcije protiv njemačkih okupatora i ustaških vlasti – prvi stradati zatočeni hrvatski komunisti. Tako se i dogodilo: kada je jedna udarna grupa potkraj lipnja otela, ispitivala, do smrti mučila i bacila u neki kanal leš ustaškog policajca Ljudevita Tiljka, vlasti su za odmazdu odmah strijeljale deset hrvatskih lijevih intelektualaca, na čelu s Keršovanijem. Samo nekoliko dana kasnije, prilikom neuspjelog bijega 90-ak komunista iz logora Kerestinec, pola ih je ubijeno prilikom bijega, a druga polovina uhvaćena je živa. Tek nakon što je 4. srpnja Politbiro CKKPJ donio odluku o podizanju ustanka i ova skupina je 17.srpnja 1941., strijeljana u Dotrščini.

ee, nemoj molim te,sve se trese od tvog ''razbijanja mitomanije'' :hahaha::dash:

za pocetak, koja je poenta ovog posta, tj kopiranja sa nekog hr sajta kao odgovor na postavljeno??? ti si sou, keve mi...:mrgreen:

posto smo se manuli mupijevih gluposti, da nastavimo konkretno....kao sto sam pisao dokazi ove saradnje ce tek izlaziti na videlo...

Ekskluzivno: Pismo Vladimira Dedijera Petru Stamboliću

22. mart 2015.
Dokumenta o izdaji komunista

“Srpske novine“ iz Čikaga – glasilo OSČ “Ravna Gora“, u broju 684. za mart 2015. godine – donose deo do sada nepoznate prepiske između dvojice bivših partizana i do kraja odanih Titovih saradnika u borbi protiv vitalnih interesa srpskog naroda

Dedijer je pored ostalog pisao svom saborcu:
“Bakarić zaboravlja da su srpski komunisti uhvatili u koštac Dražu Mihailovića, vođu velikosrpske buržoazije… Istovremeno su Bakarić i Hebrang na dan 17. aprila 1941. potpisali ugovor sa Lorkovićem i Budakom o stvaranju Komunističke partije Nezavisne Države Hrvatske…“
“Ti si učestvovao u strašnom pokolju srpskih kneževa 1972. godine. Posle si
sredio svog rođenog kuma Miloša Minića i konačno Dražu Markovića…“
“Kako ti se ne dosadi, skini već jednom svoju odumrlu ruku s guše mlađih drugova u Srbiji“
Ovo je faksimil originalnog pisma:

0010-1-NET.jpg

0010-2-Image-NET.jpg
 
Vladislav B. Sotirović
U ovom konkretnom slučaju koji bismo ukratko elaborirali radi se o dokumentovanoj saradnji ustaša i partizana na prostoru Gacke doline.

Gacka dolina kao i čitava Gacka oblast je dobila naziv po reci Gackoj, a prostirala se od Medaka preko Gospića i Gorskog Kotara, pa sve do Srpskih Moravica na severu nedaleko od granice sa Slovenijom, tj. Kranjskom. Na ovom prostoru su se nalazile italijanske, ustaške, partizansko-komunističke i četničke („Dinarska četnička divizija“ pod komandom bivšeg popa, a ratnog vojvode Momčila Đujića) vojne formacije. Partizani sa sovjetskim vojnim oznakama su tokom čitavog ratnog perioda pokušavali vojnim udarima gerilskog tipa da preotmu ovu zonu od četnika Dinarske divizije, ali im to nije polazilo za rukom i zbog toga što se lokalno srpsko (većinsko) stanovništvo uglavnom opredeljavalo za četnike, a ne za partizane, a jedan od krucijalnih razloga za ovakvo prestrojavanje je bila i vidljiva saradnja partizana sa koljačima Srba – hrvatskim ustašama, kao i činjenica da su partizanski odredi komunističkog tzv. „Glavnog štaba Hrvatske“ svojim ponašanjem na terenu učestvovali u genocidnoj politici ustaškog Zagreba prema lokalnim Srbima. Upravo na ovim prostorima je i došlo za vreme Drugog svetskog rata do otvorene i nedvosmislene saradnje ustaša i partizana, a jedan od klasičnih primera je slučaj sa saradnjom na terenu između dva rođena brata Hrvata – Ive Rukavine, komandanta „Glavnog štaba Hrvatske“ i Juce Rukavine, komandanta najzloglasnije ustaške bojne formacije – „Crne legije“ (izvor: Mane Pešut, knjiga Revolucija u Lici, str. 181-217. Mane Pešut je bio komandant bataljona „Dinarske četničke divizije“. Nakon rata je emigrirao u Nemačku gde je napisao spomenutu knjigu koja je istorijski izvor prvog reda, s obzirom na to da ju je pisao očevidac. Pešut je u Nemačkoj uređivao časopis Beli orlovi).




Kažu četnički mitomani da partizanske jedinice nikada ovo područje nisu preuzele od četnika:
13.6. 1943. u Otočcu, u Gackoj dolini, kroz koju protječe rijeka Gacka.održano je prvo zasjedanje ZAVNOH-a, kada je ZAVNOH formalno preuzeo funkciju najvišega političkog tijela Narodnooslobodilačkoga pokreta u Hrvatskoj, ali je de facto obavljao i zadaće najvišega tijela vlasti u Hrvatskoj. Na tom je zasjedanju formiran Izvršni odbor, čiji predsjednik postaje hrvatski književnik Vladimir Nazor.

14.6. 1943. na proplanku pokraj jezera Labudovac (jednoga od Plitvičkih jezera) održana je radna sjednica ZAVNOH-a;

12. - 15.10. 1943. u Plaškom održano je drugo zasjedanje ZAVNOH-a;


Samo psihički bolesnik može napisati da su dva rođena brata Hrvata – Ive Rukavine, komandant „Glavnog štaba Hrvatske“ i Juce Rukavina, komandant najzloglasnije ustaške bojne formacije – „Crne legije“ :zcepanje::zcepanje::zcepanje:

Juco Rukavina komandant najzloglasnije ustaške bojne formacije – „Crne legije“ ,koji ste vi mitomani :hahaha::hahaha:

Koja budala moraš biti da u vrijeme inteneta kopiraš ove nebuloze Mane Pešuta,
četnička Gacka dolina gdje je zasjedao ZAVNOH i dva brata Rukavina :worth::worth::worth:

na stranu lupetanje gore, gde opet ne vidim poentu ali ''srpska mitomanija'', buahahaha :mrgreen:

Boris Rašeta - novinar iz Zagreba. Novinarstvo mu je profesija od 1990. Radio je na Yutelu, u Feralu, Arkzinu, Danasu, bio je dopisnik DPA i RDW iz Zagreba, danas radi u dnevniku " 24 sata".



No braća znaju biti zajebana pojava. Svetozar Vukmanović Tempo nije htio poštedjeti neugodnosti zvane strijeljanje brata rođenoga, zato jer je bio četnik. Juco Rukavina, glasoviti ustaški pukovnik iz Gospića, bio je polubrat Ive Rukavine, karizmatičnog Titovog generala kojemu je Franjo Tuđman pretpostavio Janka Bobetka, iz jednog jedinog razloga – jer je Bobetko bio glup kao top i samim tim bezopasan po njegovu moć, dok je Ivo Rukavina bio čovjek briljantne, smirene pameti. Peko Dapčević ostao je uz Tita, dok je Vlado Dapčević završio na Golom otoku i bio jedini stanovnik logora s ljevice koji nije htio revidirati. Tu tvrdoću na otoku su, zanimljivo, pokazivali samo ustaše. Uopće, nema izdaje i nema rata “dok ne krene brat na brata”.

http://www.novossti.com/2010/12/premijer-sa-sibicama/


7. PARTIZANSKI I USTAŠKI KOMANDANT - ROĐENA BRAĆA

Zapadno od Dinarske četničke oblasti nalazila se Gacka četnička zona. Počinjala je od Medaka, pa se preko Gospića i potom Gorskog Kotara protezala do Srpskih Moravica, mesta udaljenog nekoliko kilometara od slovenačke granice. Ovo je Gornja Lika, koja je za razliku od Donje Like brdovita, dok je naziv zone došao od Gacke doline, a ovaj od reke Gacke.81
Posle prvog talasa hrvatskog genocida i u Gackoj dolini Srbi dižu ustanak, potom komunisti zavladavaju ustaničkim odredima, pa ih četnici, nizom pučeva, uzimaju pod svoju komandu. Krajem 1941. i ove oblasti obuhvataju 2. i 3. italijanska okupaciona zona, a četnici sklapaju sporazum sa Italijanima. Samo, italijansko pitanje je ovde bilo još komplikovanije, jer su neki od italijanskih oficira bili komunisti pa su pomagali partizanima.82
Gledano sa zapada, u Gornjoj Lici su se nalazile sledeće formacije: Italijani, četnici, komunisti, ustaše. Nizom napada tokom 1942. godine komunisti su pokušavali da preotmu Gorski Kotar od četnika, ali to im nije pošlo za rukom. Pritom su formacije Glavnog štaba Hrvatske činile zločine nad srpskim civilima poput ustaša. Ovde je i doslovce dolazilo do bratske saradnje komunista i ustaša, jer su komandant Glavnog štaba Hrvatske, Ivo Rukavina, i ustaške Crne legije, Juco Rukavina, bili rođena braća.83
Tako, kada je 1.500 crnolegijaša krenulo preko Korduna i Like, partizani su povučeni sa pravca njihovog puta i pozvani na "narodni zbor" u selo Kunić:
I dok su "partizanski heroji" igrali kolo i veselili se, dotle su ustaše nesmetano vršile svoj krvavi pir. Koliki je bio plen, lov na Srbe, videlo se najbolje po vrsti ubijanja. Plen je bio toliki, da ustaše nisu imale vremena po njihovom urođenom principu, žrtve najpre sadistički mučiti a potom ubiti, već su im samo presecali vratove. Najveći zločin počinjen je u Tržiću i Primišlju a potom u Veljunu i Perjasici. Mnoge žrtve, koje nisu odmah umrle, prevezene su volovskom upregom na četničku teritoriju u Plaški, gde im je ukazana prva pomoć. Za celo vreme pokolja nije ispaljena ni jedna partizanska puška na ustaše.84
Kapetana Ilija Popović, oficir američke obaveštajne službe OSS, poslat kod komunista u vreme Teheranske konferencije, video je ustaškog komandanta Jucu Rukavinu kao gosta na večeri u jednom partizanskom štabu. Partizanski komesar pozvao je Popovića na večeru, na Petrovoj Gori, i evo šta se potom događalo:
Došao sam u jednu kuću i za stolom video kako sede dvojica ustaša (poručnici) i major Rukavina (isto ustaša). Taj major Rukavina imao je na sebi nemačko odelo i gvozdeni krst. Ja sam onda komesaru rekao: `Nisam došao u Jugoslaviju da sedim i jedem sa krvopijama koje su ubijale srpski narod. Ja sam došao da se protiv njih borim`. Četiri puta sam ulazio u Jugoslaviju i nikada nisam video da su se partizani borili protiv Nemaca. Iz Jugoslavije sam izneo mnogo ranjenika u Italiju i svaki mi je kazao da njegove rane nisu od neprijatelja, nego: "Moje su rane od moga brata"
.85

Prilikom isljedjenja na paralelnom sudjenju Drazi Mihailovicu u Njujorku, pred Komitetom za pravedno sudjenje Drazi Mihailovicu, kapetan armije SAD Ilaj Popovic, inace jugoslovenskog porijekla, koji je bio clan americke misije pri partizanskom Vrhovnom stabu, rekao je pored ostalog ovo:

“Cini mi se tri dana posto sam stigao u Titov Glavni stab, pojavio se tu u stabu jedan covjek u njemackoj uniformi, a to je bio kako sam saznao, pukovnik Franjo Pirc, koji je bio clan staba-ustaskog staba. U stvari on je bio glavni instruktor ustaske luftvafe (ustaske avijacije – obj. A. Stamatovica). Upitao sam partizane kako to da se ovdje
nalazi covjek u njemackoj uniformi i kako to da je sa partizanima kad je ustasa a ustase su ubijale Srbe svuda po Jugoslaviji – upitao sam kako je moguce da se on nalazi kod partizana. Oni su mi odgovorili da je on kod ustasa kao partizanski spijun a sad je sasvim presao ovamo.

Po drugi put kad sam tako nesto vidio bilo je kad sam po peti put usao u Jugoslaviju i bio poslat u jedno mjesto u Hrvatskoj, Cazma, gdje mi je duznost bila da pripremim i odrzavam uzletiste kao i da ustanovim sta bi nam sve bilo potrebno u slucaju da nam te zime 1944. uzletiste zatreba. Dok sam bio tamo, pozvan sam na veceru koju je priredjivao general Matetic, komandant korpusa. Njegov pretpostavljeni je bio general Rukavina. General Matetic je prisao partizanima negdje 1944. godine. i on je bio ustaski pilot prije nego sto je prisao partizanima i vrlo aktivan protiv naroda Jugoslavije, odnosno odmah poslije njemackog napada. Sef staba Rukavina dva puta je odlikovan od Njemaca, jedno zbog svoje uloge kod Staljingrada a drugi put zbog rada u Jugoslaviji; on je bio prije rata kapetan bivse jugoslovenske vojske”...21

Valja napomenuti, da su osnivaci partizanske avijacije bili domobranski piloti Franjo Kluz i
Rudolf Cajavec. Oni su odletjeli sa svojim avionima kod partizana. Po Kluzu je dobila ime modna kuca i fabrika odjece, a po Cajavecu fabrika televizora.


21. Comitte for a Fair Trial fo Draja Mihailovich, Report of Commision of Ingqiry,
New York, 1946, the record from hearing of Eli Popovich from 17.May.
 
Poslednja izmena od moderatora:
ee, nemoj molim te,sve se trese od tvog ''razbijanja mitomanije'' :hahaha::dash:

za pocetak, koja je poenta ovog posta, tj kopiranja sa nekog hr sajta kao odgovor na postavljeno??? ti si sou, keve mi...:mrgreen:


Treba podsjetiti da je Kominterna, od sklapanja Njemačko-sovjetskog sporazuma, od 23. kolovoza 1939. godine do početka njemačke agresije na SSSR, 21.lipnja 1941, zahtijevala da se komunisti u ratom zahvaćenoj Europi, organiziraju u skladu s novim političkim realnostima i novim državnim granicama.

Tko je potpisao sa Nemcima sporazum,kominterna,Draža,Kopnič,Hebrang,Tito...? Koja KP u Evropi je u to vrjeme djelovala samostalno?

Kada odgovoriš na ta dva pitanja gore,onda će ti mnogo stvari biti jasnije.Sumnjam da ćeš ih ikada odgovoriti jer se odgovori neuklapaju u tvoj mentalni sklop.

Piše li Dedijer Stamboliću nešto za Blajburg,Kočevski Rog,Tezno,Daksu,operaciju Gvardijan,piše li mu što je bilo sa Andriom Hebrangom?
 
:hahaha:

opaaa...imamo novi pojam ''Rasetina mitomanija''...imali smo srpsku/cetnicku mitomaniju iz nemackih izvestaja, koji su objavljeni u komunistickim zbornicima, a sad i iz pera hrvatskog novinara...ili je to ipak zasebna "Rasetina mitomanija"??? nisam te bas razumeo :hahaha: koji si ti sou, da te nema, trebalo bi te izmisliti :mrgreen:

tema su bili braca Rukavina...cemu sada skretanje? nemas nikakav odgovor na sve postavljeno??? i cemu nervoza mupi?

sva dokumenta padaju u vodu kada mupi postavi neki tekstic sa hr vikipedije ili raznih drugih hr sajtova i foruma...:lol: :dash: uvek sam se pitao kako nailazis na njih...kako ih pretrazujes :lol:

_____________________________

da se uozbiljimo...tema je saradnja komunista sa ustasama i postavljeno je pismo koje potvrdjuje ugovor ustasa i komunista od 17. aprila 1941...dakle nedvosmislen i neoboriv dokaz saradnje komunista i ustasa...i u cemu je tvoj problem zapravo???

znam ja na sta ti aludiras...ali ovu saradnju na taj nacin niti mozes da osporis, niti da opravdas, ublazis itd...pa ne vidim u cemu je poenta...a da li je bas i tako kao sto ti pises (tj kopiras)...neke stvari se bas i ne uklapaju u to...bice da su mnoge stvari radili na svoju ruku, i to one koje ih najvise i kompromituju...ali tebi su dokumenta vazda bila slabija strana...

(za pocetak nam postavi instrukcije kominterne ili nesto sl. a vezano za ovaj ugovor jugoslovenskih komunista i ustasa...cisto da povtrdimo ovaj tvoj copy/paste...a do tad...)

:mrgreen:

komin.jpg


Miso Lekovic, Martovski pregovori 1943.

p.s. samo tupson moze da izjednacava SSSR i Rusiju...
 
Poslednja izmena:

Opet ista mitomanija,Mane Pešut, Gacka dolina i braća Rukavine :hahaha:

Možda si ti upoznat,jel Mane Pešut prisustvovao zasjedanju ZAVNOH-a u dolini Gacke? :worth:

Možešli ti da nam daš podatak kada je Ico Rukavina komandovao Crnom legijom?

Kako je "brat" Rukavina prošao 1945 godine,komunisti su cijenili njegovu saradnju svo vrijeme rata? :roll:

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...ILQ7S9xNhT8rh6g&bvm=bv.93990622,d.bGg&cad=rja

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...Y7hT4r6EkFdljtg&bvm=bv.93990622,d.bGg&cad=rja
 
Poslednja izmena:
kao sto sam i mislio, lupetanje u nedogled...konfuziju u tvojoj glavi je tesko pohvatati...ali opet, koja je svrha i poenta svega??...tesko da i sam znas...dokumenta su tu pa tu ;)...a ti bi konacno mogao da naucis da postavljas izvore za stvari koje kopiras, ko zna odakle...jer tesko da ce se neko i usuditi da cita...jednostavno, ovako se ozbiljna diskusija ne vodi...mozda najbolje da se batalis ove teme i olaksas sebi na prvom mestu...:bye: ili ces nam konacno dati nesto konkretno???

npr u vezi ovoga, ako vec nisi u stanju za bilo sta drugo...eto, ovo je najaktuelnije

posto smo se manuli mupijevih gluposti, da nastavimo konkretno....kao sto sam pisao dokazi ove saradnje ce tek izlaziti na videlo...

Ekskluzivno: Pismo Vladimira Dedijera Petru Stamboliću

22. mart 2015.
Dokumenta o izdaji komunista

“Srpske novine“ iz Čikaga – glasilo OSČ “Ravna Gora“, u broju 684. za mart 2015. godine – donose deo do sada nepoznate prepiske između dvojice bivših partizana i do kraja odanih Titovih saradnika u borbi protiv vitalnih interesa srpskog naroda

Dedijer je pored ostalog pisao svom saborcu:
“Bakarić zaboravlja da su srpski komunisti uhvatili u koštac Dražu Mihailovića, vođu velikosrpske buržoazije… Istovremeno su Bakarić i Hebrang na dan 17. aprila 1941. potpisali ugovor sa Lorkovićem i Budakom o stvaranju Komunističke partije Nezavisne Države Hrvatske…“
“Ti si učestvovao u strašnom pokolju srpskih kneževa 1972. godine. Posle si
sredio svog rođenog kuma Miloša Minića i konačno Dražu Markovića…“
“Kako ti se ne dosadi, skini već jednom svoju odumrlu ruku s guše mlađih drugova u Srbiji“
Ovo je faksimil originalnog pisma:

0010-1-NET.jpg

0010-2-Image-NET.jpg
 
Poslednja izmena:
p.s.

ko je tupson to moze svako da vidi...meni je zao sto si ti toliko plitak i ogranicen i sto je svaki pokusaj diskusije sa tobom toliko mucan....ustase se i te kako spominju u Martovskim pregovorima ali to nije poenta...poenta je da sam sa lakocom oborio tvoj pokusaj da opravdas ovu saradnju komunista i ustasa iz aprila 41. tako sto sam ti postavio dokument u kome se jasno vidi da kominterna nije imala bas toliku kontrolu i da nije bas sve prolazilo po njihovim instrukcijama i s njihovim znanjem...da je Tito i te kako radio stvari na svoju ruku i to one najkompromitujuce...ali ponavljam, ispostavilo se da si suvise plitak i ogranicen da uvidis i najjednostavnije...pa ako treba da crtamo, da crtamo...

dakle, kaze Staljin:

"Zbunjuju nas okolnosti sto vi razmenjujete ratne zarboljenike sa Nemcima...Upucujete im delegate koji vode raznorazne pregovore sa Nemcima...'' itd, itd...

Da li si iole u mogucnosti da skapiras poentu??? dakle jasno da su sve ove stvari radili bez instrukcija i naredjenja kominterne...sta vise, radili su bez njihovog znanja...kao sto je slucaj i sa saradnjom sa ustasama, u vecem delu ratu, pre svega nakon 22. juna 1941...

tvoja nervoza mi je jasna...al mogao bi malo da spustis loptu...

Tupsone ,gdje se ustaše spominju u martovskim pregovorima?

mada nije tema i poenta, nije problem da ti se odgovori i na ovo...pa npr ovde...

11. marta oficir u stabu Nemackog opunomocenog generala u Zagrebu sacinio je u vecernjim casovima zabelesku o razgovoru koji je vodio sa pukovnikom Pfapfenrotom, povodom predloga partizanske delegacije. Izmedju ostalog u tacki 4. pise:

4. Oni izjavljuju da se ne bore protivu hrvatske drzave, i ni u kom slucaju protiv Nemaca, vec iskljucivo protiv cetnika. Oni su spremni da sa oruzjem u ruci istupe protiv svakog neprijatelja na kojeg mi ukazemo, pa isto tako i protiv Engleza prilikom iskrcavanja....

Martovski pregovori 1943. Miso Lekovic, str 93
Arhiv VII, mikrofilm NAV-N-T-501, r.267, s. 528-9


ustase su ako me pamet dobro sluzi vojska hrvatske drzave...ili marsovci koji su se tu naselili???

- - - - - - - - - -


na stranu sto nemam nameru da otvaram bilo sta sto se zavrsava sa .hr...niti me zanima, niti ima bilo kakvu vrednost...da je i sve istina, to jednostavno nije poenta...imas li bilo sta konkretno na postavljeno ili nemas??? ovime nikako ne dematujes i ne osporavas postojeca dokumenta i druge dokaze o saradnji....krajnje je bezvezno i glupavo ovo sto radis...ovime zapravo samo demonstriras nemoc...al ajd...nemamo svi jednaku pamet...
 
Poslednja izmena:

Back
Top