Сарадња комуниста са усташама и Немцима

[mupi]

Juni 1941,počeo je ustanak,rat protiv okupatora,
možete li mi dati bilo kakav dokumenat o ustaško partizanskim sporazumima,saradnji kao što ću ja vama dati o zajedničkim četničko partizanskim štabovima?

-Sastanak u Brajićima je održan 27. oktobra 1941. godine u četničkom štabu u selu Brajići kod Gornjeg Milanovca,
Partizansku delegaciju su činili: Josip Broz Tito, Mitar Bakić i Sreten Žujović. Četničku delegaciju su činili: Draža Mihailović, Dragiša Vasić, potpukovnik Dragoslav Pavlović i kapetan Milorad Mitić. Tito je tražio da razgovorima prisustvuje i britanski oficir za vezu Bil Hadson, ali je Mihailović to odbio, pa je Hadson sve vrijeme sjedio u drugoj sobi

-BILTEN GLAVNOG ŠTABA NARODNOOSLOBODILAČKIH PARTIZANSKIH ODREDA JUGOSLAVIJE Broj 4 od 3 IX 1941 god. (Saopštenje komande Cerskog četničkog odreda i štaba Narodnooslobodilačkog partizanskog Podrinskog odreda)

-Izvještaj Štaba Sarajevske oblasti od 5 septembra 1941 god. Pokrajinskom komitetu KPJ za Bosnu i Hercegovinu o izvršenim akcijama i o naporima za organizovanje saradnje sa četnicima

-Izveštaj Aleksandra Rankovića od 11 septembra 1941 god. Komandantu NOP odreda Jugoslavije drugu Titu o pregovorima sa pretstavnicima Draže Mihailovića

-Izjava Štaba NOP odreda Bosne i Hercegovine od 20 septembra 1941 god. o uslovima saradnje sa samostalnim četničkim odredima

-Sporazum između Glavnog štaba NOPO Bosne i Hercegovine i Štaba bosanskih četničkih odreda od 1. oktobra 1941. o formiranju zajedničkog operativnog štaba i zajedničkih organa vlasti na oslobođenoj teritoriji

-Sporazum između četničkog odreda na sektoru G. Milanovac – Kragujevac i Kragujevačkog NOP odreda od 24. oktobra 1941. o saradnji u borbi protiv okupatora i kvislinga

-Zapisnik sa četničke konferencije u Vlasenici 17. novembra 1941. o uslovima saradnje sa NOP-om i o formiranju četničke privremene uprave istočne Bosne

-Pismo četničke privremene uprave istočne Bosne i Hercegovine od 19. novembra 1941. Glavnom štabu NOP odreda Bosne i Hercegovine da se nastave pregovori o saradnji

-Saopštenje Štaba Planinopivskog bataljona Durmitorskog NOP odreda od 1. januara 1942. o pregovorima sa četnicima i situaciji u Foči i njenoj okolini



(Brana Crnčević, Piši kao što ćutiš, Prosveta, Beograd, 1973. god.)
"Sposoban čovek odlazi u četnike, a vraća se iz partizana".

 

[Koča]

mupi, ne prestajes da me iznenadjujes...prvo, opet se nisi udostojio da odgovoris vec kako ne dolici i nije nimalo primereno na pitanje odgovaras pitanjem...ali to samo govori o tebi....i tvojim ''argumentima'' i tvom ''razbijanju mitomanije'' krajnje je bezvezno ovo sto radis(ali razumem te)...pa pobogu ne pricam sa Litvancem nego sa tobom...pricamo o Drugom sv. ratu na nasim prostorima i ulozi nasih naroda u njemu...kakav te Litvanac spopao odjednom....govorio si o nekom silnom ''hr antifasizmu'' pa reko mora da postoji tako nesto...dobro ja imam komplekse ali pretpostavicemo da ih ti koji dolazis na srpski forum nemas i zato me nisi pitao postoji li takav nemacki izvestaj npr za Srbe

pitacu te jos jednom

postoji li neki nemacki izvestaj ili bilo sta gde nemci nazivaju hrvate neprijateljima? pitanje je ozbiljno...

ajmo dalje...imam jos jedno pitanje, evo bas je otvorena tema...da li su hrvati odvodjeni u nemacko zarobljenistvo kao pripadnici jugoslovenske kraljevske vojske 1941? stvarno me zanima...jesu li i koliko...kako su tamo zavrsavali itd...

mani se Bane Crncevica i ostalog sto nije tema...zasto uporno spamujes i skreces sa teme, pises nesto sto nema veze sa mozgom kada je ono o cemu trenutno raspravljamo u pitanju??? ali to moze da znaci samo jedno a postoji na ovoj temi sve to sto si zatrazio...i sporazuma i saradnje...sve je to predoceno...to sto ti to ignorises je druga stvar...ali to nije ni postavljeno zbog tebe...bitno da je to izaslo na videlo...

p.s. ne znam u kakvoj vezi moze biti saradnja dva zvanicno ''antifasisticka'' pokreta i ''antifasistickog'' i fasistickog, sto je ovde tema....precesto se gubis mupi...ali ozbiljno...tesko je skapirati sta se desava u tvojoj glavi...ne znam, mozda ja jednostavno ne kapiram neke stvari, mozda je do mene....ali sumnjam...

i jos jedan p.s.

lepo sto si gore naveo vecinu nemackih saveznika, u istom ste kosu (kako bi nemci uopste mogli da nazovu svoje saveznike svojim neprijateljima...ali u tome i jeste poenta mog pitanja)...ali oni nisu imali NDH, Jasenovac i logore za decu...nije ih imao niko do hrvati...

 

[mupi]

mupi, ne prestajes da me iznenadjujes...prvo, opet se nisi udostojio da odgovoris vec kako ne dolici i nije nimalo primereno na pitanje odgovaras pitanjem...ali to samo govori o tebi....i tvojim ''argumentima'' i tvom ''razbijanju mitomanije'' krajnje je bezvezno ovo sto radis(ali razumem te)...pa pobogu ne pricam sa Litvancem nego sa tobom...pricamo o Drugom sv. ratu na nasim prostorima i ulozi nasih naroda u njemu...kakav te Litvanac spopao odjednom....govorio si o nekom silnom ''hr antifasizmu'' pa reko mora da postoji tako nesto...dobro ja imam komplekse ali pretpostavicemo da ih ti koji dolazis na srpski forum nemas i zato me nisi pitao postoji li takav nemacki izvestaj npr za Srbe

pitacu te jos jednom

postoji li neki nemacki izvestaj ili bilo sta gde nemci nazivaju hrvate neprijateljima? pitanje je ozbiljno...

ajmo dalje...imam jos jedno pitanje, evo bas je otvorena tema...da li su hrvati odvodjeni u nemacko zarobljenistvo kao pripadnici jugoslovenske kraljevske vojske 1941? stvarno me zanima...jesu li i koliko...kako su tamo zavrsavali itd...

mani se Bane Crncevica i ostalog sto nije tema...zasto uporno spamujes i skreces sa teme, pises nesto sto nema veze sa mozgom kada je ono o cemu trenutno raspravljamo u pitanju??? ali to moze da znaci samo jedno a postoji na ovoj temi sve to sto si zatrazio...i sporazuma i saradnje...sve je to predoceno...to sto ti to ignorises je druga stvar...ali to nije ni postavljeno zbog tebe...bitno da je to izaslo na videlo...

p.s. ne znam u kakvoj vezi moze biti saradnja dva zvanicno ''antifasisticka'' pokreta i ''antifasistickog'' i fasistickog, sto je ovde tema....precesto se gubis mupi...ali ozbiljno...tesko je skapirati sta se desava u tvojoj glavi...ne znam, mozda ja jednostavno ne kapiram neke stvari, mozda je do mene....ali sumnjam...

i jos jedan p.s.

lepo sto si gore naveo vecinu nemackih saveznika, u istom ste kosu (kako bi nemci uopste mogli da nazovu svoje saveznike svojim neprijateljima...ali u tome i jeste poenta mog pitanja)...ali oni nisu imali NDH, Jasenovac i logore za decu...nije ih imao niko do hrvati...

Jel to onaj Jasenovac gdje su slovenački naučnici pronašli 58 000 mučenika u Gradini?

Da razbijemo mitomaniju o logoru za decu u koji su dospjela djeca nakon ofenzive na Kozari gdje su dovedena sa svojim roditeljima ustanicima.Postoji li još koji logor u svijetu iz kojega su se spašavala djece uz dozvolu vlasti?

SPAŠAVANJE DJECE
Diana Budisavljević započela je organizaciju spašavanje djece iz ustaških logora, odnosno bilo kakvu moguću vrstu pomoći ženama i djeci u logorima u Loborgradu i Gornjoj Reci.
Uz pomoć dr. Kamila Brösslera iz Ministarstva udružbe NDH, članica Hrvatskog crvenog križa, Odbora Narodne pomoći, Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i nebrojeno mnogo građana Zagreba, Siska i Jastrebarskog, organizirala je prihvat i smještaj djece iz logora.
Djeca su bila smještena u Zavodu za gluhonijeme, u zaraznoj bolnici, u Jeronimskoj dvorani, u domovima na Josipovcu, Vrhovcu, u Kukuljevićevoj ulici br. 19, u ilegalnom dječjem domu na Perjavici, gdje im je pružena sva raspoloživa njega.
Usprkos skrbi, mnoga su djeca, osobito ona mlađa, umrla od bolesti i iscrpljenosti.
Više od polovice od ukupnog broja spašene djece bilo je smješteno u obitelji.
U nastojanju da otkrije i sačuva identitet djece i omogući njihov povratak roditeljima, Diana Budisavljević je sa suradnicima izradila kartoteku za oko 12.000 djece.
Akcija spašavanja djece, uglavnom srpske nacionalnosti, bila je po svom opsegu, broju sudionika i broju spašene djece (oko 10.000), jedna od najsloženijih i nedvojbeno najhumanija akcija takve vrste tijekom Drugog svjetskog rata, kako na području NDH, tako i u čitavoj okupiranoj Europi.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...FgwENH2MKHen2uQ&bvm=bv.93990622,d.bGg&cad=rja


Nepravedno optužene časne u Jastrebarskom

Brössler je pokazao svoju veličinu u zaštiti slabijih i 1945, kad se suprotstavio optužbama za ratne zločine upućenima upraviteljici doma u Jastrebarkom, časnoj sestri Pulheriji Barti i časnoj sestri Gaudenciji, koja je bila glavni ekonom. Optužbe protiv njih Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iznijela je Tatjana Marinić, predratna članica komunističkog pokreta, koja je bila zadužena za jedan dio domskog kompleksa (Donju Reku). Optužila ih je, uz ostalo, da su sprečavale da se djeci podijeli dovoljno hrane i ostalih potrepština i tako smanji smrtnost. Tvrdila je da redovnice nisu htjele dati konje i kola da se ode po neophodno mlijeko, pa bi se ono na vrućini pokvarilo i nije moglo biti izvor spasa. “Hrane su i financija za nabavu imale u izobilju, za pet obroka dnevno, ali sestre Pulherija i Gaudencija davale su samo za dva dnevna obroka”, izjavila je Komisiji Tatjana Marinić. Bilo je tu i optužbi za druge oblike zlostavljanja, pljuskanje nekih štićenica, pritisaka na vjersku opredijeljenost, navoda o psovanju partizana i onih koji štite partizansku djecu itd.

Brössler i liječnici iz doma Branko Dragišić i Branko Davila (obojica otprije povezani s KP-om i partizanima) opovrgnuli su te optužbe. Zanijekao ih je i liječnik Karlo Weissmann, Židov koji je utočište pred progonom u Osijeku pronašao u Domu kod sestre Pulherije, koja je 1945. emigrirala u Austriju, gdje je umrla 1972. Sestra Gaudencija nastavila je raditi u domu u Jastrebarskom do kraja 1945, zatim odlazi u Ljubljanu, Beograd i Peć. Od 1950. do 1970. radi kao službenica u Narodnoj banci u Ljubljani. Umrla je 1977. Protiv nje i protiv drugih časnih sestara u domu u Jastrebarskom nikad nije pokrenut kazneni postupak. To ipak nije smetalo komunističkim propagandistima i nemoralnim novinarima da se natječu u izmišljanju zločina što su ih navodno počinile časne u Jastrebarskom. Tužna stvarnost, sa stotinama smrti i prethodnim razdvajanjima djece od majki, nije im bila dovoljna.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...bmeZ3JbjCNsR76Q&bvm=bv.93990622,d.bGg&cad=rja

 

[Koča]

mupi da stavimo tacku na ova silna baljezganja...bilo bi suvise lako crvenoustasku mitomaniju rusiti bilo kojim drugim izvorima pa ajmo upravo crvenoustaskim

pa evo jos malo tvoje cuvene ''srpske mitomanije'' iz hrvatskog pera i komunistickih izvora...da stvarno stavimo tacku na te splacine koje ovde prosipas, a koje zaista pocinju da smaraju i zamaraju...

dok odgovoris na pitanja

postoji li neki nemacki izvestaj ili bilo sta gde nemci nazivaju hrvate neprijateljima? pitanje je ozbiljno...

ajmo dalje...imam jos jedno pitanje, evo bas je otvorena tema...da li su hrvati odvodjeni u nemacko zarobljenistvo kao pripadnici jugoslovenske kraljevske vojske 1941? stvarno me zanima...jesu li i koliko...kako su tamo zavrsavali itd...

KOMUNISTI IZ HRVATSKE I HRVATSKA DRŽAVA (XII.)
SRBI ČINE VEĆINU PARTIZANSKIH POSTROJBI

Piše:
Tomislav JONJIĆ

SRBI ČINE VEĆINU PARTIZANSKIH POSTROJBI

Pasivnost središnjeg dijela HSS-a, Rimski ugovori i faktični (iako ne formalni) gubitak Međimurja, teško se odrazio ne samo na političke, nego i na socijalne, napose prehrambene prilike u mladoj hrvatskoj državi. Nasuprot povećanim potrebama, uslijed potrebe prehrane posadnih njemačkih i talijanskih snaga, stajala je smanjena ponuda. To je izazivalo oskudicu i poticalo ilegalni izvoz prehrambenih proizvoda poglavito u Italiju, iako su se time bavile i njemačke vojne postrojbe.

Njemački je poslanik Kasche već 27. lipnja 1941. javljao o krupnim teškoćama s prehranom pučanstva u dijelovima Bosne, Hercegovine i Dalmacije, gdje čak ima slučajeva umiranja od gladi. Pokušaj uvođenja državnoga otkupnog monopola nailazio je u takvoj situaciji na razumljiv pasivni otpor. Racioniranje kruha uvedeno je u Zagrebu 1. srpnja 1941., a 29. siječnja iduće godine racionirano je meso. Potom je slijedilo ograničenje tržišta ostalim prehrambenim proizvodima." Iako je vlada veću srpnju 1941. poduzela odlučne mjere za uspostavljanje socijalne pravednosti, određujući minimalne nadnice i propisujući mjere, kojima bi se zaštitio položaj radnika i seljaka, opće su prilike onemogućivale provedbu tih mjera.

Većina Hrvata i 1943. slavi 10. travanj

Uz političke teškoće, takva je situacija išla na ruku komunističkoj propagandi. Usprkos tomu, velika je većina Hrvata i tijekom 1942. bila nespremna prihvatiti sirenski zov komunističkih pobunjenika i ustati protiv vlastite države, unatoč svim njezinim nedostatcima.

Da su Srbi bili većina u partizanskim postrojbama još i krajem 1942., potvrđuje popis socijalnoga i nacionalnog sastava partizanskih snaga u Drugoj operativnoj zoni, koja je obuhvaćala Moslavinu. Od ukupno 1457 partizana na tome velikom području, 29. prosinca 1942. bilo je 768 Srba, 648 Hrvata, 19 Židova i ostalih, 4 Muslimana i 18 Slovenaca. Članova i simpatizera KPJ bilo je 972, članova SKOJ-a 266, a članova ostalih stranaka svega 24. I krajem veljače 1943. partizani su se tužili kako su Hrvati hladni prema partizanima (zbog nasilja i prisilnih mobilizacija), "dok su Srbi još uvijek puni otvorenih simpatija za našu vojsku". Partijska ćelija na Žumberku sa žaljenjem konstatira 14. travnja kako je narod "dosta neprijateljski raspoložen, što se je moglo vidjeti po kresovima i svetkovanju na 10 aprila".

Suočeni sa slabim razvojem njihove pobune, jer je hrvatsko seljaštvo odbijalo odmetnuti se u šumu, a srpsko preferiralo četnike, koji su uživali otvorenu talijansku potporu, tijekom kolovoza i rujna 1941. prvaci komunističkog pokreta u Dalmaciji (Marin Krstulović, Vicko Krstulović, Ivan Lučić-Lavčević) pokušavaju sklopiti sporazum s istaknutim jugoslavenskim integralistima i vodstvom četnika (Sergije Urukalo, dr. Ante Kovačić-Šebeškin, Dobrosav Jevđević), ali ovi na pristaju na podjelu uloga. Izloženi kritikama središnjih partijskih tijela zbog neuspjeha u organiziranju ustanka, dalmatinski komunisti priznaju da nisu uspjeli dobiti potporu hrvatskoga puka, ističući kako na njihovu području "ne živi pravoslavni element", koji je zbog ustaških progona odbjegao u šumu. Taj je element oran za borbu, ali se nalazi u području oko Livna i Knina, a tamo su partijske organizacije slabe ili uopće ne postoje.

Sredinom studenoga 1941. u pismu Glavnom štabu NOP odreda za Hrvatsku, Tito ističe kako je "oslobodilačka borba kod vas još uvijek u uskim okvirima nekoliko partizanskih odreda", s tim da se, za razliku od Srbije, još "ne pokazuje da hrvatske mase prihvaćaju u širem opsegu našu liniju po pitanju oslobodilačke borbe". Pred Božić 1941. partizanski pokret u čitavoj Dalmaciji, uključujući i livanjski kraj, broji oko 250 naoružanih pripadnika. Uskoro su pod vojnu komepetenciju Dalmatinskog štaba, osim Livna, došli i okruži Bugojno, Glamoč i Tomislavgrad. Na sveukupnu području pod zapovjedništvom tog štaba, sredinom ožujka 1942. partizanske su snage brojale tek 610 ljudi, dok u južnoj Dalmaciji "do Dubrov-nika i Kotora" partizanskog pokreta do tada uopće nije bilo, niti ga sada ima.

Partizani - Srbi prijete klanjem Hrvata

Sredinom prosinca 1941. partizanski odredi u Hrvatskoj nisu imali više od 6.370 pripadnika, s tim da Glavni štab nije imao nikakve izravne veze sa Slavonijom, Hrvatskim Zagorjem i Dalmacijom, te uz napomenu, da taj broj treba uzeti sa zrnom soli i držati ga prije pretjeranim, negoli točnim. Zanimljivo je da je u to vrijeme, osim spomenutih 250 partizana u Dalmaciji, prema partizanskim podatcima, u Slavoniji bilo još tristotinjak, a u Hrvatskome Zagorju svega tridesetak partizana.

Ne samo o nacionalnom sastavu, nego i o protu-hrvatskome naboju, koji je vladao u partizanima krajem 1941. rječito svjedoči izvješće Vladimira Bakarića, političkoga komesara Glavnoga štaba NOP odreda Hrvatske, upravljeno 27. prosinca Centralnom komitetu KPH. Priznajući organizacijske slabosti i napominjući kako najveće poteškoće postoje "u radu s hrvatskim selima", uslijed čega se "nailazi na ogromno nerazumijevanje kod drugova". Po nekim bi prosudbama, "u slučaju naglog poboljšanja Istočnog fronta(!) vjerojatno došlo do klanja hrvatskih sela i ne bi ostao živ niti jedan Hrvat. Meni se čini da je to malo pretjerano, ali da ima u tome mnogo istine. Usprkos rada polit. komesara (koji su baš dobrim dijelom Hrvati) ide teško s razumijevanjem politike pridobijanja Hrvata. Partizani često iskorištavaju priliku kad nema komesara u četi da napišu po pisamce u kojem poprijete paležom hrvatskog sela u slučaju represalija prema srpskim selima. Kad se komesar vrati, ne javlja se pisac, nego se stvar pokušava prebaciti na civilno pučanstvo. Tamo gdje je rad komesara nešto bolji, tamo se partizani odnose pravilnije prema hrvatskim selima, ali ih nikako ne možeš priodobiti da pristupaju vrbovanju Hrvata u parti-zane".

Četiri dana kasnije, Bakarić je komesara kordunaškoga partizanskog odreda upozoravao na neprihvatljiv način nabrajanja neprijatelja, pri kojemu su ustaše ispred Talijana i Nijemaca, te ga je upozoravao na potrebu "postizavanja bratstva i borbenog jedinstva Srba i Hrvata", pri čemu treba više pozornosti posvetiti "problemu uvlačenja hrvatskih masa u borbu". Priznajući prešutno da zasad može računati na srpski živalj, komunistički se propagandni list Naš izvještaj krajem siječnja 1942. pravda zbog sukoba između Mihailovića i partizana, navodeći da su partizani inzistirali na sporazumu, ali je Draža to od-bio.

Tito se 6. ožujka 1942. tužio na slabu organizaciju u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu. "Prava je sramota za naše drugove u Hrvatskoj" da u domobranstvu tako slabo stoje, unatoč povoljnim uvjetima. Izaslanik Vrhovnog štaba i CK KPJ, Ivo Lola Ribar, javljao je 17. ožujka Titu o situaciji u Hrvatskoj i Vojvodini, napominjući kako i u Dalmaciji glavninu partizanskog pokreta "sačinjavaju još uvijek Srbi!"

U molbi za ponavljanje postupka, koju je pisao Zvonko Ivanković-Vonta, Hebrangova udovica Olga 1984. napominje kako su "Srbi u Hrvatskoj u prve dvije godine snosili glavni teret NOB-e", dok su Hrvati "tek 1943. počeli masovnije dolaziti u naše jedinice". To mišljenje dijeli i Tomasevich. Dok on ocjenjuje kako su Srbi činili većinu partizanskih postrojbi na teritoriju NDH sve do 1943, ' Velebit u pogledu nacionalnog sastava partizanskih snaga tvrdi: "Godine 1941. i u prvoj polovici 1942. većinu partizana u Hrvatskoj - po mojoj procjeni, oko 75 posto partizanskih postrojbi - tvorili su Srbi, koji su bježali od ustaške kame, a komandni kadar bili su hrvatski komunisti. Taj se odnos počeo mijenjati kad su se Hrvati razočarali u NDH, u prvom redu u Dalmaciji".

Postavljanje komunista hrvatskoga podrijetla na zapovjednička mjesta, bilo je motivirano političko-propagandnim razlozima, tj. potrebom da se parira propagandi, koja je ukazivala na srpski značaj pobune, te pokušajem privlačenja hrvatskoga življa u partizane. S takvim je ciljem donesena i zapovijed od 28. listopada 1941., kojom se partizanskim postrojbama u BiH nalaže da u "srpskim krajevima" nose srpsku, a u hrvatskim hrvatsku trobojnicu. Jedna, pak, Titova, izjava o nacionalnom sastavu partizanskih snaga, još rječitije govori, da su Hrvati tijekom 1941. i početkom 1942. još uvijek čvrsto stajali uz svoju državu.

 

[Koča]

Tito 1942.: U našoj vojsci je 95% Srba[/COLOR][/B]

Tito je, naime, u siječnju 1942. izjavio Zulfikarpašiću: "Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se 95% Srba". Jedno njemačko izvješće od 3. siječnja 1944. tvrdi kako su Srbi i Crnogorci krajem 1942. činili 90% partizanskih snaga. Hrvata ima svega oko 8%, a glavninu tih čine Hrvati iz Primorja, Dalmacije i Gorskoga Kotara. Krajem 1943. u partizanskim je postrojbama između 75 i 80% Srba. Čak i na području NDH, Hrvati čine manje od petine partizana, dok ih je u odnosu na sveukupni partizanski pokret manje od jedne desetine.

Kasnijem priljevu i hrvatskog pučanstva u partizane, odlučno su pridonijela tri čimbenika: 1) promjena opće vojnopolitičke situacije, tj. zaustavljanje osovinskog napredovanja na Istočnoj fronti i u Sjevernoj Africi; 2) stalno slabljenje prestižaNDH, te manjak osobne i pravne sigurnosti pučanstva, što je velikim dijelom posljedica talijanske (u manjoj mjeri i njemačke) politike paktiranja s pobunjenicima, a ne smiju se zanemariti ni propusti hrvatskih vlasti i krvoprolića počinjena u ime države; te 3) sustav represalija, koji su uveli Talijani i Nijemci, strijeljajući velik broj talaca za svoga ubijenog ili ranjenog vojnika, odnosno spaljujući sela i uništavajući imovinu civilnoga življa. Ne smije se zanemariti ni prisilno novačenje u partizanske postrojbe, koje je redovito pratilo svako partizansko napredovanje. Dakako, da je partizansko vodstvo tajilo svoje prave nakane u pogledu provedbe komunističke revolucije, ističući u prvi plan tobožnje oslobođenje od okupacije.

Centralni komitet: Hrvate treba pokrenuti terorom

Pobuna je, razumljivo, otežavala opskrbu pučanstva, bilo zbog pljačke odnosno uništenja usjeva, bilo zbog oštećenja ionako slabih prometnica. Time se povećavalo nezadovoljstvo stanovništva i stvarala podloga za širenje pobunjeničke baze.

Ipak, represalije su bile karta, na koju je jugoslavensko partizansko vodstvo igralo od početka. Pavle Pap je 7. srpnja oštro ukorio CK KPH što ne poduzima sabotaže, diverzije i vojne akcije. Član Politbiroa CK KPJ, Edvard Kardelj, izvještavao je 2. kolovoza 1941. o situaciju u Hrvatskoj. "Frankovci" su, kaže Kardelj, uspjeli donekle uhvatiti korijen, pa je osloboditeljski pokret još slab, a Hrvatska "danas za nas najteži teren". Dobar dio odgovornosti za to snosi i partijsko vodstvo, koje je zbog različitih razloga propustilo dići na ustanak neke hrvatske pokrajine. "Na kraju", kaže Kardelj, "još jedna činjenica - za koju se ne može reći da su oni potpuno za nju odgovorni. Postoji razlika u borbenoj spremnosti hrv. i srp. sela. Ako bi mi tu išli po liniji najmanjeg otpora, doveli bi u sukob ta dva sela. Pošto-poto mi moramo dići u borbu i hrv. sela ili će potpuno uništiti srpska naselja. A to se bezuslovno može. Kod nekih drugova postoji bojazan od represalija (ne u rukovodstvu), od uništavanja sela i ljudi itd. Baš taj strah najviše koči odlučnije pristupanje mobilizaciji hrv. sela. A ja držim da će baš represalije prebaciti hrv. selo na stranu srp. sela. teror će bezuslovno dovesti do oružane akcije. - U tom duhu smo i donijeli sada naše konkretne zaključke...

Treba izazvati njihovu akciju. Teror protiv mačekov. podići će čitavu Hrvatsku. Da se je to prije učinilo, danas bi stajali dalje."

Tito je prihvatio taj prijedlog, što očito proizlazi iz njegova naputka, upućenoga CK KPH u kolovozu: "Sa vašim akcijama u poslednje vreme mi smo uglavnom zadovoljni, ali vi ipak mnogo zaostajete iza Srbije i Crne Gore, prema tome poduzmite energičnije mere za proširenje partiz. borbe i narodnog ustanka u čitavoj Hrvatskoj. Budite odlučni i ne prezajte ni pred kakvim teškoćama."

http://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_komunisti_12.pdf

 

[mupi]

mupi da stavimo tacku na ova silna baljezganja...bilo bi suvise lako crvenoustasku mitomaniju rusiti bilo kojim drugim izvorima pa ajmo upravo crvenoustaskim

pa evo jos malo tvoje cuvene ''srpske mitomanije'' iz hrvatskog pera i komunistickih izvora...da stvarno stavimo tacku na te splacine koje ovde prosipas, a koje zaista pocinju da smaraju i zamaraju...

dok odgovoris na pitanja



KOMUNISTI IZ HRVATSKE I HRVATSKA DRŽAVA (XII.)
SRBI ČINE VEĆINU PARTIZANSKIH POSTROJBI

Piše:
Tomislav JONJIĆ

SRBI ČINE VEĆINU PARTIZANSKIH POSTROJBI

Pasivnost središnjeg dijela HSS-a, Rimski ugovori i faktični (iako ne formalni) gubitak Međimurja, teško se odrazio ne samo na političke, nego i na socijalne, napose prehrambene prilike u mladoj hrvatskoj državi. Nasuprot povećanim potrebama, uslijed potrebe prehrane posadnih njemačkih i talijanskih snaga, stajala je smanjena ponuda. To je izazivalo oskudicu i poticalo ilegalni izvoz prehrambenih proizvoda poglavito u Italiju, iako su se time bavile i njemačke vojne postrojbe.

Njemački je poslanik Kasche već 27. lipnja 1941. javljao o krupnim teškoćama s prehranom pučanstva u dijelovima Bosne, Hercegovine i Dalmacije, gdje čak ima slučajeva umiranja od gladi. Pokušaj uvođenja državnoga otkupnog monopola nailazio je u takvoj situaciji na razumljiv pasivni otpor. Racioniranje kruha uvedeno je u Zagrebu 1. srpnja 1941., a 29. siječnja iduće godine racionirano je meso. Potom je slijedilo ograničenje tržišta ostalim prehrambenim proizvodima." Iako je vlada veću srpnju 1941. poduzela odlučne mjere za uspostavljanje socijalne pravednosti, određujući minimalne nadnice i propisujući mjere, kojima bi se zaštitio položaj radnika i seljaka, opće su prilike onemogućivale provedbu tih mjera.

Većina Hrvata i 1943. slavi 10. travanj

Uz političke teškoće, takva je situacija išla na ruku komunističkoj propagandi. Usprkos tomu, velika je većina Hrvata i tijekom 1942. bila nespremna prihvatiti sirenski zov komunističkih pobunjenika i ustati protiv vlastite države, unatoč svim njezinim nedostatcima.

Da su Srbi bili većina u partizanskim postrojbama još i krajem 1942., potvrđuje popis socijalnoga i nacionalnog sastava partizanskih snaga u Drugoj operativnoj zoni, koja je obuhvaćala Moslavinu. Od ukupno 1457 partizana na tome velikom području, 29. prosinca 1942. bilo je 768 Srba, 648 Hrvata, 19 Židova i ostalih, 4 Muslimana i 18 Slovenaca. Članova i simpatizera KPJ bilo je 972, članova SKOJ-a 266, a članova ostalih stranaka svega 24. I krajem veljače 1943. partizani su se tužili kako su Hrvati hladni prema partizanima (zbog nasilja i prisilnih mobilizacija), "dok su Srbi još uvijek puni otvorenih simpatija za našu vojsku". Partijska ćelija na Žumberku sa žaljenjem konstatira 14. travnja kako je narod "dosta neprijateljski raspoložen, što se je moglo vidjeti po kresovima i svetkovanju na 10 aprila".

Suočeni sa slabim razvojem njihove pobune, jer je hrvatsko seljaštvo odbijalo odmetnuti se u šumu, a srpsko preferiralo četnike, koji su uživali otvorenu talijansku potporu, tijekom kolovoza i rujna 1941. prvaci komunističkog pokreta u Dalmaciji (Marin Krstulović, Vicko Krstulović, Ivan Lučić-Lavčević) pokušavaju sklopiti sporazum s istaknutim jugoslavenskim integralistima i vodstvom četnika (Sergije Urukalo, dr. Ante Kovačić-Šebeškin, Dobrosav Jevđević), ali ovi na pristaju na podjelu uloga. Izloženi kritikama središnjih partijskih tijela zbog neuspjeha u organiziranju ustanka, dalmatinski komunisti priznaju da nisu uspjeli dobiti potporu hrvatskoga puka, ističući kako na njihovu području "ne živi pravoslavni element", koji je zbog ustaških progona odbjegao u šumu. Taj je element oran za borbu, ali se nalazi u području oko Livna i Knina, a tamo su partijske organizacije slabe ili uopće ne postoje.

Sredinom studenoga 1941. u pismu Glavnom štabu NOP odreda za Hrvatsku, Tito ističe kako je "oslobodilačka borba kod vas još uvijek u uskim okvirima nekoliko partizanskih odreda", s tim da se, za razliku od Srbije, još "ne pokazuje da hrvatske mase prihvaćaju u širem opsegu našu liniju po pitanju oslobodilačke borbe". Pred Božić 1941. partizanski pokret u čitavoj Dalmaciji, uključujući i livanjski kraj, broji oko 250 naoružanih pripadnika. Uskoro su pod vojnu komepetenciju Dalmatinskog štaba, osim Livna, došli i okruži Bugojno, Glamoč i Tomislavgrad. Na sveukupnu području pod zapovjedništvom tog štaba, sredinom ožujka 1942. partizanske su snage brojale tek 610 ljudi, dok u južnoj Dalmaciji "do Dubrov-nika i Kotora" partizanskog pokreta do tada uopće nije bilo, niti ga sada ima.

Partizani - Srbi prijete klanjem Hrvata

Sredinom prosinca 1941. partizanski odredi u Hrvatskoj nisu imali više od 6.370 pripadnika, s tim da Glavni štab nije imao nikakve izravne veze sa Slavonijom, Hrvatskim Zagorjem i Dalmacijom, te uz napomenu, da taj broj treba uzeti sa zrnom soli i držati ga prije pretjeranim, negoli točnim. Zanimljivo je da je u to vrijeme, osim spomenutih 250 partizana u Dalmaciji, prema partizanskim podatcima, u Slavoniji bilo još tristotinjak, a u Hrvatskome Zagorju svega tridesetak partizana.

Ne samo o nacionalnom sastavu, nego i o protu-hrvatskome naboju, koji je vladao u partizanima krajem 1941. rječito svjedoči izvješće Vladimira Bakarića, političkoga komesara Glavnoga štaba NOP odreda Hrvatske, upravljeno 27. prosinca Centralnom komitetu KPH. Priznajući organizacijske slabosti i napominjući kako najveće poteškoće postoje "u radu s hrvatskim selima", uslijed čega se "nailazi na ogromno nerazumijevanje kod drugova". Po nekim bi prosudbama, "u slučaju naglog poboljšanja Istočnog fronta(!) vjerojatno došlo do klanja hrvatskih sela i ne bi ostao živ niti jedan Hrvat. Meni se čini da je to malo pretjerano, ali da ima u tome mnogo istine. Usprkos rada polit. komesara (koji su baš dobrim dijelom Hrvati) ide teško s razumijevanjem politike pridobijanja Hrvata. Partizani često iskorištavaju priliku kad nema komesara u četi da napišu po pisamce u kojem poprijete paležom hrvatskog sela u slučaju represalija prema srpskim selima. Kad se komesar vrati, ne javlja se pisac, nego se stvar pokušava prebaciti na civilno pučanstvo. Tamo gdje je rad komesara nešto bolji, tamo se partizani odnose pravilnije prema hrvatskim selima, ali ih nikako ne možeš priodobiti da pristupaju vrbovanju Hrvata u parti-zane".

Četiri dana kasnije, Bakarić je komesara kordunaškoga partizanskog odreda upozoravao na neprihvatljiv način nabrajanja neprijatelja, pri kojemu su ustaše ispred Talijana i Nijemaca, te ga je upozoravao na potrebu "postizavanja bratstva i borbenog jedinstva Srba i Hrvata", pri čemu treba više pozornosti posvetiti "problemu uvlačenja hrvatskih masa u borbu". Priznajući prešutno da zasad može računati na srpski živalj, komunistički se propagandni list Naš izvještaj krajem siječnja 1942. pravda zbog sukoba između Mihailovića i partizana, navodeći da su partizani inzistirali na sporazumu, ali je Draža to od-bio.

Tito se 6. ožujka 1942. tužio na slabu organizaciju u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagrebu. "Prava je sramota za naše drugove u Hrvatskoj" da u domobranstvu tako slabo stoje, unatoč povoljnim uvjetima. Izaslanik Vrhovnog štaba i CK KPJ, Ivo Lola Ribar, javljao je 17. ožujka Titu o situaciji u Hrvatskoj i Vojvodini, napominjući kako i u Dalmaciji glavninu partizanskog pokreta "sačinjavaju još uvijek Srbi!"

U molbi za ponavljanje postupka, koju je pisao Zvonko Ivanković-Vonta, Hebrangova udovica Olga 1984. napominje kako su "Srbi u Hrvatskoj u prve dvije godine snosili glavni teret NOB-e", dok su Hrvati "tek 1943. počeli masovnije dolaziti u naše jedinice". To mišljenje dijeli i Tomasevich. Dok on ocjenjuje kako su Srbi činili većinu partizanskih postrojbi na teritoriju NDH sve do 1943, ' Velebit u pogledu nacionalnog sastava partizanskih snaga tvrdi: "Godine 1941. i u prvoj polovici 1942. većinu partizana u Hrvatskoj - po mojoj procjeni, oko 75 posto partizanskih postrojbi - tvorili su Srbi, koji su bježali od ustaške kame, a komandni kadar bili su hrvatski komunisti. Taj se odnos počeo mijenjati kad su se Hrvati razočarali u NDH, u prvom redu u Dalmaciji".

Postavljanje komunista hrvatskoga podrijetla na zapovjednička mjesta, bilo je motivirano političko-propagandnim razlozima, tj. potrebom da se parira propagandi, koja je ukazivala na srpski značaj pobune, te pokušajem privlačenja hrvatskoga življa u partizane. S takvim je ciljem donesena i zapovijed od 28. listopada 1941., kojom se partizanskim postrojbama u BiH nalaže da u "srpskim krajevima" nose srpsku, a u hrvatskim hrvatsku trobojnicu. Jedna, pak, Titova, izjava o nacionalnom sastavu partizanskih snaga, još rječitije govori, da su Hrvati tijekom 1941. i početkom 1942. još uvijek čvrsto stajali uz svoju državu.

Ti mi daješ podatke za Hrvatsku, U Hrvatskoj postoji GŠ Hrvatske,postoji ZAVNOH,postoje neke dalmatinske brigade,divizije...u Srbiji nema ništa.

U Srbiji nema nikoga.Pa da je 5 hrvatskih partizana više je od onoga što je u Srbiji.

Ista stvar bi bila u Hrvatskoj da nije proglašena NDH.Nikakvoga srpskoga ustanka ne bi bilo.Srbi ustaju protiv NDH ,ne ustaju oprotiv njemačkih i talijanskih okupatora.

Hrvati ustaju protiv svoje NDH,stvaraju politička tijela,stvaraju brigade,divizije.Pa da ih je 5 Hrvata antifašista više je nego u Srbiji gdje do dolaska Crvene armije nema ništa.

Koliko bi Srba ustalo protiv Nezavisne Države Srbije proširene na cijelu BiH? Da ti pomognem odgovoriti,nijedan.

 

[Koča]

Jel to onaj Jasenovac gdje su slovenački naučnici pronašli 58 000 mučenika u Gradini?

Da razbijemo mitomaniju o logoru za decu u koji su dospjela djeca nakon ofenzive na Kozari gdje su dovedena sa svojim roditeljima ustanicima.Postoji li još koji logor u svijetu iz kojega su se spašavala djece uz dozvolu vlasti?

SPAŠAVANJE DJECE
Diana Budisavljević započela je organizaciju spašavanje djece iz ustaških logora, odnosno bilo kakvu moguću vrstu pomoći ženama i djeci u logorima u Loborgradu i Gornjoj Reci.
Uz pomoć dr. Kamila Brösslera iz Ministarstva udružbe NDH, članica Hrvatskog crvenog križa, Odbora Narodne pomoći, Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i nebrojeno mnogo građana Zagreba, Siska i Jastrebarskog, organizirala je prihvat i smještaj djece iz logora.
Djeca su bila smještena u Zavodu za gluhonijeme, u zaraznoj bolnici, u Jeronimskoj dvorani, u domovima na Josipovcu, Vrhovcu, u Kukuljevićevoj ulici br. 19, u ilegalnom dječjem domu na Perjavici, gdje im je pružena sva raspoloživa njega.
Usprkos skrbi, mnoga su djeca, osobito ona mlađa, umrla od bolesti i iscrpljenosti.
Više od polovice od ukupnog broja spašene djece bilo je smješteno u obitelji.
U nastojanju da otkrije i sačuva identitet djece i omogući njihov povratak roditeljima, Diana Budisavljević je sa suradnicima izradila kartoteku za oko 12.000 djece.
Akcija spašavanja djece, uglavnom srpske nacionalnosti, bila je po svom opsegu, broju sudionika i broju spašene djece (oko 10.000), jedna od najsloženijih i nedvojbeno najhumanija akcija takve vrste tijekom Drugog svjetskog rata, kako na području NDH, tako i u čitavoj okupiranoj Europi.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...FgwENH2MKHen2uQ&bvm=bv.93990622,d.bGg&cad=rja


Nepravedno optužene časne u Jastrebarskom

Brössler je pokazao svoju veličinu u zaštiti slabijih i 1945, kad se suprotstavio optužbama za ratne zločine upućenima upraviteljici doma u Jastrebarkom, časnoj sestri Pulheriji Barti i časnoj sestri Gaudenciji, koja je bila glavni ekonom. Optužbe protiv njih Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iznijela je Tatjana Marinić, predratna članica komunističkog pokreta, koja je bila zadužena za jedan dio domskog kompleksa (Donju Reku). Optužila ih je, uz ostalo, da su sprečavale da se djeci podijeli dovoljno hrane i ostalih potrepština i tako smanji smrtnost. Tvrdila je da redovnice nisu htjele dati konje i kola da se ode po neophodno mlijeko, pa bi se ono na vrućini pokvarilo i nije moglo biti izvor spasa. “Hrane su i financija za nabavu imale u izobilju, za pet obroka dnevno, ali sestre Pulherija i Gaudencija davale su samo za dva dnevna obroka”, izjavila je Komisiji Tatjana Marinić. Bilo je tu i optužbi za druge oblike zlostavljanja, pljuskanje nekih štićenica, pritisaka na vjersku opredijeljenost, navoda o psovanju partizana i onih koji štite partizansku djecu itd.

Brössler i liječnici iz doma Branko Dragišić i Branko Davila (obojica otprije povezani s KP-om i partizanima) opovrgnuli su te optužbe. Zanijekao ih je i liječnik Karlo Weissmann, Židov koji je utočište pred progonom u Osijeku pronašao u Domu kod sestre Pulherije, koja je 1945. emigrirala u Austriju, gdje je umrla 1972. Sestra Gaudencija nastavila je raditi u domu u Jastrebarskom do kraja 1945, zatim odlazi u Ljubljanu, Beograd i Peć. Od 1950. do 1970. radi kao službenica u Narodnoj banci u Ljubljani. Umrla je 1977. Protiv nje i protiv drugih časnih sestara u domu u Jastrebarskom nikad nije pokrenut kazneni postupak. To ipak nije smetalo komunističkim propagandistima i nemoralnim novinarima da se natječu u izmišljanju zločina što su ih navodno počinile časne u Jastrebarskom. Tužna stvarnost, sa stotinama smrti i prethodnim razdvajanjima djece od majki, nije im bila dovoljna.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...bmeZ3JbjCNsR76Q&bvm=bv.93990622,d.bGg&cad=rja

sta reci za ovo osim da mi se povraca od vas...pa nisu to stvari mupi koje su se desavale vekovima unazada pa da izmisljate razne kraljeve vec pre samo 70 godina...i dalje je zivih svedoka, a o pregrst dokaza da ne govorimo...ali ovo mogu samo hrvati...jer vec znamo mupi:

"Hrvati su najhrabriji narod na svetu, ne zato što se ničega ne boje, nego zato što se ničega ne stide."

kazes, da ''razbijemo mitomaniju o logoru za decu'', a onda postavis tekst sa naslovom SPASAVANJE DECE koji pocinje sa Diana Budisavljević započela je organizaciju spašavanje djece iz ustaških logora...pa te pitam da li si ti uopste normalan, ali zaista???

da, mupi jedini ste narod koji je imao logore za malu decu...kako vas je neko nazvao, ''izmet ljudskog roda''...i toliko si sigurno normalan da se i sam gnusas toga ali kao pripadnik naroda koji je to cinio ne zelis da verujes u to...i to je razumljivo...ali ne radi to sto radis i ne ubijaj ovu decu po drugi put...a pozivam moderatore da rese dalje...bolna je ovo tema da bi ovako diskutovali...

- - - - - - - - - -

Ti mi daješ podatke za Hrvatsku, U Hrvatskoj postoji GŠ Hrvatske,postoji ZAVNOH,postoje neke dalmatinske brigade,divizije...u Srbiji nema ništa.

U Srbiji nema nikoga.Pa da je 5 hrvatskih partizana više je od onoga što je u Srbiji.

Ista stvar bi bila u Hrvatskoj da nije proglašena NDH.Nikakvoga srpskoga ustanka ne bi bilo.Srbi ustaju protiv NDH ,ne ustaju oprotiv njemačkih i talijanskih okupatora.

Hrvati ustaju protiv svoje NDH,stvaraju politička tijela,stvaraju brigade,divizije.Pa da ih je 5 Hrvata antifašista više je nego u Srbiji gdje do dolaska Crvene armije nema ništa.

Koliko bi Srba ustalo protiv Nezavisne Države Srbije proširene na cijelu BiH? Da ti pomognem odgovoriti,nijedan.

nadam se da si naucio kako se razbija mitomanija...kako se da izvines userava u crvenoustasku mitomaniju i to preko vasih izvora...naravno da ne mozes ni da beknes na ovo konkretno...sta bi i imao da kazes...ne moze mupi da se istorija toliko lazira i falsifikuje...kazem, ovo su desavanja od pre 70 godina...nema mesta za ''hrvatske kraljeve''...a kad se udostojis i odgovoris na sledece, mozda i nastavimo diskusiju...do tad te pozdravljam...

postoji li neki nemacki izvestaj ili bilo sta gde nemci nazivaju hrvate neprijateljima? pitanje je ozbiljno...

ajmo dalje...imam jos jedno pitanje, evo bas je otvorena tema...da li su hrvati odvodjeni u nemacko zarobljenistvo kao pripadnici jugoslovenske kraljevske vojske 1941? stvarno me zanima...jesu li i koliko...kako su tamo zavrsavali itd...

 

[mupi]

ostavljanje komunista hrvatskoga podrijetla na zapovjednička mjesta, bilo je motivirano političko-propagandnim razlozima, tj. potrebom da se parira propagandi, koja je ukazivala na srpski značaj pobune, te pokušajem privlačenja hrvatskoga življa u partizane.

:

Baš me zanima do kuda može ići vaša mitomanija?

26 dalmatinska divizija imala preko 50 000 boraca,većinom Hrvata.,komadanti su Srbi ili Crnogorci.
Štab divizije:
Zapovjednik: pukovnik Božo Božović
Rođen je 1911. u selu Rogami kod Podgorice. Politički komesar: potpukovnik
Politički komesar Dušan Korać – Dule
Rođen je 1920. u Mrčajevcima kod Kraljeva.
Načelnik stožera: potpukovnik Bogdan Stupar
Rođen 1912. u selu Bravsko kod Bosanskog Petrovca.

Koliko ovde ima Hrvata?
http://www.zaslike.com/files/rn813p492yd5515i2qar.jpg

1. dalmatinska komadant Petar Četković

2. dalmatinska komandant Ljubo Vučković

 

[mupi]

sta reci za ovo osim da mi se povraca od vas...pa nisu to stvari mupi koje su se desavale vekovima unazada pa da izmisljate razne kraljeve vec pre samo 70 godina...i dalje je zivih svedoka, a o pregrst dokaza da ne govorimo...ali ovo mogu samo hrvati...jer vec znamo mupi:

"Hrvati su najhrabriji narod na svetu, ne zato što se ničega ne boje, nego zato što se ničega ne stide."

kazes, da ''razbijemo mitomaniju o logoru za decu'', a onda postavis tekst sa naslovom SPASAVANJE DECE koji pocinje sa Diana Budisavljević započela je organizaciju spašavanje djece iz ustaških logora...pa te pitam da li si ti uopste normalan, ali zaista???

da, mupi jedini ste narod koji je imao logore za malu decu...kako vas je neko nazvao, ''izmet ljudskog roda''...i toliko si sigurno normalan da se i sam gnusas toga ali kao pripadnik naroda koji je to cinio ne zelis da verujes u to...i to je razumljivo...ali ne radi to sto radis i ne ubijaj ovu decu po drugi put...a pozivam moderatore da rese dalje...bolna je ovo tema da bi ovako diskutovali...

- - - - - - - - - -



nadam se da si naucio kako se razbija mitomanija...kako se da izvines userava u crvenoustasku mitomaniju i to preko vasih izvora...naravno da ne mozes ni da beknes na ovo konkretno...sta bi i imao da kazes...ne moze mupi da se istorija toliko lazira i falsifikuje...kazem, ovo su desavanja od pre 70 godina...nema mesta za ''hrvatske kraljeve''...a kad se udostojis i odgovoris na sledece, mozda i nastavimo diskusiju...do tad te pozdravljam...

Da mitomane,djeca su dovedena logore zajedno sa svojim roditeljima koji su bili ustanici ili su bili u zbjegu sa ustanicima na Kozari.
.Nakon što su dovedeni u logor iz toga logora su spašavani zahvljajući Diani Budisavljević,funkcionerima NDH,nadbiskupu Stepincu,časnim sestrama,hrvatskim obiteljima koji su ih udomljavali...

NIjemci nas Hrvate nisu smatrali neprijateljima,kao ni litavce,estonce,španjolce,fince,slovake...ali mene zanima nešto drugo;
koliko su srpskih djevojaka i žena silovali vaši prijatelji,saveznici Rusi nakon što su vas oslobodili po Srbiji?

 

[Лекизан]

Овај је скроз пролупао више и не гледа шта поставља.
Једна аустријанка удата за Србина, Диана Будисављевић, амнестирала часне сестрице.

 

[Koča]

ma ne zelim uopste da raspravljam na tu temu, niti me zanima sta pises, niti citam...evo da sam citao video bih ovu budalastinu koju je primetio Lekizan...ali tvoji postovi jednostavno obiluju time jer si se i sam pogubio i vise ne znas ni sta postavljas i odakle postavljas...ali tako je to...

nego...cija "vasa mitomanija" mupi?...mozes li malo da sredis te vijuge u glavi...kako moja, nasa ili cijom vec nazivas nekakvu mitomaniju, samo tebi znanu, moze da bude ovo???

http://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_komunisti_12.pdf

kako je to MOJA "mitomanija" publicistika Tomislava Jonjica koja se mahom poziva na komunisticke izvore i izjave...ili kako je to MOJA ''mitomanija" nemacki, Baderovi izvestaji, objavljeni i u komunistickim zbornicima ili ovo pismo Dedijera???...mozes li bar malo da se povezes i objasnis mi ovo??? jer ovo sto radis smara covece i nema nikakvog smisla...

i sta, sad si spao na nisko provociranje, kad vec nista drugo nije preostalo...kapiram sta pokusavas al veruj mi bedno je...nema nikakvih Rusa u Drugom sv. ratu vec Sovjeta (ajd sad shvati ovo bukvalno pa da lupamo glavu o zid)...komunizam je na prvom mestu unistavao nama bratsku, pravoslavnu Rusiju...nema nikakvog oslobodjenja Srbije od strane Rusa vec okupacije od strane Sovjeta...a na ostalo znas odgovore...

drago mi je da smo resili to da Nemci hrvate ni jednog trenutka ne smatraju neprijateljima i da hrvati nisu odvodjeni u nemacke logore (samo tamo neki Srbi i samo tamo neke Srbe)...pricamo o nama, ne litvancima, povezi se...a dzaba se pozivas na ostale narode, to je besmisleno i sramno i nikako se ne moze izjednacavati i porediti al kapiram da je tebi tako lakse...niko od njih nije pocinio takvu izdaju i takve zlocine kao hrvati u drugom sv, ratu....niko sa takvim zarom sluzio zlu...ni priblizno! a pitao sam te to nakon tvojih hvalospeva o nekakvom hr antifasizmu...bese mi cudno da sami nemci nisu bili svesni tog cuvenog hr antifasizma...a mozda zato sto su nemci nacisti, a ovi hrvati bejahu antifasisti

p.s. jos jedno pitanje...stvarno nisam siguran u ovo,,,pitam i ostale, a pre svega tebe...

Da li je 100 za 1 vazilo samo za Srbiju? ili je vazilo i za Hrvatsku i ostale delove kraljevine???

 

[alfa_i_omega]

Da pitamo ove velike "antifašiste" Koču i Lekizana:

1.) Koliko je njemačkih vojnika poginulo/ubijeno u Beogradu tijekom "okupacije" grada (od 06.04.1941 do 22.10.1944.)? 1 ili2?
2.) Koje su to bitke "antifašisti" četnici vodili protiv Nijemaca?

 

[alfa_i_omega]

...nema nikakvog oslobodjenja Srbije od strane Rusa vec okupacije od strane Sovjeta..

Napokon jedna istina!!!

Vi ste bili slobodni od 06.04.1941. do 22.10.1944. i tek ste tada okupirani, 22.10.1944. Eto, napokon si priznao pravo stanje stvari. A to je da je Srbija dušom i tijelom bila uz Nijemce u WW2, zato i nije bilo izuzev Užičke Republike nikakvih borbi na tlu Srbije. Pa i sama činjenica da se komunisti nisu mogli raširiti po Srbiji je samo dokaz tome, da je Srbija bila uz Nijemce, a ne protiv njih u WW2...

 

[alfa_i_omega]

Tito 1942.: U našoj vojsci je 95% Srba[/COLOR][/B]

Tito je, naime, u siječnju 1942. izjavio Zulfikarpašiću: "Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se 95% Srba". Jedno njemačko izvješće od 3. siječnja 1944. tvrdi kako su Srbi i Crnogorci krajem 1942. činili 90% partizanskih snaga. Hrvata ima svega oko 8%, a glavninu tih čine Hrvati iz Primorja, Dalmacije i Gorskoga Kotara. Krajem 1943. u partizanskim je postrojbama između 75 i 80% Srba. Čak i na području NDH, Hrvati čine manje od petine partizana, dok ih je u odnosu na sveukupni partizanski pokret manje od jedne desetine.

Kasnijem priljevu i hrvatskog pučanstva u partizane, odlučno su pridonijela tri čimbenika: 1) promjena opće vojnopolitičke situacije, tj. zaustavljanje osovinskog napredovanja na Istočnoj fronti i u Sjevernoj Africi; 2) stalno slabljenje prestižaNDH, te manjak osobne i pravne sigurnosti pučanstva, što je velikim dijelom posljedica talijanske (u manjoj mjeri i njemačke) politike paktiranja s pobunjenicima, a ne smiju se zanemariti ni propusti hrvatskih vlasti i krvoprolića počinjena u ime države; te 3) sustav represalija, koji su uveli Talijani i Nijemci, strijeljajući velik broj talaca za svoga ubijenog ili ranjenog vojnika, odnosno spaljujući sela i uništavajući imovinu civilnoga življa. Ne smije se zanemariti ni prisilno novačenje u partizanske postrojbe, koje je redovito pratilo svako partizansko napredovanje. Dakako, da je partizansko vodstvo tajilo svoje prave nakane u pogledu provedbe komunističke revolucije, ističući u prvi plan tobožnje oslobođenje od okupacije.

Centralni komitet: Hrvate treba pokrenuti terorom

Pobuna je, razumljivo, otežavala opskrbu pučanstva, bilo zbog pljačke odnosno uništenja usjeva, bilo zbog oštećenja ionako slabih prometnica. Time se povećavalo nezadovoljstvo stanovništva i stvarala podloga za širenje pobunjeničke baze.

Ipak, represalije su bile karta, na koju je jugoslavensko partizansko vodstvo igralo od početka. Pavle Pap je 7. srpnja oštro ukorio CK KPH što ne poduzima sabotaže, diverzije i vojne akcije. Član Politbiroa CK KPJ, Edvard Kardelj, izvještavao je 2. kolovoza 1941. o situaciju u Hrvatskoj. "Frankovci" su, kaže Kardelj, uspjeli donekle uhvatiti korijen, pa je osloboditeljski pokret još slab, a Hrvatska "danas za nas najteži teren". Dobar dio odgovornosti za to snosi i partijsko vodstvo, koje je zbog različitih razloga propustilo dići na ustanak neke hrvatske pokrajine. "Na kraju", kaže Kardelj, "još jedna činjenica - za koju se ne može reći da su oni potpuno za nju odgovorni. Postoji razlika u borbenoj spremnosti hrv. i srp. sela. Ako bi mi tu išli po liniji najmanjeg otpora, doveli bi u sukob ta dva sela. Pošto-poto mi moramo dići u borbu i hrv. sela ili će potpuno uništiti srpska naselja. A to se bezuslovno može. Kod nekih drugova postoji bojazan od represalija (ne u rukovodstvu), od uništavanja sela i ljudi itd. Baš taj strah najviše koči odlučnije pristupanje mobilizaciji hrv. sela. A ja držim da će baš represalije prebaciti hrv. selo na stranu srp. sela. teror će bezuslovno dovesti do oružane akcije. - U tom duhu smo i donijeli sada naše konkretne zaključke...

Treba izazvati njihovu akciju. Teror protiv mačekov. podići će čitavu Hrvatsku. Da se je to prije učinilo, danas bi stajali dalje."

Tito je prihvatio taj prijedlog, što očito proizlazi iz njegova naputka, upućenoga CK KPH u kolovozu: "Sa vašim akcijama u poslednje vreme mi smo uglavnom zadovoljni, ali vi ipak mnogo zaostajete iza Srbije i Crne Gore, prema tome poduzmite energičnije mere za proširenje partiz. borbe i narodnog ustanka u čitavoj Hrvatskoj. Budite odlučni i ne prezajte ni pred kakvim teškoćama."

http://www.tomislavjonjic.iz.hr/III_komunisti_12.pdf

Kočo prestani lagati...

Na osnovu izveštaja i drugih dokumenata iz 1941. i početka 1942. godine, gde se govori o mobilizaciji i drugima aktivnostimau vezi sa Hrvatima, došli smo do približno maksimalnog broja Hrvata partizana na kraju 1941. godine – 800 ili 12,5% od svih partizana, dok je Srba bilo najmanje 5400 ili oko 85 % (odnos Srba partizana i Hrvata partizana bio je 7:1) /.../. /S/redinom avgusta 1942. partizani srpske nacionalnosti /su/ predstavljali barem dve trećine svih partizana u Hrvatskoj (67-69%), a hrvatske nacionalnosti do jedne trećine (30-32 %); njihov brojčani odnos bio je oko 2,2:1.

Prema pregledu brojnog stanja /.../ za 30. novembar 1944. /.../ bio /je/ 121.351 partizan, od čega Hrvata 73.327 (60,4 %), Srba 34.758 (28,6 %), muslimana 3316 (2,8 %) i ostalih nacionalnosti 9671 (7,9 %). Za određivanje brojčanog odnosa na kraju Drugoga svetskog rata (15. maj 1945. godine) koristićemo se podacima iz Popisa učesnika NOR koji je objavljen 1972. godine; tada su bila 228.474 živa učesnika rata iz Hrvatske, od čega Hrvata 140.124 (61 %), a Srba 63.710 (28 %)...


Znači krajem 1941. ima čak 6500 partizana!!!

Izvor: Dragan Cvetković: Stradali pripadnici Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije iz Hrvatske prema popisu Žrtve rata 1941-1945. iz 1964. godine. Analiza trenutnog stanja prema do sada izvršenoj reviziji

 

[Лекизан]

Da pitamo ove velike "antifašiste" Koču i Lekizana:
1.) Koliko je njemačkih vojnika poginulo/ubijeno u Beogradu tijekom "okupacije" grada (od 06.04.1941 do 22.10.1944.)? 1 ili2?
2.) Koje su to bitke "antifašisti" četnici vodili protiv Nijemaca?

1.)Не рачунајући немачке губитке у априлском рату а после уласка Немаца у Београд а то је било 12. априла у Београду је страдало ваљда 2 Немца, један од њих је био пијан, а овај други није ни био стациониран у Београду него га убили па га гурнули голог у Дунав тако некако.Страдало је зато мало више сарадника окупатора.
Не видим да је ово мерило било чега.
2).О биткама и саботажама имаш колико хоћеш, операција Копаоник, операција Михаиловић, операција Хајка, ослобођење Лознице( први ослобођени град у Европи), Милановца, Пожеге, Чачка, напад на Краљево, напад на Крушевац, опсада Ваљева, тридесетак места су четници ДМ ослободили и погинуло им је 20 команданата.Стрељања за саботаже су зато била честа.

Е сад ако рачунамо да је тај 1 или 2 Немца страдао у Београду колико оно беше страдало у Загребу у исто време?

 

[Amuletum]

Napokon jedna istina!!!

Vi ste bili slobodni od 06.04.1941. do 22.10.1944. i tek ste tada okupirani, 22.10.1944. Eto, napokon si priznao pravo stanje stvari. A to je da je Srbija dušom i tijelom bila uz Nijemce u WW2, zato i nije bilo izuzev Užičke Republike nikakvih borbi na tlu Srbije. Pa i sama činjenica da se komunisti nisu mogli raširiti po Srbiji je samo dokaz tome, da je Srbija bila uz Nijemce, a ne protiv njih u WW2...

То што комунисти нису имали широку подршку у народу не значи да су Срби из Србије били за Немце, евентуално можеш претпоставити да нису имали симпатија према комунистима, па чак ни то не можеш поуздано знати из те голе чињенице. Одакле ти храброст да то тврдиш, не знам али претпостављам да проистиче из безобразлука.

Срби нису били уз Немце, поједини Срби јесу. Док је код Хрвата, рецимо, била обрнута ситуација.

 

[Koča]

Napokon jedna istina!!!

Vi ste bili slobodni od 06.04.1941. do 22.10.1944. i tek ste tada okupirani, 22.10.1944. Eto, napokon si priznao pravo stanje stvari. A to je da je Srbija dušom i tijelom bila uz Nijemce u WW2, zato i nije bilo izuzev Užičke Republike nikakvih borbi na tlu Srbije. Pa i sama činjenica da se komunisti nisu mogli raširiti po Srbiji je samo dokaz tome, da je Srbija bila uz Nijemce, a ne protiv njih u WW2...

ode jedan klovn, dodje drugi...to vama hrvatima profesija??? vi ste uvek na granici komicnog i tragicnog...

kakvo je ovo debilno tumacenje...jasno je da sam mislio da je jednu okupaciju zamenila druga...a kad si se vec ukljucio u temu, tj pao u nju ko s kruske, mogao si prvo da odgovoris na moje pitanje...vrlo je jednostavno

Da li je 100 za 1 vazilo samo za Srbiju? ili je vazilo i za Hrvatsku i ostale delove kraljevine???

Ovo sto si ispisao je grubo falsifikovanje istorije i stvar za moderatore, ne znam zasto ne reaguju...za ovo bi trebao da budes najstrozije kaznjen...ali ajmo redom, treba s vama fino postupati, kao sa svakim psihickim bolesnikom...

Srbija je bila cetnicka, naravno da se u njoj komunisticki teroristi nisu mogli rasiriti...pogledaj npr, sta kazu 2 nemacka izvestaja:

Početkom novembra 1941.nemačka Komanda daje ovakve karakteristike ustanika:

„Mihailovićev pokret: Stanovništvo podržava Mihailovićeve četnike u svakom pogledu. Uopšte narod u ustanicima (komitama) vidi narodne junake. Četnici Draže Mihailovića nalaze svuda podršku, dok komunističke bande stoje u suprotnosti sa stanovništvom.

Komunistički pokret: Bande se sastoje velikim delom od seoskog ološa i robijaša.“

(Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom 12, knjiga 1, strana 566).

(9-II 1943), sef nemacke vojne Obavestajne sluzbe za Istocnu Evropu general Gelen napisao je referat u kome je istakao da

‘’Medju raznim ustanickim pokretima koji sve vise zadaju brige u prostoru bivse jugoslovenske drzave pokret Draze Mihailovica stoji na prvom mestu sto se tice vodjstva, naoruzanja, organizacije I aktivnosti…pristalice D.M. dolaze iz svih slojeva drustva I sada obuhvataju oko osamdeset odsto srpskog naroda. Nadajuci se oslobodjenju od ‘stranog jarma’ u jednom boljem novom poretku I jednoj novoj ekonomskoj I drustvenoj ravnotezi, njihov broj stalno raste…Stvaranjem D.M. pokreta sacinjena je jedna organizacija koja je zasnovana na fanaticnoj volji svakog pojedinca I koja moze da dobije kao revolucionarni pokret znatan politicki I vojni znacaj u kriticnim danima na Balkanu. Sjajno poznavanje terena od strane boraca I pozitivan stav vecine srpskog naroda koriste pokretu’’.

(Trials of War Criminals before the Nuerenberg Military Tribunals, vol. XI (Washington, D.C. : U.S. Government Printing Office, 1950), p. 1016, 1020

A evo sta Nemci kazu za Srbiju:

Hitlerova desna ruka H.Himler sef nemacke policije I komandant SS jedinica je 17.jula 1942. godine uputio pismo svom saradniku generalu policije H. Mileru:

''Osnovica svakog uspeha u Srbiji i celoj jugoistocnoj Evropi lezi u unistenju Mihailovica. Upotrebite sve snage da M. i njegov stab pronadjete, tako da bi on mogao biti unisten. Svako sredstvo koje tome doprinese je zgodno. Ocekujem najtesu saradnju svih ustanova koje dolaze u obzir, od policije Sigurnosti i sluzbe Sigurnosti do SS i policije. Sef SS i policije Majsner vec je u tom slucaju dobio od mene naredbe. Molim javite mi isto kakva obavestenja mi imamo o Mihailovicevom mestu boravka. Molim obavestavajte me jednom nedeljno o napretku ove akcije.''

(T-175-140-2668302)

Lerov izveštaj s kraja 1942.

Za Srbiju i dalje ostaje najvežniji zadatak savladavanje Mihailovićevog pokreta svim raspoloživim sredstvima.

(Zbornik, tom 12, knjiga 2, 895-7)

A evo sta za Beograd:

U izvestajima pretpostavljenima, komandant nemackih trupa u Srbiji, general Bader, navodio je svaki uspeh Gestapoa protiv beogradski ilegalaca. 10. februara 1943. godine javio je da se zbog masovnog hapsenja ilegalaca ''pokret DM u Beogradu ne moze vise smatrati organizovanima''.

U izvestaju od 19. marta, Bader pise: ''Hapsenjem majora Todorovica zadat je DM organizaciji u Beogradu ponovo jedan tezak udarac''.

Nesto kasnije, 19. jula, u Baderovom izvestaju o beogradskim ilegalcima stajalo je:''Hapsenjem vodecih ljudi staba omladinskog pokreta Draze Mihailovica u Beogradu, razbijeno je rukovodstvo ovog pokreta''.

Zbornik dokumenata, tom XII, knjiga 3, 86, 185, 454

General Jodl, nacelnik Operativnog odeljenja nemacke Vrhovne komande saopstio je Hitleru na vojnoj konferenciji 12. Decembra 1942. godine :

‘’U Beogradu se stalno vrse hapsenja. Moze se reci da se svakog dana prosecno strelja izmedju 15 I 30 Mihailovicevih pristalica’’

(H. Heiber (urednik), ‘’Hitlers Lagebestrechungen’’, Die Protokollfragmente seiner Konferenzen, 1942-1945, Stuttgart, 1962, s. 115.)

A evo meni najdrazeg nemackog naredjenja tj instrukcije...

Za neprijatelje treba smatrati sve poznate Mihailovićeve ljude, sa ili bez oružje i municije, sve poznate Dangićeve četnike, kao neprijatelje Hrvata sa ili bez oružja i municije, sve komuniste koji se ma gde primete, sa ili bez oružja i municije, sve one koji prime pod svoj krov ili snabdevaju Mihailovićeve ljude, Dangićeve ljude ili komuniste...I nastavlja: Divizija će dati naročitu nagradu ako se uhvati Draža Mihailović za koga se veruje da je u građanskom odelu. Uporediti podeljenu fotografiju.

(Zbornik, tom 12, knjiga 2, 14, 26)

bedni ste i jadni...

 

[Koča]

Da pitamo ove velike "antifašiste" Koču i Lekizana:

1.) Koliko je njemačkih vojnika poginulo/ubijeno u Beogradu tijekom "okupacije" grada (od 06.04.1941 do 22.10.1944.)? 1 ili2?
2.) Koje su to bitke "antifašisti" četnici vodili protiv Nijemaca?

ajmo dalje...

samo mali deo, delic iz: Avgust-decembar 1943 - Izvestaji iz britanskih i americkih izvora koji se odnose na akcije i sabotaze Mihailovicevih snaga i na represalije protiv Mihailovicevih Srba, Dejvid Martin, Mreza dezinformacija - Cercilova jugoslovenska greska...postavljani su svi izvestaji ali i ovo ce biti dovoljno da se isamara hrvatska, crvenoustaska mitomanija

i da vas podsetim:

ajd u stakorsku rupu iz koje svako malo izmilite...

 

[Koča]

Kočo prestani lagati...

Na osnovu izveštaja i drugih dokumenata iz 1941. i početka 1942. godine, gde se govori o mobilizaciji i drugima aktivnostimau vezi sa Hrvatima, došli smo do približno maksimalnog broja Hrvata partizana na kraju 1941. godine – 800 ili 12,5% od svih partizana, dok je Srba bilo najmanje 5400 ili oko 85 % (odnos Srba partizana i Hrvata partizana bio je 7:1) /.../. /S/redinom avgusta 1942. partizani srpske nacionalnosti /su/ predstavljali barem dve trećine svih partizana u Hrvatskoj (67-69%), a hrvatske nacionalnosti do jedne trećine (30-32 %); njihov brojčani odnos bio je oko 2,2:1.

Prema pregledu brojnog stanja /.../ za 30. novembar 1944. /.../ bio /je/ 121.351 partizan, od čega Hrvata 73.327 (60,4 %), Srba 34.758 (28,6 %), muslimana 3316 (2,8 %) i ostalih nacionalnosti 9671 (7,9 %). Za određivanje brojčanog odnosa na kraju Drugoga svetskog rata (15. maj 1945. godine) koristićemo se podacima iz Popisa učesnika NOR koji je objavljen 1972. godine; tada su bila 228.474 živa učesnika rata iz Hrvatske, od čega Hrvata 140.124 (61 %), a Srba 63.710 (28 %)...


Znači krajem 1941. ima čak 6500 partizana!!!

Izvor: Dragan Cvetković: Stradali pripadnici Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije iz Hrvatske prema popisu Žrtve rata 1941-1945. iz 1964. godine. Analiza trenutnog stanja prema do sada izvršenoj reviziji

pa vi bre ko klonirani...jel to cela nacija kolektivno obolela??? il si to ti mupi???

ja "lazem" citirajuci hrvata Tomislava Jonjica koji citira Tita i ostale visoke funkcionere KPJ...pa istina mora da boli...hehe, ebiga...hrvati su toliko odolevali partizanima i borbi protiv fasizma da su ovi morali da primenjuju teror da bi ih nekako privukli na svoju stranu...istina mora da boli kad sam vas Tile kaze:

Tito 1942.: U našoj vojsci je 95% Srba

Tito je, naime, u siječnju 1942. izjavio Zulfikarpašiću: "Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se 95% Srba". Jedno njemačko izvješće od 3. siječnja 1944. tvrdi kako su Srbi i Crnogorci krajem 1942. činili 90% partizanskih snaga. Hrvata ima svega oko 8%, a glavninu tih čine Hrvati iz Primorja, Dalmacije i Gorskoga Kotara. Krajem 1943. u partizanskim je postrojbama između 75 i 80% Srba. Čak i na području NDH, Hrvati čine manje od petine partizana, dok ih je u odnosu na sveukupni partizanski pokret manje od jedne desetine.

da da, procitaj sve jos jednom doduse ti i sam gore priznajes sve ovo, tj kolika je razlika bila u broju Srba i hrvata u partizanima od samog pocetka rata...kao i to da su se hrvati setili ''antifasizma'' i poceli da popunjavaju partizanske redove tek kada je ishod rata postao poznat i kada je funjarski trebalo promeniti stranu i spasiti guzicu...stari hrvatski obicaj...i nije te sramota da uopste pises o tome?? zar nije upravo to poenta tvog posta??? ali reci mi opet i posle tog silnog preletenja, koliko je i na samom kraju rata bilo hrvata u partizanima, a koliko u ustasama???

Kasnijem priljevu i hrvatskog pučanstva u partizane, odlučno su pridonijela tri čimbenika: 1) promjena opće vojnopolitičke situacije, tj. zaustavljanje osovinskog napredovanja na Istočnoj fronti i u Sjevernoj Africi; 2) stalno slabljenje prestižaNDH, te manjak osobne i pravne sigurnosti pučanstva, što je velikim dijelom posljedica talijanske (u manjoj mjeri i njemačke) politike paktiranja s pobunjenicima, a ne smiju se zanemariti ni propusti hrvatskih vlasti i krvoprolića počinjena u ime države; te 3) sustav represalija, koji su uveli Talijani i Nijemci, strijeljajući velik broj talaca za svoga ubijenog ili ranjenog vojnika, odnosno spaljujući sela i uništavajući imovinu civilnoga življa. Ne smije se zanemariti ni prisilno novačenje u partizanske postrojbe, koje je redovito pratilo svako partizansko napredovanje. Dakako, da je partizansko vodstvo tajilo svoje prave nakane u pogledu provedbe komunističke revolucije, ističući u prvi plan tobožnje oslobođenje od okupacije.

Centralni komitet: Hrvate treba pokrenuti terorom

Pobuna je, razumljivo, otežavala opskrbu pučanstva, bilo zbog pljačke odnosno uništenja usjeva, bilo zbog oštećenja ionako slabih prometnica. Time se povećavalo nezadovoljstvo stanovništva i stvarala podloga za širenje pobunjeničke baze.

Ipak, represalije su bile karta, na koju je jugoslavensko partizansko vodstvo igralo od početka. Pavle Pap je 7. srpnja oštro ukorio CK KPH što ne poduzima sabotaže, diverzije i vojne akcije. Član Politbiroa CK KPJ, Edvard Kardelj, izvještavao je 2. kolovoza 1941. o situaciju u Hrvatskoj. "Frankovci" su, kaže Kardelj, uspjeli donekle uhvatiti korijen, pa je osloboditeljski pokret još slab, a Hrvatska "danas za nas najteži teren". Dobar dio odgovornosti za to snosi i partijsko vodstvo, koje je zbog različitih razloga propustilo dići na ustanak neke hrvatske pokrajine. "Na kraju", kaže Kardelj, "još jedna činjenica - za koju se ne može reći da su oni potpuno za nju odgovorni. Postoji razlika u borbenoj spremnosti hrv. i srp. sela. Ako bi mi tu išli po liniji najmanjeg otpora, doveli bi u sukob ta dva sela. Pošto-poto mi moramo dići u borbu i hrv. sela ili će potpuno uništiti srpska naselja. A to se bezuslovno može. Kod nekih drugova postoji bojazan od represalija (ne u rukovodstvu), od uništavanja sela i ljudi itd. Baš taj strah najviše koči odlučnije pristupanje mobilizaciji hrv. sela. A ja držim da će baš represalije prebaciti hrv. selo na stranu srp. sela. teror će bezuslovno dovesti do oružane akcije. - U tom duhu smo i donijeli sada naše konkretne zaključke...

Treba izazvati njihovu akciju. Teror protiv mačekov. podići će čitavu Hrvatsku. Da se je to prije učinilo, danas bi stajali dalje."

Tito je prihvatio taj prijedlog, što očito proizlazi iz njegova naputka, upućenoga CK KPH u kolovozu: "Sa vašim akcijama u poslednje vreme mi smo uglavnom zadovoljni, ali vi ipak mnogo zaostajete iza Srbije i Crne Gore, prema tome poduzmite energičnije mere za proširenje partiz. borbe i narodnog ustanka u čitavoj Hrvatskoj. Budite odlučni i ne prezajte ni pred kakvim teškoćama."

 

[mupi]

ajde jado, paljba...

odakle samo pravo vama hrvatima da pitate za broj ubijenih nemaca??? pa imate li trunke obraza...umesto da bezite od ove teme ko djavo od krsta...sta ja sad treba da prizeljkujem neki vec broj ubijenih Nemaca u Beogradu, u kome vazi 100 za 1 da bi jednom hrvatu dokazao nesto

]

što je ovo?

 

[Лекизан]

То нема никакве везе са Дражом Михаиловићем и ЈВуО, , још ставио слику кнеза Павла и Хитлера пре рата, могао си да ставиш и слику британског премијера и француског председника у исто време не видим да би нешто променио.

Антифашисти ослободили Сплит, хоћеш рећи ушли у Сплит када су италијанске снаге већ капитулирале да покупе оружје.
Е онда долазе "ослободиоци" у виду Хрвата и Немаца и избацују партизане напоље и успостављају своју власт:

имајте поверења у Немце ипак су они хрватски пријатељи.
Летак говори такође доста и о односу Хрвата са другим хрватским "савезницима" италијанима.

 

[alfa_i_omega]

То нема никакве везе са Дражом Михаиловићем и ЈВуО, , још ставио слику кнеза Павла и Хитлера пре рата, могао си да ставиш и слику британског премијера и француског председника у исто време не видим да би нешто променио.

Антифашисти ослободили Сплит, хоћеш рећи ушли у Сплит када су италијанске снаге већ капитулирале да покупе оружје.
Е онда долазе "ослободиоци" у виду Хрвата и Немаца и избацују партизане напоље и успостављају своју власт:

имајте поверења у Немце ипак су они хрватски пријатељи.
Летак говори такође доста и о односу Хрвата са другим хрватским "савезницима" италијанима.

Eto, super za tebe... Ali stvarnost je bila drukčija...

 

[mupi]

То нема никакве везе са Дражом Михаиловићем и ЈВуО, , још ставио слику кнеза Павла и Хитлера пре рата, могао си да ставиш и слику британског премијера и француског председника у исто време не видим да би нешто променио.

Антифашисти ослободили Сплит, хоћеш рећи ушли у Сплит када су италијанске снаге већ капитулирале да покупе оружје.
Е онда долазе "ослободиоци" у виду Хрвата и Немаца и избацују партизане напоље и успостављају своју власт:

имајте поверења у Немце ипак су они хрватски пријатељи.
Летак говори такође доста и о односу Хрвата са другим хрватским "савезницима" италијанима.

Hrvati bježe od saveznika u egipatsku pustinju

Prije šezdeset i pet godina oko 40.000 ljudi, uglavnom Hrvata iz Dalmacije, izbjegli su pred njemačkom vojskom najprije na dalmatinske otoke zatim u južnu Italiju, a onda je njih 30.000 u organizaciji saveznika došlo do Egipta, do El Shatta u sinajskoj pustinji. Taj egzodus je dio kolektivnog pamćenja u Dalmaciji. U čitavom egzodusu - u Italiji, u El Shattu, te u dva manja logora El Khatatbi i Tolumbatu - rodilo se oko 500 beba, a umrlo je preko 850 ljudi, najviše djece. "U bolnicu sam dospjela kao dijete. Preživjela sam ospice od koji su masovno umirala djeca..." kaže u Nede Ivičević iz Drvenika, u to vrijeme sedmogodišnjakinja.U proljeće 1946. vratili su se i posljednje sinajske izbjeglice. Iza njih je ostalo groblje i spomenik Majka Dalmatinka kipara Ante Kostovića.

http://www.dw.de/image/0,,4198408_4,00.jpg

http://www.google.hr/imgres?imgurl=...pVfy0L4ucsgGtq4GACQ&tbm=isch&ved=0CEYQMygiMCI



http://www.google.hr/imgres?imgurl=...pVfy0L4ucsgGtq4GACQ&tbm=isch&ved=0CBoQMygAMAA

 

[Ненад]

Eto, super za tebe... Ali stvarnost je bila drukčija...

Свака част, 72 цивила...Кад упоредиш са нпр. Крушевцем у којем су Немци за један дан 1943. стрељали 600 цивила, или Бг у којем су 25.-27.12.1942. стрељали 2300 цивила, тих 72 је стварно смешно...И после је код нас Срба било мирно и ми смо сарађивали са Хитлером, а ви сте се као борили...

 

[alfa_i_omega]

ajmo dalje...

samo mali deo, delic iz: Avgust-decembar 1943 - Izvestaji iz britanskih i americkih izvora koji se odnose na akcije i sabotaze Mihailovicevih snaga i na represalije protiv Mihailovicevih Srba, Dejvid Martin, Mreza dezinformacija - Cercilova jugoslovenska greska...postavljani su svi izvestaji ali i ovo ce biti dovoljno da se isamara hrvatska, crvenoustaska mitomanija

.....

i da vas podsetim:

ajd u stakorsku rupu iz koje svako malo izmilite...

Pa do kad te jedni te isti linkovi? To si postavio već tisuću puta...

- - - - - - - - - -

Свака част, 72 цивила...Кад упоредиш са нпр. Крушевцем у којем су Немци за један дан 1943. стрељали 600 цивила, или Бг у којем су 25.-27.12.1942. стрељали 2300 цивила, тих 72 је стварно смешно...И после је код нас Срба било мирно и ми смо сарађивали са Хитлером, а ви сте се као борили...

Aha, OK. pa to je bar za 72 više nego što ste vi mislili. I to samo na tom mjestu, a sigurno nije to jedino mjesto gdje se to dešavalo... Vama su svi Hrvati ustaše, pa gdje bi onda Nijemci ubijali svoje... Ali gle čuda ispada da to nije tako kako ste vi mislili...