SAMOVOLJA POSLODAVCA

Diveto

Početnik
Poruka
4
Molim da mi neko napise da li ima slicnih iskustava i da me uputi gde da trazim pravdu za sebe.
Naime, od 9 maja sam na bolovanju i 5 decembra mi je doneto resenje o potpunom gubitku radne sposobnosti. Privatna firma u kojoj sam bila zaposlena zadnjih 8 godina dobila je pravosnazno resenje 23 decembra kada su trebali da mi urade resenje o prestanku radnog odnosa, zakljuce radnu knjizicu upisu staz i da urade odjavu sa zdrastva.Bila sam u firmi 9 januara da vidim sta se desava i tada su hteli da mi ''uvale''resenje u kojem stoji da se odricem prava na otpremninu sto sam odbila da potpisem. Od RF PIO sam dobila i zakljucak da kasnim sa dokumentima sto sam prosledila u firmu. Danas sam ponovo zvala da vidim da li se bilo sta promenilo po mom pitanju, medjutim vlasnik/direktor firme me je ispljuvao (da ne pominjem ruzne rijeci kojima me je sve nazvao) i rekao dok ne potpisem resenje ne mogu nista da urade. Rekao mi je da je on sebi napisao da je na godisnjem odmoru kao i njegov zamenik i zvao da dodjem da pricamo u firmu.
Reci cu vam i to da sam onkoloski pacijent i da sam morala da im dam zdrastvenu knjizicu kako bi me odjavili i od nove godine ja nemam nikakav papir u slucaju da moram kod lekara osim onkoloskog kartona sa kojim ne mogu nista da uradim.
Kome da se obratim za pomoc. Svojih zakonskih prava necu da se odreknem.Hvala.
 
Ja sam prijavio Inspekciji rada privatnog Robovlasnika i dobio zaostalih 8 plata i naravno radnu knjizicu, tako da dobro razmisli da li ti se isplati prijavljivanje jer ocigledno je da doticni ne razumeju lepo da drugacije komunciraju. Naravno ako hoces da ga prijavis uradi dok si jos zaposlena nisam pitao samo su mi rekli da onda imam vece sanse da dobijem svoje
 
Molim da mi neko napise da li ima slicnih iskustava i da me uputi gde da trazim pravdu za sebe.
Naime, od 9 maja sam na bolovanju i 5 decembra mi je doneto resenje o potpunom gubitku radne sposobnosti. Privatna firma u kojoj sam bila zaposlena zadnjih 8 godina dobila je pravosnazno resenje 23 decembra kada su trebali da mi urade resenje o prestanku radnog odnosa, zakljuce radnu knjizicu upisu staz i da urade odjavu sa zdrastva.Bila sam u firmi 9 januara da vidim sta se desava i tada su hteli da mi ''uvale''resenje u kojem stoji da se odricem prava na otpremninu sto sam odbila da potpisem. Od RF PIO sam dobila i zakljucak da kasnim sa dokumentima sto sam prosledila u firmu. Danas sam ponovo zvala da vidim da li se bilo sta promenilo po mom pitanju, medjutim vlasnik/direktor firme me je ispljuvao (da ne pominjem ruzne rijeci kojima me je sve nazvao) i rekao dok ne potpisem resenje ne mogu nista da urade. Rekao mi je da je on sebi napisao da je na godisnjem odmoru kao i njegov zamenik i zvao da dodjem da pricamo u firmu.
Reci cu vam i to da sam onkoloski pacijent i da sam morala da im dam zdrastvenu knjizicu kako bi me odjavili i od nove godine ja nemam nikakav papir u slucaju da moram kod lekara osim onkoloskog kartona sa kojim ne mogu nista da uradim.
Kome da se obratim za pomoc. Svojih zakonskih prava necu da se odreknem.Hvala.

Prijavite vaš slučaj inspekciji rada i pokušajte to da rešite legalnim putem . Ukoliko vam to ne uspe pokušajte sa ovim http://forum.krstarica.com/entry.php/28983-Direktna-Akcija Na dnu posta imate kontakt informacije , posle toga nas obavetite da li to išta pomaže (da li je i to šarena laža) .
 
Poslednja izmena:
Po zakonu svi gradjani Republike Srbije imaju pravo na zdravstveno osiguranje.
Potrebno je ako niste u radnom odnosu da prikupite dokumenta i odete u Zavod za zdravstveno osiguranje na svojoj opstini i uz potrebnu dokumentaciju, popunite zahtev, dobijate odmah.
http://www.rzzo.rs
http://www.zso.gov.rs/zdravstveno-os...ezaposleni.htm

Ako ste zaposleni, duzan je onaj ko vas je zaposlio da vam uplacuje zdravstveno i socijalno osiguranje, i da vas prijavi u roku od 10 dana, a vase je pravo da to trazite.
Za to se sluzba u preduzecu mora pobrinuti a vi nosite knjizicu na dalju overu, u skladu sa zakonom.

Za sve ostalo inspekcija rada

http://www.minrzs.gov.rs/cir/index.p...id=95&lang=src
Ili sa svim dokazima idite kod njih i podnesite sve u sudu, jer poslodavci nisu ni svesni koliko su u minusu kada je radnik u pitanju a sve se prenese na sud, posebno jer radnike prijavljuju na minimalnu zaradu a isplacuju na drugi, vec dogovoren iznos.
 
Dobila sam danas na mail Resenje o otkazu od strane poslodavca iz kojeg je izbacena stavka da se odricem prava na otpremninu ali ne pise ni da ce mi je isplatiti ali stoji da je u obavezi da mi u roku od 30dana od dana prestanka radnog odnosa odnosno do 23 januara ce uplatiti sve neisplacene zarade, poreze i doprinose i druga primanja u skladu sa zakonom. Rodjak advokat kaze da potpisem jer pod drugim primanjima u zakonu stoji pravo na otpremninu a u slucaju ako je ne uplati 5 dana nakon isteka roka podnijecemo tuzbu. Hvala svima. Javljam vam o ishodu.
 
Moj bivši poslodavac je prošle godine htio otpustiti dvadesetak radnika naše firme kojima je ugovor o radu isticao tek kroz nekoliko mjeseci a u takvom slučaju poslodavac je obavezan isplatiti otpremnine. On je zbog toga pokušao nagovoriti radnike da potpišu zahtjev za otkaz (jer nije imao valajnog razloga za otpuštanje) i da se odreknu otpremine a u zamjenu će on njih ponovo zaposliti kada se steknu uslovi za to. Posavjetovavši se sa pravnikom u firmi radnici su odbili potpisati dobrovoljne otkaze iodricanje od otpremnine.. Direktor je progutao taj poraz i sačekao da prođe tih nekoliko mjeseci dok im ugovori nisu istekli i onda ih sve otpustio ali sada bez otpremnine naravno.
 
Мој колега је имао проблем са својим послодавцем и сличне претње и шиканирања (ваљда је то заједничко свима који мисле да је робовласништво грешком укинуто).
Учланио се у независни синдикат и добио је правну помоћ која му је омогућила да своја примања добије у пуном износу.
Најлакше је малтретирати оне који не познају закон и не умеју да га примене у своју корист. На жалост, овде мораш да будеш адвокат хобиста да би прошао кроз систем.
 
Мој колега је имао проблем са својим послодавцем и сличне претње и шиканирања (ваљда је то заједничко свима који мисле да је робовласништво грешком укинуто).
Учланио се у независни синдикат и добио је правну помоћ која му је омогућила да своја примања добије у пуном износу.
Најлакше је малтретирати оне који не познају закон и не умеју да га примене у своју корист. На жалост, овде мораш да будеш адвокат хобиста да би прошао кроз систем.

Jeste, ali nekada je robovlasnički poslodavac jači od zakona i države. U mojoj bivšoj firmi jedan dio radnika, među kojima i ja, je tužio firmu zbog nekih neisplaćenih obaveza prema radnicima. Direktor je prvo vršio na radnike strašan pritisak da se odreknu tužbe. To mu nije uspjelo i poslije nekoliko mjeseci povlačenja po sudovima presuđeno je u korist radnika. Tada je on nas koji smo tužili sazvao na sastanak i ponudio nam da se odreknemo novca koji smo dobili na sudu (u pitanju su bile cifre od 300 do 350 evra,) ili slijedi momentalni otkaz. Ostavio nam je i neki rok za razmišljanje. Uplašili smo se za radna mjesta i većina je zaključila da nevrijedi rizikovati radno mjesto radi tako sitnih para i svi osim trojice najupornijih su potpisali da se odriču novca. Međutim u toku sljedećih nekoliko mjeseci on je istjerao sa posla sve osim dvojice koji su mu bili nužni za proizvodnju, znači bez obzira da li se odrekao novca ili ne. I mi smo ostali na ulici i bez posla i bez novca i bez ičije pomoći. Poslije toga sam prestao da vjerujem i u sindikate i u sudove i u državu u kojoj samo vlada zakon jačeg i nijedan više.
 
Jeste, ali nekada je robovlasnički poslodavac jači od zakona i države. U mojoj bivšoj firmi jedan dio radnika, među kojima i ja, je tužio firmu zbog nekih neisplaćenih obaveza prema radnicima. Direktor je prvo vršio na radnike strašan pritisak da se odreknu tužbe. To mu nije uspjelo i poslije nekoliko mjeseci povlačenja po sudovima presuđeno je u korist radnika. Tada je on nas koji smo tužili sazvao na sastanak i ponudio nam da se odreknemo novca koji smo dobili na sudu (u pitanju su bile cifre od 300 do 350 evra,) ili slijedi momentalni otkaz. Ostavio nam je i neki rok za razmišljanje. Uplašili smo se za radna mjesta i većina je zaključila da nevrijedi rizikovati radno mjesto radi tako sitnih para i svi osim trojice najupornijih su potpisali da se odriču novca. Međutim u toku sljedećih nekoliko mjeseci on je istjerao sa posla sve osim dvojice koji su mu bili nužni za proizvodnju, znači bez obzira da li se odrekao novca ili ne. I mi smo ostali na ulici i bez posla i bez novca i bez ičije pomoći. Poslije toga sam prestao da vjerujem i u sindikate i u sudove i u državu u kojoj samo vlada zakon jačeg i nijedan više.

Извини, али из твоје приче се једино закључује да је проблем био у томе што сте прихватили његову нагодбу после пресуде суда. Значи, сви у систему су одрадили свој део посла како ваља а онда сте се ви уплашили и пристали на неисплаћивање. Па како су онда судови, синдикати или неко други крив?
Основна поента вица је да када стигне до суда, и радник и послодавац треба да буду свесни да ту више нема заједничког функционисања. Код радника из страха а код послодавца из сујете. Ретко када је послодавац у стварном проблему због којег не може да исплати радника а ако је баш такав случај, такав послодавац ће се договорити са радником око начина исплате и евентуалног прекида рада, неће ићи на суд.
Не разумем како неко може да очекује да се врати у фирму коју је тужио (с правом или без, небитно је) и да настави нормално да ради и да сарађује са осталима. Зато је потребно планирати своје деловање на такав начин да се стичу знања која ће омогућити брз проналазак новог посла или, ако се то не може остварити, онда покретање самосталног посла.
 
Sindikat je kriv u tome što faktički nepostoji. Ovakav kakav jeste bolje je da nepostoji uopšte. Znači kada bi sindikat bio u stanju zaštititi pravo radnika moj direktor nam nebi mogao postaviti ovako nisku i podlu ucjenu, ili radno mjesto ili pare od tužbe. Pa gdje to ima? To je krivično djelo. Mi otpušeni radnici smo čak razmišljali da ponovo idemo na sud i da ga tužimo za tu ucjenu. Bilo je više nego dovoljno svjedoka koji su čuli tu prijetnju ali smo na kraju ipak odustali. Kriva mi je i država jer dozvoljava da ovakvi ljudi uopšte dođu na pozicije sa kojih mogu robovlasnički upravljati firmama i iživljavati se nad nezaštićenim ranicima.
I na kraju krajeva, zašto mi koji smo tužili firmu nebi mogli nastaviti raditi tu i dalje? Šta je nejasno? Pa nismo mi od bijesa i sile išli na sud jer nam je dosadno ili želimo da napakostimo direktoru i firmi nego zato što su nam ostali dužni naš zarađeni novac. Naravno da je firma bila u stanju da isplati te pare jer bila je u pitaju cifra od nekih 5000 evra sve zajedno, znači sića, ali jednostavno direktor nije htio isplatiti i zato smo išli na sud. A kada nas je pritisnuo uz zid i ucijenio znali smo da niko iza nas neće stati, ni sindikat, ni sud, niko i zato smo morali potpisati odricanje. Svejedno smo izgubili posao kako rekoh.
 
Sindikat je kriv u tome što faktički nepostoji. Ovakav kakav jeste bolje je da nepostoji uopšte. Znači kada bi sindikat bio u stanju zaštititi pravo radnika moj direktor nam nebi mogao postaviti ovako nisku i podlu ucjenu, ili radno mjesto ili pare od tužbe. Pa gdje to ima? To je krivično djelo. Mi otpušeni radnici smo čak razmišljali da ponovo idemo na sud i da ga tužimo za tu ucjenu. Bilo je više nego dovoljno svjedoka koji su čuli tu prijetnju ali smo na kraju ipak odustali. Kriva mi je i država jer dozvoljava da ovakvi ljudi uopšte dođu na pozicije sa kojih mogu robovlasnički upravljati firmama i iživljavati se nad nezaštićenim ranicima.
I na kraju krajeva, zašto mi koji smo tužili firmu nebi mogli nastaviti raditi tu i dalje? Šta je nejasno? Pa nismo mi od bijesa i sile išli na sud jer nam je dosadno ili želimo da napakostimo direktoru i firmi nego zato što su nam ostali dužni naš zarađeni novac. Naravno da je firma bila u stanju da isplati te pare jer bila je u pitaju cifra od nekih 5000 evra sve zajedno, znači sića, ali jednostavno direktor nije htio isplatiti i zato smo išli na sud. A kada nas je pritisnuo uz zid i ucijenio znali smo da niko iza nas neće stati, ni sindikat, ni sud, niko i zato smo morali potpisati odricanje. Svejedno smo izgubili posao kako rekoh.
Па о томе ти и причам.
Нисам сигуран да си ме разумео када сам причао о синдикату, нисам мислио на синдикат твоје фирме већ на Независни синдикат. Ту постоји могућност да се учланиш, било где да радиш. Само сам пренео оно што је мом другару помогло.
И видиш, опет прича "хтели смо да тужимо па нисмо"...па зашто нисте, ако сте знали да ћете и овако и онако остати без посла? Пребацујеш кривицу на неку имагинарну државу која је требала да заштити твоја права или неки синдикат који не постоји. Па што ниси покренуо иницијативу да се организује синдикат у твојој фирми? Такав да штити права радника, како си лепо навео да би требало? Морате да схватите да се више нико не бори ни за кога осим за себе. То је и крајњи циљ послодавца, да има гомилу јединки а не раднике. То је и циљ државе, да има гомилу појединаца а не народ, па тако туђа несрећа не погађа никога од осталих, нема већине а сви се склањају и иду низ длаку како их не би задесила иста судбина као "оног несрећника тамо".
 
Sindikat u toj fabrici u kojoj sam radio je postojao desetinama godina. Neznam kako je to funkcionisalo u komunističko vrijeme ali u ovih zadnjih petnaestak godina koliko sam radio u firmi funkcija fabričkog sindikata se svodila na sakupljanje neke pomoći nekom socijalno ugroženom radniku, pomaganje porodici umrlog radnika, ponekad bi organizovali neki štrajk zbog kašnjenja plata i tako je bilo do prije 3-4 godine kada je firma privatizovana i kada je došao novi direktor koji je odmah na početku ZABRANIO sindikat rekavši da će "letiti" iz fabrike svako ko samo spomene sindikat. Znači opet je išao protiv zakona zabranivši nam pravo koje imammo po zakonu. Ali opet je taj strah za radno mjesto odigrao presudnu ulogu, opet ćutanje. Svako se nadao da će ga pustiti na miru ako nebude talasao i ako nebude išao uz nos direktoru. To nam se na kraju osvetilo. Direktor je napravio svoju listu za odstrijel na kojoj smo bili mi tužioci ali i neki drugi radnici iz nekih drugih razloga i skidao je jednog po jednog.
Sve ovo se dešavalo u Bosni . Znam da i ovdje postoje neki nezavisni sindikati. Sjećam se da je prije 7-8 godina nezavisni sindikat metalskih radnika i došao u našu fabriku i da je jedan dio radnika prešao tamo ali kasnije je sve to zamrlo.
 
Napokon 02/02/ su mi urucili potpisanu i overenu radnu knjizicu tako da sam predala RF PIO da mi odrade resenje za penziju. Ujedno sam poslodavca prijavila ispekciji rada zbog neisplacene otpremnine, i zarada za oktobar, novembar i decembar, pa cemo da vidimo sta ce drzava da odradi. Dezurni ispektor rece da ih prvo kontaktiraju telefonom i kada cuju koje su kazne 90% njih izvrsi obaveze u roku od 5 dana a ako ne sudski postupak se pokrece. Treba samo imati strpljenja i izburati svoje.
 
Требало је да ме моја драга фирма пошаље на курс, односно радионицу о асертивној комуникацији, шта год то значило. И онда је померено због поплаве посла која задеси мене и још неке. Сада сазнам да није померено него су ишли други - нерадници. И да им је било лепо и занимљиво.
Дакле, ако радиш немаш времена да нешто научиш, а они који не раде се награђују за нерад. Тако типично...
 
Ако је твој рад незаменљив или бар неисплативо заменљив, онда мораш мало да подсетиш те који одлучују о специјализацијама на то. Само одабери прави начин.
Ако није, онда ти нема помоћи. Бар не у смислу исправљања неправде.
 
Ако је твој рад незаменљив или бар неисплативо заменљив, онда мораш мало да подсетиш те који одлучују о специјализацијама на то. Само одабери прави начин.
Ако није, онда ти нема помоћи. Бар не у смислу исправљања неправде.

У праву си.
Сад ако бих ишао у анализу на које си све начине у праву далеко бих догурао... Рецимо, Зиновљев у књизи Запад лепо уочава да и капиталистичка предузећа немају само радни, него и комунитарни карактер - карактер међуљудских односа, ко се како снашао.
Ја ово више написао у смислу као да сам ископао рупу у земљи, па у исту викао (у цара Трајана козије уши). Док сама земља не проговори колико је све то труло, а проговара итекако кроз дужничке кризе капиталистичких земаља ;)
 
Требало је да ме моја драга фирма пошаље на курс, односно радионицу о асертивној комуникацији, шта год то значило. И онда је померено због поплаве посла која задеси мене и још неке. Сада сазнам да није померено него су ишли други - нерадници. И да им је било лепо и занимљиво.
Дакле, ако радиш немаш времена да нешто научиш, а они који не раде се награђују за нерад. Тако типично...

objasni ima da si lik na krsti i oma ce da ti daju.... al ne povecanje :roll:
 
Требало је да ме моја драга фирма пошаље на курс, односно радионицу о асертивној комуникацији, шта год то значило. И онда је померено због поплаве посла која задеси мене и још неке. Сада сазнам да није померено него су ишли други - нерадници. И да им је било лепо и занимљиво.
Дакле, ако радиш немаш времена да нешто научиш, а они који не раде се награђују за нерад. Тако типично...

sta je tu cudno...dobro je poznato da onaj ko hoce da radi njemu natovare, daju sto vise jer znaju da takav ne odbija, a ko nece taj ni ne dobija posao jer poslodavci nece da dolaze u neprijatnu situaciju dok gledaju prenemaganje, prevrtanje ocima, i odugovlacenje sa poslom....to tije ono das mali prst....
 
Фазон је у томе што ја преврћем очима, понекад и одуговлачим...
Једино још да се извештим у пренемагању и можда треба да одуговлачим више ;)
 

Back
Top