U mom rodnom, vajnom i šlatkom gradiću, jedno vrijeme skoro postala
moda da se, uslovno ili formalno rečeno, viđeniji momci
koknu zbog svog, je li, voljenog bića. Zašto
skidam kapu takvima? Zašto sam maltene usamljen u doživljaju tog poteza kao odvažnog?
Kukavičluk? Ma... koje stanje, naročito kukavičluk, ima neku poželjniju alternativu, alternativu koju bi okolina pozdravila kao pozitivniju? Kako samoubica može da bude kukavica? Čime on,
mrtav, može da vaga ispravnost odluke? Nebitno.
Važnije je sledeće: Pasivnost nekih sredina, dojučerašnjih zabiti (ma, sad je sve globalno komformističko njesra, od Kolašina do Katara

) u koje sporo prodiru trendovi, brendovi... enci fancy kurcobocije, očuvala je neke ranije, ljudskije vrijednosti... Ja sam (toliko puta)
odvažno napuštao Forum, pa posle popao govance koje mi je baraba redovno servirao, da mi bude ukusnije

Poslednji put, ako je za utjehu meni, zombiju, limunada je postavila peticiju za povratak, a lak sam na kiseline
Elem, hoću reći, dati riječ je još ponegdje nediskutabilno jasno „stanje svijesti”, aksiom nepodložan razvodnjavanju, odlaganjima, dovtiljivosti... nerijetko i inteligentnijem pristupu ozbiljnosti neke pojave koju tom datom riječju
aminujemo kao nekakvu. Spadam u one koji vjeruju da se ljubav samo uz Filipsa sluša

(za neupućenije u Trešnjića, ovaj je bio slijep, kao i ljubav što bi trebalo da je).
I, dogodi se prepoznavanje... fatalnost... osjećaj pripadanja koji možda ne artikulišemo svi na isti način, nazivamo istim imenom... ali, govore pogledi, pa i tijela (sve s organima

da ih ne zaobiđemo)... Ko od nas nije bio u stanju da kao skery, recimo

ne prolazi kroz faze patnje i grickanja noktitja... što nije tu, što nije kao prije... „Uspješne” raskide veze obezbjeđuje naša naglašenija sujeta i nekakav inat, 'ebem li ga šta li je... a to, nagalšavam da ja tako mislim, nema blage veze s hrabrošću. Samo smo dovoljno stoka da iznova i iznova pokušamo dalje... s nekim
novim,
boljim,
ovakvim-
onakvim... A smrtno sve listom, a be... Nema krštene urmašice koja će ti bez ce®emonije poslati sliku, pa sad odmah prijetim kako ću pravo s njima (ako ih kojim čudom dobijem) u Kurir

K'o da su estradne zveri, političari koji nam domovine spašavaju, jednu po jednu... zaštićena v®sta...
I šta ako se nekom zalomilo da povjeruje da je svijet bolji nego je? I da je ta osoba zbog koje se ubio dobila koju dimenziju viška, sjajila i nezasluženom zvezdicom s neba? Šta ako se jutrima i jutrima hrveš s mišlju kojoj na kraju ne odoliš? Ako si rekao to je moj izbor, moj život, želim da u grobu budem kraj te osobe...
Ne znam... ko me može pratiti, kapira. Ne bih da se bavim nekrofilijom, pa samo njih koji su to uradili da
konsultujem. Ne kocka se s ljubavlju, bar onom iskonskom. Jednom od najvažnijih stvari u životu. Rekoh i ostah živ, gubitnik, ja.
Da, ipsada da bi, NAROČITO NA FORUMU sad došlo do trenutnog pokolja





kad bismo slijedili... hrabrost... nekih da dignu ruku na sebe.
Da, slagao sam. Poznavao sam i momka koji se skoro ubio zbog duga u kladionici. Ista geografska širina. Ista meta. No, neki drugi uplivi... Mene je mimoišlo... Nadam se, ne kao Gedu Gluperdu... ja na korzo počeo da izlazim u drugom srednje, i to trotoarom
