САМОТЕРОРИЗМОМ СУНАРОДНИКА БОШЊАЦКО РУКОВОДСТВО ГРАДИЛО ПОЗИЦИЈУ ЖРТВЕ

[Marty Misterija]

Само неки делови, текст је дугачак:
....... Dobro je poznato, da je Stipe Mesic izabran za predsjednika Predsjedništava SFRJ uz pritisak Evropske unije i americke administracije i tada izjavio kako je njegova zadaca razbijanje Jugoslavije..................

........... Ovaj tekst je pokušaj da se na jedan specifican nacin ukaže na lice i nalicje proteklog gradanskog rata u BiH u kojem je istina bila prva žrtva,.............

Medutim, svojom specificnošcu isticala se politicka i propagandna orijentacija bošnjackog rukovodstva definisana "Islamskom deklaracijom " predsjednika SDA Alije Izetbegovica. Njome je data vizija islamizacije BiH u cijem je ishodištu islamski fundamentalizam. Politika Alije Izetbegovica je od pocetka rata dobila podršku islamskog svijeta, a kasnije zbog pritiska islamskog kapitala, neke zemlje Zapada otvoreno su se stavile u njihovu u podršku. Ministar inostranih poslova BiH Haris Silajdžic ucestvovao je avgusta 1991. godine na ministarskom sastanku OIK u Islamabadu a potom decembra 1991. godine u Dakaru, gdje je dogovorio pomoc i saradnju. Turski list "Dejli njuz" prenio je decembra 1992. godine stavove generalnog sekretara OIK Hamida al Gariba da je sa Alijom Izetbegovicem, tokom Razmazana (februar 1992) u Džedi dogovorio akciju na pomoci islamskog svijeta BiH

SDA je 10. juna 1991. godine, održala veliki skup odgovornih ljudi iz citave Bosne, na kojem je formiran Savjet za nacionalnu odbranu. To je bio onaj cuveni sastanak u Domu milicije u Sarajevu. Formirani Savjet je rukovodio "Patritskom ligom" i pripremama naroda za odbranu, ukljucujuci njegovo naoružavanje

 

[Marty Misterija]

U knjizi "Lukava strategija" nacelnik Štaba Armije BiH Sefer Halilovic navodi da je "Patriotska liga pocetkom 1992. godine brojala oko 120.000 ljudi, od kojih je 60-70.000 bilo naoružanih." i dalje navodi da je 2. decembra 1991. godine u Hrasnici informisao Aliju Izetbegovica o razvoju Patriotske lige. Zajednicki je 25. februara 1992. godine usvojena direktiva za odbrani BiH u kojoj je definisan neprijatelj: "SDS sa JNA i ekstrtemno krilo HDZ-a su naši neprijatelji " i shodno tome utvrdeni ciljevi i zadaci musimanskih snaga u narednom periodu.

Popis na dokument, kasnije nazvan Kutiljerov plan, stavili su Radovan Karadžic, Alija Izetbegovic i Mate Boban. Ocekivao se iskorak ka miru. Medutim, Izetbegovic je po nagovoru americkog ambasadora Vorena Cimermana iz Beograda povukao svoj potpis. Suština je u poznatoj Izetbegovicevoj izjavi: "Zbog mira ne bih žrtvovao samostalnost BiH, ali bih zbog samostalnosti žrtvovao mir", koja pokazuje opredjeljenost bošnjackog rukovodstva za oružanu borbu u ocuvanju BiH kao jedinstvene države u kojoj ce se moci putem majorizacije drugih naroda realizovati vlastiti ciljevi.

 

[Marty Misterija]

Francuski ministar inostranih poslova Rolan Dima, je u Kraj Montani optužio EU za velike greške prema SFRJ: "Prvo, Evropska unija nije shvatila razmjere krize i bez jasnog cilja organizovala je mirovnu konferenciju u septembru 1991. godine Drugo, prebrzo je priznala otcjepljenje republika i time sprijecila opšte rješenje krize i podstakla rat u BiH i, trece, pogrešno je obrazovala arbitražnu komisiju na celu sa Robertom Badinterom, cime su dogadaji ubrzani, suprotno sa mirovnim misijama .." I bivši državni sekretar SAD Henri Kisindžer istakao je 17. februara 1996. godine da je prevremeno priznavanje BiH bila greška medunarodne zajednice i americke administracije što je kasnije dovelo do oružanih sukoba.

. Ubrzo potom, Alija Izetbegovic je 12. aprila 1992. godine i pored upozorenja Žoze Kutiljera da se izbjegnu sukobi, izdao direktivu Republickom štabu TO BiH o napadu na jedinice i objekte JNA u BiH.

"Sastanci "Patriotske lige" održavani su na ulicama, u šumama, xamijama tako da smo prije pocetka dejstava 1992.godine imali 9 regionalnih i 103 opštinska štaba sa 98.000 naoružanih boraca. "

Šefko Hodžic u knjizi "Bosanski ratnici ", navodi izjavu Hasana Efendica, prvog komandanta Štaba TO RBiH, da je po ukidanju RŠTO BiH, 8. aprila 1992. godine uslijedila reorganizacija Teritorijalne odbrane BiH koja je 24. aprila imala 100.000 ljudi oružano spremnih da se po nalogu Predsjedništva BiH, ukljuce u borbu Na osnovu naredbe komandanta ŠTO RBiH, 29. aprila 1992. godine na prostoru BiH uslijedila je blokada kasarni JNA, napadi na vojna skladišta i njihovo zauzimanje i napadi na kolone vojnika.

Nakon toga, SRJ je podnijela protivtužbu protiv BiH. Tokom 2001. godine Haški tribunal je zatražio dostavljanje ratne arhive Predsjedništva R BiH. Komisija je nakon mjesec dana traganja konstatovala da u arhivi nema veceg broja zapisnika i zakljucaka sa sjednica Predsjedništva RBiH, što znaci da je Izetbegovcic sam o tome odlucio i da tužba nema legitimitet .

 

[Marty Misterija]

" Do koje su mjere mediji manipulisali govori mirovni posrednik EU lord Dejvid Oven, oktobra 1995. godine u TV emisiji BBC, posvecenoj samitu u Dejtonu. On je tada otvoreno optužio muslimansku vladu za medijske manipulacije i americku administraciju koja se na odreden nacin protivila okoncanju bosanskog gradanskog rata.

Po uputama americke propagandne agencije "Ruder i Fin" i drugih za snažniju kampanju Zapada, Bošnjaci su morali napravili spektakl krvi i stradanja sunarodnika kako bi stravicne slike izazvale gnušanje zapadne javnosti. Ubrzo je u Ulici Vase Miskina, u Sarajevu, 27. maja 1992. ispaljena granata na gradane u redu za hljeb. Ubijeno je 16, a ranjeno stotinu ljudi. Za zlocin su bez istrage istog dana optuženi Srbi, koji su, navodno, sa položaja oko Sarajeva ispalili minobacacku granatu. UNPROFOR je poveo detaljnu istragu.
Generalni sekretar Butros Butros Gali dobio je Izvještaj UNPROFOR o masakru u Sarajevu, u kojem je navedena odgovornost bošnjackih snaga za zlocin. Medutim, Izvještaj je namjerno zagubljen do 30. maja 1992. godine dok nije donijeta Rezolucija 757. o uvodenju sankcija prema SRJ. Kasnije izvinjenje Butrosa Galija zbog Izvještaja, bez srpske odgovornosti, nije promijenilo odnos.
Francuski general Pjer Mari Galoa u belgijskom listu "La libr Belžik", kaže: "Srbima je upucen ultimatum da bi bili kažnjeni za masakr..." Galoa napominje, da su prije masakra na ljude u redu za hljeb, muslimanske vlasti zatvorile ulicu sa obje strane, a predstavnike medija držali spremne da zabilježe krvavi spektakl. Novinarka Monika Ridler istice da je ovaj efekat podstakao Klintonovu administraciju da Srbe, kao navodne zlocince, kazni.

Potom je dopunila reportažu u Šternu", "Cajtu" i "Zi dojce cajtungu", i TV što joj je donijelo popularnost a broj navodno silovanih popeo na stotinu hiljada. Govoreci o "silovanjima" njemacki general Mahfred Opel, clan SDP, izjavio je da su samo tri žene u Njemackoj tvrdile da su silovane a brojka se popela na 150.000. "Medutim - kaže Opel - poslije se utvrdilo da su i te tri žene koje su davale izjave medijima imale njemacke pasoše prije pocetka rata u BiH".
Bošnjacka strana je na sarajevskoj pijaci Markale 5. februara 1994. godine iscenirala ekspoloziju granate. Od njenog dejstva ubijeno je 68, a ranjeno sto ljudi

 

[Marty Misterija]

Na istoj pijaci Markale u Sarajevu ponovljena je eksplozija 28. avgusta 1995. godine nazvana Markale - 2. U eksploziji je poginulo 33, a ranjeno 84 lica. Ruski istražni timovi iz UNPROFOR koji su obišli Markale utvrdili su da je medu žrtvama bio jedan broj leševa ranije poginulih. Medunarodni posmatraci su kasnije potvrdili da su timovi novinara sa kamerama i fotoaparatima cekali u susjednim ulicama spremni da zabilježe scene masakra mnogo su prije snimali nego što su stigle ekipe hitne pomoci. Americki obavještajni potpukovnik Džon E. Šraj kaže "Srbi nisu krivi za masakr na Markalama u Sarajevu".
Da bi zaustavio bombardovanje R. Srpske pukovnik Andrej Demurenko iz komande UNPROFOR je 2. septembra 1995. godine na konferenciju za štampu pojasnio dogadaj i pokazao kopiju izvještaja poslatog UN-u za kojeg je rekao: "Ovaj izvještaj falsifikuje dogadaj". Odmah poslije masakra državni sekretar SAD Voren Kristofer izjavio je kako "ima utisak da su to uradili Srbi", a Madlen Olbrajt, ambasador u UN pravdajuci bošnjacko rukovodstvo, izjavila je "da ne može, da vjeruje, da neko može gadati svoj narod". Detaljna istraga UN je za zlocin optužila Bošnjake a Srbi su opet bombardovani.
Na osnovu izjava bivših komandanata UNPROFOR, Mekenzija, Rouza, Brikmona i drugih, bošnjacko rukovodstvo organizovano je tokom sukoba u BiH provodilo samoterorizam nad svojim sunarodnicima, kako bi se predstavili svijetu kao žrtve. Kako se u Sarajevu vršio samoterorizam nad civilima piše podoficir kanadske vojske Džejms Dejvis, u knjizi: "Kanadski vojnik u jugoratu": "Nije pucano sa srpske strane. Ustanovljeno je da su Bošnjaci gadali svoju decu.. Tog jutra sam lako mogao da ubijem svakog pripadnika vojske bosanskih muslimana. Ovim ljudima ništa nije bilo sveto. Ponašali su se kao životinje. To nije bio poslednji put da su bosanski muslimani pobili svoj narod u dobro izrežiranim napadima. "
Eksperti UN potvrdili da je pri "bombardovanje" ljudi u redu za hljeb (27. maja 1992) najveci broj stradalih Srbi i da su zlocin pocinili muslimanski ekstremisti. Utvrdeno je da su "gadanje" Daglasa Herda, tokom posjete Sarajevu (17. jula 1992) izvršile muslimanske snage. Za eksploziju na groblju u Sarajevu (4. avgusta 1992) direkto su, prema izvještaju UN, odgovorni muslimani. Ubistvo americkog reportera, producenta ABC televizije, Davida Kaplana, u Sarajevu (13. avgusta 1992) bilo je plod aktivnosti muslimanskih ekstremista. Muslimanske snage su oborile italijanski vojni transportni avion G. 222 na prilazu Sarajevu (3. septembra 1992.). U svim slucajevima, prema izvještajima UN, srpske snage bile su izvan dometa, a oružje upotrebljeno protiv žrtava, nije bilo ono, koje su tvrdili muslimani.

 

[Marty Misterija]

Realnu procjenu stanja u BiH, dao je Karl G. Jakobsen, profesor Karlton univerziteta u Kanadi: "Postoji obimna dokumentacija o pristrasnosti u jugoslovenskoj krizi. Trgovinski embargo protiv Srbije je pravdan umješanošcu jugoslovenske armije u BiH iako je izvještaj UN potvrdio njeno povlacenje (izvještaj je objavljen tek nakon donošenja rezolucije). Stalno prisustvo Hrvatske vojske u Bosni nije izazvalo nikakve proteste.. Veliki dio te industrije se nalazi i u zonama bezbjednosti koje su odredile UN, cime se objašnjava cinjenica da je najveci broj ofanziva bosanskih muslimana pokrenut upravo iz tih zona".
"Vašington post" u tekstu bivšeg državnog sekretara SAD Henri Kisindžera 11. juna 1996. godine kaže: "Rat u Bosni je nastavak vjekovnog sukoba muslimanskih zavojevaca sa Srbima i Hrvatima. Tamo nikada nije postojala bosanska nacija. Tamo ne postoji prepoznatljiva bosanska kultura i jezik. Administracija Xorxa Buša je strašno pogriješila što je priznala Bosnu kao suverenu državu. Za razliku od Slovenije i Hrvatske, Bosna ne ispunjava istorijske kriterijume da bi se smatrala evropskom nacionalnom državom."