Samopouzdanje u minusu

Holy1

Ističe se
Poruka
2.632
Dobro veče.

Autorska tema.

Imam 25 godina. Protekle 3 godine imam osećaj koji me svakodnevno progoni..Osećaj bez samopouzdanja. Glupo je ovo napisati, ali da bi se lakše shvatilo neophodno je..Imam osećaj da sam nesposoban, glup, neznalica mislim da nemam no trunke samopostovanja. Nikad ovo nisam osećao do 2017. godine i od tad se ne menja situacija..Ne znam u čemu je problem. Dal su moji roditelji krivi što su me uvek smatrali za nesposobnjakovića, a brata kovali u zvezde jer voli novac pa kao uspešan
 
treba ti valorizacija okruzi se ljudima koji ce te stovati i govoriti u superlativ naravno zauzvrat ih moras ili uciniti nesta ili isto hvaliti u najmanju ruku i djevojku neku po mogucstvu da vidi nesta pozitivno u tebe ako nemoze onda i nju opskrbis necime i hvalice ti nazalost tako je al ako ti bas smeta taj osjecaj onda ti je to za ciniti
 
Dobro veče.

Autorska tema.

Imam 25 godina. Protekle 3 godine imam osećaj koji me svakodnevno progoni..Osećaj bez samopouzdanja. Glupo je ovo napisati, ali da bi se lakše shvatilo neophodno je..Imam osećaj da sam nesposoban, glup, neznalica mislim da nemam no trunke samopostovanja. Nikad ovo nisam osećao do 2017. godine i od tad se ne menja situacija..Ne znam u čemu je problem. Dal su moji roditelji krivi što su me uvek smatrali za nesposobnjakovića, a brata kovali u zvezde jer voli novac pa kao uspešan
Povrati samopostovanje ,cast i dostojanstvo.
Odrekni se necasnih stvari i razvijaj se u vrlinama.
To je pravi put za sve nas.Niko od nas nije savrsen.
I budi strpljiv.Rezultati dolaze polako.Samo treba biti istrajan.
I treba uzivati u dostojanstvu, casti,postenju ...To je bozanska lepota.
Ne osudjuj druge sto nisu takvi.To je posledica njihovih slabosti.
 
Dal je moj brat uspešan ne znam niti me interesuje, nikada to mi znak jednako nije stajao između USPEHA i karijere, novca, titula..

Ja svoje vrline svakodnevno razvijam, mislim da je to svačiji zadatak. Ali ljudi danas vole mangupe, tetovaze, novac i sl. Tetka mo svaki dan drži predavanja kao da sam pao sa marsa. U veloj mojoj familiji po 24h se priča o novcu i to je to Bog naše kuće kao i svačije druge danas..Ogromna nesloga u kući..Prijatelji koji su mi bili drahgi iz detinjstva su postali isti takvi.. Nadjemo se a on mi priča o tome koje patike planira da kupi, koji mu komšija auto vozi, koji auto planira on da kupi, koliko novca planira da ponese na letovanje, pa onda ogovaranje zasto neki njegov prijatelj ima vise nego on i sl. Mene od takvih razgovara zaboli glava i posle se mislim, jbt od 2h koliko smo sedeli u kaficu ja sam pričao tipa 5 minuta od toga i to samo klimao glavom a ovaj se udavio od priče..Sta se dešava sa ljudima? Imam osecaj kao sa marsa da sam pao..

Ja čitam knjige, odgojen sam u patriotskom duhu, volim plemenite ljude i lepe besede o nauci, o uobicajnim stvarima, o kulturi i istoriji naseg naroda, o drugim stvarima..Novac ne spominjem toliko često pa me svi gledaju kao debila. Stvarno ne trosim puno novca al ne zato sto sam kao štediša nego ne konzumiram alkohol, cigarete, slabo izlazim po klubovima, ne idem na skupa putovanja i elitne restorane, ne trosim mnogo novca na garderobu kao 99% mladih danas. Sve to me ne ispunjava i mislim da je život nešto drugo a ne guranje konstantno zaradjenog novca u potrosnju..Ne mogu da razmisljam i da me pogadja to sto neko ima skuplji auto od mene, ili sto onaj tamo ima lepsu devojku ili sto nemam diplomu fakulteta i sl. Živim život jednostavan.

Imam stan u gradu,a zivim na selu. Moji su imali mnogo više novca nego ja i videlo im se a meni se ne vidi. Moji su se druzili sa svima i propalicama i bogatima i ovakvima i onakvima a ja retko sa kim mogu da se druzim jer sam nako probirljiv.. I onda mi kazu nisam ni malo na moje ne valjam ništa, a samo ne razumeju da sma drugaciji nego oni..
 
Dobro veče.

Autorska tema.

Imam 25 godina. Protekle 3 godine imam osećaj koji me svakodnevno progoni..Osećaj bez samopouzdanja. Glupo je ovo napisati, ali da bi se lakše shvatilo neophodno je..Imam osećaj da sam nesposoban, glup, neznalica mislim da nemam no trunke samopostovanja. Nikad ovo nisam osećao do 2017. godine i od tad se ne menja situacija..Ne znam u čemu je problem. Dal su moji roditelji krivi što su me uvek smatrali za nesposobnjakovića, a brata kovali u zvezde jer voli novac pa kao uspešan
ti si sebe ugurao u osećaj niže vrednosti. Verovatno postoji trigger koji je to podstakao.Možda ti je neko nešto rekao ili si poredio sebe sa drugima na svoju štetu ili si nešto uradio pa zaključio da je bilo glupo. Moraš da shvatiš da osećaj manje ili više vrednosti.je samo iluzija,, da postoji samo u kontekstu. Možeš manje ili više da vrediš u nekoj oblasti života ali ne i generalno. Možeš da vrediš manje ili više od nekog u nekom sportu, u socijalizaciji, u matematici, u udvaranju devojkama, u duhovitosti, u pisanju poezije, u bilo čemu. Ta vrednost odražava tvoj nivo razvoja u toj oblasti života i ako uložiš dovoljno energije i vremena možeš da uvećaš svoj nivo razvoja u toj konkretnoj oblasti života. Ali ma kako briljirao ili bio loš u nekim oblastima života, generalno kao ljudsko biće ne vrediš ni manje ni više od drugih. Jednako si vredan sa najuspešnijim ljudima na svetu i jednako si vredan sa onim najmanje cenjenim. Shvati da je to što te muči samo iluzija da ne vrediš. Negde si u nekoj oblasti života razočarao sebe ali to ne znači da ne vrediš. Ako ti je ta oblast života bitna uloži više truda i vremena u to da napreduješ u toj oblasti života. Čak i inteligencija se razvija razmišljanjem.
 
Dobro veče.

Autorska tema.

Imam 25 godina. Protekle 3 godine imam osećaj koji me svakodnevno progoni..Osećaj bez samopouzdanja. Glupo je ovo napisati, ali da bi se lakše shvatilo neophodno je..Imam osećaj da sam nesposoban, glup, neznalica mislim da nemam no trunke samopostovanja. Nikad ovo nisam osećao do 2017. godine i od tad se ne menja situacija..Ne znam u čemu je problem. Dal su moji roditelji krivi što su me uvek smatrali za nesposobnjakovića, a brata kovali u zvezde jer voli novac pa kao uspešan
Mislim da je problem u tebi! Moraš sam sebi odgonetnuti zašto ti fali samopouzdanja.Obično se to dešava ljudima koji sami o sebi imaju mišljenje da "manje vrede".Ako ti roditelji "ruše" samopouzdanje i "kratke" ti krila, bolje da se distanciraš i nađeš sebi neki svoj mir.
 
Dal je moj brat uspešan ne znam niti me interesuje, nikada to mi znak jednako nije stajao između USPEHA i karijere, novca, titula..
Baš to sam te i pitala, podsetila me je tvoja situacija na jednog mog druga koji je realno super čovek, ali ga njegova porodica uopšte ne uvažava jer svira gitaru i čita filozofiju, a svi ostali u porodici su neki stručnjaci i lovatori. Kad su drugačiji sistemi vrednosti u pitanju tu nema pomoći. A i ne vidim zašto ti to utiče na samopouzdanje, to jest šta će ti njihovo odobravanje, kad ti očigledno uopšte ne veruješ u tu materijalističku priču. Verovatno si syeban zato što si u manjini, ali tako ti je to, navikni se, biće još gore :cool: Pozdrav!
 
Dal je moj brat uspešan ne znam niti me interesuje, nikada to mi znak jednako nije stajao između USPEHA i karijere, novca, titula..

Ja svoje vrline svakodnevno razvijam, mislim da je to svačiji zadatak. Ali ljudi danas vole mangupe, tetovaze, novac i sl. Tetka mo svaki dan drži predavanja kao da sam pao sa marsa. U veloj mojoj familiji po 24h se priča o novcu i to je to Bog naše kuće kao i svačije druge danas..Ogromna nesloga u kući..Prijatelji koji su mi bili drahgi iz detinjstva su postali isti takvi.. Nadjemo se a on mi priča o tome koje patike planira da kupi, koji mu komšija auto vozi, koji auto planira on da kupi, koliko novca planira da ponese na letovanje, pa onda ogovaranje zasto neki njegov prijatelj ima vise nego on i sl. Mene od takvih razgovara zaboli glava i posle se mislim, jbt od 2h koliko smo sedeli u kaficu ja sam pričao tipa 5 minuta od toga i to samo klimao glavom a ovaj se udavio od priče..Sta se dešava sa ljudima? Imam osecaj kao sa marsa da sam pao..

Ja čitam knjige, odgojen sam u patriotskom duhu, volim plemenite ljude i lepe besede o nauci, o uobicajnim stvarima, o kulturi i istoriji naseg naroda, o drugim stvarima..Novac ne spominjem toliko često pa me svi gledaju kao debila. Stvarno ne trosim puno novca al ne zato sto sam kao štediša nego ne konzumiram alkohol, cigarete, slabo izlazim po klubovima, ne idem na skupa putovanja i elitne restorane, ne trosim mnogo novca na garderobu kao 99% mladih danas. Sve to me ne ispunjava i mislim da je život nešto drugo a ne guranje konstantno zaradjenog novca u potrosnju..Ne mogu da razmisljam i da me pogadja to sto neko ima skuplji auto od mene, ili sto onaj tamo ima lepsu devojku ili sto nemam diplomu fakulteta i sl. Živim život jednostavan.

Imam stan u gradu,a zivim na selu. Moji su imali mnogo više novca nego ja i videlo im se a meni se ne vidi. Moji su se druzili sa svima i propalicama i bogatima i ovakvima i onakvima a ja retko sa kim mogu da se druzim jer sam nako probirljiv.. I onda mi kazu nisam ni malo na moje ne valjam ništa, a samo ne razumeju da sma drugaciji nego oni..
Ni jedna borba za vrlinu nije laka.
Dostojan vrlina je onaj ko je spreman da se zrtvuje za vrline.
Koliko ulazes- toliko dobijas.
Vrli ljudi su retki ljudi .Ne ocekuj da ces ih sretati na svakom koraku. Nauci da zivis sa tim.
Cuvaj ih kada ih nadjes.
 
Dobro veče.

Autorska tema.

Imam 25 godina. Protekle 3 godine imam osećaj koji me svakodnevno progoni..Osećaj bez samopouzdanja. Glupo je ovo napisati, ali da bi se lakše shvatilo neophodno je..Imam osećaj da sam nesposoban, glup, neznalica mislim da nemam no trunke samopostovanja. Nikad ovo nisam osećao do 2017. godine i od tad se ne menja situacija..Ne znam u čemu je problem. Dal su moji roditelji krivi što su me uvek smatrali za nesposobnjakovića, a brata kovali u zvezde jer voli novac pa kao uspešan
U ovom moru fejk samopouzdanja nikakav ti problem nemas svi ste isti
 
Svi od tebe imaju nekakva očekivanja, šta znam..Ne obazirem se toliko na to. Smeta mi svaka vrsta podcenjivama bilo koga. Ja se uvek stavljam na stranu onog ko je ugrožen automatski.

Imam rodjaka koji je jako pobožan i svi ga zbog toga omalovazavaju i pljuju u familiji, cak i rodjeni brat a ja ga stalno branim..Šta znam valjda prepoznajem sebe pa nesvesno to činim, stajem na stranu slabijem. Ma nije. Ja sam po prirodi takav da mislim da svi zaslužuju da imaju poštovanje bez obzira na način života koji su izabrali a ne ono što je toga meseca u "trendu".

Ispred svakog pojedinca danas se stavljaju očekivani kriterijumi koje je postavio ovaj moralno posrnuli svet..Ko ne sledi kriterijume nije dostojan čoveka..

"Nemoj da imaš svoje mišljenje, samo se prilagodi..Kako tvoji vršnjaci tako i ti. Lezi pred rudu i ćuti." - Tako danas setuju decu roditelji. Onda se čudimo otkud toliko poltrona i podrepaša...
 
Svi od tebe imaju nekakva očekivanja, šta znam..Ne obazirem se toliko na to. Smeta mi svaka vrsta podcenjivama bilo koga. Ja se uvek stavljam na stranu onog ko je ugrožen automatski.

Imam rodjaka koji je jako pobožan i svi ga zbog toga omalovazavaju i pljuju u familiji, cak i rodjeni brat a ja ga stalno branim..Šta znam valjda prepoznajem sebe pa nesvesno to činim, stajem na stranu slabijem. Ma nije. Ja sam po prirodi takav da mislim da svi zaslužuju da imaju poštovanje bez obzira na način života koji su izabrali a ne ono što je toga meseca u "trendu".

Ispred svakog pojedinca danas se stavljaju očekivani kriterijumi koje je postavio ovaj moralno posrnuli svet..Ko ne sledi kriterijume nije dostojan čoveka..

"Nemoj da imaš svoje mišljenje, samo se prilagodi..Kako tvoji vršnjaci tako i ti. Lezi pred rudu i ćuti." - Tako danas setuju decu roditelji. Onda se čudimo otkud toliko poltrona i podrepaša...
To je zato sto je cena casti visoka...ali vredi.
 
Dobro veče.

Autorska tema.

Imam 25 godina. Protekle 3 godine imam osećaj koji me svakodnevno progoni..Osećaj bez samopouzdanja. Glupo je ovo napisati, ali da bi se lakše shvatilo neophodno je..Imam osećaj da sam nesposoban, glup, neznalica mislim da nemam no trunke samopostovanja. Nikad ovo nisam osećao do 2017. godine i od tad se ne menja situacija..Ne znam u čemu je problem. Dal su moji roditelji krivi što su me uvek smatrali za nesposobnjakovića, a brata kovali u zvezde jer voli novac pa kao uspešan
treba ti primalni krik
i bićeš kao nov
naravno da su roditelji krivi
ah i to je takodje tipicno da se favorizuje jedno dete, sve da vas ima i petoro brace jedan uvek mora da bude naj
kako bi inace roditelji ziveli ako su svesni da nisu uspeli da naprave nijednog spisobnog coveka, to bi njima urusilo samopouzdanje
ovako, ceo bisag stavljaju na tvoja ledja.
pa ga ti nosi ceo zivot sa sobom.
 
Твој проблем је што читаш филозофију, али ти не улази у главу. Читај ово на свака два сата, наредних годину дана.

filozofija.jpg
 
Sramota ih je pred ljudima i pred rođacima od mene...Sramota ih je mog razmišljanja.A šta ja da radim?
Definitivno da batalis to sto ti roditelji pricaju trudi se da ih maksimalno ignorises, svaka ti cast sto si ga batalio al si se i dobrano iscimao te 4 godine i izgubio to vreme
Nista strasno izgubio si par godina ali je i dalje zivot pred tobom radi i guraj svoju pricu vise provodi vremena s tim rodjakom kog si spomenuo a manje slusaj zatucanu okolinu
 
Poslednja izmena:
Moj problem je ljudi što nisam završio fakultet. To moji roditelji ne mogu da prihvate nikako...Njih je sramota od mene. Dosao sam do diplomskog rada i resio da ne završim, radim ko fizikalac.
Uvek možeš da radiš kao fizikalac ako to želiš, ali kad si već stigao do diplomskog zašto ne uložiš još malo vremena i energije i diplomiraš? Možda ti to vrati sampouzdanje. Bar nećeš više biti crna ovca u familij. Možda ti se diplomski čini kao nešto mnogo teško u odnosu na prethodne ispite, ali nije tako. Možda ti se čini da je već mnogo prošlo otkako si prekinuo studije i da je kasno da diplomoraš, ali nije. . Razumeo bih tvoj stav jedino ako ti se nimalo ne sviđa to što si studirao i ako je to bio izbor tvoje porodice a ne tvoj.
 
Uvek možeš da radiš kao fizikalac ako to želiš, ali kad si već stigao do diplomskog zašto ne uložiš još malo vremena i energije i diplomiraš? Možda ti to vrati sampouzdanje. Bar nećeš više biti crna ovca u familij. Možda ti se diplomski čini kao nešto mnogo teško u odnosu na prethodne ispite, ali nije tako. Možda ti se čini da je već mnogo prošlo otkako si prekinuo studije i da je kasno da diplomoraš, ali nije. . Razumeo bih tvoj stav jedino ako ti se nimalo ne sviđa to što si studirao i ako je to bio izbor tvoje porodice a ne tvoj.
Hvala ti na savetu, ali na moj izbor fakulteta je uticala okolina i roditelji. Ne bih se bavio IT poslom u životu, a i protivnik sam današnjeg školskog sistema takav kakav jeste. Sve u svemu čitam i pisem svakodnevno, ja sam taj diplomski rad napisao stoji mi u fioci, ali nisam želeo da odem na odbranu. Maltretiran sam kao osnovac od strane majke da budem što bolji đak, imao sam traume. Čak je doslo do toga da se sećam da sam jednom prilikom rekao kumi da bih voleo da mi majka umre, tada sam isao mozda 6-7 razred..I naravno ona je to prenela mojoj majci i nastali su problemi, nije htela sa mnom da razgovara i plakala je i sl. Imao sam jako stresno iskustvo kao mali što se tiče toga..

Šta god ja mislio moji me nikad nisu podržali ni u čemu, ali nikada. Brata su uvek podržavali jer im je bliži po shvatanju..Cak mi je bilo do te mere neprijatno kada su na jednoj slavi oba moja roditelja negirali da sam njihovo dete iz razloga što nisam na njih ni malo, ne mogu da vam opisem kako sam se u tom trenutku osecao..
 

Back
Top