- Poruka
- 40.095
Primetio sam u dosadasnjem zivotu pretezno dva tipa samokriticnosti. Jedni apstraktno govore o svojim manama na nacin "i ja sam covek od krvi i mesa, imam ja mnogo mana", ali kad im neko konkretno ukaze na neku, sujeta im se alarmira, gard se podigne, oni se unezvere i polude, ne priznajuci nikada da ona stvarno postoji i bezrezervno je odricuci, cak neretko krenu i u kontra napad. Drugi, oni nesto benigniji, manje sujetni (a mozda i ne), u sustini vole da ih kritikujete za one mane koje su i njima simpaticne, tipa da im kazete "ti si malo na svoju ruku" ili "ti si lud", tj vole da se govori o onim osobinama koje su samo deklarativno mane, a koje oni uopste i ne dozivljavaju sustinski kao nedostatke, vec kao deo svog identiteta, ponoseci se njima, te im vasa kritika ustvari laska. Recimo, danas ljudi vole kad im kazete da su asocijalni, da se ne uklapaju u drustvo, da su opsesivno-kompulzivni, itd itd, imponuje im to, cak i sami o sebi tako pricaju. U taj drugi tip ljudi verovatno spada vecina ljudi, toboz spremnih da prihvate kritiku, ali samo onu koja im ne cacka po sujeti, to je tip "kritikuj me, ali za ono za sta ja hocu da me kritikujes" ljudi.
Svoje realne mane, one koje nas zaista tiste, kojih se stidimo, koje su nam ogavne, krijemo duboko u nama, zakljucane u podrumu nesvesnog pod katancem u arhivi "strogo poverljivo".
Sticete li takav dojam? I kako uopste navesti nekoga (i samog sebe) da pokusa da pogleda u oci realnim problemima i pomoci mu da se pravilno orijentise u resavanju onih najcrnjih mana zloslutnica koje mu predstavljaju realnu prepreku u svakodnevnom zivotu, satiru ga da toga mozda nije ni svestan, a ne mu samo ponavljati fraze koje zeli da cuje i cinite njegove mane i poremecaje simpaticnim?
Svoje realne mane, one koje nas zaista tiste, kojih se stidimo, koje su nam ogavne, krijemo duboko u nama, zakljucane u podrumu nesvesnog pod katancem u arhivi "strogo poverljivo".
Sticete li takav dojam? I kako uopste navesti nekoga (i samog sebe) da pokusa da pogleda u oci realnim problemima i pomoci mu da se pravilno orijentise u resavanju onih najcrnjih mana zloslutnica koje mu predstavljaju realnu prepreku u svakodnevnom zivotu, satiru ga da toga mozda nije ni svestan, a ne mu samo ponavljati fraze koje zeli da cuje i cinite njegove mane i poremecaje simpaticnim?