Samo neinteligentni ljudi misle da život ima svrhu

Koja promjena? Zene i djeca nikad ne bi dosli do rijeci kad demokratija ne bi bila smisao po sebi. Sloboda i jednakost vode kuda? Bilo ih je u staroj Grckoj, eto vam pa dokazite da je to progres. Kuda su stari Grci napredovali u demokratiji? Demokratija u staroj Grckoj postoji od 462 godine pne, neka neko dokaze da je tad nastupio progres...! Nastupila je antidemokratija koja 90% cini starogrcku kulturu! Procitajte Platonovu drzavu pa dokazite da je bio starac u trenutku pisanja drzave. Ili Aristotelovu Etiku. Svuda se vidi samo ustanak robova, jer zene i djeca jesu robovi. A onda kad malo odrastu dobiju po zubima od svoje vlastite djece. I onda se polako usunja misao da su djeca samo trosak i daje pametnije bjezati iz demokratije u strane zemlje, odnosno u "turizam".

Sve se to ponavlja, zahvaljujuci glupoj vecini koja ne shvata sta joj se desava. Samo zato se istorija ponavlja, samo zato.

I sve sto su filozofi ikad htjeli je da uzmu manji broj pametnih ljudi i osnuju novo drustvo u kojem zene i djeca nemaju pravo glasa!

Tako i nasi stari, nisu davali pravo glasa zenama i djeci. Jer je ispravno da mudri zbore i vladaju.
Mladi smiju najvise da nose oruzje i da slusaju naredjenja.
U protivnom smrt i njima i nama.
Nemoj tako...
 
"Mudri znaju da uživaju, misaono celim bićem se predaju, u, dražesno-čarobnim, svetovima žene i knjige. Samo tada zaboravljaju na sve druge životne brige i želja im je, uvek mnogo jaka, da se što više užive i briljantno odigraju ulogu glavnog junaka … Oni koji to ne znaju i, onako slučajno, u te, prelepo-očarljive, svetove zalutaju, ne mogu u tim svetovima da uživaju, jer im je volja mlaka i život im je namenio ulogu bedaka … " ❤✍🤫 - Krstan Đ. Kovjenić

KNJIGA - DAMA1.jpg
 
"Mudri znaju da uživaju, misaono celim bićem se predaju, u, dražesno-čarobnim, svetovima žene i knjige. Samo tada zaboravljaju na sve druge životne brige i želja im je, uvek mnogo jaka, da se što više užive i briljantno odigraju ulogu glavnog junaka … Oni koji to ne znaju i, onako slučajno, u te, prelepo-očarljive, svetove zalutaju, ne mogu u tim svetovima da uživaju, jer im je volja mlaka i život im je namenio ulogu bedaka … " ❤✍🤫 - Krstan Đ. Kovjenić

"Lep je paun, i krasan, i s perjem se dici, ali bi se postidio da zna kako krici."
-- Dositej Obradovic
 
Baron je, kad je spomenuo svrhu, čini mi se, mislio na onaj vid, odnosno, onu kategoriju tog pojma koja se odnosi na razloge postojanja univerzuma, a ne na promišljanje ciljeva koje ljudi sebi postavljaju. U tom slučaju je on u pravu. Nema svrhe ili neke namjere postanka svijeta. Mi vidimo samo stihiju i kaos, a prauzroke postanka nismo dokučili, a upitno je da li uopće i možemo to učiniti. Dovoljno bi bilo da nas neko lutajuće nebesko tijelo satre, a verovatnost tog događaja uopće nije mala, pa da sve dileme oko toga nestanu.
 
КАКВА ЈЕ ОВО ПРЕВАРА ОД ЧОВЕКА!!! али није нормалан!
још му је и дозвољено да има свој универзитет???? мајко мила!
људи или му идите слупајте му тај универзитет или беште из србије

Naslov zvuci kao da je otrgnut iz najsenzacionalistickijeg broja Zone sumraka.
 
Misljenja sam da um ne moze naci ''pravu 'svrhu'' on je sazidan od definicija i nametnutih izbora itd itd tako da ni misljenje iz uma ne moze biti stabilno ,no naravno u nedostatku ''prave svrhe'' um pronalazi fiktivnu ,bavi se poluistinama jer tako mora da bi opstao jer covek bez neke svrhe jako tesko pregura dan ,naravno sad se namece pitanje sta je PRAVA SVRHA,ja je jos otkrio nisam ali ima veze sa tvorcem ,Bogom jer kad izvrtis sve vijoke u umu mozes se samo predati ,samo udaras u misli i vratis se na pocetak ,um se mora ''preskociti ''ako se razumemo a tu onda ulzimo na Boziji teren jer jednostavno nema sta drugo ....ja sam dotle stigao ...voleo bi cuti misljenja drugih
 
...i uživaju u istom.

Bukvalno se prisećam svih ljudi koje znam. Oni koji najviše vole život i najsrećniji su plus se najviše trude ubedljivo nikad nisu inteligentni i duboki, nego krajnje površni, ograničeni, često i očigledno glupi ljudi. Ono što ih čini upornim i punim života jeste mogućnost da se zakače za neki fiktivni smisao/svrhu života u koju su dovoljno tupavi da poveruju, i onda iz toga kao slepi miševi crpe beskrajnu energiju za življenje. Objektivan smisao života ne postoji i nije ga moguće utvrditi, moguće je samo tvrditi da je ovo ili ono svrha i hvatati se za to kao pijan za plot. Sve je prolazno, i porodica, i deca, i ljubav, i novac, i slava, i karijera, pa i zabava... sve ima kraj, prolazi, osim smrti, ma šta čovek radio završiće kao truplo. Ali odlika ovih ljudi je da nemaju takav stav, nego sebe hrane jednom vrstom prisvojene fikcije. Tupi su i samim tim u stanju da poveruju i sebe ubede da je nešto u životu zaista važno i trajno. Zato je naprimer većina doktora nauka koje sam upoznao zapravo tupava i neosvešćena o životu, oni ne žele da razmišljaju o tome da će njihov ugled jednom proći, sve su dali za to i hrane se tim kao pijavice. Isto je i sa roditeljima i decom, na planeti ima sedam milijardi ljudskih bića, ali oni se hvataju za svoj "uspeh" ubedjeni da su iznad onih koji nemaju decu i porodice, ne shvatajući da će i oni i ta deca vrlo brzo da budu raspale lešine, kao i svi drugi. Ovo su samo blaži primeri, ima naravno i drugih, i medju filozofima nažalost ima dosta ovih "meraklija" što se zakače za nekakav pro-life filozofski sistem i žive po njemu kao pomahnitali. Stoicizam, ničeizam, komunizam, religije, self-help, new-age motivacija i uspeh... you name it. Iako nemaju realan dokaz da je sve to tako, da je išta od toga zaista važno, niti će ga imati. Mogu samo da nagadjaju, a jedino moranje i izvesnost u životu je smrt, ali oni istrajavaju kao guske u magli. Otkud ova i ovolika ubedjenost?

Sjajan primer ovoga o čemu pričam je ovaj lik. On je negde kao tinejdžer koji je spavao na ulici otkrio motivaciju i motivacione knjige, i uhvatio se za to kao ker za šniclu. I ne pušta, već decenijama, siguran da je provalio smisao života. U medjuvremenu je stekao i doktorat, lovu, postao poznati motivacioni govornik... njegov heroj je Martin Luter King o kom on ne zna ništa, ali uporno sav zajapuren urla i citira ga svako malo, ne znajući recimo da je dotični "borac za ljudska prava" privatno bio najobičniji ološ i cinični bludnik. Ostali idoli su naravno Stiv Džobs, Elon Musk, Bil Gejts i ostala super-uspešna bratija. Ima još dosta ovakvih primera, ali navodim njega jer mi je smešan dok ubedjuje mlade košarkaše po srednjim školama da se okanu provoda, alkohola i žena i da samo vežbaju jer je uspeh jedina svrha.

Svrha je uživati u životu a to upravo rade inteligentni ljudi. Jedan dio ljudi kopira šta drugi rade ili roditelje i ponaša se kao da je sretan. Mislim da si te dvije svari pobrkao. A ljudi koji ne uživaju koristeći razlog da će sve proći su obično razmaženi ljudi ili mamine maze (nema nikakve veze sa inteligencijom) nespremni da se brinu o sebi.
 
Ne znam nekako mi je totalno besmisleno da sam tu samo jer sam bio najbrži spermatozoid i da je neki drugi bio brži ja nikad ne bih imao svest. Deluje malo neverovatno da je život tako glup.
S druge strane, recimo umre devojka od 21 godinu, iznenada, zbog problema sa plućima, moralno uzvišena, neporočna i dobra osoba. Umre dan nakon susreta sa mnom u kom je bila puna elana i delila planove. Nikakvi tragovi bolesti se na njoj nisu videli. I eto, tako razmišljam o njenom životu, planovima, odricanjima i željama i ne mogu da nađem nikakvu svrhu življenja osim one - živi život u svakom trenutku ili živi jer si živ.
A da verujem u nešto što je neko rekao pre 2000 godina mi je posle svega teško, ne znam, sve te religije mi se čine samo kao priče nekih ljudi koji su davno živeli.

Ka ta stro fa
 
...i najbitnije, kada bi ljudi bili OZBILJNO svesni svoje smrtnosti i prolaznosti, mislim da bi se i drugačije ophodili jedni prema drugima, ovako svima u glavi stoji da je ovo kao prolazno, da će neko to sve da prepegla, da ima nešto bolje iza, itd.... mislim da bi se više voleli i cenili i poštovali, tj rata možda ne bi ni bilo.
A brisanje straha od smrti je bilo osobeno za one vladare, kojima je trebala marva da gine, mislići da ide u neko bolje mesto, kao vikinzi nekad, ili muslimanski extremisti danas.
....
Isti sistem vladavine primenjuju recimo SNS+AV nad svojim stadom, opšte je propast svuda al se od stada izričito ZAHTEVA DA VERUJE da će nekad u budućnosti biti bolje!
I stado veruje...isto tako je i sa Hrišćanstvom i ostalim religijama, recimo muslimani VERUJU da će u raju biti sa 88 devica! I da zbog tioga vredi UBIJATI druge ljude?!


"Kada bi ljudi bili svjesni...", u tome i jeste srž zablude...
Čovjek niti misli niti razumije, niti shvata, jer čovjek je svršen čin mišljenja, razumijevananja i shvatanja, tj. posledica/krajnji ishod stvaranja iskustva. Ova vrsta iskustva je 'ljudska' i sve što je u domenu tog-ljudskog iskustva je ograničeno uslovima i svjesnošću koji ga determinišu.

Šta je onda istina koja se previđa kada mislimo o 'čovjeku' i samim tim i o smislu njegovog postojanja?

Istina je da je čovjek stvorenje, izraz nečeg sasvim drugačijeg od same pojave. To nepojavno nešto je naše biće, koje iz sopstvene svijesti stvara čovjeka (za sebe), dok pri tom svoju volju i pažnju transcendira u ono što stvara centrirajući se s tim u njemu, poistovjećujući postojanje (sebe) sa tim ispoljenjem.

I zamisli sada, ako je biće u tom postajućem stvorenju, u ispoljenju, nesvjesno sebe (postojanja), te misli da je čovjek onaj koji nešto misli, razumije i shvata, zamisli gdje mu je domet; domet svih njegovih saznanja mu je u smrti. Smrt je za njega kraj postojanja i stoga eliminiše potrebu za traganjem istine o sopstvenoj pojavi. U smrti nalazi smisao. I ako bi bilo kao što trvdiš, da svako shvati smisao svoje smrtnosti, to nikako ne bi dovelo do boljitka odnosa među takvim ograničenim jedinkama, naprotiv, tada bi se nagon samoodržanja još više naglasio i svako bi težio da produži svoju egzistenciju bar jedan dan duže ne razmišljajući o onom drugom, već o sebi.

Zar upravo to uveliko već nije stvarnost egocentričnog/materijalističkog postojanja?

Jedino kada biće postane svjesno sebe u čovjeku ono može tragati sa istinom o sebi, pri čemu će mu se otkriti i istina o čovjeku, kao i svim pojavama. Jedino tada će biće, videći sebe (Jedno) u svim pojavama imati mogućnost da se odrekne straha od smrti kao i potrebe da se iz tog straha bori za opstanak. Kada se svjesnost bića ispuni znanjem-o-sebi nestaje potreba za opstankom a na njeno mjesto se postavlja život i odgovornost za izbor koji čini. Izbor tad postaje jedino o čemu biće tad vodi računa, jer je izbor posledica slobodne volje a slobodna volja je neprikosnovena moć koju biće ima unutar tvorevine. Kada je slobodna volja osviješćena znak je da je i istina o sebi-biću osviješćena što sobom donosi i kvalitet življenja kao proizvod svjesnog biranja.

Smisao čovjekovog postojanja je stoga u njegovoj duši, a duša je iskonski plan samorealizacije bića. Kao što je duša iskonski plan samorealizacije bića kao čovjeka, tako je duša podjednako iskonski plan samorealizacije bića u svim svojim ispoljenjima. Stoga, osvješćavajući slobodnu volju mi uistinu imamo zadatak da osvijestimo našu dušu.

Smisao postojanja ispoljenja (čovjeka recimo) je samorealizacija potencijala našeg bića, dok je smrt nevidljiva granica koja dijeli dva autentična iskustva, dvije autentične kontinuirane predstave oličene u nivou osvješćenosti bića unutar tog ispoljavajućeg potencijala. Biće će se ispoljavati kao čovjek sve dok se potencijal 'čovjeka' u potpunosti ne realizuje, a onda će se biće projektiovati u ispoljenje višeg oblika svjesnosti tog potencijala.

Što je viši nivo svjesnosti u ispoljenju i znanja o sebi (biću-postojanju) su veća a samim tim i shvatanje o smislu svog ispoljanja je veće. Harmonizacija nagona za ispoljenjem i ispoljenja se ostvaruje upravo saznanjem istine. Moglo bi se reći: "Smisao ispoljenja je ispoljenje u kojemu tragamo za njegovim izvorom, za sopstvenom istinom".

Kada je pronađemo u svemu vidimo sebe. Jedino tada možemo birati svjesno.
 

Back
Top