Šah bi trebao biti samo zabava i rekreacija za opuštanje.
Šah ne može i ne smije zamijeniti druge životne vrijednosti, jer šah je samo gubljenje vremena u odnosu na korisnije mentalne radnje koje su korisne u svakodnevnom životu.
Šah je beskoristan za razvijanje i prijenos inteligencije na ostala životna područja, kao i umjetnost slikanja, glazbena vještina... Jer šahovske vještine nisu nimalo prenosive na druge vrste inteligencije u svakodnevnom životu, doslovce se ni s čim ne preklapaju. Šah ne čini osobu ništa pametnijom od osobe koja ne igra šah. Šahovska vještina primjenjiva je samo u šahu, jer šah je umjetnost analize na ploči, i u šahu šahisti briljiraju, a šahovska vještina se može vrlo dobro prenijeti na društvene igre gdje se vizualizira u nizu okomito i vodoravno, poput igre 4 u nizu, Go, u tim igrama dolazi do preklapanja vještina... Ali u igri Dama se vizualizira samo okomito, pa u igri dame šahovska vještina je već nešto osjetno manje prenosiva nego u ove dvije. Recimo npr. vještina vizualizacije u Rubikovoj kocki, nema nikakve veze s vještinom vizualizacije u šahu. Igranje šaha na slijepo nije ništa drugo nego samoanaliza pozicija koje se znaju napamet, a ta je vještina poput pjesme u školi koju djeca uče napamet i u glavi zamišljaju gdje koja riječ stoji. Šah je beskoristan trening. Nešto vrlo malo može potaknuti djecu do 12-13 godina čiji se mozak razvija, ali vrlo malo je i korisno za njih. Šah je vrlo blago koristan za djecu, i ne dobiva se ništa uvođenjem škole šaha u obrazovni sustav. Eventualno do 7. razreda, i onda šah kao slobodna aktivnost je nepotreban. Šah je beskoristan alat koji ljudima s nerazvijenom samosvjesnom inteligencijom daje iluziju da rade nešto korisno.
Šah je jeftin sport.
Ako vas šah zabavlja i opušta, igrajte šah, ali samo iz zabave, on vam ne smije i ne može zamijeniti prioritete.
Ne treba se upuštati u to nauštrb drugih i ozbiljnijih zanimanja. Šah je vjerojatno koristan za Alzheimerovu bolest, Parkinsonovu bolest, demenciju... ali i druge mentalne vježbe koje su korisnije u svakodnevnom životu od šaha, poput redovitog obrazovanja, rješavanja matematičkih zadataka, smišljanja poslovnih projekata itd.
Kaže se da će doći do prijenosa vještina ili sposobnosti između različitih područja u mjeri u kojoj postoji preklapanje između uključenih vještina. Čini se da dokazi pokazuju da je, uz iznimke, prijenos između zajedničkih bliskih polja, dok je između udaljenih polja vrlo rijedak, iako se može dogoditi. Nakon treninga, izvedba se poboljšava na zadacima koji se preklapaju u potrebnom podražaju ili odgovoru, ali ne i dalje. Prijenos vještina do te mjere da su znanja i postupci koji se koriste između zadataka isti. Ako se vještine oslanjaju na različite metode ili ideje, obuka jedne neće pomoći drugoj. Trening mozga ne uspijeva jer se fokusira na vrlo usku vrstu zadatka. Ocjenjivanje dobre šahovske pozicije i dobrih poslovnih odluka ne koriste isti proces. Stoga vas učenje šahovske strategije ne čini strateškim ili učinkovitijim na poslu. Moramo odustati od lažnog obećanja da se široke vještine mogu izvući iz prakse na uskim zadacima. Trening mozga je slijepa ulica.
Teretana je pravi svijet za vaš um.
To vam govori jedan dugogodišnji šahist.
Smatrate li da šah poboljšava inteligenciju u ostalim područjima van šaha, poboljšava li akademski uspjeh, poboljšava li logičko zaključivanje, vizualizaciju, koncentraciju, planiranje, donošenje odluka, strategiju, vojnu taktiku, analitiku, analizu, pamćenje, koncentraciju, razmišljanje u nizu, da li je šahovska vještina u drugim područjima prenosiva?
Šah ne može i ne smije zamijeniti druge životne vrijednosti, jer šah je samo gubljenje vremena u odnosu na korisnije mentalne radnje koje su korisne u svakodnevnom životu.
Šah je beskoristan za razvijanje i prijenos inteligencije na ostala životna područja, kao i umjetnost slikanja, glazbena vještina... Jer šahovske vještine nisu nimalo prenosive na druge vrste inteligencije u svakodnevnom životu, doslovce se ni s čim ne preklapaju. Šah ne čini osobu ništa pametnijom od osobe koja ne igra šah. Šahovska vještina primjenjiva je samo u šahu, jer šah je umjetnost analize na ploči, i u šahu šahisti briljiraju, a šahovska vještina se može vrlo dobro prenijeti na društvene igre gdje se vizualizira u nizu okomito i vodoravno, poput igre 4 u nizu, Go, u tim igrama dolazi do preklapanja vještina... Ali u igri Dama se vizualizira samo okomito, pa u igri dame šahovska vještina je već nešto osjetno manje prenosiva nego u ove dvije. Recimo npr. vještina vizualizacije u Rubikovoj kocki, nema nikakve veze s vještinom vizualizacije u šahu. Igranje šaha na slijepo nije ništa drugo nego samoanaliza pozicija koje se znaju napamet, a ta je vještina poput pjesme u školi koju djeca uče napamet i u glavi zamišljaju gdje koja riječ stoji. Šah je beskoristan trening. Nešto vrlo malo može potaknuti djecu do 12-13 godina čiji se mozak razvija, ali vrlo malo je i korisno za njih. Šah je vrlo blago koristan za djecu, i ne dobiva se ništa uvođenjem škole šaha u obrazovni sustav. Eventualno do 7. razreda, i onda šah kao slobodna aktivnost je nepotreban. Šah je beskoristan alat koji ljudima s nerazvijenom samosvjesnom inteligencijom daje iluziju da rade nešto korisno.
Šah je jeftin sport.
Ako vas šah zabavlja i opušta, igrajte šah, ali samo iz zabave, on vam ne smije i ne može zamijeniti prioritete.
Ne treba se upuštati u to nauštrb drugih i ozbiljnijih zanimanja. Šah je vjerojatno koristan za Alzheimerovu bolest, Parkinsonovu bolest, demenciju... ali i druge mentalne vježbe koje su korisnije u svakodnevnom životu od šaha, poput redovitog obrazovanja, rješavanja matematičkih zadataka, smišljanja poslovnih projekata itd.
Kaže se da će doći do prijenosa vještina ili sposobnosti između različitih područja u mjeri u kojoj postoji preklapanje između uključenih vještina. Čini se da dokazi pokazuju da je, uz iznimke, prijenos između zajedničkih bliskih polja, dok je između udaljenih polja vrlo rijedak, iako se može dogoditi. Nakon treninga, izvedba se poboljšava na zadacima koji se preklapaju u potrebnom podražaju ili odgovoru, ali ne i dalje. Prijenos vještina do te mjere da su znanja i postupci koji se koriste između zadataka isti. Ako se vještine oslanjaju na različite metode ili ideje, obuka jedne neće pomoći drugoj. Trening mozga ne uspijeva jer se fokusira na vrlo usku vrstu zadatka. Ocjenjivanje dobre šahovske pozicije i dobrih poslovnih odluka ne koriste isti proces. Stoga vas učenje šahovske strategije ne čini strateškim ili učinkovitijim na poslu. Moramo odustati od lažnog obećanja da se široke vještine mogu izvući iz prakse na uskim zadacima. Trening mozga je slijepa ulica.
Teretana je pravi svijet za vaš um.
To vam govori jedan dugogodišnji šahist.
Smatrate li da šah poboljšava inteligenciju u ostalim područjima van šaha, poboljšava li akademski uspjeh, poboljšava li logičko zaključivanje, vizualizaciju, koncentraciju, planiranje, donošenje odluka, strategiju, vojnu taktiku, analitiku, analizu, pamćenje, koncentraciju, razmišljanje u nizu, da li je šahovska vještina u drugim područjima prenosiva?
