Сачувај нас Боже куге, глади и Хрвата

Nije tako bilo. Vojne krajine su imale svoju ulogu prema Turcima i to se nije diralo.
Hrvatski Sabor je izdao početkom 1620.-tih proglas u kojem se poziva na služenje u katoličkoj vojsci.
Poznato je sudjelovanje hrvatskog bana i drugog plemstva u tom ratu.
Nakon sto su Hrvati oduševili Wallensteina on šalje svoje ljude u Hrvatsku da uz dopuštenje i pomoć bana prikupe 8000 vojnika za borbe u Njemačkoj.

Sabor i ban nisu imali ovlasti nad Vojnom krajinom.
Do 1705. kada je oslobođena većina područja današnje Hrvatske, izvan mletačkog podrucja, bilo je zapravo jako malo Srba u Vojnim krajinama, grupirani na nekoliko mjesta.
Tek nakon Velikog turskog rata i proširenjem Vojne krajine na oslobođena područja zahvatiti će se više Srba koji su do tada bili turski graničari, ali tada je Tridesetogodišnji rat već odavno gotov.

Ovo je od prilike područje Hrvatske za Tridesetogodišnjeg rata i Vojnih krajina u njoj. Srbi su tada u ogromnoj većini još na turskoj strani granice.
Pogledajte prilog 1434929
Ban i Sabor su zadržali nadležnost nad nekim dijelovima Vojne krajine, osobito nad Banskom krajinom, odnosno današnjom Banijom. Upravo odatle njen naziv.
 
Normalno da nisi ništa pronašao kada taj tobožnji natpis s katedrale u Magdeburgu ili gdje već nije nikada postojao. To su samo bajke, a mnogi u Srbiji vole vjerovati u bajke, ako im idu u korist. Svaka laž je slatka ako diže srpski ego.

Ovo pominju i razni Hrvati, tako da ne bih ovo svalio nužno na leđa onima iz Srbije.

Ali, može se reći da je nekakav jugoslovenski mit.
 
Poslednja izmena:
Ovo bi trebao biti umjetnički prikaz hrvatski vojnik za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata, iako bih prije rekao da se netko malo zeznuo pri biranju slike za ilustraciju. :think:

VP-casopis-30.webp
 
Poslednja izmena:
To je bilo do polovice 16.st. kad upravu nad Vojnom krajinom preuzima Ratno vijeće u Gracu i većina Banovine pada pod Turke.
Pogrešno. Banska krajina je bila samo privremeno oduzeta banu. Bila je vraćena banu 1595. godine i kroz cijelo 17. stoljeće bila je pod upravom bana, a ostala je pod ograničenom banskom upravom i u 18. stoljeću.
 
Pogrešno. Banska krajina je bila samo privremeno oduzeta banu. Bila je vraćena banu 1595. godine i kroz cijelo 17. stoljeće bila je pod upravom bana, a ostala je pod ograničenom banskom upravom i u 18. stoljeću.
Vojna krajina kao takva je privremeno izuzeta iz nadležnosti hrvatskih vlasti.
Banovina je ponovno stavljena pod nadležnost bana u 18.st.

Ja sam se u odgovoru držao vremena Tridesetogodišnjeg rata jer o tom vremenu je psmaniac pisao u svom postu .

Sigurno je bilo i nešto Srba u hrvatskim trupama, ali ne može se sve svaliti na njih jer ih jednostavno nije bilo u tolikom broju.
 
Normalno da u trenutku doseljenja nisu postojali 'začeci osnovnih dijalekatskih grupa od kojih su neke divergirale i u posebne jezike' jer bi u tom slučaju ti začeci poebnih jezika postojali i u zajedničkoj pradomovini što očito nije slučaj niti ima ikakvih dokaza za tvoju tvrdnju.
Što se tiče samih Srba ako bi išli tvojom logikom, onda bi
se u Srpskom izvoru tj. Lužici moralo govoriti dijalektom koji ima veze sa Srpskim dijalektom danas. Znamo da to nije slučaj.
Bez lupanja, kako to da je jezik bio tako “uniforman” a da još uvek ima izoglosa koje polaze sa granica slovenačkih i kajkavskih govora pa se nastavljaju u istočnoj Slovačkoj? Isto tako i one koje razdvajaju istočnu i zapadnu južnoslovensku podgrupu, i one se prostiru van Balkana, bez obzira što u Panoniji više nema Slovena, sve do granica slovačkih i rusinskih govora. Već u trenutku dolaska Slovena na Balkan više nije bilo praslovenskog jezika, samo opšteslovenske jezičke zajednice već podeljene na osnovne dijalekatske grupe, najranije zacetke zasebnih slovenskih jezika.
 
Vojna krajina kao takva je privremeno izuzeta iz nadležnosti hrvatskih vlasti.
Banovina je ponovno stavljena pod nadležnost bana u 18.st.

Ja sam se u odgovoru držao vremena Tridesetogodišnjeg rata jer o tom vremenu je psmaniac pisao u svom postu .

Sigurno je bilo i nešto Srba u hrvatskim trupama, ali ne može se sve svaliti na njih jer ih jednostavno nije bilo u tolikom broju.
Zanemaruješ Žumberak i Krizevačku grkokatolicku biskupiju. Srbi koji su izbegli na teritoriju Austrije pre tridesetogodišnjeg rata su katoličeni i unijaćeni na licu mesta. Možda je i bilo etničkih Srba u trupama poslatim u tridesetogodišnji rat, ali nepokatoličdnib pravoslavnih nije nikako moglo biti: U doba Kontrareformacije nisi mogao da budeš ni dovoljno katolik tako lako - za vreme sukoba Venecije sa Jezuitima i za mnoge katolike se tvrdilo da su prikriveni “Luterovi Jevreji”, a mnogi su postajali još revnosniji vernici da bi od sebe odbili svaku pomisao da bi mogli biti Lutori ili Kalvini.

U Seljačkoj buni je nešto Srba bilo čak i na strani naroda, ne samo mađarskih podanika u banskoj vojsci - ‘komandni kadar’ seljačke vojske: Petar Ljubojević, Vuk Suković i Dane Bolčeta su bili pravoslavni Srbi.
 
Bez lupanja, kako to da je jezik bio tako “uniforman” a da još uvek ima izoglosa koje polaze sa granica slovenačkih i kajkavskih govora pa se nastavljaju u istočnoj Slovačkoj? Isto tako i one koje razdvajaju istočnu i zapadnu južnoslovensku podgrupu, i one se prostiru van Balkana, bez obzira što u Panoniji više nema Slovena, sve do granica slovačkih i rusinskih govora. Već u trenutku dolaska Slovena na Balkan više nije bilo praslovenskog jezika, samo opšteslovenske jezičke zajednice već podeljene na osnovne dijalekatske grupe, najranije zacetke zasebnih slovenskih jezika.
'In the course of this expansion Slavic dialects merged into a uniform
language for which I reserve the name 'Proto-Slavic,' because it is the last common ancestral form of all Slavic languages and dialects. Thus, Proto-Slavic was spoken about 600 A. D., and it was spoken all over the huge territory that has been Slavic since the expansion. The language in existence before that expansion must therefore be called `Pre-Proto-Slavic.'

Proto-Slavic: Historical Setting and Linguistic Reconstruction
Georg Holzer
https://brill.com/view/journals/eceu/31/1/article-p49_5.xml

To je jezik koji je međusobno razumljiv na širem Slavenskom prostoru. To je i vrijeme kada preci Slovenaca, Srba, Makedonaca i ostalih stižu na Balkan. Njihovi preci tada ne govore štokavskim, kajkavskim i drugim dijalektima već se sporazumijevaju zajedničkim jezikom.
Što se tiče raznih
izoglosa i njihovih granica, za tvrditi nešto temeljem toga moraš citirati izvore nekih kvalitetnih jezikoslovaca ako to određuje nešto suprotno od ovog što navodim. Ja govorim o zajedničkom jeziku naših predaka. Jer moraš shvatiti da ako Srbi kao pleme donose štokavski na Balkan pa valjda su taj štokavski morali koristiti kojih par sto godina ranije u svojoj prapostojbini a to bi značilo da taj štokavski postoji u vremenu proto slavenskog što bi značilo da je taj štokavski dio i svih proto Slavena. Znamo da tome nije tako.
 
Zanemaruješ Žumberak i Krizevačku grkokatolicku biskupiju. Srbi koji su izbegli na teritoriju Austrije pre tridesetogodišnjeg rata su katoličeni i unijaćeni na licu mesta. Možda je i bilo etničkih Srba u trupama poslatim u tridesetogodišnji rat, ali nepokatoličdnib pravoslavnih nije nikako moglo biti: U doba Kontrareformacije nisi mogao da budeš ni dovoljno katolik tako lako - za vreme sukoba Venecije sa Jezuitima i za mnoge katolike se tvrdilo da su prikriveni “Luterovi Jevreji”, a mnogi su postajali još revnosniji vernici da bi od sebe odbili svaku pomisao da bi mogli biti Lutori ili Kalvini.

U Seljačkoj buni je nešto Srba bilo čak i na strani naroda, ne samo mađarskih podanika u banskoj vojsci - ‘komandni kadar’ seljačke vojske: Petar Ljubojević, Vuk Suković i Dane Bolčeta su bili pravoslavni Srbi.
Na Žumberku je naseljeno mješovito stanovništvo katolika i pravoslavnih, pravoslavni su brzo prihvatili uniju ili su se pokatoličili.
Ti misliš da nije bilo Srba kmetova na plemićkim posjedima?
 
Na Žumberku je naseljeno mješovito stanovništvo katolika i pravoslavnih, pravoslavni su brzo prihvatili uniju ili su se pokatoličili.
Ti misliš da nije bilo Srba kmetova na plemićkim posjedima?
Bilo ih je, naravno da ih je bilo. U genezi svakog naroda u exYU su učestvovali i susedni narodi.
 

Back
Top