Sa kružnih nam mejlova

SASTAV JEDNOG MLADOG COVEKA...

Pitate me da li volim Borisa, znajte tako nešto se ne pita njega vole svi ljudi širom sveta, Hrvati, Albanci, Bosnjaci i ostale "drage" komšije, Borisa volim i ja, voli ga i moj tata, voli ga i moja mama, jer on nama drzi porodicu na okupu, ja ne mogu da idem u školu jer nemam para, moj tata je ostao bez posla, a i mama će jos malo. Tako mi ceo dan svi sedimo na okupu u kući i pričamo, pričamo i samo pričamo. A, da nije našeg predsednika mi bi bili razdvojeni, tata i mama bi radili, ja bih išao u školu, jeste da bi smo bili siti i lepo obučeni, ali ne bi bili po ceo dan zajedno. Borisa voli i seljak jer pre dolaska njegovog, seljak je morao da ustaje u zoru, da kopa njivu, da nahrani kravu, a danas seljak može da spava do podne, jer nema kravu, a njivu mu se ne isplati obradjivati. Borisa voli i policajac, jer nekada je njemu posao bio dosadan, a danas ima puno posla oko pljački od strane izgladnelog naroda, napada huligana i varvara ... Ja jednostavno ne bih mogao da zamislim život bez našeg predsednika, a ako bi neko drugi došao na njegovo mesto, ja bih možda poceo svaki dan da jedem. Kako se meni zeludac skupio, od toga bih mogao i da umrem, što znači da naš predsednik brine o zdravlju svojih građana. Da nema našeg predsednika ja nikada ne bih video kako izgleda kada se dva muškarca ljube, da nema našeg predsednika meni bi i prolazak kroz park bio dosadan, jer ne bi bilo ljudi koji spavaju po klupama, da nema našeg predsednika mi bi živeli sebično u zemlji Srbiji, iako nam tolika teritorija nije potrebna. Kada noću gladan legnem u sitne sate, dragi predsednice, ja mislim na te, moj život bez tebe bio bi bajka, ti si dragi Borise naša Nojeva barka.
 

Back
Top