Ja sam ti već rekao, saradnja NATO-a i Rusije je decenijama bila dobra, često i vrlo dobra. Evropa je u tom periodu bila faktički demilitarizovana: ukinut vojni rok u većini zemalja, prazne kasarne, vojni budžeti svedeni na oko 1%. To nije "uspavljivanje pred napad", to je opuštanje u uslovima mira.
NATO nije nastao zato što neko želi rat, već zato što gomila malih i srednjih država ne može svaka sama da se brani. Očekivati da 30 država nema profesionalne vojske, da troše 1% na odbranu i da svaka ide svojim putem je nerealno, to bi bile glineni golubovi, ne države.
Zato postoji odbrambeni savez: ne da napada Rusiju, već za odbranu.
Proširenja 1999, 2004. i 2009. nisu bila "zabadanje noža", nego dobrovoljan ulazak država koje su same tražile zaštitu, upravo zbog istorijskog iskustva sa Rusijom. NATO se nije širio tenkovima, nego zahtevima tih država.
Ulazak Ukrajine u NATO ne bi bio napad na Rusiju, nego odbrambena odluka zemlje koja je već bila napadnuta. Problem nije u NATO-u, nego u ruskoj logici da komšije nemaju pravo da biraju.
Ako ti svako tuđe jačanje izgleda kao "nož u leđa", onda problem nije u savezu, nego u imperijalnom pogledu na susede.