Rudolf Dizel pronalazač dizel motora

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
368.715
688z387_Rudolf-Diesel.jpg

Više od jednog veka dizel motori pokreću automobile, kamione, brodove, lokomotive, tenkove, traktore, građevinske i druge mašine zahvaljujući sjajnom nemačkom inženjeru Rudolfu Dizelu, pronalazaču ovih motora.

Rudolf Dizel je rođen u Parizu 1858. godine kao drugo dete Nemca Teodora Dizela, školovanog knjigovesca, koji je napustio rodni Augsburg u Bavarskoj i preselio se u Pariz, gde se oženio Parižankom nemačkog porekla

Od malih nogu bio je fasciniran tehničkim uređajima i već sa četrnaest godina Rudolf je i izrazio želju da bude inženjer. Ta želja je počela da se ostvaruje upisom u Politehničku školu (današnji Tehnički univerzitet) u Minhenu, gde su se i njegovi roditelji doselili. Studije je završio kao najbolji student u istoriji te škole. Kraće vreme radio je u fabrici rashladnih sistema prof. Karla Lindea, pionira u oblasti rashladne tehnike. Još u toku studija Dizel se, uvidevši njihove nedostatke, zainteresovao za parne mašine. Želeo je da napravi pogonsku mašinu sa mnogo većom efikasnošću zasnovanu na idealnoj toplotnoj mašini prema teoriji francuskog termodinamičara Sadi Karnoa. U glavi mladog studenta tehnike rodila se originalna ideja o načinu funkcionisanja budućeg motora. Poenta je bila u samoupaljenju goriva u komprimovanom vazduhu. Naime, umesto smeše goriva i vazduha u motoru se sabija samo vazduh i u tako komprimovani vazduh visoke temperature ubrizgava gorivo koje sagoreva pri približno konstantnom pritisku. Ali od blistave ideje do konačnog proizvoda bio je neobično dug i težak put. U rukama mehaničara bio je samo izum sa nejasnim detaljima, procesom rada i pouzdanošću motora. Prototip je napravljen u Augsburškoj fabrici 1897. godine. Međutim, tokom rada motora kvarovi su se ređali jedan za drugim. Sa nemačkom pedantnošću mehaničari su otklanjali kvarove, zamenjivali materijale, poboljšavali konstrukciju. Novonastali motor je tvrdoglavo odbijao da zaživi. Inženjerima i mehaničarima fabrike ubrzo je postalo jasno da je za normalan rad motora neophodna preciznost u izradi, do tada nepoznata u mašinstvu. I Rudolf Dizel je nevoljno priznao da je konstrukcija racionalnog motora, koju je tako lepo zamislio, neostvariva! Inženjeri i mehaničari u celom svetu su se borili da ožive motor od koga je i sam pronalazač već odustao. Takvu situaciju su oduševljeno dočekali konkurenti – proizvođači parnih mašina – koji su pokrenuli kampanju u novinskim člancima dokazujući da je ideja Rudolfa Dizela utopijska, a sam Dizel veliki avanturista. U prilog im je išla i laboratorijska nesreća pri kojoj je Dizelu oštećen vid. Proizvođači su čak tužili Dizela za prevaru i poslovno nepoštenje. I kao biznismenu, Dizelu je posao krenuo loše, jer se bogatstvo ostvareno dobijenim patentima istopilo.
 
Osporavanje kolega

Posle dve godine upornog rada inženjeri i mehaničari u Augsburgu su spasili motor i motor je proradio u korist razvoja nemačke industrije. Na svetskoj izložbi u Parizu 1900. godine Dizelov motor je nagrađen nagradom „Gran pri”. Istovremeno, u mnogim zemljama, posebno u Americi, počeli su da se proizvode dizel motori sa različitim konstrukcionim poboljšanjima, često različiti od svog prototipa, sa velikom primenom u oblasti transporta, energetike, industrije. Njihova efikasnost u poređenju sa parnim mašinama bila je neuporedivo veća, a posebna prednost je bila, prema zamisli Dizela, što su mogli da koriste i ulje biljnog porekla.

U narednom periodu ovi motori su počeli da se uvode u proizvodnju, a njihov idejni tvorac je postao počasni gost raznih izložbi i naučnih skupova na kojima je izlagao njihovu prednost i perspektivu. Ubuduće, njegovo ime je postalo sinonim za ovu vrstu motora, za gorivo koje koristi i termodinamički ciklus po kome motor radi. Minhenska viša tehnička škola dodeljuje mu počasnu naučnu titulu „doktor inženjer”, uz obrazloženje puno najvećih pohvala. Dizel putuje u Ameriku i promoviše svoj motor, upoznaje Edisona i s njim razmenjuje inovatorska iskustva. Bio je to uspešan i lep period njegovog života, ali kratak.

Mnogi evropski inženjeri su u svojim člancima počeli da osporavaju njegov doprinos, posebno činjenicu da se motor naziva po njemu, jer su smatrali da između njegovog projekta i realne mašine postoji velika razlika. Pronalazač upada u ozbiljnu depresiju, ima utisak da svet inženjera iz zavisti hoće da uprlja njegovo ime i delo. Nakratko se ponadao u novi inženjerski poduhvat – proizvodnju lakih dizel motora za pogon kamiona. Ali prema njegovom nacrtu proizvedeni motori su bili glomazni i spori, što je zahtevalo temeljnu korekciju projekta. Dizel više nije imao snage da to ispravi. Osniva svoju fabriku, ulaže sav novac, ali se to završava potpunim neuspehom. Želeći da se sakrije od podsmeha nemačkih kolega, Dizel neprekidno putuje. Neka misteriozna sila ga je neprestano gurala iz jednog mesta u drugo. Njegov kosmopolitizam, koji je rezultat poznavanja mnogih jezika i česte promene zemlje prebivališta, uticao je da se u svim zemljama oseća kao gost. Postaje „stanovnik puta” i samo tokom dugog putovanja uspeva da zadrži duševni mir.

Novembra 1912. godine u Berlinu Dizel je renomiranim inženjerima i naučnicima referisao o dizel motorima. Ispričao je poznatu priču koju su slušaoci znali napamet. Prisutni su nemo i smrknutih lica slušali Dizela, što je posebno teško palo pronalazaču naviknutom na ranije burne aplauze i počasna gostovanja na raznim konferencijama. A onda su se oglasili poznati profesori potencirajući da je Dizel dao samo smelu ideju, čiju su implementaciju sproveli drugi inženjeri. Posle ove kritike, Dizel je upao u novu depresiju, nesanicu i glavobolju. Bio je potpuno iscrpljen fizički i mentalno. Kada se pojavila knjiga prof. Ludersa „Mit o Dizelu”, u kojoj se zaključuje da Dizel nije ništa izmislio, jer proizvedeni motor ne odgovara polaznim Dizelovim idejama, to je pedesetpetogodišnjeg pronalazača konačno dotuklo. Ponovo je utehu i duševni mir potražio u putovanju.
 
Misteriozna smrt

Septembra 1913. godine nekadašnji slavni pronalazač ukrcao se na parobrod „Drezden” i otplovio iz Belgije prema Engleskoj da bi prisustvovao sastanku u kompaniji za proizvodnju dizel motora. U ponoć su ga prijatelji ispratili do kabine, poželeli mu dobar san i razišli se. Ujutru su dugo čekali da se inženjer pojavi na doručku, ali njega nije bilo. Zatim su uzbunjeni saputnici otišli u Dizelovu kabinu. Otvorili su otključana vrata i ustanovili da krevet nije korišćen i da su stvari na svojim mestima, pedantno složene. Duga potraga na brodu nije dala rezultat. Čuveni pronalazač dizel motora je misteriozno nestao. Sve je ukazivalo da je očajni Dizel, potišten životnim neuspesima, u stanju depresije i jakog emotivnog uzbuđenja, skočio sa palube u more, mada su kružile priče i o njegovom ubistvu zbog različitih motiva. Ta misterija nikada nije rešena. Dve nedelje kasnije, posada jednog holandskog ribarskog broda otkrila je telo čoveka koje je plutalo po moru. Mornari su od pokojnika izvukli lične stvari, na osnovu kojih je kasnije Dizelov sin utvrdio da su pripadale njegovom ocu. Telo je ostalo u moru! Tako je tragično završio životni put pronalazač, čije ime je zauvek ušlo u istoriju mašinogradnje.

Rudolf Dizel je bio vrstan termoinženjer, a takođe lingvista i sociolog, otkrio je novu fazu u razvoju motora, dao je inženjerima originalnu ideju za unapređenje toplotnih motora. Mnogo godina nakon njegove smrti, inženjeri su njegov izum postepeno doveli do tehničkog savršenstva, a dizel motori zbog svojih evidentnih prednosti postali su okosnica mnogih privrednih grana. Danas, uz sve prednosti i savršenosti ovih motora, svedoci smo njihove smanjene proizvodnje zbog „zelene tranzicije” kroz koju čitav svet prolazi u pokušaju da se očuva priroda i klima. ( izvor-Politika)
 

Back
Top