Романтизовање југословенске прошлости

Streljali su tvoji i više nego Hitler, usavršili laganje i preneli ga s kolena na koleno.
Jeste, seljak sirotinja iz blata je mogao da postane akademski gradjanin, da studira da postane inzenjer, pilot, naucnik, knjizevnik, sta god. Delili se stanovi, placena bila letovanja, zimovanja, zdravstvo, sport bio besplatan, ogroman razvojni skok se desio. Imala je ta drzava naravno i milion mana, daleko je ona bila od neke utopije, al za ove klosarko-sitnicarsko-robovske danasnje drzave je bila pojam ozbiljne drzave.
 
A ko da ih strelja? Njegovi su verovatno kao i većina Srba bili uz Maršala. 99% današnjih Velikosrba i četnika su unuci partizana.
Imaš talentat da zaključuješ posmatrajući nas današenje, uz koga su nam bili preci.
Pa su tako moji bili uz Maršala, a ovi od lukebeograd su bili za kralja Petra.

Bogo dragi... :roll:
 
Čini ti se. Današnja omladina je radikalnija i daleko više nacionalistički orjentisani od svojih roditelja.
Da, ali na jedan drugačiji način.
Ima, naravno, onih, kojima je neko utuvio u glavu da treba mrziti, mrziti i mrziti, pa šta god naleti, a ti, ajde, mrzi to što ti samo zaliči da nije dovoljno srpsko, hrvatsko ili čije god. Ali, današnji klinci nekako normalnije gledaju na naciju.
Moja generacija je imala taj terret komunizma na sebi. Kažem moja generacija, i tu mislim na sve one koji su uvučeni u neko ratovanje početkom devedesetih a da sami nisu nešto hteli da to rade, dakle, od nekog godišta '69 pa do '73. s tim da su najviše syebane 71. i 72. Svi smo još uvek imali marksizam u srednjoj školi kao predmet i često se mešao neki nacionalizam sa antikomunističkim osećajima, koji su kod većine nas, bili veoma jaki.
U Hrvatskoj, '91. su često na Srbe gledali kao na neke, ne znam, velike komuniste. A u stvari, u Srbiji prvenstveno, a rekao bih i u samoj Hrvatskoj i u BiH, ogromna većina, makar iole mlažih je bila sasvim kontra te priče.
Meni je lično, isto bilo da se borim protiv komunizma kao i za svoju naciju. Komunizam je bio (i ostao) prirodni neprijatelj srpstva.
Danas, većina klinaca nema pojma ni šta je to stvarno komunizam. Ovi, što se furaju nešto na te ultra-leve priče, to je uglavnom čista poza. Tako da oni nemaju to kao prepreku i lakše mogu da komuniciraju sa nacionalistima sa druge strane. Ne kažem da se nešto vole, ali nije ni izdaleka za neki rat.
 
Jeste, seljak sirotinja iz blata je mogao da postane akademski gradjanin, da studira da postane inzenjer, pilot, naucnik, knjizevnik, sta god. Delili se stanovi, placena bila letovanja, zimovanja, zdravstvo, sport bio besplatan, ogroman razvojni skok se desio. Imala je ta drzava naravno i milion mana, daleko je ona bila od neke utopije, al za ove klosarko-sitnicarsko-robovske danasnje drzave je bila pojam ozbiljne drzave.
Narodni sud se vidi po tome što se uklanja sve komunističko, a podiže monarhističko. Uklanjanje Titovih statua se prati sa oduševljenjem, dok se obnavljaju spomenici kralju Aleksandru, kralju Petru itd.
 
713743399_1427548152740481_3553530897308342818_n.jpg
 
Jeste, seljak sirotinja iz blata je mogao da postane akademski gradjanin, da studira da postane inzenjer, pilot, naucnik, knjizevnik, sta god. Delili se stanovi, placena bila letovanja, zimovanja, zdravstvo, sport bio besplatan, ogroman razvojni skok se desio. Imala je ta drzava naravno i milion mana, daleko je ona bila od neke utopije, al za ove klosarko-sitnicarsko-robovske danasnje drzave je bila pojam ozbiljne drzave.
Najinteresantnije je što komunističko nasleđe se odbaciju u uslovima kada četničko-monarhističke snage nemaju medijsku podršku.

Nema niko priluku da objasni javnosti jednu notornu zdravorazumsku stvar: izdajnici su oni koji se okrenu protiv države u uslovima rata: komunisti (protiv Kraljevina Jugoslavija).
Izdaja je stvaranje partijske vojske u uslovima rata, i odbijanje poslušnosti legalnoj vladi.
 
Jeste, seljak sirotinja iz blata je mogao da postane akademski gradjanin da studira da postane inzenjer, pilot, naucnik, knjizevnik, sta god.
Nije mogao. Potpuna laž i besmislica. Opet su se školovala samo deca iz domaćinskih kuća.
Delili se stanovi,
Delio se šipak. I ti koji su dobili stanove su morali da se odreknu njiva, šuma, da nemaju nikakvu imovinu na svoju ime da bi dobili stan koji je društveno, a ne njihovo lično vlasništvo. Da ne govorimo da u SFRJ za razliku od drugih komunističkih zemalja stanove nisu dobijali radnici nego samo direktori i doktori.
placena bila letovanja, zimovanja, zdravstvo, sport bio besplatan,
Jeste sve je bilo besplatno osim užine za đake u školi. Ako roditelji ne plate onda ti ne daju kiflu sa šećerom. Čuj još besplatno letovanje, a 90% ljudi nisu videli kako izgleda more u SFRJ 😂😂😂
 
Видим неко пише да је Југославија била озбиљна држава. У чему се огледала та њена фамозна озбиљност. СФР Југославија је током својих 46 година постојања већину времена провела у којекаквим кризама и несташицама. Можда су једино 1960е биле деценија гдје ниси имао неку велику кризу. 40их и 50их си имао послијератну обнову, па сукоб са Стаљином, па прешалтавање са стаљинизма на самоуправљање, 70их си имао посљедице свјетске нафтне кризе и прве истакнутије појаве национализма у виду МАСПОК-а, а 80их се све почело распадати, огромна инфлација, пар-непар, почетак пропадања свих тих социјалистичких предузећа итд.
 
Nije mogao. Potpuna laž i besmislica. Opet su se školovala samo deca iz domaćinskih kuća.

Delio se šipak. I ti koji su dobili stanove su morali da se odreknu njiva, šuma, da nemaju nikakvu imovinu na svoju ime da bi dobili stan koji je društveno, a ne njihovo lično vlasništvo. Da ne govorimo da u SFRJ za razliku od drugih komunističkih zemalja stanove nisu dobijali radnici nego samo direktori i doktori.

Jeste sve je bilo besplatno osim užine za đake u školi. Ako roditelji ne plate onda ti ne daju kiflu sa šećerom. Čuj još besplatno letovanje, a 90% ljudi nisu videli kako izgleda more u SFRJ 😂😂😂
Problem je što je bravar mogao da vodi državu. Dok je to njima za ponos.
 
Стичем утисак да ми Срби често имамо глорификацију необразованости у смислу да мислимо да ће државу поштеније водити неки сељак или бравар или рудар од образованих људи, професора, академика, стручњака. Почело је то од Вукове реформе гдје смо се одрекли језика образованог слоја друштва, али под комунизмом је баш досегло врхунац. У комунизму је срамота бити неки истраживач или професор, одмах си проглашен буржујем, славили су се само тешки физички послови. Не кажем да и ти послови нису стуб друштва јер јесу, али нису све и свја.
 
Meni je smešno posebno romantizovanje osamdesetih godina. Jeste se tad živelo bolje nego devedesetih i s ekonsmog stanovišta, a o ratovima da ne pričamo. Ali, ni izdaleka nije bilo sjajno. Posle Titove smrti, tokom 1980. je bilo, kao, neko zatišje. Već '81. počinju demonstracije na Kosovu, gde niko ne zna šta se sve desilo i koliko stvari je zataškano. Sećam se samo da su ljudi počeli da bojkotuju pekare i poslstičare koje su držali Shipshoni, a usputno i one koje su držali Goranci, jer po imenu nije moglo da se zna ko je ko.
'82. je već počela da se oseća kriza. Dinar je i tokom prethodne godine počeo polako da klizi naniže,a ove godine je vredeo otprilike duplo manje nego '80. Pare su se dodatno štampale, a da bi se izbegla veća inflacija, u proleće su uvedene restrikcije u snabdevanju kafom, uljem, šećerom i gorivom. Sećam se da sam s mojima išao u Solun da, između ostalog, nabavljamo i kafu koju smo prenosili u jastučićima. Naši carinici su bili posebno osetljivi na "višak" kafe u kolima.
U jesen te godine su uvedeni bonovi za kupovinu goriva i nisi mogao da kupiš koliko si hteo, bez obzira što imaš kintu. Onda, kad ni to nije dalo rezultata, uveden je 2par-nepar" sistem, po kome si ponedlejkom, sredom i petkom mogao da voziš samo ako ti je zadnja cifra na tablici neparna, a utorkom, četvrtkom i subotom, ako je parna. Nedeljom su mogli svi.
negde u isto vreme su počele i restrikcije u snabdevanju strujom, pa je po zonama isključivano na 4 sata. Te rewstrikcije su se ponavljale i sledeće 2 jeseni i zime. Jedan lik iz mog odeljenja provalio gde je glavna sklopka za struju na našem spratu u školi, pa smo, pred svaki pismeni zadatak isključivali struju. I nikome nije palo na pamet da proveri tu sklopku. Jednom nas zeznula nastavnica matematike, koju smo 3 puta zavrnuli za pismeni, i donela sveće koje voskom prilepila na svaku klupu. Čista romantika.
'85. je izašla nova novčanica, 5000 dinara sa Titovim likom, čuveni "mrtvak". Bio sam u Solunu pred Novu '86. i dosta prodavaca je htelo da menja drahme za dinare, ali, isključivo ako imaš tu paru. U leto te '86. niko to više nije hteo da radi, jer je inflacija kod nas sve više uzimala maha.
Početkom septembra '87. se desilo ono ubistvo u kasarni u Paraćinu kada je vojnik Keljmendi ubio 4 vojnika, a ranio još petoricu. Nekako, od tog događaja ništa više nije bilo isto. Taman se malo stišalo i na Kosovu prethodnih godina, ali tad su definitvno Shipshoni izašli na zao glas među svim ostalim narodima, jer je među ubijenim i ranjenim bilo skoro od svih.
Taj događaj je, makar na kratko, i na jedan vrlo morbidan način doneo povratak jugoslovenskog zajedništva, koje je znatno uzdrmano nekim stvarima iz proleća te godine, kada je organizacija proslave dana mladosti bila dodeljena Sloveniji. Idejni projekta je radio Novi kolktivizam, deo Neue Slowenische Kunst-a (sarađivali sa Laibach-om), a plakat je bio kopija plakata iz 1936. na kome je kukasti krst zamenjen petokrakom.
Kraj decenije je doneo baš galopirajuću inflaciju i '89. nij bila baš kao '93. ali plate su otišlo dosta naniže i cene su se menjale na svakih nedelju dana.
'90. je došo Ante Marković i uveo kurs dojč marka - dinar 1:7 pa se malo lakše disalo, samo, znamo svi šta je bilo već sledeće godine.
Sve je ovo tacno i kad pogledas sa neke realne strane, jeste bilo tako.
Plus da dodam,zaludjenost Titom,partijom,stafetom...
Ali...paradoksalno mozda,ali u odnosu na sadasnje vrijeme,ljudi jesu bili srecniji,zadovoljniji,sigurniji,opusteniji,vise su se druzili,nije bilo toliko klasnih razlika,vecina je imala manje vise isto.
Zdravstvo i skolstvo su bili na daleko vecem nivou nego sada.
Poštovali su se standardi,roba je bila uglavnom kvalitetna i proizvodilo se sve od igle do lokomotive.
Ulice su se prale i cvijece i zelenilo sadilo po parkovima.
Radnici su imali fabrike,a fabrike menze,djecije vrtice,sopstvene prodavnice,izvoz...itd.
I da ..mogao si prespavati na klupi u parku da ti nista ne bude,a milicija je imala autoritet.
Za obicnog covjeka,zivot je bio dostojanstveniji,iako ne nuzno materijalno bogatiji.
Tako da to nije romantika,vec cinjenice.
Ali pošto svaka medalja ima dvije strane i znamo sta je bilo posle,nisam jugonostalgicar,iako slobodno mogu reci da se takva vremena nece vise nikad ponoviti.
Ko je zakacio,zakacio.
Sad mozes samo biti rob kapitalizma i vjestacke inteligencije.
 
Poslednja izmena:
Sve je ovo tacno i kad pogledas sa neke realne strane, jeste bilo tako.
Plus da dodam,zaludjenost Titom,partijom,
Ali...paradoksalno mozda,ali u odnosu na sadasnje vrijeme,ljudi jesu bili srecniji,zadovoljniji,sigurniji,opusteniji,vise su se druzili,nije bilo toliko klasnih razlika,vecina je imala manje vise isto.
Zdravstvo i skolstvo su bili na daleko vecem nivou nego sada.
Poštovali su se standardi,roba je bila uglavnom kvalitetna i proizvodilo se sve od igle do lokomotive.
Ulice su se prale i cvijece i zelenilo sadilo po parkovima.
To je zbog toga što su to bile normalne stvari koje su se podrazumevale.
Naše zdravstvo je i tada, u pogledu opremljenosti, bilo znatno ispod zapadnog. O nivou stručnosti osoblja se može diskutovati, bilo je svuda i vrhunskih i malo, onako, klimavih lekara, ali pristup pacijentima je i tamo i ovamo bio isti, nije bilo fušarenja čemu danas svedočimo. Školstvo takođe. Jednostavno se znalo da je škola potrebna i niko to nije dovodio u pitanje.
Što se tiče tog opuštanja i druženja... to je tako bilo svuda. i na istoku i na zapadu. Neki su imali više para od drugih, bolja kola, veće i lepše kuće, no nije bilo kriminala toliko, nije bilo ni izdaleka te trke za zaradom.
Pada mi na pamet jedna stvar koju sam čuo od jednog, tada heroinskog narkomana sa debljim stažom, na samom početku devedesetih, kada sam ja uletao u svet svih mogučih droga prisutnih kod nas. On mi je rako da je kokain najopasniji od svega. Ja u fazonu, kako, pa vidiš da od heroina padaju ko muve, svaki vikend je u Nišu odnosio barem desetak ljudi, da ne računamo ono preko nedelje, samo čuješ tek ovaj overio, pa onaj. Kaže on, jeste, al to samo oni koji izaberu taj put, a koks ako nam uleti ko Amerikancima što je,ima svi živi da šmrču, jer se mnogo teže od njega overava i svet ima da se okrene naopako. I usputno mi nabaci neko proročanstvo južnoameričkih Indijanaca koje kaže da će jednog dana prah od koke da uništi belce jer su se drznuli da preraađuju svetu biljku. I čini mi se da se proročanstvo polako ispunjava.
 
Често слушам неке наше људе, а и ћације, како романтизују југословенску прошлост. Да ли је у питању младост као и оно што каже Ђука, а то су породичне вредности, односно родитељи који су ти омогућили да имаш тај осећај, тачније родитељима који су ти омогућили добар живот, упркос катастрофално лошем економском систему који је осуђен на пропаст и који нигде није могао да опстане, чак ни у Кини, који једино опстаје у условима сурове беде и глади под строгом диктатуром као што је Куба и С.Кореја.



Југославија је, посебно после ужасних периода четрдесетих и педесетих, имала неке системске предности коју данашња Србија није у стању да оствари ни до данас.

Многи од нас су мислили да је тај систем само тешка рука прошлости на нашем рамену; Милошевић је дочекан као ослобођење, а потом прокажем као рецидив те прошлости. И даље жељно ишчекујемо слободну будућност која не носи свињско лице.

Према томе, та носталгија није илузорна, или бар не за сваког. Југославија је била озбиљнија држава од Србије.
 
Ma ne bre, sta vam je, romaticni su četnici. Bas je slatko ono kad su pobili brda ljudi u Vranicu i sto su saradjivali sa ustasama. Ljotic i Nedic su isto jako slatki, kad su ispijali konjak sa Svabama i zajebavali se dok su nacisti i ustase klali i vesali ljude sirom Srbije. Tito nam je glavni problem. Evo nema Tita vec 46 godina i gde smo, jel nam bolje, sta? Ako su te Srbende toliko do jaja, sto je drzava 300 puta gora nego Titova?
Ima tu ponešto istine, ali im i ona "i posle Tita Tito". Jednostavno nisu znali kako dalje kad je diktator umro. A i onaj plan iz Dresdena se jos uvek sprovodi. Trebalo je srusiti KJ jer je bila velikosrpska tvorevina, pa dati drzavnost svim sitnim narodima i polunarodima, pa ce biti sjajno. I evo , zamalo. A Srbiju i dalje rastacu ti isti jugokomunisti, valjda po inerciji. A i ne znaju kako i kamo.
I sad im svi drugi krivi, i Ljutić i Nedić.
 
Veliča se antisrpsko Brozovo jugoslovenstvo,
A u stvarnosti, u SFRJ zvanično nije postojalo nikakvo jugoslovenstvo, to je postojalo kod regenta Aleksandra Karađorđevića, Cetinjanina koji je pričao ijekavicom i koji je zarad ujedinjenja sa Hrvatima koje je smatrao svojom braćom bukvalno ukinuo Srbiju i srpstvo i uveo jugoslovenstvo. Komunisti zajedno sa Titom nisu protežirali nikakvo jugoslovenstvo, naprotiv, oni nisu priznavali Jugoslovene, i premda su prilikom popisa tolerisali da se tako izjasniš, smatrali su takva lica nacionalno neopredeljenim osobama.
 
Jeste, seljak sirotinja iz blata je mogao da postane akademski gradjanin, da studira da postane inzenjer, pilot, naucnik, knjizevnik, sta god. Delili se stanovi, placena bila letovanja, zimovanja, zdravstvo, sport bio besplatan, ogroman razvojni skok se desio. Imala je ta drzava naravno i milion mana, daleko je ona bila od neke utopije, al za ove klosarko-sitnicarsko-robovske danasnje drzave je bila pojam ozbiljne drzave.
Na Zapadu, osim Amerike slicno, cak i Kanada ima dobar socijalni sistem. I funkcionalniji i racionalniji i bolji od naseg komujarskog, i jos traje.:))
To sto su se delili stanovi, ima puno nedorečenosti.
Prvo , trebalo je graditi fabrike blize selima, pa ne bi bilo potrebno toliko stanova. I održalo bi se i selo, barem donekle. Ovako su nagurali ljude u one zgradurine, dali in kao nešto, a u stvari sve u pravcu stvaranja "novog čoveka", i da ih drže pod kontrolom. I mnogi ljudi nisu srećni u tim blokovima, alkohol se proširio, a i droge u poslednje vreme. A i životni vek je kraći , ljudi nesrečniji, nervozniji...
Ovo o letovanja i zimovanja je tek romantizirana glupost. Ja nikada nisam bio ni na moru ni u planinama u to vreme. Malo zbog nedostatka vremena, gradili smo kuću, popravljali starinu na selu, izvanredni studij, a i gužva je bila za te vrste razbibrige, i opet pod kontrolom onih istih šefova kao i na poslu.
Bio sam dva puta na sindikalnom izletu, i video sistem. Uglavnom viši sloj iz fabrike, i ponešto radnika iz proizvodnje.
Korupcija i krađe su bile normalne, a svaki šefić si je osmislio mladu ĺjubavnicu, ugurao ju u neku kancelariju, a one tamo glumila neku elitu, i pravile probleme, jer jesu ni znale ni zelele raditi.
Onaj sistem je bio skuplji haotičniji, neracionalniji... I zato se i raspao, kao i Juga.
Da je bilo pameti, pa polako prelaziti u nekakav visepartijski sistem, recimo posle prve krize 60-tih godina, bilo bi puno lakše. Ili uvesti kapitalizam, pa makar kontrolisani, kao danasnja Kina... Iako su dozvolili neku privatnu inicijativu, bilo je ponešto privatnika, tipa Kamiondžije, i sl. i to je donekle drzalo privredu, pa smo uglavnom zbog toga bili frajeri za Istocni blok.
Ali to se pokazalo nedovoljnim i padali smo iz krize u krizu... i tako dalje.
 
A u stvarnosti, u SFRJ zvanično nije postojalo nikakvo jugoslovenstvo, to je postojalo kod regenta Aleksandra Karađorđevića, Cetinjanina koji je pričao ijekavicom i koji je zarad ujedinjenja sa Hrvatima koje je smatrao svojom braćom bukvalno ukinuo Srbiju i srpstvo i uveo jugoslovenstvo. Komunisti zajedno sa Titom nisu protežirali nikakvo jugoslovenstvo, naprotiv, oni nisu priznavali Jugoslovene, i premda su prilikom popisa tolerisali da se tako izjasniš, smatrali su takva lica nacionalno neopredeljenim osobama.
Pod kraljem Aleksandrom desila se agrarna reforma u BiH, i moji prađedovi su dobili zemlju. Kad je došao Tito, oduzimao nam je tu zemlju.
Kralj Aleksandar je brinuo o svojim Srbima, Tito ih je uništavao.
 
Jeste, seljak sirotinja iz blata je mogao da postane akademski gradjanin, da studira da postane inzenjer, pilot, naucnik, knjizevnik, sta god.
Могао је да ради у фабрици и то је био крајњи домет - исто као што је такав неки посао данас могућ његовим потомцима.
Delili se stanovi,
Где је мој стан на поклон,што га онда нема?
placena bila letovanja, zimovanja,
Не ако ниси био члан.
Не,то је ишло из пореза.
ogroman razvojni skok se desio.
Задуживања бесомучна која ће Србија да враћа још дуго.
Imala je ta drzava naravno i milion mana,
Србофобију и србоцид где је зло од "председника" Југославије послало српску децу да изгину на фронту.
daleko je ona bila od neke utopije,
Дијаметрално супротно.
al za ove klosarko-sitnicarsko-robovske danasnje drzave je bila pojam ozbiljne drzave.
Комунистички потомци који су имали те привилегије паре,стан од државе и идолопоклонство јесу,они данас и величају те привилегије ал' за српски православни народ та држава је била задњи ексер у ковчегу из ког никако да се изађе јер идеолошки комунистички дух никако да нестане.
"Комуњаре,комуњаре ви волите само паре" а српски православни народ враћа дугове:fdlan:.
 
Комунистички потомци који су имали те привилегије паре,стан од државе и идолопоклонство јесу,они данас и величају те привилегије ал' за српски православни народ та држава је била задњи ексер у ковчегу из ког никако да се изађе јер идеолошки комунистички дух никако да нестане.
"Комуњаре,комуњаре ви волите само паре" а српски православни народ враћа дугове:fdlan:.
Jadni napaceni domacini, zle komunyare im nisu dale da slave slavu i pisu cirilicom
 
Na Zapadu, osim Amerike slicno, cak i Kanada ima dobar socijalni sistem. I funkcionalniji i racionalniji i bolji od naseg komujarskog, i jos traje.:))
To sto su se delili stanovi, ima puno nedorečenosti.
Prvo , trebalo je graditi fabrike blize selima, pa ne bi bilo potrebno toliko stanova. I održalo bi se i selo, barem donekle. Ovako su nagurali ljude u one zgradurine, dali in kao nešto, a u stvari sve u pravcu stvaranja "novog čoveka", i da ih drže pod kontrolom. I mnogi ljudi nisu srećni u tim blokovima, alkohol se proširio, a i droge u poslednje vreme. A i životni vek je kraći , ljudi nesrečniji, nervozniji...
Ovo o letovanja i zimovanja je tek romantizirana glupost. Ja nikada nisam bio ni na moru ni u planinama u to vreme. Malo zbog nedostatka vremena, gradili smo kuću, popravljali starinu na selu, izvanredni studij, a i gužva je bila za te vrste razbibrige, i opet pod kontrolom onih istih šefova kao i na poslu.
Bio sam dva puta na sindikalnom izletu, i video sistem. Uglavnom viši sloj iz fabrike, i ponešto radnika iz proizvodnje.
Korupcija i krađe su bile normalne, a svaki šefić si je osmislio mladu ĺjubavnicu, ugurao ju u neku kancelariju, a one tamo glumila neku elitu, i pravile probleme, jer jesu ni znale ni zelele raditi.
Onaj sistem je bio skuplji haotičniji, neracionalniji... I zato se i raspao, kao i Juga.
Da je bilo pameti, pa polako prelaziti u nekakav visepartijski sistem, recimo posle prve krize 60-tih godina, bilo bi puno lakše. Ili uvesti kapitalizam, pa makar kontrolisani, kao danasnja Kina... Iako su dozvolili neku privatnu inicijativu, bilo je ponešto privatnika, tipa Kamiondžije, i sl. i to je donekle drzalo privredu, pa smo uglavnom zbog toga bili frajeri za Istocni blok.
Ali to se pokazalo nedovoljnim i padali smo iz krize u krizu... i tako dalje.

Сасвим детињасто размишљање. Фабрике се не подижу на врх планине или у џунгли не зато што неко не мисли добро сељацима на Вршкој Чуки. Сељаци нису узети у обзир зато што су битнија питања инфраструктуре морала да буду узета у обзир. Док изградиш далеководе, путеве, пруге до тамо можеш да подигнеш педесет фабрика на неком паметнијем месту.
 

Back
Top