Dok si se setala u kraju,
Obucena u taj divni zimski kaput,
Sa prelepim prodirnim kestenjastim ocima,
Sa onom slatkom beretkicom i belom i istim rukavicama,
Prosto si mi oduzimala dah,
Dok sam te posmatrao iz daleka,
Sva si blistala sa osmehom prelepim i tako nevinim,
Prosto si zracila nekom neobjasnjivom svetloscu,
Poput milion sunaca i zvezdica,
Plasio sam se prici ti i dotaci te,
Bojao sam se te tvoje svetlosti da ce me oslepiti,
Da ce me na kraju poput ikara na tamnu zemlju samo oboriti,
I kada sam skupio hrabrost priciti,
Prosto sam ostao bez reci,
Poput kakvog deckica,
Neumesnog i neznavenog,
Samo sam stajao kao ukopan i paralisan..
Na kraju si mi rekla mogu li Vam pomoci gospodine,
Ja sam nespretno uzvratio,izvinite prelepa gospodjice,
Ucinili ste mi se jako poznatim,pa sam vam prisao,
Ne bih li se uverio da li ste vi ta osoba..
Ona se samo nezno nasmesila i blago nasmejala....
R...